meroveus

17.08.2017., četvrtak

Susret


Po hodnicima razvoze ljude
bili su ljudi
sada su prtljaga
iz knjiga se uči
o tome kako ljudi postaju prtljaga
neželjeno udara
to
tiho
podmuklo
udara po svima
i iznenadi pomirba
jednako svima u redovima
što je bilo glasno
sad sklupčano je
putem s kojim je prokrvljeno došlo
nema u tome izmjere
iz knjiga se uči
kad prtljaga postaje preteška
a bez dodira s očima
nosi se mehanički
nosi se strojno prokrvljeno
duše stisnute u sjećanju
kad vrijeme u vremenu stoji nepokretno
poput zdenca usred pustinje
nije to priprost krajobraz
tek grimasa susreta koji ne obećava
a počinje s hodnicima
bez izba za predah
s krugom koji dohvaća krugove
inercijom što sve isteže ravnodušno
i bez privole
u krivulju uskraćenu smislom
nije to usložnjeno načelo
nije do riječi
nema ih
tek suh protokol
to
po kojem se pogledi bliže
istim vidom
iz srca mesa i nerva
spolja se ne vidi
ne dira se
spolja se bježi i uzmiče
dok se može
jer zaviriti tamo
nije želja od koje se diše
pod teretom žezla života
tamo sjaj gasne
tamo povodanj počinje
u grimasi susreta

Oznake: sage na bijelim hodnicima, COHP, kolovoz


- 08:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.06.2017., nedjelja

Prolazno


Na crjepovima lišaj modrini prkosi
i srebrenozeleno nadijeva monotonoj plohi
otvara rebra
grabi utrobi
razgovor novi zapodijeva
o tome kako se oblik iz sebe ruši
i mada sve se doima isto
posloženo međ’ uzlovima pamćenja
nešto neosjetno javi se
u izmaglici predosjećaja
iskra divlje misli
na tren je uska staza
sažeta prosto od nagovještaja
i već pogled krivi se do poznatog
već razdaljina užom se bliži
i najednom ponestaje razumijevanja
tvrdoukoričena knjiga visoko na polici nedohvatna
ostat će nepročitana
a slova naslova bez sadržaja
postat će krajputaši zaborava
pa djelatna ruka nikad ne zna
u pokretu mišiće i kosti
i ne poznaje struju koja ih goni
po činu se umu glasa
u spregnutoj kožom predodžbi
a sve što ju konačno uzroči od početka
kao odsječeno potrebi se ne pronalazi
ne zaiska se
i kao ne postoji
tek ima se samo po sebi
samodostajuće u vidu varkom svjetlosti
Klizimo po površini
i smetaju nam neravnine
naravne utrobi
a sve što ih podržava vješto krijemo
zaokruženi oko onog što nas drobi
Klizeći se prepoznajemo
po tome kako smo otporni
učiniti nešto drugačije
tako se preklapamo
jednačimo
konačno odobravamo
samo ono koje je svemu isto kao prije
tako i trajemo
do zamora dara
kad utroba nas izda
kad sve čemu hoćemo
najednom prsne iz svog središta
rušeći uspravnu os od svjetlosti što nas stvara


Oznake: lipanj, bez, osjećaj


- 08:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #

31.05.2017., srijeda

Getsemani



Nemam riječi
koje bi ugodu razboru dale
a očekuju se
poput Mesije
u ovom beztežinskom stanju
kad nije ni dobro ni lijepo
O Suncu
o zaru Mjesečine htjelo bi se
ali pustoš glasova nadjačava
akord na struni do njih
trnu jagodice
i dodir koji vezuje izostaje
postane suvišak
iza sedmog iza tisućitog pokušaja
poslije svih obećavajućih praskozorja
i bosim je stopalima poput vreline nepreglednog asfalta
Kamo se ide nelagodno
kojem dospijeću hita se
usmjereno pravocrtno vakuumom?
Mimoilazimo se s rukama bez pozdrava
kao da smo neupućeni rukovanju
a mnijem kako smo svi pomazanici
samo smo dogovorno zaboravni
izabrati se njima
samo smo prešutno odustali
vidjeti se boljima
pa čvrsto stojimo
u svojim raskrižjima
trpeći se
a poslije oružamo se gnjevom
za pohod mjestu koji nikada nam ne će zbiljan postati
i prozirna je uobrazilja otpora kojeg bismo htjeli imati
Ne, nismo spremni pružati ruke
još uvijek usko gledamo se kroz proreze vizira
procjenjujući oštrine intelekta
a skrivajući pod oklopom
osjet što krvlju pulsira
frekvencijom istog svima nemira
a treba li se o njemu šutjeti
slušati stisak uznemirujućih šupljina
i ne dozvoliti im tjeskobno odjekivanje
te plasirati zakrabuljene doživljaje savjesti
sa sretnim licima na društvenim mrežama
i tonuti
ili poput kamena plovućca održavati se na ravni
ili pak odletjeti
i ostaviti uteg stvarnosti
pred važnijim razlogom
no što je poprečnica između početka i cilja
pa negirajući ih tragati za svrhom
onoga suptilnog damaranja tekućine ispod kože
koje cjelovito samo jednom biva
a rasprši se raspe
ni za što


