Bice bolje netko vice

Nisam citao poeziju vec godinama, zapravo prije kojih godinu dana sam bio na prezentaciji knjige pjesama jednog mog poznanika, rekao sam vec da su vecinom ljubavne pjesme u toj zbirci.
Tko moze napisati najljepsu ljubavnu pjesmu? Onaj tko je najsretniji ili onaj tko ja najtuzniji? Zapravo je mala granica izmedju toga. Napises pjesmu kad si sretan i svidja ti se neizmjerno, obozavas ju, a onda se sve promijeni i ti postanes nesretan a ta ista pjesma u tebi budi totalno drugacije osjecaje.
Tko je zapravo napisao najljepsu ljubavnu pjesmu?

Da li je to Pablo Neruda?

Ove Noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.


Svaki od ovih redaka je mala pjesma, mala mudrost. Svaki od ovih redaka je nova bol...

Ili je to ipak Rainer Maria Rilke

Samoća

Samoća je poput kise,
U veceri iz mora se dize,
Iz ravnica pustih I dalekih stize,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svijetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
I kad se tijela sto nisu nista nasla,
Razocarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mrznje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće…


"tad dolaze valovi samoce..." Da su barem valovi, valovi odlaze i dolaze a samoca tuga ostaju...

probudio sam se s kisom. Mislio sam nece dugo. Ali ne, nije se dala, padala je sve do podneva. Taman kad sam zavrsio s poslom prestala je kisa. Bio sam mokar totalno. Ujutro sam mislio da ce mi odgovarati kisa. Pogrijesio sam... NIje mi se svidjela, nije me umirila. Misli su mi i dalje lutale u jednom smjeru. U smjeru ...
Nista ne pomaze, ja jos uvijek cekam. Sta cekam? Ha...

Nekao sam poceo svaki dan pred vecer se malo provozati biciklom. Nista posebno, samo onako mali krug po gradu. Previse sam dugo mirovao, bio statican. A i umoran sam, sad vec jako umoran. Da barem mogu jednu noc prespavati da se ne probudim. Prvo tesko zaspim jer... ma nema veze... A onda se i probudim ubrzo pa opet ne mogu zaspati.
Ujutro jedva cekam da odem na posao, a i ne zuri mi se bas natrag kuci kad zavrsim. Nekako ne zelim biti sam sa svojim mislima, sam sa svojom tugom.
Ne znam, vidjet cu kad cu opet pisati, mozda bih trebao prestati na neko vrijeme. ALi kad znam da mi to ne bi pomoglo, znam da cu i dlaje misliti na nju. Zasto sam toliko glup?


Otisao sam daleko do krajnjih granica
More je uzimalo od neba
Na drugoj strani znaci oluje

Vidim da u ovom trenutku 21 blogera pise. Da li se i oni spremaju na posao pa pisu? ili su se vratili?
Jos jedan kisan dan. Vise me ne brine to. Cak mi i odgovara na neki nacin. Noci su mi nekak mirnije zadnjih dana. Budim se samo 2-3 puta po noci, pa izgleda da ide na bolje. Ali dani! Budim se puno vise puta po danu. Budim se iz sjecanja. Mozda s ovom kisom dodje i neki vjetar koji ce otpuhati moju tugu ali ne bih htio da otpuse i moja sjecanja. Previse su lijepa i previse su mi vazna.

jednom u zivotu
dat cu da me zarobi

Al' ne bih zaplak'o
i ne bih poklek'o
i ne bi mi suza niz obraze
pa nek svi odlaze, daleko

Da li je stvarno sramota da muskarac zaplace. Sta zapravo onda on postaje? Zena? Pa zar je sramota biti zena?
Mozda nekome nema smisla ovo sto sam sada napisao, ali meni itekako ima. Ne, nisam ni ja sada zaplakao, nisam zaplakao ni danas, nisam ni jucer ali nije mi zbog toga nista lakse nego sto mi je bilo prekjucer kada su mi suze potekle.
I sta sam onda postao?
Mekusac?
Tetkica?
Pickica?
Neka!
Ali barem znam da sam ziv. Znam da mogu voljeti. Znam da mogu patiti. Znam da sam covjek.
Danas sam se cak i lijepo nasmijao. Poigrao sam se s necakom nakon duzeg vremena. Sama ta njegova djecja razigranost i neopterecenost me opustila na to kratko vrijeme. A to vec dugo nisam osjetio u drustvu odraslih. Puno puta su mi znali reci da se ponasam kao dijete, da nikad necu odrasti. Nikad mi nije to ni smetalo, ali sad sam siguran da je to dobro. Da barem nikad nisam odrastao, mozda nikad ne bih ni patio. Ali opet na drugu stranu onda mozda ne bih nikad ni volio? A to ne bih zelio, ma koliko sad patio, Ipak na kraju ti trenuci srece vrijedili su ove tuge...

