Belijal – lažni Svetlonoša

Poglavara Tame, cara Države Smrti (‘Hebrejima’, 2:14), hrišćansko predanje poznaje prevashodno pod parodijsko-blasfemičnim imenom Lucifer – 'Svetlonoša', ‘Svetlonosan’ (hebr.: Mejir; lat.: lux = 'svetlost', fero = 'nositi'). Ispravnije bi bilo zvati ga Lucifuge – 'Onaj koji beži od Svetlosti' (fugio = 'bežati'). Bog, Sunce Života, je Taj koji je roditelj i istočnik istinskog Svetla koje sve prožima i sve nosi, dok Stara Zmija presijava lažni, zavodljivi sjaj. Kao što se Lucifuge zavodnički pretvara u 'Svetlonošu', tako to čine i njegovi pomagači: »Jer takvi ljudi su lažni apostoli, prevarljivi radnici, koji se pretvaraju u Hristove apostole. I nije čudo; jer i sam Satana uzima vid svetlog anđela.« ('Korinćanima', II, 11:13-14) - Onaj koji je Božije oko, Božije sunce, on i vidi onog koji živi u Svetlosti i zrači Ljubav, on i razlikuje bogoljubca od zaljubljenika u sebe (svoje ljudsko 'ja') i satanski svet. Mračnjaci mogu da imitiraju ljubitelje istine, ali ne mogu da imitiraju Božiju Ljubav. Bog je istinsko Svetlo, u kome nema nikakve sene, dok je Krvnik ljudski sav mrak, paklena vrelina i hladnoća noći: »Svaki dobar dar i svaki savršen poklon dolazi Odozgo od Oca Svetlosti, kod Koga nema izmene niti senke od promene« (‘Jakov’, 1:17) – »Bog je Svetlost i u njemu nema nikakve tame. Ako kažemo da imamo zajednicu s Njim, a u Tami hodimo, lažemo i ne tvorimo Istine. Ako pak hodimo u Svetlosti, kao što je On sam u Svetlosti, imamo zajednicu jedan s drugim, i Krv Sina njegova Isusa Hrista čisti nas od svakoga greha.« (‘Prva Jovanova’, 1:5-7) - Lažni svetlonoša se naziva i ‘Sin Zore’ (‘Isaija’, 14:12), jer je on ‘zvezda’ stvorena u Zori Stvaranja. Najviša Zvezda Stvaranja kroz Koju je Sve storeno je Hristos Božiji, Svetlost Sveta: »Ja sam Izdanak iz Korena i rod Davidov, sjajna Zvezda Danica /ho astr ho lamprós ho prMinós; lat.: stella splendida et matutina/.« 'Otkrivenje', 22:16). Veneru i Artemidu su stari Grci zvali ho/h phMs-phoros – 'svetlonoša', 'svetlonosna'. Venera, Danica (čiji je latinski naziv Lucifer) je najsjajnija 'zvezda lutalica' koja se vidi kako jutrom tako i večerom: ona je, dakle, 'večernjača' (grč.: h hespéra) i 'jutarnja zvezda' (ho heMs-phóros), što je uočeno još u vreme Platona. Svetlost Gospoda Koji je Prvi i Poslednji je ta koja kroz navale Mraka vodi one koji se uzdaju u Pravednost: »Pa da mi je i Dolinom Smrti proći, zla se ne bojim, jer si Ti sa mnom. Tvoj štap i palica Tvoja uteha su meni.« ('Psalmi', 24:4)

Staru Zmiju, Poglavara Tame koji je i Laž i Otac Laži ('Jovan', 8:44), Nečastivog koji je se izdavao za 'Svetlonošu', prahrišćanski redovnici eseni nazivali su prevashodno Belijal (hebr.: Belijaal - ÜâŮÜŃ; grec.: Beliar, po sirskom izgovoru): »Belijala ne čuvam u srcu svom i s usana mojih neće čuti pokvarenost i neistinu, obesni greh ni uznositost, ...« ('Pravilnik zajedništva', 10:21-22) - U 'Drugoj Poslanici Korinćanima' apostol Pavle ponavlja i razlaže braći Isusov ukaz da ne mogu istovremeno zajedničarski i služiteljski ugađati i Svetlu i Tami: »Ne vucite sa nevernicima jaram koji je za vas tuđ; jer čega zajedničkog ima Pravednost sa Bezakonjem? Ili kakvu zajednicu ima Svetlost sa Tamom? U čemu se Hristos slaže sa Belijarom?« (6:14-15) U 'Zaveštanju Dvanaest Patrijarha' (gde postoje brojna pozivanja na esenske 'Enohove knjige'), delu koje odiše esenskim uticajem (a koje je pretrpelo poapostolsku redakciju), Krvnik ljudski se ponajprije susreće pod imenom Belijar: »U Belijara pak, svako delo je podeljeno, i nema u njemu jedinstvenosti.« ('Benjaminovo zaveštanje', 6:7, v.: 3:3-4.8, 6:1, 7:1-2). U ‘Damaštanskom savezu’, gde se pominju »tri mreže Belijalove« (4:15) i žigošu oni koji su u Belijalovom kolu (12:2-3, 4:12-19), stoji pozivanje na ‘Levijevo zaveštanje’ (14:5.8, 19:1). I ‘Isaijino vaznesenje’ Poglavara Tame poznaje prevashodno pod imenom Belijar (1:8-9, 2:4, 3:11.13, 4:2.14.16.18, 5:1.15 i drugde).

Ime Belijaal je kovanica od reči beli ('bez') i ol ('jaram'); značenje imena je dakle 'onaj koji je bez (Božijeg) jarma', 'neposlušnik'. Hrist Isus poziva Svoje da se upregnu u jaram Njegovih zapovesti, koje može vršiti svako ko ima ljubav za Istinu: »Uzmite Moj jaram na sebe i naučite od Mene, jer Ja sam krotak i smeran u srcu, i naći ćete odmor u svojim dušama. Jer je Moj jaram blag i moje breme je lako.« ('Matej', 11:29-30)


Za ljude potonule u greh, nemilosrđe i zlobu kaže se da su Zmijini i Belijalovi ljudi: »Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih niko ne hvata rukom. Niko ih se ne dotiče osim gvožđem i kopljačom, i potpuno se spaljuju u ognju.« (Samuel', II, 23:6-7) – Na Kipru gataru Elimu koji je pravio smetnje apostolskoj pouci apostol Pavle oštro ukazuje: »O ti, pun svakog lukavstva i nevaljalstva, sine Đavolji, neprijatelju svake pravednosti, nećeš li prestati da izvrćeš prave puteve Gospodnje?« ('Dela', 13:10) – Ljubljeni Učenik pravi jasnu razliku između poklonika Svetla i sledbenika Tame: »Po ovome se poznaju deca Božija i deca Đavolja: svaki koji ne tvori pravednost nije od Boga, ni onaj koji ne voli brata svojega.« ('Prva Jovanova', 3:10) – Isus osuđuje dvoličnost judejskih sektanata: »Teško vama, književnici i fariseji, licemeri, što prehodite more i kopno da stvorite jednog proselita, i kad postane, činite ga sinom paklenim, dvaput gorim od sebe.« ('Matej', 23:15; v.: 23:33, 3:7, 12:34) – I talmudski traktat 'Sanhedrin' sinovima i svedocima Belijalovim naziva tvrdokorne ljude koji ne vide svoju ništavnost bez Boga, koji su odbacili Božiji Zakon (fol. 111 B)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.