Bice bolje netko vice

Petak je, vecer. Do ne tako davno sam u ovo vrijeme odlazio van, popio koji bambus, popio vise bambusa, ali sad nemam vise volje za to, uopce vise volje za izlaske, uopce vis volje za nista, osim za...
KOnacno smo se Robi i ja uspjeli naci nekako danas, pa otisli popiti pice. Dogovaramo se za to skoro mjesec dana a i danas smo jedva na kratko nekako uskladili vrijeme. Mislim da je vidio da nesto nije u redu sa mnom, zapravo znam da je vidio jer sam cak i ljudima koji men epoznaju tako dobro nekako cudan. Opet sam se poceo svadjati sa svima. Na poslu mi je jezik ostar, sve po onoj staroj "sto na umu to na drumu". Radim tek tjedan dana a dosta ih je vec osjetilo to. Stvar je u tome da ne govorium nista krivo nego samo govorim ono sto ostali misle.
Uzasno vrijeme je bilo ujutro kad sam odlazio na posao, mislio sam da cu opet biti mokar do koze ali taman se vrijeme smirilo kad sam krenuo na teren. Sreca je bila i to da sam imao malo posla danas pa sam stigao i sve rijesiti kod ovih mojih doktora i jos uvijek dosta rano doci kuci. A onda se opet postavilo pitanje cime zaokupiti misli, kako izdrzati vikend? Rjesenje sam nasao u spremanju sobe, pa hodnika i tako, toga se uvijek nadje. Uh, koliko nepotrebnog sranja imam u sobi, sve treba pobacati..
A sad je idem nazvati pa da vidim kako cu se osjecati..

Pisat cu i dalje...

Ne javlja se, ali to nije nista cudno, vidjet cu kasnije ako ce se javiti.
Namjerno nisam do sada spominjao njeno ime. Sa..a joj je ime.

A dok cekam ako ce se javiti malo cu prolistati one pjesme

Evo nasao sam jednu:


Što reći ženi koju volim?
Što reći ženi koja odlazi?

Riječi, stihovi ne dolaze.
Samo tišina u srcu mome.

Kaže, bilo bi drugačije.
Da ja ne idem sada odavde.

A ja dalje šutke koračam.
Pogled prema crnoj zemlji spuštam.

Na to ona tiho pita:
Da li sam ja nešto kriva?

Ali kako bi mogla ona
Biti prema meni nešto kriva?

Jer kada u nju pogledam,
Samoga sebe tamo ugledam.

Svaki treptak njenog oka,
Otkucaj je bila mojeg srca.

Kroz tamnu šumu put nas vodi,
Idemo li mi k našoj slobodi?

Šutim najbolje što znadem,
Molim Boga nek' sa mnoim ostane.


Ah, slusam neku glupu muziku i razbijam glavu a nista ne pomaze. Kao sto sam vec rekao vise puta ljubav je sranje. Nadam se da se vise nikad necu zaljubiti...


Ponekad je vidim lezeci u snu
kao igru sjene na mom ramenu
Bijela svjetlost iznad povrsine tupih koraka
Koliko jos ima do ocaja

Darovat cu ti plavog goluba
imaj srca kad zakuca na tvoja vrata