"Big boys don't cry" - kakva glupost!!!!!!!!

Nista od Ojstrice ovaj vikend. Na kraju je ipak tako i bolje, jer mislim da se u ovom stanju ne bih mohao suzrzati i ostati kod kuce. A znam da ne smijem jos na neke napore. Ici cemo za kojih mjesec dana. Jos bolje. Bice i snijega nadam se, a volim to. Nema niceg ljepseg od stjenovitih vrhunaca prekrivenih snijegom. Zapravo ima nesto lijepse, tj, netko lijepsi.

tisino mozes li me cuti
ja sam samo tvoje roblje
koje putuje u stanicu bez imena
i mogu videti sto ces uciniti

vrijeme je da idem na posao....

Na pragu tvoga srca, zarobljen sam.
K'o dijete usred mraka, izgubljen i sam.
Mi dvije sjene, daleke, a nikad spojene.
Tvoje laži još mi srce skamene.

Još si ljepša od svake ljepote, kradeš mi sve.
U dušu ja te poznam, a ne znam te.
K'o sreća kroz prste, tako brzo klizneš, i nestaneš.
Sav moj svijet, i sada ostaješ.

Ja neman snage da te ne volim,
Cijela će mladost dok zaboravim.
Ja nemam snage da te ne volim,
Da sebi tebe oprostim...

jos jedan radostan dan...

Opet vrtim film, zadnji razgovor. Sve je to meni i prije bilo jasno, samo nisam to htio prihvatiti. Ipak imamo neki poseban odnos, nekakav neobjasnjiv i to mi puno znaci. Mislim da je danas bila prekretnica. Ipak smo u zadnje vrijeme samo prijatelji kako god ja to tesko prihvatio. Nadam se da ce tako i ostati, da je nisam otjerao svojim glupostima, a pazim ipak da je ne povrijedim. Nekako se ipak osjecam bolje, kao da sam prihvatio to. Ali opet s nekim odmakom, tko zna sta ce vrijeme donijeti, ipak smo puno toga prosli zajedno. Nazalost mnogo losih stvari se u ovom kratkom periodu desilo i meni i njoj. Nadam se da je sve to za nama.
Moram nekako normalno krenuti, evo sutra jos jedanput posteno pokisnem naposlu, pa ce sve biti bolje.
evo pao je i moj prvi smajlic u postu, mozad malo isforsiran ali pocetak je pocetak. Ali muzika koja mi svira je i dalje tuzna,a li neka samo bude, i jas am jos uvijek tuzan...

Na pragu tvoga srca, zarobljen sam.
K'o dijete usred mraka, izgubljen i sam.
Mi dvije sjene, daleke, a nikad spojene.

Opet sam danas bio na groblju poslije razgovora. Nisam toliko cesto odlazio tamo od kad...
Vidjet cu kako ce sutra biti na poslu. Nekako mi vise odgovara kad je vise posla, onda imam manje vremena za crne misli
Opet pisem nepovezano. Pokusavam pisati onecem drugom, onako na silu, ali ne ide i ne ide. Izgleda da ipak pisem srcem a ne glavom. A mozda u tome i je problem, ta moja glava...


bojim se da kazem
zaboravi me
mislim nece li biti glupo
da se naprezem

Sad sam razgovaro s Njom. I jos se gore osjecam. Nemam vise snage za to, mozda je ipak bolje da je zaboravim. Da barem nisam ovako nemocan, da barem mogu negjd eotici. Slijedeci vikend je u planu neki izlet u Kamniske, na Ojstricu mislim da se ide. Bio sam tamo. Sad sam s njom razgovarao o tome i rekao sam joj da ne mislim ici jer ne smijem zbog zdravlja. Ali milsim da cu ipak otici, jer dusa mi je pukla pa nema veze ako pukne i tijelo. Ionako mi je vec dugo vremena svejedno.


