|
| |
srpanj, 2011 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Komentari On/Off
Opis bloga
Dakle, otvorio sam ovaj blog ne bi li na njemu ispisao pjesme iz zbirke Himalajske dude.
Visoke bijele kape Himalaja kriju ne tek jednu spilju, unutra ima yogina koji šute. Mudro je šutiti.
Ja bih im, naime, pripisao ovakve pjesme, ali to je opet moj skromni zagrebački ja. Kako bilo.
Luka Milas
pjesnik, mistik i humanist
Copyright © Luka Milas
|
|
12.07.2011., utorak
Jer neki ljudi
jer neki ljudi koji se ljube
i cijeli život o tome šute
drugi ih traže, drugi ih snube
naranče srca lune su žute
jer neki ljudi koji se ljube
nikada ništa ne žele reći
kolike priče, koliko grube
rugobo smisla - otmi ih sreći?
jer neki ljudi koji se ljube
brode u moru svojih nutrina
a svijet oko njih kazuje zube
ničega novog - klinovi Sina
jer neki ljudi koji se ljube
bez cjelova su sred snoviđenja
Oziris svijetli, crni Anube
srca su njima raj objašnjenja
jer neki ljudi koji se ljube
na kraju Svjetlu zaj'dno utonu
cijeli se život prave tek trube
nisu l' to trube arkanđeonu?
jer neki ljudi koji se ljube...
|
Lajke himalajke
cilindar skida na trgu Ekstrasenzorius
u gradu Lišmi na planeti Alfalijan
gradu građenom po nacrtu jednoga četrnaestogodišnjeg dječaka L.M.
dječaka iz mliječne staze
postmodernizam postaje stara smrdljiva i dosadna žvaka
( vacca iz oblaka, vid' li vime, gubice joj )
ispljuni je ispljuni je
i tek taj hraćak pravi je mačak:
neglupavo ja usnem skoru epohu
na plohu Svjetla penjemo se
|
Night's knights
above all those fights
where the stars are smart
we will find the knights
for the Love and heart
the darkness of night
won't be our fear
astrology's bright:
sword of heart is clear
|
Rijeka mi se prepriječila
rijeka mi se prepriječila
rijeka brzacima puna
preko rijeke stojiš lijepa
svoje duge kose močiš
zrcalo te vode sanja
sanja, eto, poput mene
snom te jednim ugledao
no u snima cjelivam te
a za stvarnost nije tako
rijeka mi se prepriječila
noćca pada, tinja nebo
srebro lune cakli vale
a beznadno ja te zovem
no šum vode pokorio
zvuke zazivlja te željna
kose su ti većma suhe
kad put svoga stana kreneš
glas mi čula nikad nisi
nikad lice ugledala
rijeka mi se prepriječila
|
Rekao je da se priča
jebala vas vaša kivnost
- nemoj meni moju mamu
jebala vas kognitivnost
- uroni u svoju tamu
jebalo vas, ja sam nježan
- versom glumiš, al' si đilas
ja za đerdek sam zbetežan:
dakle, to je Luka Milas.
|
Ona ga je pustila u svoje srce
ona ga je pustila u svoje srce
i rekla je kako joj je svijet tužan
i rekla kako joj je svijet kužan
kako mnoga zmija gmiže
i kako bi im svima na glave stala
na siktaje njihove dvostruko odgovorila
bez oprosta i bez žaljenja
ona ga je pustila u svoje srce
rekla kako zadnje vrijeme više pije
i kako se toga ne boji
premda prije noćenja golemu žeđ osjeća
kao i kašalj od nikotina
i kako joj je to izdanak ponora
u koji tone
jerbo zamjerilo joj se na stotinu siktaja
koji ju ne vide lijepom princezom
već joj bahatost i jed mjere
ona ga je pustila u svoje srce
i rekla mu je kako joj se ne sviđa
kako druge žene s radošću oslovljava
i kako joj se ne sviđa
da su mu sve i lijepe i drage
i premda zna da su svi pred Bogom jednaki
ta njegova muževna istost
je u biti iritira
ona ga je pustila u svoje srce
pustila u strahu
neće li ispasti manja
od onoga što želi svima kroza se reći...
ona ga je pustila u svoje srce
a on je otpio gutljaj vina
i zamišljao Nicole Kidman
i lijepu i golu
k'o od majke rođenu
|
Utjeha sjedina
Po mudrosti znan ni pričao nije,
ta, starost dođe, a on se tek smješk'o,
u smrti svojoj ni ne vidje zmije:
tijelo je duše k'o latica teško.
|
Blagoglagoljivom ševcu
zaveo si damu
na tu temu raznu
mlati, kume, slamu
zvjezdanu i praznu
|
Umjetnost je moja kurva
umjetnost je moja kurva
moja umjetnost je kurva
o njenoj ljepoti ni pričat vam neću
jer ona će do vas doći
i pružati užitak sjećanja vrijedan
obrecnuti se na svakoga
tko me njezinim makroom drži
onaj koj' joj čari ne zna
jest tek gente impotente
za orgazme duha samog
u svom tijelu nesvezanog
umjetnost je moja kurva
moja umjetnost je kurva
u plavetna jutra
vraćat će se meni
reći: dragi Luka,
mi smo zaljubljeni
i prethodne sam noći
mislila da sam laka
poezija laka
laki ton gitare
Luka, ponekada sam stvarno teška
preteška i luda
a ti si taj moj Luka koji mene stvaraš
k'o pomutnju me ne ljubiš
vedru ćud mi ljubiš tajno
jerbo ona i jest tajna
umjetnost je moja kurva
moja umjetnost je kurva
u plavetna jutra
vraćat će se meni
reći: dragi Luka,
mi smo zaljubljeni
|
11.07.2011., ponedjeljak
Rog i pero
Gubili bi svoje riječi,
gubili bi svoje nade,
ružnog vid'li - pisat priječi,
bijes mu lijepe misli rade.
Al' kad jača čežnja stiha,
već s nebesa peru pada,
a podvala vražja tiha:
naloči se usred grada!
|
|