Hidradenitis Suppurativa

ponedjeljak, 25.12.2017.

C R P 2017

Imam 2017 razloga da 2017 - tu godinu pošaljem u 2017 onih stvari. Definitivno najgora godina u mom životu a najveći krivacza to je, naravno, HS..HS je devastirao moj život i naučio sam se živjeti sa tim, ali ove godine me je doslovce dotukao. Sve je počelo prije točno godinu dana. Jezivi bolovi u svim ranama su me zakucali za krevet, i nakon desetak dana mučenja sam završio u bolnici. Neću zaboraviti onu sestru na prijemu koja je imala kvalitetnu ali jako loše oblikovanu kosu, i koja me pitala onim neurotičnim glasom da što hoću? Rekao sam joj da sam došao da mi spase život! Baš tako, jer nikada dotada nisam imao takav napadaj HS-a, a u njegovom sam najgorem stadiju i mislio sam da je sve najgore što se bolova tiče prošlo. Greškica!!
U bolnici sam bio 20 dana, a već nakon tri dana sam bio ok jer sam fantastično reagirao na terapiju koja se sastojala od Rimactana i klindamicina. Kad sam izašao osječao sam se kao da mi ništa nije bilo i da se takvo nešto neće ponoviti. Opet greškica!!
Nije prošlo puno i na donjem dijelu ledja mi se pojavilo novo žarište. Otišao sam na hitnu pomoć gdje mi je kirurg Mijo rekao da mi neće napraviti inciziju jer nije dovoljno upaljeno to novo žarište ?! Poslije toga sam napravio najveću grešku jer se nisam sam incizirao kao bezbroj puta do tada, a da sam to napravio možda sad ne bih bio u stanju u kojem jesam.
Uslijedio je period strašnih bolova i crpljenja organizma.Kada je novonastalo žarište dobrano nateklo opet sam otišao na hitnu pomoć i opet naletio na dežurnog kirurga Miju koji je opet otkantao pod nekom izlikom i uopće nije proknjižio moj dolazak na hitnu pomoć. Ah da prepisao mi je antibiotike i obvezan posjet dermatologu.
Stanje mi se opet do te mjere pogoršalo da sam opet završio u bolnici. Cijelo vrijeme moj Crp faktor je divljao i jedino nakon prve terapije je pao na neku razumnu mjeru.Zbog toga mi je doktorica u najboljoj namjeri prepisala istu terapiju ali nažalost nisam reagirao kao i prvi put.Curenje se smanjilo, ali jaki bolovi su ostali.
Otušten sam iz bolnice nakon mjesecdana i naručen za liječenje biološlom lijekom. Od jakih bolova ali i zbog novonastale životne situacije sam još više mršavio i postajao sve više motorički sposoban. Počeo sam primati Humiru i sam početak je bio fantastičan,ali sam nakon drugog tretmana morao otići nainciziju one zvijeri kojom sam Miji dosađivao..Taj desni dio gluteusa mi je bio uglavnom čist od HS-a dok se nije pojavila ta nova neman..Poslije te incizije sam danima morao dolaziti u kiruršku ambulantu na čiščenjerane i to mi je bilo jako mučno i zbog bolova i zbog velikih vručina a i zbog sveopće iscrpljenosti.Na svoju odgovornost sam prestao dolaziti u kiruršku ambulantu jer oni su to tretirali kao abces a ne kao HS a svi smo znali koliko me je to mrcvarilo.Oni su to radili u najboljoj namjeri ali ja bih pukao d se to nastavilo.Počeo sam opet primati Humiru i to je potrajalo skoro pola godine.Nažalost, morao sam prekinuti jer mi nije pomoglo a ijavila su se nova žarišta na mjestima na kojim niada nisam imao HS.Imao sam lošu sreću. Upoznao sam ljude sa HS-om kojima je Humira puno pomogla i jako mi je drago zbog toga, a kod mene nije uspjelojer sam u puno, puno gorem stanju bolesti nego navedeni ljudi i to jemoja karma.A bilo mi je čudno što mi Crp cijelo vrijeme uzimanja lijeka nije padao!
To dugo toplo ljeto sam se borio sa sobom i Hs--om, išao na more i trudio se biti što više fizički aktivan.Ne mogu ne spomenuti drage ljude koji su mi puno pomogli, bilo da je riječ o primljenim paketima,ili posebnim vodonepropusnim flasterima koji su mi omogućavali da idem na kupaje.To je onaj lijepi dio priče teško bolesnog čovjeka koji osjeti i zna da nije sam, iako me je HS na neki način distancirao od mnogih koje sam znao, ali avaj,...Kratke sekvence preioda bez boli su bile boravak u moru,pušenje nargile sa Dejom i smijanje sa Suljom, ali to su stvarno bile samo sekvence. Sve ostalo je konstantna i žestoka bol. I Crp koji nikako da padne.
Toliko samsmršavio da me ljudi nisu prepoznavali, a selo ko selo,pričalo se da sam na heroinu, da ima Aids, karcinom i slično.
I onda sam opet završio u bolnicu u kojoj sam i sada, već preko mjesecdana.Moja doktorica čini sve da mi pomogne, a ja otežavam jer sam alergičan na penicilinšto otežava moje liječenje.Uspjeli smo me nadebljati i ojačati, ali borba sa Crp-om je i dalje čorak.U sklopu liječenja sam bio i u ambulanti za bol, i na razgovoru sa psihijatrom, a prekjučer sam dogovorio operaciju gluteusa u skorašnje vrijeme, ako mi se situacija sa kroničnom upalom smiri.
Smijem se dok ovo pišem jer mi je na pamet pao Karl Marx koji je najpoznatija osoba koja je bolovala od HS-a.Ja sam sada vjerovatno u njegovoj situaciji kada nije mogao od bolova dovršiti njegov masterpiece Mnifest već ga je diktirao kamaradu Engelsu koji ga je dovršio.Ja nemam nikog već mog psića Žuću koji ovo tipka...šalim se, a usput i ispričavamzbog eventualnih pravopisnih grešaka za koje nemam snage ih ispravljat.
Dragi moji ljudi, Svima vam dobro!!! Ja ću nastojat sačuvat psihu ako ne mogu guzu pa kvragu!!Past će i taj Crp kaošto je pao i prozor!!Pošto se uvik trudim iskoprcati od nametnute mi boli i pošto više volim veselo nego depresivno,svoju godinu ću ovim putem završiti sa ...Na dnu potoka,u kutiji od šibica, stisla se cila porodica,nas trideset i najviše san volija kad bi nas grija oni koji se razbolija....stihovi Alejandra Buendija koje mi je proslijedio drug Tito. Ne onaj Tito već jedan moj Tito

- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #