Bice bolje netko vice

četvrtak, 28.09.2006.

opet nepovezano...



lijep dan, proveo sam ga s prijateljima

stomak vuce u tudjinu
oko gleda u daljinu
i samoca kad me mlavi
rijeka suza dusu plavi
kad se covjek opet rodi
sta bi od sebe da stvori


kad covjeku neki trenuci postaju prioritet u zivotu?
Ne znam. Ali znam da mi je vazno da sam samo sudjelovao u nekim minutama koje su oblikovali ljudi s kojima sam okruzen. Malo prije sam se vratio kuci i ljudi su radili neke popise, zapravo izbacivali su ljude s popisa,. Mozda i zato jer sam bio prisutan ali nekako mi se nije ucinilo kao da se i mene zeli izbaciti. Puno ljudi, malo pravih emocija.
Oduvijek sam mislio da ako ides nekakvom svojom crtom u zivotu sve dodje na svoje. Danas je prvi puta da sam i dobio potvrdu za to. A losa stvar je da sam cijelo vrijeme mislio na to da cu te trenutke podijeliti s....
Sta ako bih zivio u nekom svom svijetu? Da li bih mogao opstati? Kao ovo danasnje vrijeme je liberalno. Velika tolerancija. Ali ne. Na kraju sve ipak dodje da se sve zakljucuje po nekim predrasudama, po nekim kriterijima koje odredjuju oni koji to mogu. Oni koji nemaju vlastito Ja. Ja imam svoje vlastito ja. Mozda neki ne misle tako al barem ja znam da sam to svoje Ja poklonio nekome kome ja hocu, da uvijek mogu racunati da ce mi se vratiti.Kao nesretran sam ali... Da li je bolje stvarna nesreca ili lazna sreca...
Sve sto je lazno puknut ce, prije ili kasnije...
A ovo moje...
Ma idem spavat, kazu da je jutro pametnije od veceri.
Bas me zanima tko je to rekao...
- 00:27 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 26.09.2006.

pridi k meni

Pitao sam se prije koja je najljepsa ljubavna pjesma ikada napisana. Ne znam kako se nisam sjetio Zorana Predina i njegove Pridi k meni

Pridi K Meni

To je zgodba o sreči,
ki jo iščemo vsi.
Nekdo je ne da in ne vzame,
zato je nikdar ne dobi.
Mlad fant se zaljubi
v poročeno gospo
in tisto poletje sanjari,
kako ji bo zašepetal na uho:

"Pridi k meni, rad bi te imel,
rad bi te poljubil in objel!"

Rad bi se zbujal z njo.
Bil bi njena spalna srajca,
njena vroča sapa, njen parfum.
Ljubil bi se z njo na mizi.
Rad bi ji namilil prsi.
Bil bi voda, ki jo boža.
Bil bi, če bi upal,
če se ne bi bal.

"Pridi k meni, rad bi te imel,
rad bi te poljubil in objel!"

Spet jo je srečal,
svojo krasno gospo.
Čez trideset let je v parku učila
svoje vnuke voziti kolo.
Obema je glasno zaigralo srce.
Adijo v naslednjem življenju!
Nekega lepega dne.

Rad bi se zbujal z njo.
Bil bi njena spalna srajca,
njena vroča sapa, njen parfum.
Ljubil bi se z njo na mizi.
Rad bi ji namilil prsi.
Bil bi voda, ki jo boža.
Bil bi, če bi upal,
če se ne bi bal.

"Pridi k meni, rad bi te imel,
rad bi te poljubil in objel!"

Malo prije sam se cuo s njom pa sam se zato sjetio ove pjesme...
- 22:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.09.2006.

bio sam u raju... sad? ili nekad?

konacno sam se odmorio. Fizicki sam se umorio ali psihicki odmorio. Nekako mi se cini da je ovo bolja kombinacija. Cijeli vikend sam bio u Logarskoj. U svakom trenutku bilo kuda da se okrenes vidis nesto lijepo. Sve oko tebe je prekrasno. Istina moglo bi biti jos lijepse ali, sta mogu...
Ali da se vratim na izlet. Ujutro stigli u Logarsku. VEc od jutra sve izgleda onako, znate vec, prekrasno... Suncem obasjani kameniti vrhunci koji okruzuju zelenu dolinu.



