Hidradenitis Suppurativa

nedjelja, 30.10.2016.

O HS-u NIŠTA NOVO

Ljeto je prošlo i došla je jesen. Meni je ljeto bilo unatoč svemu fantastično, iskupao sam se u moru po vascijelom Jadranu, a lijepi dio njega proveo i na kontinentalnom dijelu lijepe mi moje. Moj HS je sve to lijepo podnosio, a kad bi i došla neka kriza iskoristio bih to na svoj neki način. Najljepši dan ljeta je bio kada sam na plaži otkrio da su mi se zatvorile rane ispod lijevog pazuha. Igrao sam se sa fotoaparatom i pregledavajući fotografije otkrijem da mi taj lijevi pazuh izgleda fantastično!!!
Urliknuo sam od sreće, jesam majke mi, jer deset godina mi je trebalo da lijevom rukom mogu dotaknuti svoje desno uho!! A kad budem desnom mogao dotaknuti vlastiti rektum ima da idem u wc 23 puta na dan!!! A najžalosniji trenutak ljeta mi je bio kada je Šicko uginuo, ali to nema veze sa HS-om.
A kako i čime su mi se zatvorile rane na lijevom pazuhu? Ničim !!!! Ne pijem nikakve lijekove niti antibiotike već godinama. Jedino što sam koristio je Normabel, aromaterapiju, THC ulje , tjelesnu aktivnost i mnogo,mnogo dobre volje!! Znam kakva je HS podmukla zvijer i nije rečeno s obzirom na narav bolesti da mi se lijevi pazuh opet neće upaliti, ali ne razmišljam o tome i uživam u konačno slobodnim kretnjama lijeve ruke!!!
Koliko god ignoriram HS, taj isti HS koji mi je devastirao život, jednim okom pratim što se zbiva u svijetu u vezi sa eventualnim pronalaskom lijeka za tu bolest.A u svijetu se ne događa ništa, kao i prije.Čak su i društvene mreže poput FB totalno zamrle. Razumijem za Hrvatsku koja je mala, ali i teatralnost amerikanaca je potpuno splasla! Njih i nisam nešto pratio jer sve se svodilo na urlikanje, cviljenje, moljene za ovog i onog i slično. Shvaćam da je FB odlična stvar da se oboljeli pojedinci mogu nekom obratiti, pustiti svoj neki glas, pričati o svojim bolovima koje nitko ne razumije, izventilirati se i razmijeniti iskustva. Ali,oboljeli nakon određenog vremena gube volju i umore se, u svakom smislu. Jedino i dalje volim pratiti talijansko udruženje oboljelih od HS-a, jer govore o praktičnijim stvarima kao što je uključivanje HS-a u svijest i građana i medicinske struke i socijalnog sustava.
Nedavno sam morao ići na medicinska vještačenja u smislu ostvarivanja svojih prava vezanih uz HS.Neka od tih prava u praksi ne postoje i ja bih volio da se ona ostvare u doglednoj budućnosti i da oboljeli od HS-a dobije barem besplatnu kartu za gradski prijevoz, ili bar tri metra drva. Naletio sam na stvarno strućne i savjesne ljude u toj liječničkoj komisiji, i oni nisu samo radili svoj posao nego su se i mimo protokola interesirali o HS-u i mojem životu s njim!! Uvijek se sjetim rješenja jedne komisije koja me je pregledavala i koja me je optužila da sam prevarant sa najobičnijim upaljenim aknicama. Ja se ne trudim slomiti srce nekom svojim HS-om, pogotovo onom tko ga i nema, pa me je iznenadilo da je liječnik u ovoj zadnjoj komisiji sam tražio da se svučem. Obično to radim svojevoljno, jer mi nitko to dosada nije ni tražio ( čast izuzecima). Lijepo je osjetiti profesionalnu i ljudsku fokusiranost na ono što pričate toj komisiji, makar sam samog sebe zamalo i nasmijavao time da se hranim isključivo paštetom, kviki gricom i Smokijem, ali samo onda kada je na akciji i dobiješ tri kesice za 5 kuna.
Od jeseni očekujem barem neku vijest o operaciji na koju čekam tri godine. Ona bi trebala omogućiti desnoj ruci da dotakne navedeni rektum i sve drugo!! Kada sve sagledam razmišljajući o HS-u, treba svoja očekivanja od medicine svesti na realnost koja je kakva i jeste, i sve svoje snage koristiti u ono što imamo, a to je život. Taj život sa HS-om je bolan i težak, ali je ipak Život!!
Ja ću svoj život u jesenskoj shemi posvetiti pješačenju, nadogradnji planova za bazu nuklearnog otpada na mom selu ( projekt sa Lujom), vjerničkom raščiščavanju i racionalnijem ulaganju u svoje zdravlje! Baš me danas nasmijala mudrost jedne babe koja je rekla da kakva joj korist da umre zdrava!!!

- 01:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 03.06.2016.

