Hidradenitis Suppurativa

četvrtak, 27.06.2013.

ČOVJEK

Danas je jedan čovjek koji boluje od HS-a otišao na zakazani sastanak u jednu našu kliniku. Bolest mu je u onom najgorem stadiju, koliko god mi je glupo pričati o stadijima ove bolesti. Iza sebe ima sedam operacija i od njih ono najgore, recidiv. Veliki je to napor izvršiti toliko operacija, jer za svaku postoji ono prije i ono poslije nje.
Ja se osobno još nisam operirao, ali po pričama a i mom osobnom mišljenju, najteži je oporavak od operacije i ona neizvjesnost da li će konačno biti bolje, da li će ta bolest nestati? Uostalom, kao i liječenje bilo kojom drugom metodom, gdje se uvijek rađa nova nada koja, nažalost, ubrzo umre pojavom novih žarišta.

Taj čovjek, moj prijatelj, je na današnji sastanak išao pun optimizma i sa određenim očekivanjima i sugestijama svom kirurgu, a s obzirom na iskustva koje je stekao do sada.Mlad je i ima svoju viziju života u kojoj mu smeta ovaj HS.Kao i mnogi u ovoj državi radi u firmi koja je u raspadu i otkaz mu visi nad glavom.Problema nikada dosta, ali taj moj prijatelj je jedna vedra, hrabra i odlučna osoba i ja sam uvjeren da će pobijediti na svim njegovim frontovima.

Danas su mu napravili samo jednu inciziju i sada čeka što će odlučiti njegov kirurg.
To me je podsjetilo na moja iskustva sa kirurzima.Kada sam ležao u Zagrebačkoj bolnici, oni bi dolazili, crtali nešto po meni i meni je ostajalo samo da čekam to jutro kada ću otići pod nož. Znam da sam bio miran, pa i sretan, ali otišao sam za Split bez operacije.U Splitskoj bolnici slična priča.Bio sam im na pladnju i odlučan i spreman na sve, ali sam opet otpušten bez operacije.
Internet nam omogućava da čitamo svakakva individualna iskustva u smislu liječenja.I dalje tvrdim, tj. sada sam još uvjereniji da su i operacije i imunosupresijske metode samo ono što nam medicina u ovom momentu može ponuditi.Za nešto više nema ni novca a ni volje, barem za sada.
Onaj tko prati globalna zbivanja u vezi sa HS-om jasno vidi da je naša bolest progresivna i nažalost, sve brojnija.Stoga se i nadam da će se neke stvari pokrenuti sa mrtve točke.
Želim da moj prijatelj bude što prije u onoj fazi kada se može pakirati za svoje ljetovanje.Puno se veselim našem susretu i naravno da ću ga domaćinski izazvati na picigin. Malo sam zloban jer znam da mi je desni pazuh bolji od njegovog i da ću biti bolji!!!! Naravno da nije bitno tko će biti bolji, bitan je smijeh i dobra volja!!!

Njemu i svima nama koji živimo HS želim lijepo ljeto, sa što manje boli i puno više veselja!!!!

- 00:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se