meroveus

19.11.2017., nedjelja

Dan poslije


Dan poslije
ne
objašnjava
zastane u grlu
kožu stegne
u remen
i već teže je
sjećanje
iznad tla dohvatiti
riječima
nešto se
vlastito otima
nešto do svih isto
zapodijeva razgovor
o sramu
kog šutimo
odviše je sitnosti
na trgovima
što prečacima se bave
odviše je velikih
u glibu ćudi
dan poslije
ne obećava
ne nudi
a još trajemo
uporni
čuti se
i ovo beznadno kazivanje
klizi po uspomeni
nečujno
nemamo si što reći
ovdje
proturječiti sujeti
i sluh steći
do govora živih


Oznake: studeni, Vukovar, bez


- 09:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.11.2017., utorak

Nemir


Zagubio sam svoju mapu zakopanog blaga
i hladno je kao što nije bilo
i kiša nervoznija pada
dok promrzla misao luta
nenastanjenim područjem ovog osjećaja
a čini se prijeko potrebnim
zadržati ju
iako tek gumb je nagovještaja
s kojim nestat će i toplina i ležaj i ognjište

postoje susreti zbog kojih
svađe nutrine bivaju sve tiše
i čini se: prazno je gledalište
a rekviziti na sceni donešeni
sablasno odbrojavaju udaljenosti
pružiš li ruku
već šapat slabosti
vrati je nepotrebnoj namjeri
već nečinjenje u luku
obujmljuje čitavo disanje
i u njem skriva se
poput urotnika u zavjeri

poneke susrete htjelo bi se izbjeći
ali oni su vranci u snazi
što trkom oko plijene
a pogled k njima uvijek je veći
kad im se prilazi
a ne može se drugačije
ne može se tom pogledu pobjeći
jer silinom mu vrijeme zrije
u ovom jedinom mjestu
iz kog sve se živo rasprostire

nismo drugdje
i samo ovdje ćemo se steći
u drugom nismo
u ovom smo sa stubama misli vjereni
do nekamo
kroz svijest probodeni
i kad se čini kako samo slijedimo
po paučini sna svoje bdijenje
i kad se susreta s buđenjem bojimo
mi ovdje smo obnaženi
snom k onom u kome sanjamo
mi bježimo mu
jer samo tako ostajemo
i mada je u srazu sa smislom:
mi tvrdo jesmo
zauvijek do onog drugog u kom nismo

teatralno udjenut ćemo privolu
svakoj kretnji što jača se bliži
i zajedno kušat ćemo
od vjetrova ljepljivu smolu
koja naum nam drži u cjelini
možda spasit ćemo
uspravljenost k visini
možda bliskost dugujemo
upravo toj prkosnoj popudbini



Oznake: studeni, bez, dodir


- 17:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.11.2017., utorak

De profundis III.

ne uvijek po sebi!
ne iverju ovom godove krivnje pribrojavati!
zatvorenim očima mogu
laž u glasu prepoznavati
poput većine
i ma koliko šutnja
bila odlika udobnog akademizma
ipak joj je hijerarhija
na pritajenoj truleži u arboretumima uzgojena
gledamo prvake
iz partera obećanja
dok na galeriji feudalna vlastela
prati posjećenost
i određuje cijenu ulaznica
a uvijek je samo jedna predstava
i isti scenarij skučenog duha

ne upozorava natpis na crkvi
u Magdeburgu
ovom ratničkom genu
boja stijega nije važna
ako je neimaštinom prisiljen
svoju djecu poslati u rat
tako uvjerenja na sablji
dospijevaju mesu moralnih načela
tako se dar života
na zgarištu kostima krivi

kad će oni koji su umanjeni
zasititi se prozirnosti običnog lopovluka
i odreći se jednadžbe pripitomljenosti?

jer ovo sada predugo traje
i dulji se ulicom nezadovoljstva
u samo jednom smjeru
jer ovo sada isto je kao i prije:
bespomoćno
na povodcu majstora iluzije