R I V A

Prošao je mjesec svibanj, koji mi je uz još njih par mjeseci najdraži u godini. Ono po čemu ću ga posebno pamtiti je to što je taman za moj rođendan, a i u mome gradu, održana kampanja u sklopu popularizacije HS-a.Trudom ljudi koji nisu iz mojeg grada, i koji su taj dan vozili tisuću kilometara da bi propagirali ono zbog čega mnogi vrište, postavljen je štand sa reklamnim materijalima o samoj bolesti, i to na mojoj Rivi. Na toj istoj Rivi sam odrastao, baš na mjestu na kojem je bio štand sam kao momčić bezuspješno fačkao i Silvanu i Editu i Ivanu, a i prijetio sam Marini da ću se baš na tom mjestu pompozno i demonstrativno baciti u more ako ne ode u kino samnom. Na istom tom mjestu sam visio kao panker, sudjelovao u tučnjavama sa metalcima i hipijima, a kasnije kao metalac sa pankerima i opet hipijima, prvi put digao "kozu" na zadnje kolo,itd, itd....
E, a sad, mnogo godina poslije stojim tu, na tom štandu koji ilustrira sve ono zbog čega mi se život raspao i od čega bolujem..
Bez obzira na posjećenost štanda kao i za zainteresiranost građana, učinjena je velika stvar u smislu reklamiranja bolesti. Ja poznajem taj svoj grad i znam da bi štand bio prekrcan ljudima da je na njemu Kerum pravio palačinke ili da je je na njemu Severina pričala o svojoj životnoj mudrosti, ali tome nije bilo tako. Ovdje je bila riječ o bolesti a ne o senzaciji ili lokalnom traču i koga briga za to! Sporadičnim prolaznicima, a posebice djeci, su bili interesantni baloni kojima je štand bio ukrašen i osim jedne babe nitko nije prišao sa konkretnim pitanjem u vezi samog HS-a.
Zvući obeshrabrujuće, ali ja znam da je mnogo ljudi vrlo dobro uočilo štand i da je lijep dio njih znalo o čemu se radi, ali su rađe išli piti kavu nego što bi se raspitivali o nečem što možda muči njih ili neke osobe koje poznaju.
Ja se tako toplo nadam da je štand vidio i netko iz centra za socijalnu skrb ili barem nekoliko liječnika opće prakse.Sve u svemu, odlična stvar za upoznavanje javnosti sa HS-om, a još ljepše je to da se kampanja održava cijelom Hrvatskom. Koliko god je to pionirski korak, ujedno je i tako velik jer se ulaže napor da HS konačno izađe iz svoje ljušture, da se ljudi ne srame svoje muke, a i da se struci, medicinskoj i socijalnoj ,skrene pozornost na bolest i oboljele! Za to će biti potrebno mnogo vremena i ja se nadam da će jednog dana HS naći mjesto koje mu i pripada, jer znamo da između ostalog ta bolest više ne spada ni u grupu rijetkih bolesti.
Određenim ljudima s kojima komuniciram, i koji boluju od HS-a, je ta pionirska faza dosadna. Kao i u svemu, htjeli bi rješenje odmah i sad, ali treba imati strpljenja i mozaik o blesavosti HS-a graditi zajedno s onima koji i nisu baš informirani o istoj toj blesavosti. I meni je dosadno čitati o HS-u uvijek jedno te isto i ne slažem se sa mnogočime napisanim, ali mi je jasno da neki oboljeli iz Prdine drage nema pojma od čega boluje i da tu postoje neki stadiji bolesti i slično.
Lijepo je i to da je u par mjeseci i na različitim televizijskim programima snimljena emisija o HS-u. Sve te emisije dokumentira HS neimar Miroslav na hrvatskoj HS/FB stranici i tko želi može to i pogledati.
Pozdravljam sve ljude koji su na bilo kakav način uključeni u kampanju slikovito nazvanu "Jači od HS-a" i nadam se da ću uspjeti dovoljno dugo ostariti da se uz HS osjećam normalno i prepoznato! A ako toliko i ne ostarim, neka trud ovih ljudi bude kamen temeljac Onima što dolaze za nama . Tako se zove pjesma mojih omiljenih Atomaca koju su slušali i pankeri i metalci, a bogami i hipi-i!!!!!

- 01:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.04.2016.

A B H

Jedno od najtežih pitanja vezano za HS je ono kada me netko tko sumnja da je obolio od toga pita što da radi, kome da ide, kako i čime da se liječi? Jasno je da svaka anomalija na koži tjera čovjeka kod dermatologa i jasno je da zbog kožnih promjena neće ići kod kovinotokara ili do krojačice! Potrudim se i kažem sva moja iskustva sa dermatolozima i dok to govorim čujem samog sebe kako u biti svojom pričom odvraćam potencijalno oboljelog od dermatologa. Tijekom godina i sa razvojem mojeg HS-a sam stekao mišljenje da dermatolozi nisu rješenje za HS jer se bave isključivo posljedicama iste bolesti.
Ja sam u početku išao logičnim nizom, i liječio se kod četiri najpoznatija dermatologa u mom gradu, u privatnoj praksi naravno. I sve je to bilo bez uspjeha. Dakle, ako preporučim čovjeku da ide kod dermatologa vodeći se svojim iskustvom, moram biti iskren i reći mu da će potrošiti brdo novca i neće napraviti uglavnom ništa. Gdje god da ga preporučim, dermatolozi su prvi i osnovni i od njih sve počinje. Kroz priču, i ako je čovjek informiran, na temu dođe i liječenje pametnim ili biološkim lijekovima, a da bi došao do njih moraš proći režim liječenja koji ti nalaže dermatolog. Onda u sebi malo popizdim jer svi govore da za HS nema lijeka i ako je tomu tako, zašto mi odmah ne daju taj pametan lijek nego moram piti one tableturine od kojih mi idu crvene suze a i piškim crveno? Moram li usput izgubit bubreg, mrežnicu oka ili komad jetre?
Razumijem da se moraju poštovati rasporedi i načini liječenja i da se mora opravdati skupi lijek ispravnom procedurom. Meni se moj Lujo smije kada mu kažem da se do sada nisam liječio jedino tim pametnim lijekom, jer ispada da sam se cijelo vrijeme liječio glupošču!
A biološki lijekovi me asociraju na oružja za masovna uništenja, tako su me učili. Ono što znam je da se nitko nije izlječio od istih, ali svejedno od srca navijam za svakog tko se liječi istim. Kao i kod običnih antibiotika i kortikosteroida, čovjek se opije euforijom onog početnog poboljšanja općeg stanja, ali ga vrijeme razuvjeri u ispravnost terapije. Nešto slično kao i u ljubavi.
Pričajući o svemu tome sa potencijalno oboljelim i samog sebe zbunjujete.Sjetite se svih svojih pokušaja i zabluda u liječenju. Znam kada se senzacionalno, tj. marketinški maestralno, pojavio Emuaid, fantastični i učinkoviti lijek protiv HS-a!!! Na moje vrištanje za njim mi je prijatelj iz Amerike poslao vreću toga i ništa!!! A i sama pompa oko istog lijeka je ubrzo utišana i nitko ga ne spominje.
Potencijalne muči da li je to što im se pojavilo ispod pazuha HS ili obična akna, uvrnuta dlaka ili alergija?Tu i njega ako ima soli u glavi zbunjuju slike sa jasnim prikazom svih stanja HS-a. Pa kako mogu raditi takve studije kada je, kako navode, potrebno 6 do 12 godina da se dijagnosticira HS? Znam da ima dosta kožnih oboljenja i da neke mogu čak i podsjećati na HS, ali zvuči mi nestvarno ovo sa teškim dijagnosticiranjem. Meni je moj doktor dijagnosticirao HS čim sam mu se skinuo. E sad, ili je moj doktor genijalac koji se prenagledao HS-a, ili su mnogi drugi nesposobni. Ima i ona druga verzija kojoj nisam naklonjen, a to je da te doktor, navodno u nemogućnosti postavljanja prave dijagnoze, liječi mjesecima mijenjajući terapije i onda ti jednog dana kaže da misli da ipak imaš HS. Tome prethodi barem deset posjeta istom, a svaki je minimalno 200 kuna plus novac za ono čime te je liječio. Onaj koji je meni dijagnosticirao nije privatnik, već je radio u bolnici.