Parkirali kod Doma Planincev i krenuli prema Koci na Klemencni Jami. Put cijelo vrijeme ide kroz sumu pa je i lakse hodati nego po suncu. Nakon kratkog odmora kod Koce krenuli prema prvom pravom cilju. Ojstrica 2350 m. Vecina skupine isla preko Skarja, zahtjevnom putu na vrh, dok se nas petorica odlucila po malo zanimljivijem i tezem putu, preko Kopinskove Poti. Preko Skarja sam vec jedanput bio pa ajde da vidim sta je ovo za put. Moram priznati da sam ocekivao nesto teze dijelove, ali ipak je bilo lijepo opet biti na stijeni, dio tih mocnih gromada. Nakon malo suncanja na vrhu silazak na drugi stranu, do Kocbekovog doma na Korosici. Opustanje uz obavezni Zlatorog i odlican ricet.
A u domu vise Hrvata nego slovenaca, tko bi rekao. Bilo je vise skupina Hrvata, neki koji su planinarili, par skupina penjaca i na kraju se po cijelom domu pricalo hrvatski.
Drugo jutro cilj nam je bio Plannjava, nesto visa od Ojstrice. Put nije nesto previse tehnicki zahtjevan, samo hodanje , nista strasno. E tamo vec nije bilo toplo, vjetar nas je natjerao da obucemo jakne, rukavice i kape. Zbog toga se i nismo zadrzavali duze na vrhu nego krenuli prema Kamniskom sedlu i tamosnjoj Koci. Kratka okrepa u Koci na Kamniskom sedlu i nastavak prema Okreslju. Tamo u Friscahaufovom Domu smo se ipak malo duze zadrzali jer je glad ucinila svoje. Preostajao nam je jos kraci spust preko izvora Savinje i kraj Slapa Rinka do parkinga u samoj Logarskoj. Puno znaci da nam je stalno vrijeme bilo naklonjeno pa je i sami izlet bio puno lijepsi, Za mene bi bio i puno lijepsi da je...

Lijepo je biti u raju, ali ipak pravi raj bi bio da nisam bio tamo sam. Nego, znate vec. Kad smo zajedno bili na isto tako dvodnevnom izletu u Alpama cijeli prvi dan kad smo bili na planini nam je kisa padala. Bilo je tmurno vrijeme ali ja sam ipak bio u raju. Zato jer sam bio s njom...


ponekad zazelim da te vidim
bar na tren
makar i u gomili
i da te sacekujem u osam

pogledaj dan i noc
skoro da se stapaju
uzajemno varaju
ko da njih sacekuje u osam
- 16:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 22.09.2006.

osamnaest karatno razocaranje...

ovo mi je najduzi period izmedju postova od kad sam poceo pisati blog. Ali to je zato jer sam dosao u onaj nekimoj normalan ritam. Aktivan. I radio sam dosta pa sam stalno umoran ali bio sam prije 2 dana u Zg. Isao sam na kontrolu kod lijecnika. Kao sto sam i mislio, tj. znao sve je u redu jer sam pretrage napravio ovdje kod kuce pa sam citajuci rezultate i sam zakljucio ono sto su mi lijcnici potvrdili. Istina, nije jos sve gotovo, jos jedno duze vrijeme cu biti pod paskom lijecnika jer bi se moglo jos svasta zakomlicirati ali sta sad mogu...
A jucer sam konacno dovezao bicikl kuci. Sad mi je jos bolji i lijepsi nego prije kad sam ga odabirao... Nadam se da ce vrijeme dozvoliti neke voznje ovu sezonu. Mislim prave voznje. Sutra, tj. nocas idem u Logarsku, na dvodnevno planinarenje. Mislim da ce biti lijepo, zapravo znam da ce biti lijepo, prekrasno. Sad jos slijedi pakiranje. Mrzim taj dio. A raspakiravanje mrzim jos vise. Precesto to radim pa mi ide na zivce. Ali opet kad se sjeim kamo idem ipak je lakse. Nekoliko me ljudi pitalo zbog cega uopce idem na planine, zbog cega putujem, kako mi se uopce da ici. I nikome nisam znao objasniti. Zapravo prvo sam mislio da je ne znam objasniti, ali sam onda shvatio da oni ne mogu i ne znaju shvatiti.
Jedva cekam sutra. Vec je vrijeme da mi se dusa malo odmori, jer jos uvijek boli...
Sutra slijedi uzivanje, ali koliko bih sad trebao uzivati da se izjednaci i ponisti ova tuga, ovo razocaranje zivotom u kom sam stalno. Osamnaest karatno razocaranje...