Oznake: studeni, sadašnjost, sraz, kraljevstvo


- 16:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.11.2017., srijeda

Zaustavljanje


Studeni počet će
s danom kad prvi je osamnaesti
kad stratištima
u večenjim satima stignu vile
koje povijat će plamove svijeća
svojim dlanovima
pahulje magle upredat će svojim kosama
i zemlja stenjat će plesom
pod jarčevim nogama
a bezimeni junaci
pružat će svoja sječiva duša
u meso živima
tad riječi imat će zbilju
u nekazanom zaustavljanju
a udah do njih raspuknut
u krugu
na križu
zaječat će
već sada tanji
u svom propadanju
zrak bit će težak
slijepljen poput noktiju na prstima pluća
i strugat će toplinu utrobe
hladnoći nestalog duha blizak

Ne prestaje
ne jednači se
već bode
ozljedi rođenjem nov rez se pripitomljuje
dok životom se kleči
pred smrću od koje je
ne osjeti se
kad nisi od sebe ulomak
zemljanoj posudi
kad traješ nekamo kao stroj
s podmazanim zupčanicima
a svaki jeftini pomak
stiješnjenog srca
uzimaš slavolucima
svog omiljenog ega
u nekom hibridnom svijetu
apsurdnog otkucavanja

Izostaje pravi motiv slavlja
skriven u jetkom mirisu krizantema
i ako nisi blizu
ako nisi stabljika listovima
navikom se probavlja
svako sjećanje na nadnaravna bića
nestaje magija s kojom glas
riječ veliča
i sve se zaustavlja bez namjere
sve staje u paradi kiča
i ljuske pokazuju se bez jezgre

Ne daj me
izboru u kojem se prestaje
dijeliti zemlju
bez dodira misterije
ne daj odluci
čiji hir otkupljuje
ugodno beztežinsko stanje
ja bih na kraju san
što trajat će dubokim morem
daleko od ove suhe obale
daleko od svih razgovora
u kojima su stvari
od živih važnije


Oznake: studeni, bez, Vukovar


- 07:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.10.2017., četvrtak

sjećanje


Gledam se golem
u putanjama zviježđa
pogledom imam ih posvojene
a već u otkosu mjesečine
neznatan sjetim se ništavila prašine
od koje sačinjen ne mogu opstati
za sebe sav
sve oko mene živo je mojim okom
i ja tek živ sam u nečijem
tad pogledaj najbliže biće
oživi ga!
prostor misli dopuni dodirom zapremini
što s tobom je postvarnjena
i bit ćeš veći s njom
vrjedniji vremenu koje se tako podatno
prinosi svakome
jer ne mogu stati tamo gdje ti stojiš
jer ne mogu biti u nečem što si ti
ne mogu drugome uzimati pogled
i distancom do sebe biti mu vlasnik
ja ne znam tko si
obujmom što kao nestvaran u svima je
i ne poznajem zakonitosti
po kojima gibak slijedim mu orbitu smisla
pratim tetovirane znakove na koži
i u njima izboje struja
što odvest će kovitlacima oluja
nevremenu gdje zrnce svijesti izmakne kontroli
i postane točka iz koje pulsiraju opipljiva htijenja
za pobjeći i ostati
plamtjeti i zalediti se

uistinu, tko smo
kad nismo zajedno?
napuštena izba
u neizgrađenom gradu jedne moguće budućnosti


Oznake: k-3, listopad


- 20:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.10.2017., utorak

Nezbrinuto

Ne mogu ponovo
uzeti Tvoj glas
i dozvoliti mu umilnom
na slabost sluha naleći
iako blizanci ugodom
raspršit će se svojim naličjima
poput trkača što jure ciljnoj vrpci dan prije
mogu zamisliti sve pokrete
koji će oduzimati stazu
i njihov dopadljiv ples
od koga ne mogu odbiti sebe
mogu već sada osjetiti
zarobljavanje kojem bi se predavali
pod uvijek drugim izlikama
a koje stvaralo bi rutinu obilaska
tog mjesta iznuđenog od stvarnosti

