meroveus

04.10.2017., srijeda

The Hollows



Nalaziš se usred razgovora
koji je otpočeo prije tebe
i zaista ne znaš što bi trebao reći.
Možda najbolje bi bilo
napustiti ovaj začarani krug, oteći
kad tijek je svega u svima naplavljen,
možda nedostaje odrješitosti
do sebe glasom prebjeći,
a možda, prosto, svejedno je
tko će, s kim, kome,
u ovom obzirnom vremenu,
bilo što presjeći?
Nešto se mora učiniti!
Pustim riječima,
šupljinama s ljudima
mora se izbjeći!

Pamtim vas po intonaciji glasa,
ne po frazama, ne šutnjama,
pamtim vas po intervalu u kom se odlomljava
začetak nagovještaja namjere
otvaranja novih vrata;
pamtim budući pokret iskoraka
sa zgažene staze –
u njima su lica koje prepoznajem.

Ostavit ću sve jednako isto,
zadovoljno sobom,
preskočit ću podrazumijevano;
najljepša je zora svojim lomom,
kad pogiba na oštrici prvog traka svjetla
gledajuć se u onom što je obećano.

Jer dani su isti naplavljeni sati
po kojima plutaju šupljine.
Zaroni, poleti!,
previše je pustih riječi,
previše potrebe za nečim
što su razgovori obamrle površine.


Oznake: listopad, Endimion, Eos, šuplji ljudi, Eliot


- 19:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.10.2017., ponedjeljak

Slanocrvena

U mekom trbuhu Europe
k domu Gaudija
jurišaju horde plaćenika
poznati su mi njihovi obrazi
jer ih nemaju –
tako se prepoznaju
za bolju nadnicu
za srebrenjak poslušnoj ćudi
udarit će jednako jače i mladića i starca
i ženu i dijete
sve što im se prepriječi na putu

Pablo iz Malage
prohodat će ponovo svojim galerijama
pokušat će zaustaviti
cijeđenje boja s uramljenih scena
i znojnozemljanim bikovskim trokutom
strugat će putenost mladenkine bjeline

Događa se slanocrvena
gusta i ljepljiva klizi tlom
poput hobotnice obujmljujući krvoločan naum
kako bi opstala – razara
kako bi živjela – ubija

Mi smo to već odgledali
te Los caprichos
tu loše ispričanu priču o nezavisnosti
jer kod nas danas slave
samo zlatousti kneževi
u čijim dvorištima su počinjale odsudne bitke
drugi nemaju razloga za slavlje
proždro ih je Moloh pohlepe
a još uvijek uplaćuju bolji život šačici jada časti
što se prigrabila vlasti
i dandanas nikako ne razumijevajući
kako se tisućljetni san
naprasno pretvorio u dvadesetogodišnju moru

Katalonci, čuvajte se
guja u svojim njedrima
ujed tek će vaši potomci osjetiti
a tada za vas ne će biti opravdanja
niti u zrcalu milosti



(Goya: El sí pronuncian y la mano alargan al primero que llega)

Oznake: listopad, Goya, Picasso, Catalunya, sadašnjost


- 19:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.09.2017., ponedjeljak

Divljini


Ni jedan dan bez misli
živih poput otkucaja svoda,
a toliko praznih riječi
što zastiru ga ...

Par duplja do krajobraza svijeta
zamućene kretnje slijedi,
obrise hotimice gura do linija
i čini se kako volja
sve to ležerno podnosi
dok se ne zasiti,
dok slastica ne zagorči ...

A blizini umilan sjaj ne smeta,
do nečega toplog namjera
osjete htjela bi;
i kad se ima
još bliže njem se strijemi -
do tamo odakle je divljina
što ih privlači.

Otvori prozore
na kojima nisu zavjese riječi,
napusti memlu od koje je zdanje,
dah bi k svježini,
misao nekamo gdje se vere -
oni ne pripadaju svjetini
osjeverene vjere!


Oznake: rujan, kraljevstvo, opsjena, riječi


- 11:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.09.2017., petak

Bez bećara

Slavonijo, s jeseni si tužna,
nisi više rodna, nisi zlatna,
do poniknutih pogleda si prazna.
Djedovi nemaju unučad
o koju bi se mogli u šetnjama oslanjati
i lutaju sad gradom promašenim trgovima
poput nikad poslanih razglednica.

Još jedno ugašeno ognjište
prepričava se na sablasnim kružocima;
ulazi se kroz prozore,
kroz pukotine u zidovima
i promatraju se ostavljena tijela u kužnoj bolesti.

Sve će to, dragi moji,
prekriti asfalt, beton i ravnodušnost
i apstrakcija bivanja bit će upotpunjena
u globalnom pomicanju nikamo.