Sad sam stvarno odlucio da je necu vise zvati. Nadam se da ce se ona meni javiti jer do kraja je izgubiti ipak ne mogu. Dugo se vec nism napio, mislim da je sad pravo vrijeme za to... Zbog jedne divne plave zene...
Valjda ce naci nekoga tko ce je voliti kao ja...


pravo na ljubav
pravo na radjanje
pravo da budem sto hocu
jednom sam se lozio na tebe
(mir)
mene krase mnoge uspomene
(peace)

možda je uspijem zaboraviti, kaze šumarKA. Ali ja je ne zelim zaboraviti.
Da, tužan je blog, ali tako se i osjecam zadnjih nekoliko mjeseci, pa tako i pišem. Prije mi je najvece zadovoljstvo bilo planinarenje ali sad nemam ni za to više volje kao nekada. Sve se promijenilo, ja sam se promijenio, ona me je promijenila.

U medjuvremenu sam malo otisao voziti se biciklom. Ne bih se jos smio jer nisam jos potpuno zdrav, pa se za sad donekle i uspijem kontrolirati. Opet sam otisao na groblje. Zapalio sam svijecu i plakao, opet plakao zbog sebe. A onda sam prvi put osjetio da i nisam bas sam, jer je i nebo pocelo plakati sa mnom. Lijepo je ponekad biti na kisi, cak umirujuce. Mislim da sam dosao do samog dna, ne znam da li mogu osjecati se jos gore.


imam jednu zelju
da ti tvoja medna usta jos jednom poljubim
pa da se nikada
iz sna ne probudim

jucer sam se pitao koliko jos ima do ocaja. Sad znam odgovor. Vise nema. Osjecam se uzasno, tuzno0, nesretno. Mislim da je vise necu zvati, znam da ce se ona javiti tu i tamo, onda cemo razgovarati jer ipak ne bih mogao podnijeti da se ne cujemo. Previse je volim, previse ovisim o njoj.. Evo cistim sobu kako vec dugo nisam, ali ne pomaze.
Najgora stvar je sto je ona ovdje sa mnom, ali sta to vrijedi kad ja nisam s njom...


ljepota je kao parfem ide za tobom
diskretno a zatim naglo otvara sva vrata
i ostavlja te zbunjenu
jer nitko ne dolazi
jer nitko ne zna da se sama
ne mozes
izvuci

Petak je, vecer. Do ne tako davno sam u ovo vrijeme odlazio van, popio koji bambus, popio vise bambusa, ali sad nemam vise volje za to, uopce vise volje za izlaske, uopce vis volje za nista, osim za...
KOnacno smo se Robi i ja uspjeli naci nekako danas, pa otisli popiti pice. Dogovaramo se za to skoro mjesec dana a i danas smo jedva na kratko nekako uskladili vrijeme. Mislim da je vidio da nesto nije u redu sa mnom, zapravo znam da je vidio jer sam cak i ljudima koji men epoznaju tako dobro nekako cudan. Opet sam se poceo svadjati sa svima. Na poslu mi je jezik ostar, sve po onoj staroj "sto na umu to na drumu". Radim tek tjedan dana a dosta ih je vec osjetilo to. Stvar je u tome da ne govorium nista krivo nego samo govorim ono sto ostali misle.
Uzasno vrijeme je bilo ujutro kad sam odlazio na posao, mislio sam da cu opet biti mokar do koze ali taman se vrijeme smirilo kad sam krenuo na teren. Sreca je bila i to da sam imao malo posla danas pa sam stigao i sve rijesiti kod ovih mojih doktora i jos uvijek dosta rano doci kuci. A onda se opet postavilo pitanje cime zaokupiti misli, kako izdrzati vikend? Rjesenje sam nasao u spremanju sobe, pa hodnika i tako, toga se uvijek nadje. Uh, koliko nepotrebnog sranja imam u sobi, sve treba pobacati..
A sad je idem nazvati pa da vidim kako cu se osjecati..

Pisat cu i dalje...

Ne javlja se, ali to nije nista cudno, vidjet cu kasnije ako ce se javiti.
Namjerno nisam do sada spominjao njeno ime. Sa..a joj je ime.

A dok cekam ako ce se javiti malo cu prolistati one pjesme

Evo nasao sam jednu:


Što reći ženi koju volim?
Što reći ženi koja odlazi?

Riječi, stihovi ne dolaze.
Samo tišina u srcu mome.