Da. Kad sam bio u Zagrebunasao sam se i s njom. Lijepo smo se druzili nekoliko sati sve dok ja nisam trebao krenuti natrag. Sad sam siguran. Jos uvijek je volim. Nisam joj to ovaj put rekao. Milsim da niti necu vise nikad. Uvijek kad s njom vodim te "ozbiljne " razgovore i nju oneraspolozim. A to necu. Nema smisla to. Dovoljno je da je meni tesko, ne trebam jos i njuu muciti s tim. Tko zna mozda ce me i proci. Ali izgleda da ja ne zelim da me prodje...



putuj kroz zivot s velikom glavom
zivot obicnog tempa
i osamnaest karatnog razocarenja
- 21:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 16.09.2006.

tamo gdje bogovi zive

kisa, kisa...
nista od mog bicikla danas. ne dozvoljava nebo. Valjda ce biti bolje preko tjedna da jedan dan poslije posla odem po njega. Tako da na kraju ispada jos jedan miran vikend. Ali konacno me poceo slamati umor koji se nakuplja u meni mjesecima zbog nespavanja.
Ali nema veze, slijedeci vikend konacno nakon 2 mjeseca idem na planinarenje. Ne sjecam se kad sam imao tako dugu pauzu izmedju odlaska na planinu. Znam da cu si tamo napuniti baterije. Logarska dolina. Jedva cekam. Obozavam taj dio svijeta. Sjecam se zadnjeg odlaska tamo. Bilo je to aprila ove godine. Snijega je jos bilo mnogo. Kad smo stigli do Frischaufove kuce, snijeg je bio sve do krova.Idila. Vrijeme prekrasno. Suncano. Jednostavno trebas uzivati, jer drugacije ne ide u takvim okolnostima. Cak i ako nisi raspolozen za uzivanje, povuci cete. Sunce, snijeg i kameni vrhunci svuda oko tebe. Isli smo gore prema Savinjskome sedlu i svaki cas cujes zvuk neke lavine. Prvo cujes zvuk, pa je onda trazis. A kad je na kraju i otkrijes onda je trebas jos i izbjegavati. Nije nista strasno. Male su i spore. Nekako poseban osjecaj je kad taj snijeg prolazi kraj tebe i nosi tu svoju ljepotu i cistocu dolje prema nizini, prema ljudima. Ne znam, sve sto dolazi s neba je cisto a nas svijet je ipak toliko pokvaren i prljav. Ali da ne filozofiram opet. Prolazis kraj i kroz poneku tu manju lavinicu i dodjes do Savinjskoga sedla. A tamo. Raj. Jos lijepse nego dolje. Odmah znas zbog cega bogovi zive na vrhovima. Ostali smo tamo suncati se 2 sata. Jednostavno nam se nije dalo ici dolje. Legli na ruksake i uzivali u tisini sunca i snijega. Sad idemo na drugu strane Logarske. Bio sam i tamo vec. Ali lijepo se ponovno vratiti u raj.
A iz raja u realnost.
Jucer sam se stvarno naradio i kad sam stigao kuci umor me jednostavno srusio u krevet. Ali naravno da sam trebao ici i lijecnicima. Ali konacno je gotovo. Kaze on meni onako odusevljeno "Pa ovo je u redu". A meni bas svejedno jer predugo je sve to trajalo da bi se nekako veselio tome. Trajalo je toliko dugo da odmah od ponedjeljka krecem s novim posjetama lijecnicima. Ali sad na moje redovne kontrole, ali na to cu ici u Zagreb, pa da barem malo razbije monotoniju tih posjeta bolnici, tj. bolnicama. Mislim da ce sve biti u redu, barem imam takav osjecaj. Ali i ako nece, sta se moze...