A dalje, sve je naoko isto
prema putokazima na cestama:
prolaze rijeke, teče sok ravnice,
a iza blještavih fasada
neumorno radi mašinerija propasti;
dalje - sve je ostavljeno - isto
do sutra u kojem će se svi odbačeni životi
kao mjehurići od sapunice
u sjećanju rasprsnuti.


Oznake: rujan, sadašnjost, Slavonija, bez


- 16:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.09.2017., ponedjeljak

Kad zemlja


Kad zemlja vodom spoji se sa svodom i svod zemlji kad se dozemlji vodenim dodirom stane sve pred sobom kao pred zrcalom i od svega zamućenije jedno je i najoštrije: tako smo sitni i maleni u kapima prorijeđeni i međ’ njima smjerni a od te slabosti jaki u osi od koje je svaki uspravnica svima kao tren eonima kao sjaj oku obzorima Ta os je sastavnica svih nedoumica koliko što je važno i kad nije razložno koliko je vrijedno samo ono jedno k cjelini zajedno i kad se je i kad se nije do nje prisnije.


Oznake: rujan, kraljevstvo, voda, neobilježeno, sense


- 07:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.09.2017., petak

Jednom


U pješčaniku
što ga postaviše
misli nekamo propadaju
jedna do druge
u nakupinu
Jesu li svijesti naše
manje kad tako gube
ili se uvećaju
k onom što otpuste
I ovaj zazor usut do osjećaja
otkucajima otkidan
svud po koži prosut
do očiju u čiode sjaja
kamo se stavlja
kad prestane
kamo se pohranjuje
kad nepotreban postane
Žedna posuda
zapreminom prijeti –
jednom ostat će prazna
neminovno do stijenki ječi:
jednom ne ću se znati
i sve što moje bje
već nekamo bit će drugdje
bez mene
jednom propustit ću praskozorje
i sav slijed poslije bit će smanjen
za jedno zrnce odgledanog
za jednu kap sveg svjesnog



Oznake: rujan, rapa nui, kraljevstvo


- 07:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.09.2017., utorak

Krijesnica


Ne mogu te pratiti,
Marino Ivanovna;
reljef se uzvojiti
vremenu ovom ravna
i staza zarasla u sujeti
korake tvoje ne pozna,
a k njima htjeti –
namjera bi ova žedna.

Gasnu obzori riječi
kao pred jutro
iskre zvjezdane mliječi
i san što se utro
u svečanoj izbi noći
nestao je – puk’o!,
i nema se kamo poći:
svjetlo je sjajem gluho.

Sivilo ravni dana
uzima hodu naum
i ćutim bez imalo srama
u redovima pust razum,
a on se svija pokorama
kao otajstven šum
patnje u svima nama
dok slijedimo svoj fatum.

U obmani strasti se traje
bez ruja krvi
i bljedilu glasa se predaje
udah nemoći prvi;
ne će stati, ne prestaje
plima što disanje mrvi
i razgovori su križne postaje
do gozbe što ju imaju crvi.

Sad trebam slanost noći
s trpkim valovima tišine
kad se prospe u oči
i natopi vida širine,
s njom ću se domoći
koraka tvojih blizine –
po toj jedinoj svijetloj omči
usred sveudilj pličine.



Oznake: rujan, Cvjetajeva


- 19:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.09.2017., nedjelja

Nokturno


Zariješ se u san
kao grmljavina
poslije koje ne znam
tko sam
dok suvislo objašnjavam
sve o prijelomima
i pravdam modricama
Stolica tankoćutno
pomaknuta od stola
čeka
i silueta nečija
uobrazilju popunjava
Zasmeta promaja
smetaju drhtaji zavjesa
smeta tvrdo drvo ormara
kad pucketa plohama
kao udaljena reklama
Ostavljam
zaboravljam
i čistinu do misli vraćam
Svem razbacanom
pružam privid reda
i sastavljam
kao prste na rukama
svaki udah uz rebra
i pogađam
iskričav ton zvona
i kovitlac vjetra
i kakvog je mirisa koža
i sjaj oka
kad svega toga
nema


Oznake: rujan, bez, tamno


- 18:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.09.2017., četvrtak

Zdrav bio



Zdrav bio,
rujnom raskvašen, jadu
od tebe ruke svrhom bubre
i buknut će raščlanjenom čvrstinom
poput krošnje duba
već pozinule su zglobovima
čvorove otkucaja sedefa
što plave polja do tvrde ljuske
i zaokružile se rašljaste
u bastion
s kojeg nema odstupa

Zdrav bio,
u rumenom okupan, jadu
među svim riječima
što uljepšane gurnule bi te ugodi
stojiš sav do svakog osloncem
u koji se kićan sjaj udijeva
a nemaš se u njemu
tek plod otkidaš
s klicom iz koje grčem izbit ćeš
pa sad već sit golem si
do onog koji gladan bit će veći