Ovo nije vrijeme usamljenih šetača
i nema u njemu puteva prepunih jesenjeg lišća
koje bi šuštalo u svakom koraku dobrodošlicom
neželjeni smo pod kišom sami
i potražit ćemo neko suho mjesto
odijeljeni od blagodati zlatnih kapi
smočeni bili bismo pred sobom stranci
nepotrebni s namjerom koja će se osuđivati
postalo je nedostupno
miru utrobe stići
a svi zidovi koje podižemo u svojoj nemoći
već visinom zaklanjaju
naravan najobičniji slijed razgovora
koji mogao bi otpočeti

Nije tajna
samo se uvijek prešuti
kako nam je dobro kada si ugađamo s jeseni
ali od previše slatkoga
zaboravljamo na nasrtaje hladnih vjetrova
kada se koža stisne i odrveni
i nikada za njih nismo spremni
i nikada im nismo dorasli
raspršeni skupljat ćemo se u poznatoj toplini
mada znamo kako su pravi hvatači snova
uvijek negdje vani kada je najoštrije
njima se divimo
i s njima se prepoznajemo
kada bismo htjeli biti odrješiti

Nije tajna
samo se uvijek prešuti
onaj drhtaj krvi što uzvrije
između dva otkucaja
u njemu smo sami nepozvani
sve dok se ne promijeni vrijeme
i sve dok se nepoznati
svojim zaboravom i svojom šutnjom
ne predstavi



Oznake: k-3, listopad


- 21:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.10.2017., srijeda

The Hollows



Nalaziš se usred razgovora
koji je otpočeo prije tebe
i zaista ne znaš što bi trebao reći.
Možda najbolje bi bilo
napustiti ovaj začarani krug, oteći
kad tijek je svega u svima naplavljen,
možda nedostaje odrješitosti
do sebe glasom prebjeći,
a možda, prosto, svejedno je
tko će, s kim, kome,
u ovom obzirnom vremenu,
bilo što presjeći?
Nešto se mora učiniti!
Pustim riječima,
šupljinama s ljudima
mora se izbjeći!

Pamtim vas po intonaciji glasa,
ne po frazama, ne šutnjama,
pamtim vas po intervalu u kom se odlomljava
začetak nagovještaja namjere
otvaranja novih vrata;
pamtim budući pokret iskoraka
sa zgažene staze –
u njima su lica koje prepoznajem.

Ostavit ću sve jednako isto,
zadovoljno sobom,
preskočit ću podrazumijevano;
najljepša je zora svojim lomom,
kad pogiba na oštrici prvog traka svjetla
gledajuć se u onom što je obećano.

Jer dani su isti naplavljeni sati
po kojima plutaju šupljine.
Zaroni, poleti!,
previše je pustih riječi,
previše potrebe za nečim
što su razgovori obamrle površine.


Oznake: listopad, Endimion, Eos, šuplji ljudi, Eliot


- 19:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #

02.10.2017., ponedjeljak

Slanocrvena

U mekom trbuhu Europe
k domu Gaudija
jurišaju horde plaćenika
poznati su mi njihovi obrazi
jer ih nemaju –
tako se prepoznaju
za bolju nadnicu
za srebrenjak poslušnoj ćudi
udarit će jednako jače i mladića i starca
i ženu i dijete
sve što im se prepriječi na putu

Pablo iz Malage
prohodat će ponovo svojim galerijama
pokušat će zaustaviti
cijeđenje boja s uramljenih scena
i znojnozemljanim bikovskim trokutom
strugat će putenost mladenkine bjeline

Događa se slanocrvena
gusta i ljepljiva klizi tlom
poput hobotnice obujmljujući krvoločan naum
kako bi opstala – razara
kako bi živjela – ubija

