Azazel

U narodnoj demonologiji deserter a Deo, remotus ('odstupnik od Boga', 'otpadnik') Azazel (hebr.: az’azel – ÜÖĐÖâ; grec.: Azal) susreće se kao nečisti duh veštastvene i duhovne pustinje i erozije nastale »zbog zloće žitelja njezinih.« ('Psalmi', 104:34). Demon od ljudske duše, koja bi trebala biti raj i kraljevstvo Božije, nastoji da napravi pustoš: »A kada nečisti duh iziđe iz čoveka, ide kroz bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne nalazi« ('Matej', 12:43) Demonski 'rajevi' su pustare ('Isaija', 13:21, 34:14;). »On /Gospod/ zaluđuje vladare narodâ te po bespuću lutaju pustinjom i pipaju u tmini bez svetlosti teturajući se poput pijanca.« ('Jov', 12:24-25) - U okultizmu Azazel se susreće i pod imenima Corson i Paymon (ili Paymonia).

Grimoir 'Čarolija' daje opis forme u kojoj se pod svetlošću Neba demonski car Azazel javlja egzorcistu: »On se javlja u obliku čoveka koji sedi na dvogrboj kamili s najsajnijom krunom na glavi. Pred njim ide mnoštvo duhova, poput ljudi s trubama i kimbalima što lepo odjekuju, te sa svim drugim muzičkim instrumentima. Poseduje silan glas, te grmi kada prvi put dolazi, a njegov govor je takav da ga mag ne može dobro razumeti ako se ne udalji od sebe.« (Opis devetog duha) – Zapaziti kako duh pustinje dolazi na pustinjskoj životinji kamili. – Naravno, čovek Duha paklenike ne treba treba zazivati niti sa njima komunicirati, jer jezik avetinjskih bića je Druga Smrt, Propast.

Po magijskim grimoirima Azazel je podređen drugom Velikom Princu zla ovoga sveta, Levijatanu, Gospodaru Zapada, a upravlja sa 200 legija paklenika, i ima 15 vernih služitelja. Po 'Čaroliji' Pajmon, odnosno Azazel, može čoveka naučiti svim umetnostima i naukama, i mnogim drugim stvarima.

Po apokrifnoj 'Enohovoj knjizi' Azazel (Azazjel) je jedan od vođa odmetnutih Božijih anđela, posmatrača Zemlje, koji je ljude učio nepravednosti i otkrio im mnoga pogubna znanja (I, 9:6): »... Azazel je, štoviše, ljude učio da izrađuju mačeve, i noževe, i štitova, i oplećake, i izradi ogledala, i izradom narukvica i ukrasa, i korišćenju boja za ulepšavanje obrva, i korišćenju svakovrsnog dragog i probranog kamenja, i svim vrstamai svim vrstama dragog kamenja, i svim tinkturama za bojenje, tako da svet postade izmenjen. /´w´±ľµ˝ Äżz ˝¸Á}ŔżĹ ¶±t» Ľ±Ç±wÁ±Â ŔżąµÖ˝ ş±v EŔ»± ş±v ĂŔw´±Â ş±v ¸}Á±ş±Â, ´ą´qłĽ±Ä± łłs»É˝, ş±v QŔs´µąľµ˝ ±PÄżÖ Äp Ľsı»»± ş±v Ät˝ Áł±Ăw±˝ ±PÄö˝, ş±v Čs»ą± ş±v şyĂĽżĹ ş±v ĂÄw˛µąÂ ş±v Äx ş±»»ą˛»sƱÁż˝ ş±v Ŕ±˝ÄżwżĹ »w¸żĹ ş»µşÄżz ş±v Äp ˛±Ćąşq./ I bezbožnost se uvećavala, i bludničenje je se umnožavalo; i oni su pogazili i iskvarili sve svoje puteve.« (I, 8:1)

Azazela odstupnika i pustošitelja, na Gospodnju reč, svezuje arhanđeo Rafael: »Veži Azazelu ruke i noge, i baci ga u tamu; a u pustinji koja je u Dudaelu napravi otvor, i baci ga tamo. I svali na njega ošri kamen, pokrivši ga pomračinom.Onde će on doveka ostati; i pokrij mu lice da ne može videti svetlo. A na veliki Dan Suda neka bude bačen u vatru.« (I, 10:4-6) U pustinjskom bezdanu Azazel biva svezan tokom života 70 generacija. (U Kabali 70 je broj Ajina – 'oka', Jarca)


Judejski praznik Dan pomirenja (hebr.: jom kippur) u izraelskoj zajednici obeležavao je se 10 dana meseca tišrija. Tog dana izraelski narod je, po narodnom poimanju, trebao dobiti potpuno oproštenje svih grehova. U Svetilište, do njegovog žrtvenika prvosveštenik bi doveo odva i dva vrlo slična jarca. Žrebom bi se odredilo koji će jarac biti žrtvovan za izraelskog Boga, a koji će biti oteran u pustinju: »Kad svrši obred pomirenja Svetišta, Šatora Sastanka i žrtvenika, neka primakne jarca živoga. Neka mu na glavu Aron stavi obe svoje ruke i nad njim ispovedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prestupe i sve njihove grehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim čovekom. Tako će jarac na sebi odneti sve njihove krivnje u pusti kraj.« ('Levitska', 20-22) – Jarac namenjen za Gospoda je najpre žrtvovan, i od njegove krvi je škropeno Pomirilište, dok bi nad glavom drugog jarca ispovedani gresi naroda, a potom bi bio proteran u pustinju. Da se jarac iz pustinje ne bi vratio u naselje i prestrašio ljudstvo, obično je strmoglavljen niz jednu pećinu blizu Jerusalima.Proterivanjem i ubijanjem jarca verovalo se da se brišu ispovedani gresi. Jarac je, dakle, simbolizovao Đavola, začetnika svih grehova (cp.: 'Enoh', I, 10:12). (Jarac, je, inače, prinošen i kao žrtva okajnica o mlad Mesec – 'Brojevi', 28:15) Dakako, ovaj obred nije proizvod Mojsijevog vremena, već je mnogo kasnije ustanovljen, i reflektuje mnogobožačku zabludu da krvne žrtve mogu očistiti grehe čoveka. Nijedna životinja, pa ni jarac (hebr.: ez) ne može odneti čovekove grehe. Samo Hrist, Jagnje Božije, može odneti i razrešiti naše spoznate i okajane grehe, prepolariziranu božansku energiju vratiti u njeno iskonsko stanje: »Evo Jagnje Božije koje uklanja greh sveta.« ('Jovan', 1:29)

I hibridna božanstva starih Helena uzimaju elemente od jarca: Himera, Satir, Pan. – U astrologiji Jarac je zemljani znak koji stoji pod uticajem Saturna (Seta, Šejtana, Satane).

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.