Od strasti si kad nemaš
paperjem rasut u oštar vrh
i zbijaš se od nemanja
poput gorskog potoka
dubeći si put
od strasti si kad trebaš
žilama prkosa opasan
da života slijed lomiš
jer nisi kraja željan
jer nisi početku odan


Oznake: rujan, sadašnjost, bez


- 17:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.09.2017., ponedjeljak

Do Damaska


“Savle, Savle!
Zašto me progoniš?”

na dovratku ovog retoričkog pitanja
uklesani su simboli imaginarija
pred kojima se svi sagiblju
nešto je iznad
što mjeri svaku riječ glasom
iz kojeg se drska javlja
i svakome nije svejedno
pred sobom staviti oganj, silu ili boga
i raspravljati o zauzeću tvari

kad smo tako sitni i beznačajni
a drzoviti pred svatima
sablažnjivi u imperativima
a prpošni plesom
jer imamo se od radosti
jer želimo se zaboravljajući
mi pronalazimo zaobilazne puteve do Damaska
i nikada ne saznajemo
jesmo li se tamo zaputili
kako bi ruke kušale svilu
ili sablju

promijeni ime
zamijeni idola koji predstavlja
metaforu nauma s kojim upravljaš
i tko si
s novom odorom
pred očima istih odrastanja
dok se još uvijek dovikuješ u samoćama
s onim sobom
koji se samo jednom imenu odaziva

nitko nas ne može bolnije iznevjeriti
od onoga čije ime uzalud zazivamo
nitko nas ne može vidjeti
kad u tišini prebrojavamo utege
s kojima smo sve lakši na tezulji vremena
a prkosni kakvi smo
pokazivat ćemo se veći
riječju, djelom i propustom

daljinu dvorane Maat u kojoj nam nitko ne će pružiti ruku
ne razumijemo
kao ni finese ceremonije
koja je samo jedna i nepromjenjiva
pa posežemo za ovovjekim misterijama
s mimikrijama i skrivanjima
pa se natječemo s vrhovima tumačenja
dok istine žalcu ne osjetimo oštrinu

i svejedno je s kojim imenom
netko se rve
i svejedno je u čijem ognju sagorijeva
kad sagorjeti mora
kad izgubit će



Oznake: rujan, bez, Istok


- 18:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

30.08.2017., srijeda

Očekivanje


Resko jutro u udahu cigarete
zaustavi pomicanje
vijori krhka misao
u raspuklini zraka
nešto dalje
već sve posloženo zbija se
do stijenki pogleda
u poznat slijed

Nismo slobodni
i valjalo bi vratiti prvo bijelo polje
ali prije toga
sve martologe, akindžije i mameluke
protjerati nekamo gdje povijesna zbilja
dala bi im sud
zvuči infantilno
u okruženju gdje svatko gleda svoja posla
kako se glasom ne bi zamjerio
puzajućim došaptavanjima
u elastičnom tkivu zajedljivosti
suviše pretenciozno
kad na kostima pakosti
otpočinje svaki pokret

Ponovljeno jutro umanjuje dan
i otrpi se
otvrdne ugriz
koji mogao bi predati
novu riječ do misli
i krene se k praznim zdanjima u daljini
koja vide se željnima
vrijedit će, možda
sva ta premetanja budućih sjećanja
kad dostignemo se pred njima
i kad golemo osobno
prospe se razini svog zajedničkog mora

Do tada
ugađat ćemo se prema nezasluženim hvalama
pred istinama umješno pronalaziti prozirne izgovore
do tada
umirujuće prebrojavat ćemo daleka tuđa stradavanja
držeći ih pravednom normom
silovitosti kojoj se klanjamo u zavjetu šutnje



Oznake: kolovoz, kraljevstvo, sadašnjost, Godot


- 19:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.08.2017., subota

Inače



"Ne staj ovdje!
Ovdje je prolaz inače."

Desetci pogleda na ravni
sad povod razgovoru imaju.
Inače,
jednoličnost se podnosi dočekivanjem
i ustrajnim slijeđenjem
ugaženih stopa.
Kao da svi svojim šutnjama
iste misli dijele,
a riječi uznemiriti bi mogle
sve što je inače.
Stoga ljudi nahvao
udobno daju glas drugome,
stoga je inače sveto,
a jedino pravo
po desnici se ravna i zaslužuje
pod svodom običaja.

Ovdje je prolaz
inače.
Ovdje se ne staje!

Trivijalno novo ruho ima
koje se mora uočiti,
a naglašeno je sažetim parolama
i slušljivim ponavljanjima
što lako usjedaju
do svih naslonjača.