Oznake: svibanj, bez, Getsemani


- 14:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.05.2017., utorak

Strogo kontrolirana imaginacija


Stiješnjene misli
o drugim svjetovima
prestaju u sebi
preglasno se događa praznina svakodnevno
suviše nametljivo
osvaja svaki pogled
stvarajući trend poravnanja
u kojem konfekcijsko razmišljanje
traga za bizarnim detaljima
Da – svi smo isti
ali samo kad se poznajemo
po hodu u mjestu
ako se iskorakne
jednadžba prestaje smisleno djelovati
i nered reda smeta
poredak smeta
smetanje smeta
Preporučljivo je trajanje podnositi
bez suvišnih pitanja
i pokazivati bezbrižnost udaljavanjem
kako se ne bi čulo lomljenje kostiju misli
koje će ionako završiti u presama nedopuštenih apstrakcija
jer događamo se
ovdje i sada
a sve izvan odbija se začeti
već pogledom na usku zdjelicu smisla
pa voajerski tražimo ugodu
po linijama willendorfsko-kardashianskih obujmina
možda uzaludno dotičući paralelan svijet
sirovom potrebom za plodnošću
kad je već ovaj prijeteće sterilan


Oznake: svibanj, bez


- 18:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.05.2017., subota

dobrojutro


dobrojutro
samozvana zoro
što hrbatu stvarnosti
dodaješ padine
i staze uzvojite
U gorovitom tijesku
lakše je prodisati
i ne odati se psovkom
pred zvijerima
dok u ovom trenutku
poetska pravda možda
vlastoručno potpisuje smaknuća
preostalih sanjača
koji preobrazit će se
klupcima mesa
na pokretnoj traci užitaka
Možda taj balans suprotnosti
potreban je
kako ne bi bilo rodoskvrnuća savjesti
u noćima kad se Ivanje bliži
i možda stoga je teže ruku podići do slabosti
u kojoj se svijest skuplja
A nismo čisti, ni sveti
nismo u dobroj namjeri odrješiti sebi
Krenimo
sanjači dobrojutrom
godi sjetiti se poteza
svih oštrica sunca urezanih tijelu
gordo ih je nositi na njemu
pa neka se i tišina noći isprazni
neka joj se oduzmu glasnice do misli
ostat će u danu eho
iz nečega što su mogle biti


Oznake: svibanj, bez


- 08:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.05.2017., ponedjeljak

Poprečnica slutnje


Posljednji put mrvio sam zemlju među prstima
na lijevoj obali Drave
jednog predvečerja s oblom mjesečinom
kad su topole kao nježni gorostasi širile topao dah
osjećao sam disanje na jagodicama
a iskričav jedan obraz, preblizu pucketajući riječima
udomio se ježenjem na vratu
nikada zemljaniji poslije nisam bio

a sada
ovaj svibanj sa svojim grmljavinama
bit će presudan
poput škara što sijeku pupkovinu
i kad se kaže
tako što kao slutnja
već misao je problijedjela
ispred onoga koji slijedi tijelo
htio bih skinuti rebrenice s otkucaja u grudima
podati se ovom zemljanom mjesecu
mimo naučenih psalama
i uronjen vlatima trave
osluškivati značaj difuznih nagovještaja
k nečemu što oduvijek tinja ludošću

jer sve je olako
ako odluka ne hrabri izbor
i ako negodovanje prati svaki korak

jer hod bez pjanosti
pust je domašaj
svih mojih susreta koji su obećavali
i sve naposljetku biva samo ovlaš
te se rasprskava
poput djelića sekunde u liniji zvijezde padalice
pred gustom atmosferom predrasuda
više ni sunce ne izlazi isto
okrenutih leđa nevoljko obavlja posao
pokazujući svoju sve veću udaljenost

jer vile su se skrile na visovima
pred srcima koja u koristi se mjere
i ne znaju do samo sebi zahvalu uzeti

tko će ju dozvati
tko snubiti
kad beton i plastika odzvanjaju do večeri
umjesto krošanja u plućima nabubrelih od kiša
i u žurbama
tko će ju dočekati
oslonjen o misli bezazlenih tratinčica


Oznake: svibanj, bez


- 20:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.05.2017., subota

2017


Jedni pokazuju
krvave gaće
rastegnute od Velebita
do Markova trga,
na njih polažu
kamenjar savjesti.
Drugi ispod omče
prebrojavaju trideset srebrnjaka -
nagradu Faustovoj trgovini.
Sav jad i sva trulež
kao da su se u par dana
istresli iz svih po svima,
pa mučnina razgovora
škrtim riječima nakazi vrijeme
koje trebalo bi zelenjeti se.