Informirani potencijalni te pita o tvojim iskustvima sa alternativnom medicinom, homeopatijom, konopljinim uljem i slično. Na sve mu dajem iskreni odgovor i uvijek se trudim jednu ovako crnu stvar kao što je HS obojati u ružičasto. To radim jer pretpostavljam da će taj potencijalni učiniti sve da se izlječi i da prvenstveno treba vjerovati u sebe, kao i u ono čime se liječi bez obzira o čemu je riječ. Ja o HS-u ne mogu pričati kao samoubojica o proljeću, nego se trudim onako ljudski hrabriti i usmjeravati pozitivno.To je i moj osobni stil hrvanja sa HS-om.
Bez obzira na iskustva, ja nemam ništa protiv dermatologa. Nedavno je na našoj televiziji bila emisija u kojoj je i sama dermatologinja realno i jezgrovito pričala o svoj kompleksnosti HS-a, te da je potrebna sprega dermatologa, kirurga i psihologa. Svo troje su bitni a ovaj treći možda i najbitniji ,iako meni fali onaj četvrti koji bi našao uzrok, pa makar bio kovinotokar!.! U lijepoj mi mojoj se neki ljudi trude podići svijest o HS-u i staviti ga na pravo mjesto i u zdravstvenom i u socijalnom smislu, i to je prekrasno!!!

I gotovo svaki potencijalni čuva ono zlatno pitanje za kraj, a to je pitanje o ljubavi i seksu! Taj problem podjednako može mučiti i dermatologe i kirurge i psihologe, pa i kovinotokare. Ljubav je po meni preslatka i dobra stvar i svi imamo pravo na nju. A za seks, pa i ako si u trećem, najgorem stadiju, važi isto. Pruža bezbroj varijanti i svi imamo pravo na njega. Ako i zaškripi ili odveć zaboli, ne potakneš se tabletom već čašom vina i prvim albumom Allmana, ili B. Whiteom ili Clashom, ovisno o momentu. Ok, nekome je poticajno Mirzino jato ili Maja Šuput i to mi je jasno i sasvim u redu!



- 16:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 08.03.2016.

T V P R O M O C I J A

U roku od samo pet dana HS se pojavio kao tema na dva televizijska programa u mojoj mi državi, i to mi je čudo kao da ja zabijem koš sa pola centra, ili još bolje, da nokautiram Klička!!!!
Prvo je na jednom od tih programa snimljena reportaža o čovjeku koji boluje od HS-a desetak godina. Prilog je bio jezgrovit i prikazao je uglavnom sve muke čovjeka koji prolazi pakao ove bolesti, od boli, asocijalizacije, kraha osobnog života, gubitka posla, itd, itd....U najmanju ruku je reportaža revolucionarna u smislu upoznavanja javnosti sa svim tegobama života sa HS-om, i zahvaljujem inicijativi autora i novinarima, a posebice Miroslavu koji je bio glavni akter priče i koji je na neki način glavni promotor HS-a u Hrvatskoj!
A onda me danas, dok sam kuhao svoj "pijani gulaš", zvala Suzi i rekla da je na državnoj televiziji i u mojoj dragoj emisiji, opet tema HS!! Meni draga novinarka je ugostila dermatologa i plastičnog kirurga. U tih petnaestak minuta je rečeno sve ono osnovno o HS-u što bi svi trebali znati. Osobno sam stekao dojam da je novinarka bila odlično pripremljena za emisiju i postavila je dva pitanja na koje nisam čuo adekvatan odgovor, a po meni je to jako bitno. Ali, to su samo moje impresije i ipak sam Dalmatinac kojeg drma južina i mora malo zanovijetati. Potpuno razumijem i dvoje ugoščenih doktora jer ne može se u tako malo vremena reći sve o tako kompleksnoj bolesti za koju je i sama dermatologinja lijepo rekla da je nepredvidiva.
U svakom slučaju fantastična stvar i hvala svima koji su sudjelovali u tome. Nadam se da su obje emisije doprle do onih do kojih bi trebale, a najvažnije je da su se šire mase upoznale sa bolešču kao što je HS. I mnogim oboljelima će sigurno biti lakše, iako bi i oni sami trebali biti otvoreniji sa svojim iskustvima u smislu pomoći onima koji nas pokušavaju izliječiti!
Ono sa čime se ne slažem je vječno copy-paste u vezi pušenja i HS-a. Naravno da pušenje nije zdravo, ali kako da dovršim svoj "pijani gulaš" ako usput ne pušim i slušam The fugs, i onako za sebe komentiram uvijek drukčiju frizuru drage mi novinarke? Načelno, gušti su gušti!

- 01:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 20.02.2016.