Morlaci se više ne prepoznaju
kad u svemu
svi prolaznici su umom
i kad inače
čvrste rešetke im do razbora postavlja.

Zbog čijih obećanja
opredijeljeni smo rođenjem?
Već krnja djetinjstva
skladom, redom i razmjerom
pokazuju nam koliko smo svi isti,
a isto toliko beznadežno različiti u jednakosti
i sve gore visoko
suvislo prizemljivat ćemo
estetikom lako čitljive uobičajenosti.
Ponestaje nam svrhovitosti bez svrhe,
ponestaje nam lijepoga
međ’ ljušturama misterije sadržaja a bez oblika.

Gdje smo inače
kad samo jednog sebe trebamo?
Ima nas neispričanih,
nepokazanih,
ima nas zanijekanih,
zaboravljenih –
ima nas inače!,
a stvarno tamo gdje smo
nikad sebi ne pronalazimo.



Oznake: kolovoz, bez


- 08:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.08.2017., ponedjeljak

De profundis II.


Pokušavam
ukoričiti stranice riječi
što tanje;
stvarnosti utrti stazu
do vidikovca k nekamo drugdje;
u ozemlju gdje je privremeno značajno,
a uobičajeno pokoravajuće,
pronaći alem
što sjaj isti ima
postankom u trajanju.
Čistoću tražim
u kojoj nema prvih i drugih,
u kojoj se ne poznaje uzalud
dok rukama riječi se mijese u jestiv čini kruh,
a sve kako slava svijeta
mnome ne bi posustala.

Oznake: kolovoz, kraljevstvo, sraz


- 10:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.08.2017., četvrtak

Susret


Po hodnicima razvoze ljude
bili su ljudi
sada su prtljaga
iz knjiga se uči
o tome kako ljudi postaju prtljaga
neželjeno udara
to
tiho
podmuklo
udara po svima
i iznenadi pomirba
jednako svima u redovima
što je bilo glasno
sad sklupčano je
putem s kojim je prokrvljeno došlo
nema u tome izmjere
iz knjiga se uči
kad prtljaga postaje preteška
a bez dodira s očima
nosi se mehanički
nosi se strojno prokrvljeno
duše stisnute u sjećanju
kad vrijeme u vremenu stoji nepokretno
poput zdenca usred pustinje
nije to priprost krajobraz
tek grimasa susreta koji ne obećava
a počinje s hodnicima
bez izba za predah
s krugom koji dohvaća krugove
inercijom što sve isteže ravnodušno
i bez privole
u krivulju uskraćenu smislom
nije to usložnjeno načelo
nije do riječi
nema ih
tek suh protokol
to
po kojem se pogledi bliže
istim vidom
iz srca mesa i nerva
spolja se ne vidi
ne dira se
spolja se bježi i uzmiče
dok se može
jer zaviriti tamo
nije želja od koje se diše
pod teretom žezla života
tamo sjaj gasne
tamo povodanj počinje
u grimasi susreta

Oznake: sage na bijelim hodnicima, COHP, kolovoz


- 08:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.06.2017., nedjelja

Prolazno


Na crjepovima lišaj modrini prkosi
i srebrenozeleno nadijeva monotonoj plohi
otvara rebra
grabi utrobi
razgovor novi zapodijeva
o tome kako se oblik iz sebe ruši
i mada sve se doima isto
posloženo međ’ uzlovima pamćenja
nešto neosjetno javi se
u izmaglici predosjećaja
iskra divlje misli
na tren je uska staza
sažeta prosto od nagovještaja
i već pogled krivi se do poznatog
već razdaljina užom se bliži
i najednom ponestaje razumijevanja
tvrdoukoričena knjiga visoko na polici nedohvatna
ostat će nepročitana
a slova naslova bez sadržaja
postat će krajputaši zaborava
pa djelatna ruka nikad ne zna
u pokretu mišiće i kosti
i ne poznaje struju koja ih goni
po činu se umu glasa
u spregnutoj kožom predodžbi
a sve što ju konačno uzroči od početka
kao odsječeno potrebi se ne pronalazi
ne zaiska se
i kao ne postoji
tek ima se samo po sebi
samodostajuće u vidu varkom svjetlosti
Klizimo po površini
i smetaju nam neravnine
naravne utrobi
a sve što ih podržava vješto krijemo
zaokruženi oko onog što nas drobi
Klizeći se prepoznajemo
po tome kako smo otporni
učiniti nešto drugačije
tako se preklapamo
jednačimo
konačno odobravamo
samo ono koje je svemu isto kao prije
tako i trajemo
do zamora dara
kad utroba nas izda
kad sve čemu hoćemo
najednom prsne iz svog središta
rušeći uspravnu os od svjetlosti što nas stvara


Oznake: lipanj, bez, osjećaj


- 08:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se