Inace, cuo sam se s njom prekjucer. Mnogo mi znaci to...

kako sam rodjen gdje to
zasto smo dosli da ovdje zivimo
mogu nauciti bilo sto
ne znajuci nista hocu li biti ponovo
- 20:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 13.09.2006.

zelim pravu kartu za svoje snove...

Jucer sam sve dogovorio za bike i nadam se da cu ga u subotu dovesti kuci ako sve bude u redu. Kad sam prije 3 godine kupio ovaj koji sad imam preporodio sam se, koliko mogucnosti, koliko ideja. A i drustvo za voznju nije problem naci, pa su voznje ugodne. Nisu to neke lude voznje pa da gledamo na vrijem, obaramo si neke rekorde i tako to. Ne. Mi odemo ujutro i voznja traje cijeli dan. Malo tu po ovom mom domacem brdovitom kraju pa odemo u Sloveniju pa se tamo vozikamo, skrecemo u sumu, do neke rijeke, jezerca. Pa malo stanemo, popijemo koji bambus ili u zadnje vrijeme jedno odlicno kupinovo vino.
Uglavnom sve polako, opusteno a opet se napravi kojih 100-njak km po zanimljivom terenu. Zato sam se i napalio na ovaj drugi bicikl. Kad sam dosao u trgovinu prvo sam odlucio neke dijelove skinuti i zamijeniti ih drugima pa sam onda neke dijelove dodao gore i na kraju je cijena bila otprilike ista ali je bike poslozen vise onako kako ja zelim.
Nekako u zadnje vrijeme sve cesce razmislja o godisnjem. Imam jos kojih tjedan dana, pa bih zelio otici negdje gdje jos nisam bio. Van Hr, mislim. Kakav prijedlog? Naravno, Low budget!

Bio sam i kod doktora danas, po tko zna koji put u zadnje vrijeme. Kaze on meni "Pa mozda ce i biti u redu". Zamislite. Lijece me mjesec i pol i sad kazu da ce MOZDA biti u redu. Ali sad je konacno bolje, kao danas necemo nista dirati, dodjite za 2 dana da vidimo kakva je situacija.
Da, i sad kad sam izgleda izlijecio tijelo, dusa ostaje bolesna. kako to rijesiti? Kome dati mito da mi to sredi? Kolika je zapravo cijena da mi netko pokrpa dusu? Da, kad bi se dusa mogla transplatirati... ili barem resetirati...
Ipak ne bih pristao na to, ne zelim zaboraviti...

Jos uvijek ne znam koja je moja karta za srecu, karta za moje snove, pa se ne zelim odreci nicega

stojim na uglu
prijepodnevni sat
zicam kartu za srecu
u jednom pravcu

stojim na uglu
siguran sam da znas
karta mi je u dzepu
u jednom pravcu

stojim na uglu
izmedju deset i dva
odlucujem se da ti pisem
u jednom pravcu

stojim na uglu
tako obican dan
sanjam o tome da te nadjem
u jednom pravcu

razmisljam
trazim razlog da ne brinem
odlazim da ti kazem da te volim

stojim na uglu
prijepodnevni sat
zelim pravu kartu za svoje snove
i da me postedis
kada ti kazem da te volim
- 20:42 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.09.2006.

glavu gore...