P O L I T I K A

Otkako znam za sebe mrzim politiku i sve vezano uz nju., ali po prvi put u životu sam pomno pratio tko će pobijediti na izborima u ovoj lijepoj mojoj. Razlog tome je velikim dijelom i ovaj moj HS, poglavito sa socijalnog aspekta. Kao kroničnom bolesniku izgubljenom u zdravstvenom i socijalnom sustavu nije mi bilo svejedno tko će zauzesti meni bitne političke pozicije. Novi premijer je nagovjestio ono o čemu pričam zadnjih dvadeset godina i to je da će bolesnim i siromašnim ljudima biti strašno zajebano biti bolestan jer neće imati novca za makar prizivati zdravlje, a nova ministrica socijale se savršeno uklapa u njegovu ideologiju. Meni nije problem što je ona bivša časna sestra, već njen minuli rad i političke transformacije, a bljesnula je izjavom da će dati tisuću eura za svako rođeno dijete!! To je demografski i politički dribling, ali i strašno frustrirajuće za sve one koji nisu u prilici niti mogu imati djece! A da ne govorim da Bernie nema nikakav program i plan za sve brojniju invalidsku populaciju kojoj takvom izjavom kao da kaže da se jebemo, ali nećemo za to dobiti ništa!! Bukvalno i doslovce!
Promjenom vlasti ili slučajno, ja sam izgubio pravo na socijalni doplatak i na besplatno dopunsko osiguranje. Jučer sam bio u lokalnom centru za socijalnu skrb i tamo proveo sat vremena objašnjavajući koliko se hidradenitis suppurativa afektirala na moj život. Moram pohvaliti profesionalnost i razumijevanje službenice koja mi je pomogla da ostvarim pravo na novo medicinsko vještačenje koje će se , ako to uopće i odobre , dogoditi tek za godinu dana. Koliko god se ona mogla sažaljevati nad mojim socijalnim i zdravstvenim statusom, oboje znamo da je u pozadini svega novac, baš kao i u politici. Službenicu je čak i nasmijalo moje objašnjenje zašto je u ovoj državi bolje biti narkoman nego čovjek sa suppurativom koji je upoznat sa svom ludošču socijalne i zdravstvene politike. Moj je problem to što su mi na mizernu mirovinu nadodali neki smiješan i neobjašnjiv dodatak čime za dvadesetak kuna gubim svako pravo na ostvarivanje dodatka za tuđu njegu i pomoć. Primjenom zdravog razuma sam uzalud tražio da mi ukinu taj dodatak, ali uzalud. Da bih nešto dobio trebam nešto i izgubiti i na to sam bio spreman. Autoironično, i dok sam gledao kojom brzinom navedena službenica tipka, pali su mi na pamet Indijci koji su za vrijeme Gandija u zamjenu za inicirani sterilitet dobivali jeftini kineski traznistor. Indijaca je i u tom vremenu bilo previše, za razliku od nas u lijepoj nam našoj, ali sam se u tom momentu i dok mi je desni pazuh opet počeo krvariti, zabavljao usporedbama tranzistora i Bernardinih milodara! A ja sam i sam u situaciji da žrtvujem i mošnje i bubreg u smislu željenog mi doplatka, ali uzalud.
I kad sve zbrojiš i kad realno sagledaš sve činjenice vezane uz dugogodišnje bolovanje od suppurative, najbolje se zezati. Lako je to reći jer je HS u teoriji jedno, a u praksi skroz drugo, ali to je jednostavno tako! A u konačnici i nismo svi isti, jer netko je sklon depresiji, a HS je pravi raj za nju.
Mene, tako sluđenim socijalnim pitanjima i egzistencijom, kod kuće dočeka vlastiti brat koji se taj dan vratio iz klinike za protetiku u Zagrebu. Pijuckujaći kavu mi je obrazložio svoju viziju obiteljskog biznisa. Pošto on ima šest-sedam umjetnih nogu, potrebno nam je naći dobrog knjigovođu i par vrsnih prosjaka, i krenuti u urbanu prošnju jer bitno je da se radi i da se ne plaća porez! To me je podsjetilo na to da svi novoizabrani političari grakću da je bitan rad i samo rad.
I onda odem u lokalni kafić da dostojanstveno popijem čaj od koprive i da razbistrim misli, a tamo pravi politčki festival. Skužio sam da klijentela prati političku emisiju, ali nisam znao da je jedan dio na ludoj Dejinoj travi smijačici ( pučki-domaća marihuana koja podstiče smijeh) , a drugi dio na Lujinoj depresivnoj šiji ( pučki- šit, hašiš). Ja sam se na čistoj koprivi valjao od smijeha na njihove reakcije, koje su makar i provocirane opijatima bile toliko realne s obzirom na svu tu redikulijadu ( pučki- ludost, smijuriju) u domiclnoj nam politici. Grčili su mi se smješni mišići i to me je po ko zna koji put podsjetilo da je za moj HS najbolji smijeh.Bilo je fantastičnih prijedloga u smislu da nam u saboru budu životinje umjesto ovih kreatura i plakao sam od smijeha pri pomisli kako ministar zdravlja Puh replicira ministrici financija Lisici na određenu dopunu određenog zakona, ili kako ministar kulture Jazavac spotiče ministru policije Mišu prekoračenje ovlasti!!! Takav lijepi smijeh mi je odvratio misli od onog da bolesnik može biti svatko, ali političar i ne baš ! Dovoljno mi je da vidim da u saboru sjedi lik s kojim sam išao u osnovnu školu. I onda sam ga gađao pračkom, a uradio bih to i sad, čisto iz zezancije i da čujem kako vrišti političar kada ga zaboli!!!

- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 23.12.2015.