Kaže, bilo bi drugačije.
Da ja ne idem sada odavde.

A ja dalje šutke koračam.
Pogled prema crnoj zemlji spuštam.

Na to ona tiho pita:
Da li sam ja nešto kriva?

Ali kako bi mogla ona
Biti prema meni nešto kriva?

Jer kada u nju pogledam,
Samoga sebe tamo ugledam.

Svaki treptak njenog oka,
Otkucaj je bila mojeg srca.

Kroz tamnu šumu put nas vodi,
Idemo li mi k našoj slobodi?

Šutim najbolje što znadem,
Molim Boga nek' sa mnoim ostane.


Ah, slusam neku glupu muziku i razbijam glavu a nista ne pomaze. Kao sto sam vec rekao vise puta ljubav je sranje. Nadam se da se vise nikad necu zaljubiti...


Ponekad je vidim lezeci u snu
kao igru sjene na mom ramenu
Bijela svjetlost iznad povrsine tupih koraka
Koliko jos ima do ocaja

Darovat cu ti plavog goluba
imaj srca kad zakuca na tvoja vrata

opet sam hrabar kako cu joj reci navecer ako se cujemo da ja vise ovako ne mogu, ali se bojim da je onda vise necu cuti a to nikako necu mociu podnijeti. Danas se osjecam posebno lose, najradije bih umro kako se osjecam. Ne znam kao cu izdrzati ovaj vikend... moram negdje otcici jer cu poludjeti, ako vec nisam...

ja ti nudim srecu
kao iluzionist
tamnu stranu grada
govor ulice

Standardna slika. Vecer. Noc. Ja cekam. Mucim se. Hoce li? ili nece? Vec bi se trebao naviknuti, ali ne, ja se ne naviknem, ja se jos uvijek nadam, ja je jos uvijek volim, ja je jos uvijek hocu. evo bas se javila. opet sve izgleda lijepse, samo tih 6 slova i sve se promijeni. kako je zivot zapravo jednostavan, kako sve ovisi o sitnici, o 6 slova.


pa i onda kad to traje
skraceno za tren
dokle ide nase sjecanje

Danas je bilo ok na poslu. Malo posla pa sam bio brzo gotov ali je kisa malo pokvarila sve to. Uspio sam na vrijeme da odem i do doktora, da me jos malo spale, obojaju i ostale gluposti sto mi rade. Stvarno se osjecam kao neki invalid. Tu i tamo pozelim da se je sve zavrsilo drugacije, mozda bih sad bio mirnijijer onda sam ako nista drugo bio sretan. Kazu najvaznije je zdravlje. Ne znam, stvarno ne znam. Onda nisam imao zdravlje ali sam bio sretan, a sad zdravlje se vratilo koliko toliko ali tuga je tu dugo, predugo, stalno...
Sad je ipak lijepo vrijeme pa idem malo prosecem do grada. Ili da idem biciklom? Vidjet cu, nije ni bitno zapravo, sve se svodi na isto...
Ne spominjem nju? To ne znaci da ne mislim na nju. Mislim! Stalno!

bilo jedan bilo dva
bilo tri ili cetiri
ja kazem nema druge
nego da se pricepi
o boze kakva sila
neka bude sto biti mora
doslo vrijeme da se umire

Tek je 23:51. Ne mogu spavati. A i budim se tek u 6:30 pa imam jos vremena da iskoristim za tugovanje , i onako kad legnem u krevet nece biti nista bolje. Bas razmisljam koju pjesmu da si pustim. neku laganu, tuzne ili nekakvu divlju , da me podigne. Ma necu da me podigne, hocu biti tuzan...
Da, hocu biti tuzan, kao da mogu birati. Eh da mogu birati, da sam mogao birati sigurno ne bih sada bio ovdje. atek da mogu nesto promijeniti, samo jednu stvar. Tko zna mozda bih trebao se baciti u ribolov, da ulovim zlatnu ribicu. Ali kakve sam ja srece ja bih ulovio grdobinu.

Kad me vise ne bude
I kad dodu po mene
Ne prepustaj se melankoliji
Idi dalje.

Dobro sam istrenirao ovaj svoj organizam. Vise niti ne trebam spavati vise od 4-5 sati. Da barem samo razlog zbog cega je tako nije taj da su mi onda i dani teski, bezvoljni, bez perspektive.