Za sto pedeset i jednoga u zbiru
svetost je nedokučiva
i spirala izdajstva
svakoj kičmi savitljivost daje
u trendu suvremenosti.
Jesmo li pod istim stijegom,
jesmo li jedan do jednoga
ili oružje za pasom uvijek
potežemo na najbližega?

Kako je bilo
i sada jest za buduće:
lovci lovinama postaju
kad svoje tobolce
na grudobranima ostavljaju
bježeći nekamo
gdje bit će bolje plaćeni!

I zaista - izdajstvo je profesija
s visokom cijenom na trgu.

Oznake: svibanj, sadašnjost, avertebrata


- 10:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.05.2017., ponedjeljak

Kalelarga


Ozaren kamen
poput trsa je
grozdovima sudbina
i u golem vinograd
širokom se ulicom pruža.
U njem ovaj utor
pamti svaki nasrt vjetra,
svako zrnce soli okusi
i sve se to sprema,
sve se odlaže:
svaka jadikovka i srdžba,
svako sveto do grijeha,
sva pomazanja
uz sva potonuća.

S kamena
zaruj zemljom,
zaori nebom,
majci i ocu ustaj!

Danas je ruka mlaka,
a um ne zna
tko zaslužan je namjeri
pozdraviti susret.
Danas kamen je gromada
ukopana grudima
bez objašnjenja,
memorija ubojita
što bez ključa
oteža pohod
k onom koji tajnovito
ozaren je Suncem.

I nije dovoljno
tisućito
u krugu distancom
uspeti prvom
od kog je uzvojito,
jer vidi se:
tama dana gušćom tintom
po poroznoj svijesti
znakove ostavlja,
ali sve se razlijeva
i otapa,
sve je privremeno
kad se od Jara odvaja
i nema čvrstog stiska desnica
kad nije žara sadržaja.


Oznake: svibanj, kamen, more, Jarovit


- 22:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

27.04.2017., četvrtak

Rapsodija Aqua

Kosnu ta nenadana skupna prekinuća
i iz daleka iscijedi se jeza
u prisnost
meridijanom s kojim smo svi zazemljeni;
podrobnije se osluškuje oči,
finije se iscrtavaju linije na obrazima
i čini se kako u nezamijećenim kretnjama
postoji prostor za još veće i šire
obuhvate golemog što se vrtloži u svima,
a uvijek netko bar nekome bliz je
i žal za onim kojega nema
rastoči se pogledima u čaše
i uvijek gorak sadržaj iz njih se ispije.

Odmotava se klupko vrlina
i svakome u svima isto naše
drhti i svrdla kao popudbina:
zar nikad po zasluzi?,
zar uvijek iznenada?;
i vidi se - jednaki smo po tuzi
i jednaka je kiša koja po svima pada.

Žalujemo za sebe,
za svakog drugog u nama
čiji dah grebe,
a slane kapi su od njih
užarene pod našim vjeđama.

Budi nježno i budi tih,
jer glasnije se čuje tišina
kad se preobrati u krik
i uvijek iznenadi sva ta snaga
što stlačena poput opruge
izbije prolomom Titana
i potopi sve naše beznačajne tuge.



Oznake: travanj, voda, sadašnjost


- 12:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.04.2017., srijeda

Ona koja je od užadi


Uz Janis i Amy
baršunasto i hrapavo u isti mah
osluškujem dan u zori
i kose svjetlosti raščešljavam
a sidra su u noći zaglavljena
prošlost se preko ruba posude sada prelijeva
ali ne smeta taj uzaludan uteg
dopunjava se negdje u potpalublju
gdje jedro svoje tvrdo uporište ima
pustit će, otpustit se valu
bješnje od okomice što se ubada
ne brini
i kad obujam kraju dospijeva
krug će se krivulji podati
do novog sadržaja
najmekšom linijom što ćud gvožđa otapa
i sila ne će vlast imati
do samo jednog otkucaja podneva
ne brini
i kad samoća u riječi prijeti
zasićenjem disanja
a sinkope međ' rebrima
kao čiode ranjavanja
utiskuju prorede glasovima
- sve je od nerazmrsivih čvorova
potka ovog tkanja
i sastavljen tako
hrapavo i baršunasto
opor i krilat
iznad svih popisa nestalih
česti svoje zbrajam u poredak
s kojim provom razbijat ću val
i slomit hridi
što udvojene ne daju mi k ženi ptici



Oznake: travanj, kraljevstvo, bez


- 08:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.04.2017., subota

Zapis iz slabine

Lokve krvi i ugalj tijela.
Raspinju djecu!
Nižu zdravice i opijela
nezasitnom žrecu.

