meroveus

27.04.2017., četvrtak

Rapsodija Aqua

Kosnu ta nenadana skupna prekinuća
i iz daleka iscijedi se jeza
u prisnost
meridijanom s kojim smo svi zazemljeni;
podrobnije se osluškuje oči,
finije se iscrtavaju linije na obrazima
i čini se kako u nezamijećenim kretnjama
postoji prostor za još veće i šire
obuhvate golemog što se vrtloži u svima,
a uvijek netko bar nekome bliz je
i žal za onim kojega nema
rastoči se pogledima u čaše
i uvijek gorak sadržaj iz njih se ispije.

Odmotava se klupko vrlina
i svakome u svima isto naše
drhti i svrdla kao popudbina:
zar nikad po zasluzi?,
zar uvijek iznenada?;
i vidi se - jednaki smo po tuzi
i jednaka je kiša koja po svima pada.

Žalujemo za sebe,
za svakog drugog u nama
čiji dah grebe,
a slane kapi su od njih
užarene pod našim vjeđama.

Budi nježno i budi tih,
jer glasnije se čuje tišina
kad se preobrati u krik
i uvijek iznenadi sva ta snaga
što stlačena poput opruge
izbije prolomom Titana
i potopi sve naše beznačajne tuge.



Oznake: travanj, voda, sadašnjost


- 12:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.04.2017., srijeda

Ona koja je od užadi


Uz Janis i Amy
baršunasto i hrapavo u isti mah
osluškujem dan u zori
i kose svjetlosti raščešljavam
a sidra su u noći zaglavljena
prošlost se preko ruba posude sada prelijeva
ali ne smeta taj uzaludan uteg
dopunjava se negdje u potpalublju
gdje jedro svoje tvrdo uporište ima
pustit će, otpustit se valu
bješnje od okomice što se ubada
ne brini
i kad obujam kraju dospijeva
krug će se krivulji podati
do novog sadržaja
najmekšom linijom što ćud gvožđa otapa
i sila ne će vlast imati
do samo jednog otkucaja podneva
ne brini
i kad samoća u riječi prijeti
zasićenjem disanja
a sinkope međ' rebrima
kao čiode ranjavanja
utiskuju prorede glasovima
- sve je od nerazmrsivih čvorova
potka ovog tkanja
i sastavljen tako
hrapavo i baršunasto
opor i krilat
iznad svih popisa nestalih
česti svoje zbrajam u poredak
s kojim provom razbijat ću val
i slomit hridi
što udvojene ne daju mi k ženi ptici



Oznake: travanj, kraljevstvo, bez


- 08:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.04.2017., subota

Zapis iz slabine


Lokve krvi i ugalj tijela.
Raspinju djecu!
Nižu zdravice i opijela
nezasitnom žrecu.

Očima pogled divlja
i očnjacima reži
kao životinja
sklupčana u mreži;

nema ruke ni moći
zaustaviti sliku,
tek steže se slaboći
po tom obliku.

A bol je skliska,
s patnjom do nje
skupa su niska
k očaju dalje.

Nevažno utapa
svakog osjećaja zor –
evo!, već pluta
savjest u svoj ponor.

Ostaje ljuska
kao prazno vedro
i gola arabeska
nečeg što bje jezgro.



Oznake: travanj, sadašnjost, sirija, Mars


- 18:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.04.2017., petak

Do


I ova misao zatkom ide.
Do hladnih boja
kosti razmiče, meso jede;
kao nije moja,
a na njoj je lice moje.

Usko je i tijesno
do riječi prave,
svem obimu bijesno
do izbora oprave
za ovaj ples s jesmo.



Oznake: travanj, bez, riječi, terpsihora


- 08:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.04.2017., utorak

reliquiae reliquiarum


odlaziš u bolju irsku
do što daljeg novog zelanda
jer ovdje nemaš
jer kome ovdje trebaš
dok vlastela truli
u sjaju i raskoši
dok burevjesnici
na mostovima su nepomični
ako podigneš glas i prazne džepove
završit ćeš u koloni caritasa
vjeran i odan
iscijeđen i zgnječen
– da!
kako bi se drugačije
mogla opisati nerodica tla
kako ju suprotstaviti domoljubnim frazama
dok trebaju odlučne i pametne
samo “pipl mast trast as”, molim
s mnogo, mnogo lubrikanta
i dok trebaju podobne
za namještene natječaje
i sitnozore
mikroskope precizne
u prebrojavanju krvnog zrnja
ovi što ostaju
razumjet će
i bit će im bolje
jer plijen je veći
ako ga što manje njih dijeli
i nije ih bilo pola milijuna
bilo je njih pedeset tisuća
zapravo
tek dvjestotinjak “vjerodostojnih”
koji će jedini od svih smjeti uzimati
a ti što odlaziš u neku bolju irsku
u dan leta dalek novi zeland
nisi na tom popisu