N A S I LJ E

Rijetko negdje mogu pročitati o nasilju nad invalidom osim kada je riječ o nogometnoj utakmici gdje i invalidi namjernici dobiju po glavi u sveopćem bjesnilu razularenih navijača. Ja sam deklarativno invalid s obzirom na stanje mojeg HS-a, i kao takav sam bio u više navrata žrtva nasilja. Možda je tome najveći razlog moj stil života, jer sam uglavnom na ulici . Jedan od razloga može biti i moja neobična sklonost da svojim izgledom jednostavno privlačim nasilnike i to datira iz moje najljepše mladosti gdje su mi se po diskotekama i kafićima nerijetko lokalni grubijani unosili u lice bez ikakvog razloga. Ja i moj kum se i danas smijemo kada se sjetimo da sam sa nekim Šekijem trebao riješiti pitanje najjačeg u Solinu. Naime, mi smo poslije noćnog provoda otišli po topli sendvić u cijelonoćni fast food, i tamo nas je dočekala gorda skupina nasilnika i od svih prisutnih, Šeki je u meni vidio izravnog konkurenta za tron u Solinu i samo nas je slučajnost spasila od teških batina.To su ona vremena kada su se po ulicama prodavale cigle, neboderi i slično. Isto tako, u disko baru u Australiji dođe grupa nasilnika i od svih prisutnih odaberu mene za svoje malo noćno divljanje.Opet me je slučajnost spasila od lomljave kostiju i zubića. U Južnoafričkoj republici guštam na jednom brodu-restoranu, i odjednom svi-bježžžž....jer došao je Burton, lokalni razbijač, i naravno, dođe do mene i unese mi se u lice usput grickavši staklenu čašu!! On je tu noć valjda nešto morao namlatiti i tu sam mu se stvorio ja, i opet me je slučajnost spasila da me barem ne baci u more! Takvih primjera je bilo dosta jer sam ploveći prekooceanskim brodovima bio po svim kontinentima i po svim onim mračnim i opasnim lukama. Nikada nisam izazivao, i unatoč svemu i svačemu nikada nisam dobio batine. A bitno je i to da sam se ipak mogao braniti od nasilnika jer nisam imao HS i imao sam uistinu jake ruke i fantastična pazušja.
A kada sam obolio od HS-a stvari su postale drukčije.Vi ne možete nasilniku objasniti, niti to njega interesira, da imate razvaljene pazuhe i da nekada ne možete zaliti ni cvijeće a kamoli da se obranite ili uzvratite. Vaš izgled je njegov odabir, a moj izgled je uz sve njegove atribute, često čudnovat i nasilnicima valjda privlačan. Od bolova često jedva i dišem i svaki mi je pokret odvratna i teška bol i normalno da sam smrtno ozbiljan dok hodam ulicama.To je samo fasada jer u mojoj glavi su veseli leptirići , jer i kada me najviše boli i kada imam osječaj da će mi se zbog narednog koraka raspasti dio mesa, ja razmišljam o tome koliko mjeseci je ovca trudna, ima li slon zube, plivaju li vjeverice i slično. Ali nasilnik to ne zna i udari!!
Na ultra frekventom mjestu u gradu mi priđe čovjek ragbijaške građe i iz čista mira i ničim izazvan me svom snagom nogom udari u međunožje. Ljudi se razbježe a ja u šoku pokušavam zaštiti tijelo od drugih udaraca. Luđak ode, a ja narednih sedam dana provedem u krevetu jer to je bio period kada mi je HS žestoko napao testise i prepone. Ironično je udarac pridonio tome da mi konačno iz testisa izađe nakupljeni gnoj, ali nikada neću zaboraviti tu ekstremnu bol.
Nedugo poslije toga, nikada viđeni čovjek me nasred ulice i usred bijelog dana grubim udarcem baci na pod. Instiktivno rukama zaštitim lice a on me udari svom snagom nogom u prsa i ode! Ja opet sedam dana u krevetu, ali nekako sretan jer sam se konačno rješio omrzle jakete koju je taj akt uništio.
Prolazim pored jednog kafića iz kojeg izleti čovjek koji je valjda tog momenta shvatio da je opet izgubio na kladionici i onda me i on grubim udarcem baci na pod.U redu što me udario i bacio na pod, ali to što me je pljunuo me je razbjesnilo Dostojanstvo je dostojanstvo, i osjećao sam se uistinu jadno i ljutito jer u nekim drugim okolnostima bi mu na to nasilje itekako uzvratio. Naravno da se u svim ovim prilkama ljudi razbježe, a vama ostaje da se snađete! I volim što nisam lud kao i navedeni momci i što nisam zvao mog Luju da sa svojim bečarima razvale i njega i kafić i kvart, jer nad tim se zgražam i u filmovima. A Lujo bi to učinio jer sam ga nekoć spasio od teških batina na koncertu Divljih jagoda!
Nehotična sklonost neuobičajenom me je dovela i u autobus kojeg su na neki način otela tri navijača koji su od vozača tražili da ih odveze na utakmicu.Stvarno gruba scena, putnici vrište a ovi divljaju i naravno da se najdivljiji otmičar uhvati mene. On ne zna da se ne mogu braniti, a ja u sebi vrištim od bolova od svog tog naguravanja. I opet srečica, jer jedan od otmičara je bio dostavljač pizze kojem sam uvijek ostavljao napojnicu!!
Jednom sam i sam bio nasilnik.U trajektnoj luci sam bio svjedokom grubog iživljavanja nasilnika nad jednom djevojkom. Ljudi se u strahu izmiču a ja u sebi pjenim od bijesa jer ne podnosim to što vidim. Pa eto, ako sam svojom facom i privlačio kojekakve kretene, iskoristih istu i uličnom i dosta grubom terminologijom mu se unesem u lice, a to i jeste jezik koji on odlično razumije.On mumljajući ode, a ja složim Pallinovsku facu i promislih da on samo zna da sam samo dan prije bio na hitnoj pomoći zbog lijevog pazuha, hihihi....

Sve ovo pišem u smislu opisivanja još jedne značajke HS-a koji osim u medicinskom, socijalnom i društvenom, može biti meta i u uličnom nasilju, jer od svega smo neprepoznati.


- 23:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 08.12.2015.

