Kad bih se morao opisati na bilo kakav način, tu bi važno mjesto zauzeo kojot iz crtanog filma o Ptici trkačici. Jedino bih isključio njegovu podlost u datom trenutku, ali sve ostalo odgovara.
Kupam se u moru svaki dan i svaki put kada dođem na plažu, prvo primjetim jedan kamen. To traje već neko vrijeme. Taj kamen me strahovito privlači u naumu da sa njega skočim u more. Presretan što se svaki dan kupam, plivam i uživam, znatiželja me vuče k toj zamisli da skočim na glavu u more kao što sam to nekad radio. Kamen viri iz mora samo pola metra, ali skok sa njega je s ovakvim stanjem tijela stvarno upitan.
Ali, avaj!, to sam si zacrtao kao krunu jednog meni lijepog ljeta i počnem raditi plan i proračune, baš kao i kojot. Svaki dan bih plivao oko njega i zamišljao trajektoriju leta, kut upada u more i slično. Čak bih se i popeo na njega, ali bih se odmah i spustio u more. A sve je to uvijek promatrao jedan galeb, meni prepoznatljiv po lijevom krilu s crnim perjem. Kao da bi mi se rugao i govorio kako nisam u stanju skočiti s njega. Taj kamen me je proganjao i kod kuće i u prodavaonici, ljekarni, bilo gdje. I zaspao bih s tim kamenom i galebom u mislima.
I, danas dojurim na plažu i odmah stanem na taj kamen. Osjetim strahovito uzbuđenje, u glavi mi tutnjaju odlomci iz kojekakvih simfonijskih djela, a između ušiju kao da mi divlja metronom s onim zlokobnim tik-tak, tik-tak... sjetim se priča o hrabrim Navajo ratnicima, vrtim slike kamikaza pred njihov zadnji let, znoje mi se tabani i lupa mi u prsima. Sve to mirno promatra galeb koji bulji u mene i čeka. On mi je s lijeve strane, a s desne je svjetska prvakinja u skoku u vis. Promislim: ovaj leti jer ima krila, a ova skače u vis preko dva metra. Pa mogu onda i ja ovo svladati.
Pogledam u nebo, duboko udahnem i skočim. Dok sam zaranjao, u glavi kao da mi je bubnjala mukla tišina, ali dok sam izranjao, prosvirao mi je spontano Bronsky beat!!! Veličanstveno!!!! Kad sam izronio i vidio da sam čitav, pobjedonosno pogledam kamen. Pozdravim ga tuljanovim urlikanjem i otplivam!!!
Tehnički, skok je bio katastrofa, tresnuo sam prsima o površinu mora što je i normalno, jer sam skok izveo skupljenih ruku zbog rana. Ali sam skočio!!!
Sve se to odvijalo na plaži za invalide gdje se inače kupam u zadnje vrijeme. Tu dolazim najviše zbog uređenog betonskog platoa. Plaža i nije po svim standardima i ne zadovoljava u potpunosti potrebe invalida, ali meni je ok. Tu dolaze svi profili ljudi pa, eto, i Blanka. Onom tko studira medicinu ili psihologiju, toplo preporučam doći na tu plažu jer se iz prve ruke može vidjeti sve ono što je u potpunosti drukčije u odnosu na ponašanje bolesnika i pacijenata u bolničkom okružju. Upoznao sam djevojku koja namjerava upisati medicinu i koja se namjerno dolazi tu kupati. Svima pomaže i ništa joj nije teško. Baš lijepo!!
Sretan sam i presretan što sam se uspio okupati. Čak sam i premašio sva moja očekivanja. Svi znamo sve o korisnosti mora u medicinske svrhe i smatram se povlaštenim i sretnim jer mi je more nadohvat ruke. Nije mi bio cilj dobiti lijepu boju i slično, već održati i pojačati ono što je svakom bolesniku uzdrmano, a to je SAMOPOUZDANJE!!! Kao i u svemu drugom, to držim ključnim za "opstanak". Ako je riječ o mojoj bolesti, isplatile su se sve muke koje sam prošao kako bih se okupao. Tridesetak sati aktivnog kupanja lišilo me je svake, pa i najmanje boli. To mi je i bio imperativ jer sam itekako svjestan činjenice da more ne može izliječiti hidradenitis suppurativu, ali, eto, tih sam tridesetak sati oduzeo bolesti. Isto tako, odlazak na plažu je jako važan za oboljele od HS-a u smislu socijalizacije, odnosno izoliranosti. Ne nosi se svatko isto s ovom bolešću kao i što nismo svi isti kad je u pitanju kronična bol. Onog trenutka kad ste u stanju, iskoristite to jer HS u određenom stadiju rijetko dopušta oboljelom opustiti se. Taman kad pomislite kako vam je lijepo, HS se vrati i napadne još žešće i bolnije!! Zato, kad god to možemo, budimo korak ispred te nemani!
S današnjim skokom moj je cijeli svijet, a svemir mislim osvojiti onim što sam vidio pri slavodobitnom povratku s mora, a to je Yamaha 600 ccm!!