Oznake: travanj, sadašnjost, vjerodostojno


- 08:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

14.04.2017., petak

Prolaz

Blagdani podignuti visoko
poput stjegova armade potrošenih dana
već sjetom bilježe
sve buduće izgubljene bitke
već u njima osiplju se
čvrste ruke što ih drže
videći se kao smjerno položene
i sva ona ugoda dočekivanja
najbližih i najsvetijih
lomi se pred sobom
kad nabujaju neprepoznavanja obećanja
koje si zadasmo

u kolonama za blagom strijepimo
zajednički se držeći za skute idola
mada svaki pohod je ubilački
i ginemo dio po dio u svima
a ono što preostane
razgrabit će se osiono vjetrovima
misli se – blagujemo
no samo nezadovoljni
rame uz rame trajemo
i do povišenog oltara
čeznutljiv pogled trpezi gladni ostavljamo
i nastavljamo
i nastavljamo
preživjeli s naoko živima isti
nepregledno se zanositi
svjetlom što svakome je blagoslov jednak
dok svaka ljudska luč dogorijeva
za još jedan do plama uzmak

i kad se tako skrušeno stupa
i kad se mora, a ne bi se htjelo
i kad blagost je poput kalupa
kojeg odbacujemo
jer s njom gubimo
kome se divimo u visini
dok zemljani život baštinimo
s kojim se nikad ne ćemo uspet viši planini



Oznake: travanj, Vazam, Istok, beskvasno


- 19:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.04.2017., utorak

Proporcije



To! – kako je sve složeno:
do pravog krivo, osjećaj umu;
i to! – kako je sve zajedno:
od svoda tlu, glas šumu –

u svem beznačajnom je veličajno
kad gordi se iz dna vrhu,
dok puninom tajanstveno
za se traži svrhu.



Oznake: travanj, kraljevstvo


- 21:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.04.2017., nedjelja

Memento vivere



Riječi u prolazima sadašnjeg
slijede razgovjetnost
onoga koji mogao bih biti,
dok iz sviju skica prošlog
promatraju iste oči
i dospijeću konačnom poravnanju hoće.
Posvuda zaimalo se
po šumovima obrisa
snagom što iz središta vuče zrenju,
jer od zova utrobe je sočno voće,
a pup cvijeta tek stazu sprema
budućem vremenu
kamo okusu sav obujam dopast će.

Vječno mlado, dok ne pukne,
žari rastom; izbe su pretijesne
žiću do neznane svrhe:
traži se pogled više,
traga se za razlogom
zbog kog svaka stvar diše
do izdaha vjeridbe sa sobom.

Sokovi stabljike neobuzdano
koru ispucavaju i ljušte,
slomit će se grane, poginuti lišće,
no iz korijenja opet nov se izboj ište,
rodnost iz dubine bića pritišće
ka Suncu,
visini kamo vrhovi joj duha pršte.

Sklad ritma stavaka
simfonija tijela treba,
glazbu s kojom mogu se udomiti
višeglasja
u katedrali gdje stoluje
samo jedne osi struna.

Može li se griješiti u izboru nota
partiturom po kojoj smo sačinjeni,
mogu li krikovi bola do zvučnosti veće
i ako se čini
kako su sada neprimjereni,
odbojni i neodmjereni?

Odgovori bit će
u svim neodhodanim putevima
bilo kuda god se krenulo.
I nije važno kamo se spremamo
očarani nadom
(mada tvrdo znamo),
rast ćemo do glazbe kamo pripadamo,
prestat kad se svoje melodije odreknemo.



Oznake: travanj, kraljevstvo


- 20:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.04.2017., petak

X. (Istok)

Opet s Istoka
vjetar donosi miris Moloha.

Nije to ništa:
zloguk let ptica
i na kljunu prasak krika –
beznačajno.
Pravit ćemo se
kao onaj do onoga koji ne vide i ne čuju.
Udobnije je pratiti
sa sigurne razdaljine
sapunicu trgovačkog diva,
a već sutra
netko drugi bit će spreman
ulozi žrtvenog janjca
gladnim redovima koloseja mnijenja.

O, kruha i igara dajte,
samo nek’ ne bude rata!