Drago mi je sto sam te sreo,
Odmah pozeljeh biti tvoj.
Al' ti ptico mala
Daleko ides,
Zelim ti da tamo negdje
Sretna budes

Ne znam kako sam se sad sjetio te pjesme. Procitao sam je u jednoj zbirci prije nekoliko mjeseci. Zapravo sve pjesme u toj zbirci su dosta prigodne za ovo moje raspolozenje zadnjih par mjeseci. I ja i pjesme smo u totalnom ku...
Nekako pocinjem gubiti nadu, ali ne mogu odustati. Previse je volim, necu si nikad oprostiti. A opet osjecam da joj radim nekakav pritisak,a to necu, to nigdje ne vodi. Jedva sam se suzrzavao ovaj vikend kad sam bio tamo da je kazem da je volim, ne mogu joj vise to raditi.
A ja tek sad vidim da zapravo nikad dosad nisam bio zaljubljen. Nadam se da nikad vise niti necu biti.
Ljubav je sranje...


gledao sam opet film o beznadju
ili je to mozda bila kronika
nepoznatog jer tako se zvao

izgleda da polako postajem na neki nacin neuracunljiv, zapravo nekako cudan. POcele su mi se nekakve gluposti motati po glavi. Danas sam cijeli dan radio ali opet su mi misli bile drugdje... Kad ce doci to vrijeme kad ce mi biti lakse. KOnacno sam nakon dugo vremena proveo lijepi vikend. Cudno je to, skoro svaki vikend odem negdje, odem van iz mog grada ali opet nije to to. Ovaj vikend bilo je to to. Nadam se da ce se brzo ponoviti. Puno u zadnje vrijeme razmisljam o tome da li bih se mogao odreci toga sto volim raditi, kako si ispunjavam vikende za ove mirnije kakav je bio sad. Sad znam da bi, Zapravo bih vjerojatno i trebao. Ne samo zbog toga sto zelim biti snjom nego i zbog zdravlja. Svi mi to govore ali tek sad sam o tome poceo ozbiljno razmisljati nakon sto sam s njom o tome dosta razgovarao. Jucer sam konacno poceo raditi nakon duzeg bolovanja i moram priznati da mi nije svejedno. Stalno se prisjecam toga sto mi je rekla. Da je mozda to samo jedno upozorenje, da moze biti i gore.
Ne znam, stvarno vise ne znam...
Eto, sve nekako pisem zbrkano, nepovezano ali sta mogu kad su i misli takve. Jednostravno se ne mogu na nista koncentrirati, osim na, naravno, nju...

ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah
bit cu spreman da zaboravim

Malo prije sam se vratio kuci. Da, bio sam kod nje. Proveo sam s njom 2 dana. Ne znam sta mi je bilo lijepse, to sto sam bio u njenoj blizini,
Dosta sam vremena proveo i s njenom malom Sarom. Ponekad je tesko s njom izaci na kraj kad smo svo troje zajedno, ali kad smo bili samo ja i Sara sve se nekkao lakse dogovori. Zapravo sad vise niti necu mnogo pisati jer se ipak ne osjecam bas dobro jer one su u Zagrebu a ja se vratio kuci i opet samo mislim na sve to i samo vrtim film untrag 2 dana. Tko zna mozda ce se i obistiniti ono "bice bolje netko vice"


Baby, strašno mi se sviđaš, strašno mi se sviđaš, ovu noć.
Zapamti, želim da te ljubim, želim da te ljubim svu noć.
Riječi su isto kao i gomile ljudi, nije nužno znati za sve.
Odaberi za sebe samo one prave - volim te.
Ako dobro gubi pred sobom svoju snagu, ako više ne poznaješ smijeh
Kakvo zlo to onda može biti loše - volim te.

jednostavno si ne mogu pomoci. Malo prije sam ju nazvao ali ne javlja se. Sjedim kod kuce i mislim o njoj, ne znam koliko cu jos moci izdrzati... Osjecam se sve gore i gore, a samo je hocu vidjeti, ma samo ju hocu cuti ako nista drugo...Stvarno sam opsjednut, mozda bih trebao potraziti pomoc. Cijeli sam se promijenio, nista me ne zanima, sve je podredjeno samo tome. Dosta sam se promijenio u zadnje vrijeme i sve je to njena zasluga, sad mislim na dobre stvari. Cesto mi je ukazivala na neke stvari i sad vidim da je bila u pravu. Zasto sam bio tako glup onda, zasto joj nisam onda rekao sta osjecam, da je volim. Nikad si to necu oprostiti. Evo sad cekam da se javi i tesko mi je. Hoce li ili nece?

