četvrtak, 28.09.2006.
opet nepovezano...
|
lijep dan, proveo sam ga s prijateljima stomak vuce u tudjinu oko gleda u daljinu i samoca kad me mlavi rijeka suza dusu plavi kad se covjek opet rodi sta bi od sebe da stvori kad covjeku neki trenuci postaju prioritet u zivotu? Ne znam. Ali znam da mi je vazno da sam samo sudjelovao u nekim minutama koje su oblikovali ljudi s kojima sam okruzen. Malo prije sam se vratio kuci i ljudi su radili neke popise, zapravo izbacivali su ljude s popisa,. Mozda i zato jer sam bio prisutan ali nekako mi se nije ucinilo kao da se i mene zeli izbaciti. Puno ljudi, malo pravih emocija. Oduvijek sam mislio da ako ides nekakvom svojom crtom u zivotu sve dodje na svoje. Danas je prvi puta da sam i dobio potvrdu za to. A losa stvar je da sam cijelo vrijeme mislio na to da cu te trenutke podijeliti s.... Sta ako bih zivio u nekom svom svijetu? Da li bih mogao opstati? Kao ovo danasnje vrijeme je liberalno. Velika tolerancija. Ali ne. Na kraju sve ipak dodje da se sve zakljucuje po nekim predrasudama, po nekim kriterijima koje odredjuju oni koji to mogu. Oni koji nemaju vlastito Ja. Ja imam svoje vlastito ja. Mozda neki ne misle tako al barem ja znam da sam to svoje Ja poklonio nekome kome ja hocu, da uvijek mogu racunati da ce mi se vratiti.Kao nesretran sam ali... Da li je bolje stvarna nesreca ili lazna sreca... Sve sto je lazno puknut ce, prije ili kasnije... A ovo moje... Ma idem spavat, kazu da je jutro pametnije od veceri. Bas me zanima tko je to rekao... |