Neupućeni jarčevoj pjesmi
trebali bi biti zaštićeni
sa svojim podmladcima,
iako svi će, baš svi,
na tajanstven i nepredvidiv način
oćutiti slani akord krvi
i još intenzivniji šum
udaljenih beskrvnih prestajanja.
Jer, svi smo povezani,
mada sebi sami;
i onaj lutajući nerv u svemu
prepoznaje bojazan
i ne daje joj iz ničega do nekoga stati.
Vraćaju se neki davni grijesi,
milosrđu i praštanju otporni,
kao spiralni niz u svakoj ćudi
graviran filigranski,
a progutaju se,
niječu u ugodi.
Mogu se zaboravljati,
stisnuti poleđinama svjesnosti,
ali nikada ne će zemlje dubini dopasti,
ne mogu, sve dok kob krvi se glasa,
volšebno nestati.


Oznake: travanj, sadašnjost, sirija, Litva


- 11:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.04.2017., ponedjeljak

IX. (Jorgovani)

Stajem pred grozdovima jorgovana
što buknut će
i već vatra tvari sviju sadržana
do ugljevlja usut će
izbojima oblik
blagosti.
Iz sebe bih, k mijeni do njih,
uzdah kao krik
slanosti
pružio ispivši ih.

Al’ narav svih stvari
opnama se dijeli
i buktinja živog žari
kamo ne bi htjeli:
do strane kože
neosunčane,
strancu koji ne zna
kome dat’ se može
kad ostane
u noći bez sna.

I osoba, tako, koju znadoh
sebi bliskom, draga
kojoj u nagosti padoh,
sakri se poput blaga
škrinji
pred očima požude
kad htio sam jače dalje
neg’ u zbilji
stvarno što je,
htjedoh što gorenjem bude.

U ćudi je tvrdo iskovano
gledat više svega,
u svem darovanom
dati svog utega,
dok misao u naumu hitri
nesvitljiva
držeć sebe smisla vrhom
i kad u nečijeg smisla vatri
sagorijeva
tek neznatnim plamom.


Oznake: travanj, kraljevstvo, vatra


- 08:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.04.2017., subota

VIII. (Iz sna snu)


Snovi su poput činije
od majolike
strahujem finijim porculanom
ovih ruku uma
koje ne razumiju mekoću dodira
ne znaju kako bezbolno pronašle bi svoje mjesto
kad sve prsne
i kad prebireš krhotine

njima dugujem vrtnju koja ne prestaje
s njima zahvaćam komadić svijesti
oko kojega sve krhkije postaje
a kao sve je poretkom domišljeno
svaki razlog prethodnike otpozdravlja
prolazima kamo sve je upućeno
i kao svi se poznaju:
glas do glasa ujednačen krugom žrvnja

netko je krčio prašume
tražeći izvor napitku koji se u san cijedi
a na svakom deblu je u razgranatoj krošnji
i sve manje je okusa
sve manje vremena
a sve više pod svodom pusto
dok sluša se gorka škripa svega
ostavljena posvud golom

ne dolaziš mi snu
ni nježnošću rubu usne –
sve bi prslo
u bivšim riječima tražim utjehu
ovoj krhkosti
i nadam se:
mogao bih opet
podat se Svetoj Ludosti


Oznake: travanj, Endimion


- 14:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.03.2017., utorak

VII. (Marsov dan)

Utorkom pričam o ratu
što još traje nepodnošljivo
a trebao bi se preskakati i zaboravljati
zbog kojega djeca ubijaju roditelje
a svi stalno bježe
nekamo gdje kao nije
utorkom pričam o njemu
i o onima kojima je potreban neprestano
kao jutarnja kava
na svježim humcima
gdje uglavljuju alijanse
i zaokružuju ravne ploče shvaćanja
nije prestao
iako prividan muk sve monotonije
svakodnevno
niže sunčeve kruge bez eksplozija
vidi se kao čudna mrlja u pogledima svima
s prijetećim sjećanjem na uzimanje
kad se najviše ima
vidi se kao paučina straha od nemanja najednom
i buja svojim rubovima
i zamućuje sjaj nadanja
bijesni psi dočekat će
puštanje sa svojih povodaca -
sluti se sve mučnije
i odlasci su izgledniji
od suprotstavljanja njihovom uzgoju
zaboravlja se na bolje
otpušta se nekamo drugdje
a otiđi i bježi
sve su učestaliji
ovdje je utaman ograđivati jaganjce

tko će dovoljno glasan ustati utorkom
glasovima što nezadovoljni stisnuti su šutnjama?
tko bi ih mogao zbiti
u novi slijed bez bojazni i laži?
dajte generaciju mladica
koja nije bila u procesijama plave krvi
onu čiji krvotoci
od života su slani


Oznake: Ožujak, utorak


- 17:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

26.03.2017., nedjelja

VI. (De Beata Vita)


Trešnja osunčanog cvata
poziva
poput obzora.
Blizini bi daljina.
Misao, već sva
po laticama legla,
u kupci mirisa
vid otkriva.