SOCIJALNA NESKRB

Od Centra za socijalnu skrb sam nedavno dobio obavijest da definitivno gubim pravo na doplatak za tuđu njegu i pomoć, bez prava na žalbu. Popio sam kavu, sve to lijepo pročitao i otišao na plažu da razbistrim misli. S obzirom na zadnju liječničku komisiju sam i očekivao da će doći do toga, ali me je ipak izbacilo iz takta.
Potpuno razumijem napore dotičnog ministarstva da se suzbije svaka zloupotreba njihovih usluga, jer i sam navijam za to. Drago mi je što su učinili bitne korake u smislu što bolje organizacije svog sustava i svjestan sam koliko im je težak posao u ova surova vremena, ali kao Čovjek sam gorljivo protiv nepravde.i kao takav naravno da moram reagirati na tu odbijenicu.
Sve je počelo od navedene komisije čija je glavna doktorica rekla da ja imam najobičnije upaljene aknice! Pokazujući joj svoje izranjavano tijelo je upitah da li su takve upaljene aknice razlog da odem u mirovinu sa 40 godina i da paralelno sa tim odem na sve životne, društvene i socijalne periferije? Kad sam na njen upit o prehrani odgovorio da se hranim isključivo Gavrilovićem ( paštete), slatko se nasmijala. Nije mi povjerovala ni da sam samac, neoženjen i bez djece, iako joj je to lijepo pisalo.
Čak je poslije nazvala moju doktoricu i rekla da sam najobičniji prevarant i glumac. Poznato je da je splitski centar za skrb često izložen nasilju kojekakvih ljudi, i to ne odobravam, ali priznajem da bi navedenu doktoricu najradije ošišao na nulu i istetovirao joj vijetnamsku ružu na dupetu, samo zbog toga da vidi kako boli kada te bukvalno boli dupe, makar to bila ruža a ne HS na njoj!
Štujem strogoću u određenom smislu i znam da ljudi na tim pozicijama moraju biti lišeni određenih emocija. Da sam ja na njenom mjestu, svima bih davao sve, pa i bubreg ako treba i sigurno bi dobio otkaz. Sjetih se svog radnog i vojnog vijeka, i uvijek su na sličnim pozicijama bili arogantni ljudi, ali ipak dijelim strogoću od profesionalnosti. Strog može biti svatko, ali treba znati raditi svoj posao. Kako objasniti da njena kolegica ne ponudi mog brata da sjedne kada dođe na razgovor kod nje, a on nema jednu nogu i pola drugog stopala?
U istoj toj odbijenici, u konačnom rješenju piše da bolujem od neizlječive bolesti, dok u rješenju liječničke komisije piše da se nastavim liječiti!! Otkada se to neizlječivo može liječiti, osim ako to ne nude reklamama iz 24 sata i sličnog žutila? Glavni razlog njihove odbijenice je taj da moja mirovina prelazi granicu dozvoljenog, i to za vrtloglavih 26 kuna. Meni u prilog idu tjelesna oštećenja, radna nesposobnost kao i nemogućnost brige o samom sebi ( kuhanje, čiščenje, higijena....) Njihov joker može biti što nemam psihičkih smetnji i mentalnih oštećenja. Da se razumijemo, papirić o svoj mojoj ludosti i psihodeliji mogu vrlo lako i bez podmićivanja dobiti realnim perfomansom u psihijatra, a i HS je ionako čisti ptsp. Zato i jesam povrijeđen zbog neprepoznavanja moje bolesti i mog općeg stanja, jer smatram da sam pošten u svoj svojoj muci i s obzirom na moje sveukupno stanje mislim da sam vrlo, vrlo jeftin za moje zdravstvo, pa i skrb. Duhom , tijelom i voljom se trudim ostati normalan i sve moje pobjede posvećujem ljudima koji su u puno težoj situaciji nego ja, i koji se isto bore sa njima nanesenim nepravdama.Dovoljno mi se sjetiti čovjeka koji boluje od Locked-in sindroma, dječice sa 'leptirovom' kožom, tetraplegičara, itd, itd... A kad spomenem te ljude, padnu mi na pamet i oni drugi koji ne zaslužuju, a koriste sve blagodati društva.Tu prednjače narkomani. Dijelom mene ih žalim, jer i to je bolest i tim ljudima treba pomoći, ali i tu se vide brojne nepravilnosti i nepravednosti socijalnog sustava. Svi znamo što se sve uglavnom veže za drogu, kriminal, nasilje, pa i ubojstva, razorene obitelji i pojedinci. Ukoliko ne griješim, Sakoman je onda kreirao neke pravilnike i regulative vezano za njihov socijalni status, koje jasno provodi ministarstvo za socijalnu skrb.
Da li zvučim ljubomorno ili ljuto ako kažem da sam cijeli svoj zdravi život pošteno radio, plaćao poreze, doprinosio društvu i sad sam istom tom društvu manje vrijedan nego neki narkoman? Svojom zlom srećom nemam nikakvih terapija, a znamo koliko koštaju njihove terapije i koliko koštaju društvo uopće?
Znam kako bi na ove moje riječi reagirao jedan moj dragi prijatelj, inače narkoman.. Užicao bi mi cigaretu, rekao da ne serem i posavjetovao da ne jedem svinjetinu jer je loša za jetricu.
U šumi neartikuliranih zakona sam našao podatak i da povratnici iz zatvora imaju pravo na doplatak, pod određenim uvjetima naravno.
Dakle, smisao ovog što pišem je vrištanje zbog brojnih nepravdi prema HS-u.Svim oboljelim od HS-a skrećem pažnju da vode računa o svojem socijalnom statusu,jer sve je još uvijek lijepo kada imaš HS uz kojeg možeš igrati tenis ili promijeniti žarulju.
Žalbu na odbijenicu sam unatoć propisu, uvalio na protokol iako znam da nemam šanse.U dokolici se nasmijavam, jer to mi je najbolja terapija.Nočas su me nasmijali mornari sa američkog nosača aviona koji je usidren u mom gradu. Njih petorica zbunjenih je zalutalo u moj kvart i traže mjesto gdje mogu kupiti usb stickove i fire-wire kablove.. U moje vrijeme navigavanja, ja i moje kolege smo tražili mjesta sa dobrom muzikom, alkoholom i lijepim ženama i prevozili smo uglavnom kukuruz. A ovi aplikacijski mornari prevoze bombe i idu ratovati. Novo vrijeme, pjevao je stari dobri Buldožer.....

- 01:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 06.11.2015.

N O B E L

Otkako se raspadam od HS-a bio sam svega dva puta na hitnoj pomoći.Svoje incizije sam radio sam uz gromki Laibach, progresivni rock i klasičnu operu, i zbog toga se ne smatram herojem već čovjekom koji se trudi ostati onakav kakav i jeste. Znamo da mnogi idu na hitnu zbog prebanalnih razloga i hipohondrijskih navada, a često time ukraćuju put do rješenja, preskačući sustav, uputnice, čekanja na pregled i slično.
Nedavno sam morao otići na hitnu kirurgiju jer imam problema sa obilnim krvarenjem iz mojih rana i htio sam znati što mi je činiti u slučaju da počnem preobilno krvariti, a s obzirom na situaciju u kojoj živim. U životu sam prošao bezbroj tečajeva iz prve pomoći, često sam je i primjenjivao na drugima, ali nigdje ne piše što učiniti ako ozbiljno prokrvariš ispod pazuha.I tako ja dođem na hitnu kiruršku, objasnim medicinskoj seki svoj problem i uredno otpočnem čekanje na svoj pregled.
Hitna ko hitna, ima svakakvih ljudi sa svakakvim mukama. Oni koji su stvarno u problemu šutke čekaju, ali ima i onih koji tu dolaze ubit vrijeme.Posebno me se dojmio jedan naš iz Švedske,došao je zbog nokta i cijelo vrijeme galamio kako je to kod njega u njegovoj Švedskoj. U principu se ne obazirem na takve, ali sjedio je do mene i nije prestajao lajati. Da ubijem dosadu ali i da kažem svoje mišljenje, upustih se u dijalog sa njim. Svjestan sam sistema u kojem živim, ali i ne volim to glorificiranje nečeg mi stranog i uporno pljuvanje po našem.Smatram da imamo izvrstan medicinski potencijal u ljudstvu, ali ga nažalost koči manjak novca, kolektivna svijest i loša organizacija.Taj naš Jozo Olaf misli da je jedini bio u Švedskoj, a nema ni pojma određenu povijest Skandinavaca, jer njemu je bitno da mu je kebab dobar i pivo jeftino.. On ne zna da su vikinzi bili jedni od najvećih sileđija u povjesti čovječanstva, ljudi koji su se nasilovali i naubijali nedužnih, a sada ironično dijele Nobelovu nagradu za mir..A i taj Nobel je osmislio dinamit od kojeg su stradali milijuni.Ali, ti narodi su izvukli neke pouke od samih sebe i stvorili tako moćan socijalno zdravstveni sustav, za razliku od nas koji smo se nabijali na kolac i slično, a sada to radimo na neki drugi način i nismo naučili ništa!
Ostavih Jozu Olafa i njegove tri šahovnice i konačno uđem u ambulantu Kompletna smjena nikada nije vidjela ništa slično mojim pazusima!!Hlače nisam ni skidao, a u njima su moji razvaljeni gluteusi, testisi i prepone.Bilo mi je smiješno jer je do mene ležao stari fratar koji je tu došao zbog svoje neke boljke.Ja sam sa svojom vjerom raskrstio ali uvijek se na neki čudan način susrećem sa njom ili onim što ona znači. Ili noću sanjam crne đavle, ili me zamalo pregazi časna sestra na cesti, ili kao i sad ležim sa starim fratrom. Uglavnom, ljudi su me pregledali i dali mi savjet što da radim u slučaju nužde.
Zgroženi su činjenicom da živim sam i što ako mi naprimjer, prokrvari desni pazuh tijekom noći? Lijevom rukom bi pokušao zaustaviti krvarenje koliko bih mogao, ali kako bi onda zvao njih? Zeznuto je i ja to vrlo dobro znam i nadam se da ću izdržati do operacije.
Lijepo se na odlasku pozdravih sa fratrom a Jozi Olafu dobacih da se drastično mijenjaju porezni zakoni sa strance u Švedskoj, tek onako, jer mi je išao na nerve s onim 'mi u Šveckoj, kod nas u Šveckoj', i slično!!
Kao i uvijek kada izađem iz neke ustanove u koju me je doveo moj HS, moram se na neki način izventilitati i opustiti. Zamorno je bezbroj puta ponavljati istu stvar, gledati ljude koji te na neki način sažaljevaju, i što je najgore, biti svjestan da nema lijeka tomu što te ubija! I tako luckast naletim na neke meni drage ljude koji me frapiraju svojim informacijama a uopće se ne služe internetom. Nisam znao da u mom Centru za socijalnu skrb već tri godine leži neupotrebljena vrijedna informatička oprema koju nam je donirala EU. Nisam znao da se u Carskoj Rusiji naplaćivao porez na nošenje brade, i da se isti naplaćuje ako imaš kućnog ljubimca u sadašnjoj Njemačkoj.
A nisam ni znao da je u određenim državama dozvoljeno jednom mjesečno istući ženu. Najviše me nasmijao zakon određene države o zabrani tučnjave između mačke i psa!!!!
Susret i zezancija sa tim ljudima mi pomaže u onom što uvijek tvrdim, a to je da bez obzira na ovaj podmukli HS, svi mi oboljeli od njega moramo ostati pribrani, jaki i koliko god možemo nasmijani!! Zadnji podatak kojeg su mi dali moji ulični informatori, je onaj o pomoći pri umiranju..Naravno da su i to osmislili opjevani Skandinavci!! To je ozbiljna stvar, ali mene blesavog je interesiralo kako izgleda ta pomoć, kako popuniti zahtjev i ima li HS veze sa tim?


