evo mene nakon stoljetnog sna , a i jos par dana vise dok sam se uspjela sjetit svojeg korisnickog imena . sve moram ucit uvijek ispocetka ko mrav. znate vi da bi mravi bili puno napredniji od ljudi da su u stanju prenosit svoja stecena znanja na novu generaciju? oni moraju sve od pocetka. ko ja . s obzirom da mi i ovo malo sta sam napisala zvuci dosadno, a slikice neznam stavit (mravlji sindrom opet), necu puno davit. tek, u podrucje vila uguzvali su se patuljci, andelci, zvoncavci, debeli kuharcici i konjici od meda, zvjezdonosci, sarene kuglice i zlatne repatice, pa misli vuku prste preko drukcih niti, pletu neke bajke oko tamnih borovih grana dok vile sanjaju a vilenjaci spavaju. zato dragi viloljupci, uzivajte u bozicu, uzivajte u bajki koju si priustimo pod kraj svake godine, pjevajte svjetlucave pjesmice i kitite vas bor, ali pazite na vilinsku kosu jer ona oce ubost u prst. 
|