Ne znam nisam vise, samo se ponavljam ali sta mogu kad je tako. Ona se tamo gomba ali ja znam cu ju cekati. Ajde ako zeli da budemo samo prijatelji, bicu joj prijatelj jer ne mogu si dozvoliti da mi ode iz zivota...A tko zna, kasnije...MOzda...

Tvoje ruke u neskladu
izmedju zbilje i sna
gledam grad u prolazu
neki ljudi iza nas

Hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve sto znas
hajde uzmi me
sa sobom,

Govoris mi da si slobodna
zelim vjerovati u to
ulica u odsjaju
zaludjujes me pogledom

Hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve sto znas
hajde uzmi me
sa sobom,

Jos uvijek te volim
da li to znas
Jos uvijek te volim
da li to znas

Da li to znas
Da li to znas

Trazim ritam u koraku
usporavam ti hod
slusam kako zapitkujes
uzvracam ti osmijehom

opet sam cijeli dan nervozan. Da, zato jer se jucer nismo culi. Neki ljudi su meteoropati, ja sam izgleda Sa..a-pat...Nesto smo razgovarali da dodje ovaj vikend ovdje, da dodje pa da odemo negdje na kupanje, ili tako nesto. Meni zapravo i nije bitno gdje, samo da dodje... Tko zna, mozda se i vidimo ovaj vikend pa ce sve opet biti lijepse, sve ce opet imati nekakvog smisla..A opet... mozda ce sve imati jos manje smisla, a ja cu biti jos tuzniji, jos jadniji, jos gori...


Ja stojim ovde visok do tavanice
i moja ljubav za te nema granice
jer ja te volim...

konacno mi je dan bio zanimljiv. jedno cijelodnevno putovanje po stvarno se moze reci Lijepoj Nasoj. U samojednom danu obici toliko prekrasnih mjesta a uz to jos i obaviti posao, zbog kojeg se i islo. Prvi put sam se danas malo provlacio i po spilji. Moram reci da je zanimljivo ali i da mi nije bilo bas svejedno hodati po mracnim hodnicima, skliskim i okruzenim ljigavim stijenama. Ufm jedva cekam da se opet spustim u neku rupu, spilju...
Ali ni to me nije sprijecilo da razmisljam o Njoj. Stalno su mi se mijesali osjecaji kako je ovdje lijepo, pa kao je ondje lijepo a opet bih stalno pomislio kako ce mi biti jos lijepse ako dodjem s Njom. Bice tako, nadam se, mora biti...

razmisljam
trazim razlog da ne brinem
odlazim da ti kazem da te volim

nisam jucer nista pisao, kao ne pisem pa onda niti ne mislim o njoj, ma vraga,nije bas tako. nismo se culi jucer ali ja sam samo cekao da mi na mob dodje znak da ju zvrcnem... bio sam malo s drustvom, malo se zezali oko rijeke, lijepo je biti uz vodu, ali ipak misli mi stalno odu do nje..
Cudno je kako netko zapravo upravlja tudjim zivotom a da uopce to niti ne zna, a da uopce to niti ne zeli...


Ti si lijepa i ja te volim
zaboravljam obzire
Ti si zena drugog sistema

Jedva cekam da pocnem raditi, tesko mi je biti kod kuce i posto ne smijem nigdje previse ici, onda samo razmisljam o njoj, pa evo i sad, da li ce se javiti, ili je mozda....
Ali zapravo nije ni bolje kad radim, vozim se na motoru i opet se zamislim, naravno nije tesko pogoditi u sto se zamislim, pa niti ne pazim na cestu, vec vise puta sam skoro odletio s ceste, a jedanput u zadnji cas skrenu jer bi se zaletio direktno u auto koji je dolazio iz suprotnog smjera... uf, onda sam se stvarno uplasio...
Pricali sko prije neki dan dali cemo se vidjeti... mislio sam da ce me proci, ali ne, svaki dan je sve gore i gore...