Biva tren izdužen
kao kap linijom pada,
prost i složen
po krvi i koži
kišom svega,
kad vatri spojen
u njoj se množi
i toplini nada.

I traje
svjetlosna gozba
svih dozvanih svata,
i nudi i daje
i zaborav i sjećanje
do svih prošnja
mislima iz zlata
od kojih je života zdanje.

I opet bit će,
dok vrelog je daha,
tog ushita čar;
opet pružit će se biće
iz običnog praha
do glasa svog šapta –
do izvora bistrog
iz kog je dar.




Oznake: Ožujak, kraljevstvo


- 20:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.03.2017., četvrtak

V. (Ljudi šutnje)


Jetke riječi dohvaćam
iz grozdova nelagode.
Kome se obraćam
kad istine zavode

naličjem što bliže je
sigurnijoj šutnji
i kad sve ravnodušnije
mimoilazimo se u patnji?

Nismo spremni gledati
tugama u oči,
radije ćemo čekati
podbočeni u nemoći

odmotavanje klupka vremena.
Možda bude bolje!,
možda je tuga prolegomena
sreći što je dalje?!

Tko će dočekati sve nas
raspršene k smislu u šetnjama
i tko do sutra od danas
goni nas olakim shvaćanjima

ovog uzaludnog mjesta?
Treba uzeti gordost
kad hrabrost nije česta
i reći – sve je Ludost!

Ovaj svijet ima bolji!,
paralelan svima nama;
i tu je!, stisnut u volji
razumnijim slabostima.

A mi smo tromi za sebe
i odgađamo se u navici,
stoga nam svjetovi bježe
napušteni od nas u svakodnevici.



Oznake: Ožujak, šuplji ljudi


- 18:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

20.03.2017., ponedjeljak

IV. (Mars)


Zašutjeti
ponekad znači
preslagivati
budući dijalog
koji će se morati rvati s govorom doba
u kojemu riječi ništa ne će predstavljati
traganje za prijeko potrebnim
procijepom iskrenosti
slamalo se koracima na rukama
gdje dohvati zabluda su zbunjivali
ne može se unedogled odolijevati stihijama raseljavanja
ne može
ne
bez uporišta svaka kretnja zamahivala je u prazno
i čvrstina plutala je besciljnom ravni produživanja
poput meduze što prozirna svoju nepostojanu ćud prostire
po svemu kamo dopadne
potreban je
tvrd oslonac kostiju budućnosti
s dobroćudnim izrazom lica
s tkivom na njemu ožiljenom mijenama
s uspomenom boli od koje se zategne bora osmijeha
i s iskrom sjaja oka
koja upućena tajanstvenim razlogom
po besprijekorno ravnoj liniji pogleda zdencu
pitkoćom dubine nikada ne oskudijeva
potrebno je i mnogo više
što ne stane u sve prezente na tekućoj vrpci
koje odgledavamo
niti stane u sadržaj posude misli
koju svakodnevno ispijamo
valjalo bi definirati taj golem izostanak
zbijen u čestici nedostajanja
valjalo bi ga obujmiti nemehaničkim zagrljajem
udaha i otkucaja
poput prvog zova zore na obrazu
valjalo bi razumjeti svjetlost
u mekoj mahovini na osoju večeri
valjalo bi shvatiti noć privremenog nestajanja
i govoriti a riječ ne izreći
stajati a s hodačima slijediti
ubojitu tišinu imanja apsurda pripadanja
valjalo bi steći oslonac
kako čitava kožom obavijena svijest
ne bi srljala na rendez-vous s prazninom
bez pridjeva
atributa
metafora
sva imenovanja bit će pješčano rahla
privezišta potrošenih misli
samotni sljepački hodovi na distancama jagodica prstiju
a uzgon dvostruke spiralne uzvojnice
na smičku bit će zabravljen
to zagovaraju svi oni koji žele militarizaciju uma
svi oni koji iza kulisa okrvavljenim uvjerenjima
poništavali bi djetinjstva u dječjim pogledima
kradući im svijetle budućnosti za samo bolju svoju
to kazuju gromile patnja nagomilane u zraku
koje udišemo sve izraženijeg okusa
a trajat će dok se ne otupi nevinost sluznica
za bilo kakav podražaj
a nakon toga
u nekom hibridnom svijetu čistog razuma
promatrat ćemo se sjenama u špiljama
jer netko ponovo izoštrava ciljnike
netko ponovo utire stazu bespuću zbilje



Oznake: Ožujak, sadašnjost, vjerodostojno


- 10:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se