Dosta je bilo. Ovo je bio zadnji miran, neaktivan vikend. Sve sam bolje lud i lud. Samo na gluposti mislim. Zapravo nisu gluposti nego... ali ne ispada dobro.
Sutra cu u Sloveniju malo u neke pregovore za novi bicikl. Nekako sam ga nemoguce si nagustao, bas sam se zapalio za taj bike. Ako sve dogovorimo, onda cu u subotu valjda po njega. nesto cemo smisliti, ali voznja u subotu pada pa sta god lijecnici rekli. Jer ovako vise nema smila, nigdje se ne krece a ja sve nervozniji. Jos jedan radni tjedan je poceo, nadam se da ce biti kao i proli,sa dosta posla i malo slobodnih trenutaka za misli.

ja poznam svoj put
glavu gore
ja poznam svoj put
mozes li to bolje
- 21:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.09.2006.

Upravo sam se vratio kuci s rodjendana. Ali zasto uprkos svom ugodnom drustrvu tramo ja mslim samo na nju. Ocekujem samo Njen poziv. Nije fer. Ja nju samo volim, nista vise. Mije fer
- 03:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 09.09.2006.

ponekad je vidim lezeci u snu...

ponekad je vidim lezeci u snu...
Napisao sam u jednom komentaru da snove treba odsanjati do kraja. Barem ja imam takvo iskusto. Niakd prije nisam imao nocne more. Prvi put sam se probudio vristeci budeci se iz anestezije, posle operacije. Prvo sam mislio da sam sanjao ali su mi ostali u sobi rekli da sam vristao. ja sam mislio da sam sanjao da sanjam teski san. Ali sam se probudio sav mokar od znoja. I od onda sam povremeno sanjao isti san, uvijek se budeci u znoju, i s nekakvim osjecajem da sam vristao. A nekad sam i siguran da sam vristao.
Ali nikad nisam dosanjao san do kraja, nego sam istu scenu sanjao u jednoj noci vise puta. tako dugo dok se nisam probudio. nesto kao repeat. Ali svaki slijedeci put scena je bila sve duza i duza.
Dok se jedne noci nisam probudio sav znojan u sijedecem polozaju. Ali san je dosao do kraja. A i moje nocne more. Nisam ih vise imao. Ali san je bio los, jako los.
Da li je onda bolje zivjeti i buditi se s nocnim morama ili je bolje da prozivljavas i ostvarujes nocne more ali san je miran.
Sjetio sam se toga jer sam proslu noc sanjao los san. Nakon dugo vremena. Nije strasno kao ove o kojima sam pricao ali...



No, ovaj naslov. To nije nocna mora. To je san iz kojeg se ne zelim probuditi...

a ja kradom neprimjetno
zavirujem u sne tvoje
i posmatram da li gledas
moje lice ruke moje
- 00:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 06.09.2006.

Danas su igrali ovi nasi baletani s Rusima. Cak sam ujutro mislio, pa ajde da pogledam utakmicu ali nije me dugo drzala ta volja. prelijepo je vrijeme da bih ga proveo uz tv gledajuci 22 umisljena lika. Umjesto toga otisao sam na laganu turu biciklom po gradu, onako bez napora. Svako malo me ulovila zelja da skrenem van grada i odvezem se negdje u brdoviti dio, tek toliko da si malo "izgustam". Ali ne, nekako sam pametniji, nisam otisao. ipak jos ne smijem. Pa nekako cu izdzati jos malo. Nadam se samo da cu konacno zalijeciti to sr... . Znam da je sebicno ali nekako bi mi vise odgovaralo da ovaj vikend bude kisoviti jer se onad ne bih zamisljao na nekom vrhu, na nekoj livadi ili biciklom kraj nekog jezerca, rijeke. Nisam bio nigdje vec 5-6 vikenda. Puno previse. Ali ipak mi ovo vrijeme odgovara kad radim, jer ipak je puno lijepse ovako. I lakse. Nekako se bolje osjecam. Da li je to zbog vremena ili zato sto sam razgovarao s njom, ne znam... Zapravo znam... Dani su ipak laksi, vecerima me lovi tuga...
Sutra je novi dan. Sutra je novo sunce. Ili ono staro? Nema veze, glavno da nam svima sija...


ponekad cutim
zapravo se odmaram
cemu da se umaram
propadam
- 21:05 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.09.2006.