Ne znam sto da radim sa sobom
na sto misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno

Nocas smo opet dugo razgovarali... i ona je tuzna... nisam to htio...



jutro na obali
kao ti i ja
napusteni brodovi
plivaju lijeno
rastocene olupine
kao ti i ja

Ne znam ni sam vise, nekad sam mislio da je ljubav nesto lijepo ali sad znam da ljubav zapravo boli. Mislio sam da ce mi biti lakse ako ovdje pisem, ako se ovdje povjeravam. Nije lakse.... Kazu da je lakse ako se isplaces. Nije lakse...
Bice bolje neko vice...da, mozda u nekom drugom zivotu



priznat cu ti da te volim
reci ces mi ne budi lud
nismo na filmu zaboga
opusti se malo

Cuo sam joj glas danas a osjecam se jos losije. Najbolja mi je prijateljica, osoba koja mi znaci najvise na svijetu ali ...Eh, koliko je volim, a znam da joj nista ne mogu zamjeriti. Mogu samo zamjeriti sebi a to me muci vec duze vrijeme, zasto joj nisam rekao da je volim onda kad sam trebao. Zasto sam bio toliko "muskarac" zasto nisam bio osoba, osoba koja izrazava svoje osjecaje, osoba koja joj kaze da je voli. Ne znam sto je gore. Ako je ne cujem onda sam nervozan, tuzan, lud...A znam da...
Kao ne bih smio zbog bolesti ovo, ne bih smio ono... Ali jebes doktore, jebes sve ostalo.Sjeo sam na bicikl i otisao barem malo da skrenem misli. Da, ali otisao sam na groblje i plakao... Nisam plakao vec jako dugo... A najgora stvar je u tome da sam plakao zbog sebe, Isuse koliko sam sebican... Ne znam, mozda bi bilo bolje da sam ja tamo... Ali opet onda joj ne bih cuo glas, ne bi mi ona mogla pomoci kad mi treba. A kad mi je tesko uvijek nju nazovem, i uvijek je tamo, da me saslusa...
I sta sad? Da se napijem? Hoce li mi to pomoci? Da li ce biti sve u redu? Da li ce i ona mene voljeti toliko kao i ja nju?
Zar stvarno nismo jedno za drugo. Glava zna da je ona bolja za tri klase od mene ali zasto to srce ne shvati. Zapravo su ljudi glupi u srcu a ne u glavi...
Rekao sam vec da je svaka prava ljubav nesretna. Kad bolje razmislis stvarno je tako...
Dobro da ovo nitko ne cita, ali barem mogu malo olaksati dusu, dobar je ovaj internet, preko interneta svatko moze postati covjek, svatko moze izrazitiu svoje osjecaje, svatko moze..., svatko moze sve

Ja te volim, ja te volim
volim da ti pogadjam sne
i ne razumijem zasto te
smeta, ne mari za to

Sunce vani sija a i ja sam malo bolje volje. Za sebe znam da je tako jer smo se jucer culi, ali da li i sunce zbog toga izaslo?....
Sta uopce raditi danas... eh da se barem smijem kretati, otici biciklom negdje, otici na planinu, ali ne, doktori kazu ne... I eto opet mi ostaje tv i komp, malo spremanja po kuci.. mozda neka kava u gradu..
Pa ajde da malo v idim sta je novoga u svijetu i sta je novoga ovdje
Sta Index kaze?
Prvo su vijesti iz sporta a onda ostale vijesti. Da li to znaci da to sto ce svjetki prvaci Talijani protiv nasih baletana igrati s drugom momcadi vaznije od toga da je na ratnim snimkama sin prepoznao oca i vidio kako ga maltretiraju i muce nekakvi, tko bi sad vec znao tko...
Izgleda da nogomet vise nije samo najvaznija sporedna stvar na svijetu nego je vazno vidjeti tih dvadeset bisera kako trce po travi a dvojica se gledaju sa suprotnih strana i tu i tamo se bace na loptu. neki uspiju a neki samo pokusavaju (moram to rece, gledao sam onaj Dinamo-Arsenal deset minuta i onaj Turina se zove se nesto bacao tamo po travi ivadio loptu iz mreze dva puta)
A sad da otvorim Iskon, da vidim koje su one prve udarne tri vijesti na pocetku...
Prva vijest - rastaju se Angelina i Brad.........uuuu...sta cemo sad, Isuse pa kako se to moglo desiti...
Druga vijest - naravno nogomet- Ciro rastura- i ostale gluposti iz bogatstva nase lige
Treca vijest - kultura - Gunther Grass priznao da je bio u SS postrojbama za vrijeme drugog svjetskog rata...
I opet je kultura iza nogometa i showbuisnessa... To valjda govori i o nama samima...

