carobni stapic
24.02.2007., subota
prica ide dalje
|
Brzo nakon silaska s vlaka postalo je jasno da su se Irlin i njegov prijatelj odlucili za Surov prolazak. O tom sam mjestu cula svakakve price i navodno su neki zauvijek ostali medu mracnim liticama. Hvatuckao me strah, al nije bilo vremena za oklijevanje. I nije to bio samo strah nego opet neki nepoznasti osjecaj ocaja i tuge, beznada, nekak grozno, al samo na trenutak, prekratak za punu svijest... Taj Surov prolazak bilaje uska duboka i strasno strma usjeklina u Bezdan klisuri. Unutra totalni mrak Kad udes, jos se malo vidi siva kamena stazica, a iznad, ispod i ispred staze mrak. Samo kad skroz dignes glavu vidi se tanka, mutna traka zutog neba. Dva mala putnika tiho su tapkala ispred mene, a zrak je bio tako gust i mekan da sam jedva cula sta šapucu. ..... a rosa je, dragi moj Irline dobar sluga, al los gospodar. to ti je ko da das vremenu da gospodari, umjesto da mu ti dajes sadrzaj. Ta je rosa poveznica izmedu zbilje, magije i postojanja. Ako se u pravi tren ne iskoristi na pravi nacin pretvara se u kristalnu nit i pvlaci ju maglija ravno u vremenske vrtove. I izgubili smo zauvijek, doduse mali dio ali dio vremena. Irline, a vrijeme se nikako ne smije izgubiti. Rosa je vrijeme, kratki carobni trenutak prije izlaska sjajnog Sinamuna koji se nikako ne smije ogledati niti u jednoj jedinoj kapljicici. Kad bi se to dogodilo probudio bi se Nekron, raspali bi se trenuci , pomijesali proslost i buducnost, a sadasnjost bi nestala. Omun Ba nas sveprostor bi se raspao i mi bi se zauvijek izgubili u vremenu. ZATO je bitno da princeza Samo Ya konacno ustane rano i namaze rosom celo i poveze vrijeme i postojanje...A ciklus nikoga ne ceka... Tisina odjednom stegne, dvojica ispred mene utihnu a zrak zatitra od jeze. Osjetim da i oni osluskuju. Jos nikada nisam bila tako daleko u Zabitima i silno me zanimalo o kakvim to Vremenskim vrtovima pricaju...... Pricacu dalje, al evo opet zov divljine s doljnjeg kata. Jurim sredit situaciju pa se cujemo. Usput konacno sam nacrtala neke prizore po sjecanju pa ce uskoro bit ( uz pomoc drage Vitriol) na blogkhu  |