Bijela svjetlost iznad povrsine tupih koraka

Poceo je radni tjedan. danas je bio lijep dan. od jutra lijepo vrijeme, s vremenom sunca sve vise i vise, sve toplije i toplije, Dosta posla je bilo, to mi odgovara, taman kolimo bih htio svaki dan. Uzitak je bio raditi, svi su dobre volje. I proslo je tako pola dana.
A onda. Ostaje jos poslije podne. To je vec teze, sve vise slobodnog vremena i sve cesce mi misli odlutaju na...A sad me ceka najgori dio. I nekako probati zaspati. A to mi nije nikad lako. Zbog cega mi uvijek umijesto sna ona dodje na oci.
negdje se danas spominjao film "16 grama". Kao toliko tezi ljudska dusa. Ona mi je osim srca ukrala i pola moje duse. Da li mi zbog toga vrijedi manje?
Vec duze vrijeme blizu mog prozora, na gredi od krova, je gnijezdo. Golubovi. Ponekad ih promatram kako se brinu za to. Jedno je uvijek tamo. Mijenjaju se, odlaze po hranu, paze na gnijezdo. Slozni su. Kao dva golupcica...
Lijepo je kad si uz svog golupcica...

Zagrlio sam prvu djevojku
Uzivala je u milovanju
Oblaci su vukli kisu,sve do prozora
Ne gledaj u meni svoga goluba
- 21:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 02.09.2006.

bolja strana neba...

Cijelo jutro sam u nekom laganom pokretu. Muvam se po gradu, cak sam i u kladionici bio. Ne pratim bas nogomet ali otprilike znam neke odnose snaga pa sam bacio nesto malo para na nekoliko utakmica. A nacelno sam se i dogovorio da za dva tjedna odem na jedno planinarenje. Nisam na Triglavu bio vec 5 godina i nije da me nesto posebno privlaci. Ali u ovom trenutku mi se svidja ideja da odem gore. Cak se i nadam da ce pasti snijeg pa da bude jos zanimljivije, volim skakati po zasnijezenim planinama. Tamo gore je sve jednostavno, nema nikakvih problema, nema svih ovih sranja koja imama ovdje. Ali kazem nacelno, jer ipak bi ja radije taj vikend proveo drugacije... Samo jedno me moze usreciti vise od tih putovanja i izleta. A idealno bi bilo kad bih na planini bio s njom...
Osjecaj kad si na vrhu, samo nebo iznad tebe, a ispod tebe svi problemi, sva sranja...
Ali na vrhu se ne ostaje za stalno. prije ili kasnije se spustas problemima, sranjima...
Kad bi postojao nacin da to sve ostavim gore, da se vratim dole i ostanem sretan kao sto sam bio tamo gore... na boljoj strani neba...


sanjao sam iskreno
bolju stranu neba
bilo je jasno naravno
da sam dio svega
- 14:47 - Komentari (24) - Isprintaj - #

petak, 01.09.2006.

i pjesma sto place za njom...

Samo poklusavam nacine kako da mi sve bude lakse, ali nista ne pomaze. Jos jedan vikend, tko zna kako cu ga izdrzati. Ipak mi je lakse kad radim. Istina je da nisam bas koncentriran i onda to sve traje duze nego bi inace trebalo ali i to je bolje nego da sjedim kod kuce.
Vidjet cu kakvo ce sutra biti vrijeme pa cu malo otici biciklom se provozati. Samo da mi ovo sranje sa zdravljem jos ne traje tako beskonacno dugo.
Pa kako da ne mislim na nju? Gdje da nadjem taj prokleti recept?!
Izmislili su tablete za sve moguce i nemoguce, zasto je nema i za ovo?! I ovo boli! Nemam vise snage ni pisati, boli me...

stojim na obali mora
fijuk vjetra sa ogoljelih strana
huka mora bacenog do zala
i pjesma sto place za njom

jer to je rekvijem za moju ljubav
za sve dane i noci
traganje za istinom do koje cemo doci
kada umrem i odem da postanem sluga
nekom drugom sto place za mnom

- 21:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.