Zvao sam telefonom moju malu
jutra su stvorena za to
htio sam da mi kaze nesto lijepo
nesto kao volim te

Zasto zivot jednostavno ne moze biti lijep? Cijeli dan samo se premjestam od kompa do tv-a. Da, cak sam i tv poceo gledati sto i nije bas cesto... Da li to znaci da se osjecam bolje ili losije?! Jer ipak je televizija prozor u svijet, tako kazu.

Ma koji prozor, televizija je bijeg u drugi svijet, zamisljeni svijet... Pa da vidimo sta ima u ovom trenutku u tom svijetu
HTV 1 - Film - Izgubljeni svijet - nemoguce realno, je li?
HTV 2 - Nogomet Hrvatska liga - Ma daj, mislim, to uopce ne treba komentirati...
HTV 3 - Dokementarni Film - svaka cast, ipak tu i tamo daju nesto pametno...
NOVA - Film - Peti Element - oni prvi nas bacaju u proslost, a ovi sad u buducnost, tko zna sta je bolje...
RTL - Film - Odjednom Predsjednik - hm, amerikanci se kao sprdaju iz svog politickog sustava i svoje politike a ustvari Amerika i je zapravo takva...

To su bile nase dalekovidnice, da sad vidimo malo i susjede
SLO 1 - Film - Hercule Poirot - mislim ipak da je bolji od svih onih sto su na nasim programima...
SLO 2 - Muzika - Opera - Moram priznati da nije bas za mene ali ipak je to kultura a toga treba biti...

Idemo jos malo dalje...
MTV - Pa to vise nije muzicka televizija , samo nekakvi bedasti reality-i ...
CNN - Tko ce koga, tko je jaci, tko je ubio vise neprijatelja...

Da se opet vratimo malo blize...
XYZ - Jedan lokalni program, svira pjesma...

Lagano umirem
U tvome sjecanju
Topim se, nestajem
Ko snijeg u proljecu

Bas prikaldno za ovo moje raspolozenje...

I sta sad, opet daljinski u ruku? pa slijedeci krug?..mozda se nesto promijenilo...Ma vraga se promijenilo... i posle ovih sranja dolaze druga i tako u krug...
A mozda ce sutra biti bolje?!

Ma ne mislim na tv program, mislim na ono sto mi je bitno, na onu koja mi je bitna...

Hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve sto znas
hajde uzmi me
sa sobom

Tesko je sjediti i cekati da se javi...A najbolja ili najgora stvar je da mi je najcesce i dovoljno da se samo cujemo i odmah mi je lakse, odmah mi sve ima nekako vise smisla...
Uvijek sam bio u nekakvom brzom ritmu, stalno u nekom pokretu, nekoj akciji. Dobro je ona rekla da se meni sve vrti oko toga kad cu negdje otici. A kad sam je upoznao nisam niti slutio da ce ona to promijeniti, da ce mi najvaznije biti nesto drugo, tj. netko drugi...
da, kao sto to pjesnik rece "Svaka je prava ljubav nesretna"...
uf.., moram nekako izaci iz ove depresije, da barem mogu otici negdje na planinu, da barem mogu otici negdje, da barem mogu otici njoj...

ona zna de je gledam
odlazi nekud nasamo
a ja mastam zatvorenih ociju
u mislima je pratim

...bice bolje netko vice...

pa ni ja sam ne vjerujem u to, je li to dobar naslov?!... ma nema veze... tuzan je ovaj zivot, valjda tako treba biti...umjesto da sam s onom koju volim sad sjedim sam sa svojim mislima, a htio sam je samo vidjeti, mozda dodirnuti...eh koji cudan odnos mi imamo... ja nju volim a ona...


ljubav spaja
laku noc ne budi tuzna
ljubav spaja
laku noc dolaze drugi

... zasto uopce pocinjem pisati na ovom mjestu...prvi razlog je jer sam na neki nacin prisiljen biti pred ovim monitorom...drugi razlog je ova sugava kisa koja mi skoro pa uvjetuje da budem ovdje...a mislim da je najveci ralog sto sam jako nesretan...

zasto nesretan?!...

malo kasnije o tome, sad malo da probam ovo urediti, da zapravo vidim kako ovo funkcionira, sta mogu promijeniti...


ona vuce moje niti
ona cini moje sne
dok ja listam stare novine
ona bjezi od dosade