- 01:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 07.10.2015.

BABINO LJETO

Iako je kalendarski jesen ja svakodnevno uživam u ostacima ljeta iliti u babljem ljetu. Službeno ljeto sam proveo u odmoru od HS-a i sada me nužda tjera da se opet saživim s tom mojom bolešču. A što je proteklo ljeto donijelo u svijetu HS-a? Uglavnom ništa! Kažem uglavnom, jer ipak se netko interesirao za HS u državi u kojoj živim. Riječ je o jednoj stranoj farmaceutskoj firmi koja je u dva navrata okupila određeni broj zainteresiranih liječnika iz cijelog svijeta i kojima je u oba slučaja svoj život sa HS-om predstavio Miroslav, dugogodišnji pacijent sa preko dvadeset operacija na bazi HS-a Interesiralo ih je sve, od toga koliko je različitih terapija provodio i sa kakvim uspjehom, kako se HS afektirao na njegov život, čitali su nalaze sa mišljenjima njegovih liječnika i kirurga i sve to vrijedno zapisivali.
To je bilo početkom ljeta i do sada se Miroslavu nitko nije javio sa svojom sugestijom, savjetom ili lijekom. Koliko sam ja shvatio, firma koja je sve to organizirala radi na promociji i plasiranju lijeka za kojeg misle da može pomoći u liječenju od HS-a i koji je već odavno u uporabi u svijetu. Tkzv. osvajanje tržišta, baš kao kad se Coca Cola probijala na Zakavkazje i rubna mu područja. Coca Coli je imperativ naravno bio novac, a ne to što su bili ludi za Zakavkazjem i njegovim tundrama. Ali avaj, svakako je lijepa svaka vijest o tome da se priča o HS-u a, a lijepo je i to da je Miroslav zbog svega toga prvi put u životu letio avionom! Osobno sam proveo bezbrojne sate na internetu pručavajući sva moguća istraživanja na temu HS-a i nakon svega i uz dužno poštovanje pojedincima, shvatio sam da su mi svrsishodnija istraživanja lucidnog Luje i njegovih znanstvenika. Oni su bacali sa vrha zgrade vrečice pune vode tik pored prolazećih ljudi i potvrdili teoriju da će barem 75 posto ljudi u momentu kada voda prasne pored njih, izreći istu psovku, tj. P.ti M!! To su i potvrdili, uz iznimku Brkljačićke, koja je i meni bila razrednica, jer ona je izustila ono drugo J. ti M !
Opovrgavam ono što je jedno u teoriji a sasvim drugo u praksi, i slavim učinkovitost Luje i njegovih lucidnih znanstvenika. Nek mi je alibi suppurativna pristranost!

I ovo ljeto mi je prišlo mnogo ljudi sa pitanjem što mi je to sa pazusima? Onim normalnim sam davao i normalne odgovore, a onim drugim sam lupetao da je to zbog Cedevite, lošeg heroina, krive ljubavi i slično. Nedavno sam se na plaži upoznao sa jednom slijepom osobom i kroz priču smo došli do mog HS-a. To mi je stvarno bilo čudnovato iskustvo, jer čovjek ne vidi, slijep je, a ja mu pokušavam dočarati što je to i kako izgleda. Vjerovatno zato što je medicinski obrazovan, postavljao mi je jezgrovita i ciljana pitanja, smislenija nego mnogi kod kojih sam se išao liječiti. Jedino što bi njemu bilo jasnije je miris HS-a, ali njega nije bilo jer smo bili na plaži.

