meroveus

09.04.2017., nedjelja

Memento vivere



Riječi u prolazima sadašnjeg
slijede razgovjetnost
onoga koji mogao bih biti,
dok iz sviju skica prošlog
promatraju iste oči
i dospijeću konačnom poravnanju hoće.
Posvuda zaimalo se
po šumovima obrisa
snagom što iz središta vuče zrenju,
jer od zova utrobe je sočno voće,
a pup cvijeta tek stazu sprema
budućem vremenu
kamo okusu sav obujam dopast će.

Vječno mlado, dok ne pukne,
žari rastom; izbe su pretijesne
žiću do neznane svrhe:
traži se pogled više,
traga se za razlogom
zbog kog svaka stvar diše
do izdaha vjeridbe sa sobom.

Sokovi stabljike neobuzdano
koru ispucavaju i ljušte,
slomit će se grane, poginuti lišće,
no iz korijenja opet nov se izboj ište,
rodnost iz dubine bića pritišće
ka Suncu,
visini kamo vrhovi joj duha pršte.

Sklad ritma stavaka
simfonija tijela treba,
glazbu s kojom mogu se udomiti
višeglasja
u katedrali gdje stoluje
samo jedne osi struna.

Može li se griješiti u izboru nota
partiturom po kojoj smo sačinjeni,
mogu li krikovi bola do zvučnosti veće
i ako se čini
kako su sada neprimjereni,
odbojni i neodmjereni?

Odgovori bit će
u svim neodhodanim putevima
bilo kuda god se krenulo.
I nije važno kamo se spremamo
očarani nadom
(mada tvrdo znamo),
rast ćemo do glazbe kamo pripadamo,
prestat kad se svoje melodije odreknemo.



Oznake: travanj, kraljevstvo


- 20:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se