Hidradenitis Suppurativa

U mojem slučaju, svako godišnje doba zahtijeva i određeni stil odijevanja i to više u praktičnom smislu nego u modnom. Zima mi je najdraža jer imam dojam da mnogo odjeće na meni stvori neki vid oklopa koji neutralizira mirise i olakšava kretanje. Proljeće i jesen dopuštaju mnoge kombinacije u izboru odjeće, što je dobro jer sam tada fizički najaktivniji. Ljeto je skroz nešto drugo. U početku, kad se moj HS razgoropadio i gurao me iz jednog stadija bolesti u drugi, kao da se nisam imao vremena prilagoditi. Instinktivno sam se trudio prikrivati sva obilježja suppurative. Izmišljao sam kojekakve patente te sam jedno vrijeme nosio ispod pazuha ženske higijenske uloške i tu sam tehniku doveo do savršenstva. Pamtim, lijevi pazuh šest komada uložaka, ali onih za tange, a ispod desnog pazuha dva ona velika, obična. Dolje bih stavljao pet, šest običnih blazinica. Sve bih to polijepio, pa preko toga majicu, pa košulju. Umalo bih padao u nesvijest od vrućine, a znojio bih se i u mesnici. Vrijeme, ali i promjena pristupa bolesti je učinilo svoje te danas nosim samo jedan poseban uložak koji stavljam u donje rublje i ništa drugo.Moj ljetni stil odijevanja je definiran: košulja, kratke "kargo" hlače i sandale. Sve je u određenim bojama čime anuliram mrljave posljedice HS-a, a miris sekreta, ovisno o fazi bolesti, je ono što nudim okolini i tu uglavnom ne mogu ništa.
Odlična stvar je što ne pridajem neku osobitu važnost odjeći. I kad sam bio dugokosi roker i uniformirani časnik, bilo mi je bitno da je sve na meni čisto.
Trebalo mi je vremena priviknuti se na surovost HS-a koji ti ne dopusta odijevati se baš onako kako hoćeš, ali sam se prilagodio. Osobno, u cijelom svojem životu, nikad nisam ljeti nosio košulje, cak stovise, nisam ih ni imao.
S hidradenitis suppurativom imaš dva rješenja kad ideš kupovati novu odjeću ili obuću. Možeš reći da imaš HS, pa ne možeš sjesti kako bi probao nove cipele ili se ne možeš tek tako skinuti kako bi probao nešto od odjeće.To meni nema efekta jer je i pola zdrastvenih radnika zaboravilo ili ne zna što je to HS, a kamoli neki prodavac. Biram onu drugu metodu, tzv. slobodni stil. Ako su mi upitne prepone ili stražnjica, izvalim da sam bio na kuglanju ili da sam oštetio koagulans (neobično mi draga riječ koja nema veze nisačim), te cipele probam stojeći. A ako probavam košulju ili nešto slično, opet odvalim nešto slično koagulansu. Nekada neke stvari kupujem po "oku", iz poštovanja, jer ne želim da moj sekret upropasti određeni dio odjeće.
To s koagulasima ne radim zato što sam lažov ili zato što se sramim svoje bolesti. Naprotiv, time opet radim na samopouzdanju. Moja koža me je kroz cijeli život učila životu s njom kao takvom. U prvom razredu srednje škole sam imao samo dvije ljetne majice i bezbroj akni po prsima i leđima. Dok bih došao do škole, izgledalo je kao da sam bio na paintballu. Naravno da su svi zurili u mene, a brižna i okrutna razrednica me je čak jednom poslala i kod psihologa.
Sva ta pubertetska iskustva su mi izgradila stav sada kad imam HS. Navedene higijenske uloške koje sam stavljao ispod pazuha sam ubrzo prestao rabiti jer ako stojite naslonjen na autobusnoj postaji, vidjet ćete da je svakom trećem prolazniku mokro ispod pazuha. Pa zašto bih onda ja padao u nesvjest od vrućine ili nelagode?
Vrlo bitna stavka u cijeloj ovoj priči je da morate imati pouzdanu perilicu rubljaJ a svoju iz dragosti zovem Vedrana i uskoro će joj 14-ti rođendan!!!

Svatko na svoj način proživljava svoje faze vezane uz HS. Tooplo preporučam svakome s ovom bolešću da se trude osjećati što komodnije i udobnije, pa što god nosili na sebi. Svatko ima nešto svoje. Kako li je osobama koji su bubrežni bolesnici i imaju onu tkzv. "antenu"? Ili onaj koji ima stomu?
Problem je veliki onoliko koliko ga vi učinite takvim.
Ja živim za trenutak kad će stati sva moja curenja,i kad ću odjenuti svoje najdraže traperice i antiknu majicu kratkih rukava koju čuvam baš za taj trenutak.
Na njoj ironično piše "That smell", po pjesmi mojih dragih Lynyrd Skynyrd!!Baš me briga!!!!