Mi smo to već odgledali
te Los caprichos
tu loše ispričanu priču o nezavisnosti
jer kod nas danas slave
samo zlatousti kneževi
u čijim dvorištima su počinjale odsudne bitke
drugi nemaju razloga za slavlje
proždro ih je Moloh pohlepe
a još uvijek uplaćuju bolji život šačici jada časti
što se prigrabila vlasti
i dandanas nikako ne razumijevajući
kako se tisućljetni san
naprasno pretvorio u dvadesetogodišnju moru

Katalonci, čuvajte se
guja u svojim njedrima
ujed tek će vaši potomci osjetiti
a tada za vas ne će biti opravdanja
niti u zrcalu milosti



(Goya: El sí pronuncian y la mano alargan al primero que llega)

Oznake: listopad, Goya, Picasso, Catalunya, sadašnjost


- 19:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.09.2017., ponedjeljak

Divljini


Ni jedan dan bez misli
živih poput otkucaja svoda,
a toliko praznih riječi
što zastiru ga ...

Par duplja do krajobraza svijeta
zamućene kretnje slijedi,
obrise hotimice gura do linija
i čini se kako volja
sve to ležerno podnosi
dok se ne zasiti,
dok slastica ne zagorči ...

A blizini umilan sjaj ne smeta,
do nečega toplog namjera
osjete htjela bi;
i kad se ima
još bliže njem se strijemi -
do tamo odakle je divljina
što ih privlači.

Otvori prozore
na kojima nisu zavjese riječi,
napusti memlu od koje je zdanje,
dah bi k svježini,
misao nekamo gdje se vere -
oni ne pripadaju svjetini
osjeverene vjere!


Oznake: rujan, kraljevstvo, opsjena, riječi


- 11:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.09.2017., petak

Bez bećara

Slavonijo, s jeseni si tužna,
nisi više rodna, nisi zlatna,
do poniknutih pogleda si prazna.
Djedovi nemaju unučad
o koju bi se mogli u šetnjama oslanjati
i lutaju sad gradom promašenim trgovima
poput nikad poslanih razglednica.

Još jedno ugašeno ognjište
prepričava se na sablasnim kružocima;
ulazi se kroz prozore,
kroz pukotine u zidovima
i promatraju se ostavljena tijela u kužnoj bolesti.

Sve će to, dragi moji,
prekriti asfalt, beton i ravnodušnost
i apstrakcija bivanja bit će upotpunjena
u globalnom pomicanju nikamo.

A dalje, sve je naoko isto
prema putokazima na cestama:
prolaze rijeke, teče sok ravnice,
a iza blještavih fasada
neumorno radi mašinerija propasti;
dalje - sve je ostavljeno - isto
do sutra u kojem će se svi odbačeni životi
kao mjehurići od sapunice
u sjećanju rasprsnuti.


Oznake: rujan, sadašnjost, Slavonija, bez


- 16:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.09.2017., ponedjeljak

Kad zemlja


Kad zemlja vodom spoji se sa svodom i svod zemlji kad se dozemlji vodenim dodirom stane sve pred sobom kao pred zrcalom i od svega zamućenije jedno je i najoštrije: tako smo sitni i maleni u kapima prorijeđeni i međ’ njima smjerni a od te slabosti jaki u osi od koje je svaki uspravnica svima kao tren eonima kao sjaj oku obzorima Ta os je sastavnica svih nedoumica koliko što je važno i kad nije razložno koliko je vrijedno samo ono jedno k cjelini zajedno i kad se je i kad se nije do nje prisnije.


