Danas je bilo ok na poslu. Malo posla pa sam bio brzo gotov ali je kisa malo pokvarila sve to. Uspio sam na vrijeme da odem i do doktora, da me jos malo spale, obojaju i ostale gluposti sto mi rade. Stvarno se osjecam kao neki invalid. Tu i tamo pozelim da se je sve zavrsilo drugacije, mozda bih sad bio mirnijijer onda sam ako nista drugo bio sretan. Kazu najvaznije je zdravlje. Ne znam, stvarno ne znam. Onda nisam imao zdravlje ali sam bio sretan, a sad zdravlje se vratilo koliko toliko ali tuga je tu dugo, predugo, stalno...
Sad je ipak lijepo vrijeme pa idem malo prosecem do grada. Ili da idem biciklom? Vidjet cu, nije ni bitno zapravo, sve se svodi na isto... Ne spominjem nju? To ne znaci da ne mislim na nju. Mislim! Stalno! bilo jedan bilo dva bilo tri ili cetiri ja kazem nema druge nego da se pricepi o boze kakva sila neka bude sto biti mora doslo vrijeme da se umire |