Očima pogled divlja
i očnjacima reži
kao životinja
sklupčana u mreži;

nema ruke ni moći
zaustaviti sliku,
tek steže se slaboći
po tom obliku.

A bol je skliska,
s patnjom do nje
skupa su niska
k očaju duplje.

Nevažno utapa
svakog osjećaja zor –
evo!, već pluta
savjest u svoj ponor.

Ostaje ljuska
kao prazno vedro
i gola arabeska
nečeg što bje jezgro.



Oznake: travanj, sadašnjost, sirija, Mars


- 18:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.04.2017., petak

Do


I ova misao zatkom ide.
Do hladnih boja
kosti razmiče, meso jede;
kao nije moja,
a na njoj je lice moje.

Usko je i tijesno
do riječi prave,
svem obimu bijesno
do izbora oprave
za ovaj ples s jesmo.



Oznake: travanj, bez, riječi, terpsihora


- 08:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.04.2017., utorak

reliquiae reliquiarum


odlaziš u bolju irsku
do što daljeg novog zelanda
jer ovdje nemaš
jer kome ovdje trebaš
dok vlastela truli
u sjaju i raskoši
dok burevjesnici
na mostovima su nepomični
ako podigneš glas i prazne džepove
završit ćeš u koloni caritasa
vjeran i odan
iscijeđen i zgnječen
– da!
kako bi se drugačije
mogla opisati nerodica tla
kako ju suprotstaviti domoljubnim frazama
dok trebaju odlučne i pametne
samo “pipl mast trast as”, molim
s mnogo, mnogo lubrikanta
i dok trebaju podobne
za namještene natječaje
i sitnozore
mikroskope precizne
u prebrojavanju krvnog zrnja
ovi što ostaju
razumjet će
i bit će im bolje
jer plijen je veći
ako ga što manje njih dijeli
i nije ih bilo pola milijuna
bilo je njih pedeset tisuća
zapravo
tek dvjestotinjak “vjerodostojnih”
koji će jedini od svih smjeti uzimati
a ti što odlaziš u neku bolju irsku
u dan leta dalek novi zeland
nisi na tom popisu


Oznake: travanj, sadašnjost, vjerodostojno


- 08:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

14.04.2017., petak

Prolaz

Blagdani podignuti visoko
poput stjegova armade potrošenih dana
već sjetom bilježe
sve buduće izgubljene bitke
već u njima osiplju se
čvrste ruke što ih drže
videći se kao smjerno položene
i sva ona ugoda dočekivanja
najbližih i najsvetijih
lomi se pred sobom
kad nabujaju neprepoznavanja obećanja
koje si zadasmo

u kolonama za blagom strijepimo
zajednički se držeći za skute idola
mada svaki pohod je ubilački
i ginemo dio po dio u svima
a ono što preostane
razgrabit će se osiono vjetrovima
misli se – blagujemo
no samo nezadovoljni
rame uz rame trajemo
i do povišenog oltara
čeznutljiv pogled trpezi gladni ostavljamo
i nastavljamo
i nastavljamo
preživjeli s naoko živima isti
nepregledno se zanositi
svjetlom što svakome je blagoslov jednak
dok svaka ljudska luč dogorijeva
za još jedan do plama uzmak

i kad se tako skrušeno stupa
i kad se mora, a ne bi se htjelo
i kad blagost je poput kalupa
kojeg odbacujemo
jer s njom gubimo
kome se divimo u visini
dok zemljani život baštinimo
s kojim se nikad ne ćemo uspet viši planini



Oznake: travanj, Vazam, Istok, beskvasno


- 19:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.04.2017., utorak

Proporcije



To! – kako je sve složeno:
do pravog krivo, osjećaj umu;
i to! – kako je sve zajedno:
od svoda tlu, glas šumu –

u svem beznačajnom je veličajno
kad gordi se iz dna vrhu,
dok puninom tajanstveno
za se traži svrhu.



Oznake: travanj, kraljevstvo


- 21:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se