Oznake: rujan, kraljevstvo, voda, neobilježeno, sense


- 07:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.09.2017., petak

Jednom


U pješčaniku
što ga postaviše
misli nekamo propadaju
jedna do druge
u nakupinu
Jesu li svijesti naše
manje kad tako gube
ili se uvećaju
k onom što otpuste
I ovaj zazor usut do osjećaja
otkucajima otkidan
svud po koži prosut
do očiju u čiode sjaja
kamo se stavlja
kad prestane
kamo se pohranjuje
kad nepotreban postane
Žedna posuda
zapreminom prijeti –
jednom ostat će prazna
neminovno do stijenki ječi:
jednom ne ću se znati
i sve što moje bje
već nekamo bit će drugdje
bez mene
jednom propustit ću praskozorje
i sav slijed poslije bit će smanjen
za jedno zrnce odgledanog
za jednu kap sveg svjesnog



Oznake: rujan, rapa nui, kraljevstvo


- 07:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.09.2017., utorak

Krijesnica


Ne mogu te pratiti,
Marino Ivanovna;
reljef se uzvojiti
vremenu ovom ravna
i staza zarasla u sujeti
korake tvoje ne pozna,
a k njima htjeti –
namjera bi ova žedna.

Gasnu obzori riječi
kao pred jutro
iskre zvjezdane mliječi
i san što se utro
u svečanoj izbi noći
nestao je – puk’o!,
i nema se kamo poći:
svjetlo je sjajem gluho.

Sivilo ravni dana
uzima hodu naum
i ćutim bez imalo srama
u redovima pust razum,
a on se svija pokorama
kao otajstven šum
patnje u svima nama
dok slijedimo svoj fatum.

U obmani strasti se traje
bez ruja krvi
i bljedilu glasa se predaje
udah nemoći prvi;
ne će stati, ne prestaje
plima što disanje mrvi
i razgovori su križne postaje
do gozbe što ju imaju crvi.

Sad trebam slanost noći
s trpkim valovima tišine
kad se prospe u oči
i natopi vida širine,
s njom ću se domoći
koraka tvojih blizine –
po toj jedinoj svijetloj omči
usred sveudilj pličine.



Oznake: rujan, Cvjetajeva


- 19:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.09.2017., nedjelja

Nokturno


Zariješ se u san
kao grmljavina
poslije koje ne znam
tko sam
dok suvislo objašnjavam
sve o prijelomima
i pravdam modricama
Stolica tankoćutno
pomaknuta od stola
čeka
i silueta nečija
uobrazilju popunjava
Zasmeta promaja
smetaju drhtaji zavjesa
smeta tvrdo drvo ormara
kad pucketa plohama
kao udaljena reklama
Ostavljam
zaboravljam
i čistinu do misli vraćam
Svem razbacanom
pružam privid reda
i sastavljam
kao prste na rukama
svaki udah uz rebra
i pogađam
iskričav ton zvona
i kovitlac vjetra
i kakvog je mirisa koža
i sjaj oka
kad svega toga
nema


Oznake: rujan, bez, tamno


- 18:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.09.2017., četvrtak

Zdrav bio



Zdrav bio,
rujnom raskvašen, jadu
od tebe ruke svrhom bubre
i buknut će raščlanjenom čvrstinom
poput krošnje duba
već pozinule su zglobovima
čvorove otkucaja sedefa
što plave polja do tvrde ljuske
i zaokružile se rašljaste
u bastion
s kojeg nema odstupa

Zdrav bio,
u rumenom okupan, jadu
među svim riječima
što uljepšane gurnule bi te ugodi
stojiš sav do svakog osloncem
u koji se kićan sjaj udijeva
a nemaš se u njemu
tek plod otkidaš
s klicom iz koje grčem izbit ćeš
pa sad već sit golem si
do onog koji gladan bit će veći

Od strasti si kad nemaš
paperjem rasut u oštar vrh
i zbijaš se od nemanja
poput gorskog potoka
dubeći si put
od strasti si kad trebaš
žilama prkosa opasan
da života slijed lomiš
jer nisi kraja željan
jer nisi početku odan


Oznake: rujan, sadašnjost, bez


- 17:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se