carobni stapic
31.12.2006., nedjelja
ajd da opet probamo
|
ajd da opet probamo |
konacna sramota za kraj godine
evo dakle dokud se moze dospjet u neznanju . neznam ja pisati mailove. ja samo znam odgovarati zapravo je cista magija kak sam uspjela doovud dogurat jedno nesposobno i losepamtljivo i proslostoljetno. srecom ima dobrih vila.  , ajde jedna hepovka mi ti posalji nest na meil, a ja cu odgovorit. .mozda ipak ima nade za mene? e, evo mi dobra novogodisnja rezolucija: Nauciti cu stavljati slikice na blog i forum . svima zelim svega obilja, zdravlja i veselja i ispunjenje tajnih zelja. E, da ja sam za novu godinu dobila dozvolu za ulazak u odaju tajni !! |
12.12.2006., utorak
dan treci..
dan treci tece od kad sam pocela stavljat slikice. sva su unutra u stroju, gledam u njih, stiscem sve kako rabi, al nede. ajde dogovoricemo se da neka od cura dode i prekine ovu aghoniju. ovi moji domaci nist ne znaju, a slikica ko u prici. ja cu biti jedno jako zahvalno i razdragano. za slucaj da ipak nest uspijem, vidjecete kakvo mi je neobicno krdo zapelo pred ogledalom, promuvalo se zbunjeno i u tren nestalo iz vida. zvjerke male, ne znas ko je znatizeljniji, oni ili ovo neobrazovano i tupavo, ali ipak uporno, pa cemo vidjet . idem sad nest pojest jer me ovo bome iscrplo |
05.12.2006., utorak
bravo!
evo mene nakon stoljetnog sna , a i jos par dana vise dok sam se uspjela sjetit svojeg korisnickog imena. sve moram ucit uvijek ispocetka ko mrav. znate vi da bi mravi bili puno napredniji od ljudi da su u stanju prenosit svoja stecena znanja na novu generaciju? oni moraju sve od pocetka. ko ja. s obzirom da mi i ovo malo sta sam napisala zvuci dosadno, a slikice neznam stavit (mravlji sindrom opet), necu puno davit. tek, u podrucje vila uguzvali su se patuljci, andelci, zvoncavci, debeli kuharcici i konjici od meda, zvjezdonosci, sarene kuglice i zlatne repatice, pa misli vuku prste preko drukcih niti, pletu neke bajke oko tamnih borovih grana dok vile sanjaju a vilenjaci spavaju. zato dragi viloljupci, uzivajte u bozicu, uzivajte u bajki koju si priustimo pod kraj svake godine, pjevajte svjetlucave pjesmice i kitite vas bor, ali pazite na vilinsku kosu jer ona oce ubost u prst. |