Kupao sam se u moru svaki dan i dnevno pješačio u prosjeku dvadesetak kilometara.Odgovorno tvrdim da me to najbolje liječi i suvišno je govoriti o svim blagodatima tjelesne aktivnosti. Kad je moj HS eruptirao i doslovce razvalio moje tijelo, morao sam ležati u krevetu šest mjeseci i to mi je posebno teško palo jer sam po prirodi dinamičan i zaljubljen u pokret. Baš zato, i bez obzira na moje stvarno velike rane kojima je obuhvaćeno sve ono što HS može dobaviti, ne posustajem i dajem tijelu ono što najviše mogu. To preporučam svakom onom tko ima ovu bolest. Znam koliko ovo sve boli, znam i da nema svatko istu toleranciju na bol ali čovjek uz HS vremenom dobiva sve one ružne i popratne stvari kao što su dijabetes, artritis, neuropatije, reume i slično.Bitna je volja i želja. Ne želim to reći radi usporedbe jer se radi o ljudskoj tragediji, ali prije neki dan me je rasplakao dječak koji je došao doslovce pješke u moje krajeve iz Sirije, a boluje od bulozne epidermolize. Onom tko zna što je ta bolest je sve jasno, a hrabrom dječaku želim sva dobra ovoga svijeta!!

Meni prekrasno ljeto je obilovalo i dobrom zezancijom, koja je tik uz tjelesnu aktivnost što se tiče toga kako najbolje ubiti HS u sebi! Prije je bilo perioda kada se nisam niti smijao niti plakao i to je sigurno pomoglo da se izbacim iz ravnoteže i oštetim svoj uređaj za samokontrolu. Sada sam izvrstan u obje discipline i uživam u tome.Za dobru zezanciju i raspoloženje i nisu uvijek nužni ljudi oko tebe, ali kada imaš takve ljude i imaš to bogatstvo da sa njima dijeliš bilokakav veseli moment, e to je ono što je sreća!!!

Tijekom proteklog ljeta skoro da i nisam gledao televiziju, osim da se uspavam uz neki dobar film ili ujutro uz kavu.Već duže ne gledam informativne emisije i bilo što vezano uz politiku, a i dobar dio ljeta sam bio bez mobitela kojeg sam uništio na fantastičan način. Bio sam u moru daleko od obale i blizu mene je prolazio veliki trgovački brod koji je isplovio iz obližnje luke. Na sličnom takvom sam proveo više godina i zadivljeno sam ga gledao, sve njegove detalje, vidio posadu kako na krmi piju pivo i čuo one meni poznate zvukove iz makinje. I tako impresioniran zaboravih da di je takvog broda, tu su i valovi!! Sa smješkom sam se okrenuo i gledao kako su mi valovi okupali i uništili i mobitel i fotoaparat. Jedino mi bilo žao cigareta jer je prva trafika pet kilometara dalje!

Dok sam jučer čitao knjigu na plaži, jedan galeb me je počastio onim što je jeo proteklog dana. Kažu da je sreća ako te posere golub, da ćeš se obogatiti ako to isto učini vrabac, ali što znači ako to učini Jonathan? Moj omiljeni poglavica Ludi konj bi rekao - Velika sreća!!!

Nadam se da se to odnosi na moj HS i da ću konačno uskoro na operaciju!!! Voah!


- 00:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.08.2015.

GODIŠNJI ODMOR

Svake godine otprilike u ova doba uzmem godišnji odmor od hidradenitis suppurative. Ovo ljeto mi je toliko dobro da sam nakon godišnjeg otišao i na bolovanje!
Svima je čudan taj moj godišnji jer znaju da sam u invalidskoj mirovini već duže vremena. Taj moj godišnji odmor od HS-a podrazumijeva totalnu odvojenost od te moje bolesti, ne čitam ništa o njoj, apsolutno je ignoriram i jedino što održavam nužnu higijenu i tjelesnu aktivnost. Mentalno se kodiram kao da sam potpuno zdrav i tako se i ponašam. Dozvoljavam sebi alkohol u umjerenim količinama, u krevetu sam samo kada spavam, nosim odjeću kakvu inače ne bih, prožderem čevape i igram na glavomet sa klincima u kvartu, ma milina....
I naravno da je moje stanje puno, puno bolje nego inače. Vječni i najčvršči dokaz da je mnogo toga vezano uz HS u našoj glavi! Nedavno sam bio na svadbi mojeg nećaka i nakon 16 sati u istoj odjeći sam nakon svega uzaludno tražio tragove sekreta na mojoj košulji i rublju!!! Sve se poklopilo, prekrasna i vesela svadba, mnogo pozitivnih vibracija i još na godišnjem odmoru, divota!!!!
Znam da svemu lijepom dođe kraj i tako će skončati i moj godišnji, tj. bolovanje.Trebati ću opet pronaći kontakt sa stvarnošću i ići na kontrole i razne pretrage jer me čeka operacija. Sa takvom stvarnošću se u mozak opet vraćaju HS demoni, spontano počneš razmišljati o glupostima zašto su gotovo sve bolesti ženskog a lijekovi muškog roda, kada će netko urliknuti da se izlječio od HS-a i slično.

No, sada je moje vrijeme bez HS-a i potpuno uživam u tome!! Imam tu privilegiju da živim blizu mora i to koristim maksimalno.Nikada se nisam stidio skinuti na plaži zbog mojih rana i naslušao sam se kojekakvih komentara vezano uz to. Sada sam komentatorima još i čudniji jer se često kupam sa Brunhildom, onim malim dječjim kolom za spašavanje, ili za plivanje, kakogod. Skužio sam da mi puno pomaže da širim ruke u moru i da vježbam sa njim, iako sam svjestan da sam valjda jedini muškarac mojih godina na Jadranu, pa i šire, koji se kupa na taj način. Probao sam i sa onim naramenicama, ali me neugodno žuljaju.

Za razliku od nekih koji se jedva čekaju vratiti sa godišnjeg na posao, ja ću se potruditi što dulje ostati u ovoj fazi. HS je za mene kao i obaveza, mukotrpan cijelodnevni napor koji uz to i boli i koji apsolutno nije ni plaćen. Ovaj moj godišnji odmor je stvar samo moje imaginacije i želje za svojevrsnom defragmentizacijom mozga. Znam da bi me psihijatrijski djelatnik čudnovato pogledao i pripisao određene tabletice kada bi mu pričao o svim ljepotama mojeg HS GO-a, o tome kako je lijepo piti kavu u ranu zoru zavaljen u ugodnu ležaljku tik do mora, lijepo slušaš Allmane i beljiš se galebu. U redu za godišnji, ali uzeti bolovanje od bolesti je malčice čudno. A čudna je i bolest, doduše.

Jedini moment kada mi je HS pao na pamet je bio prije neku noć kada sam išao na noćno kupanje. Taman da ću zaroniti u mjesecom okupano more, kada me je pogodio kamen u glavu. Jedna djevojka se igrala na plaži i slučajno me pogodila. Kamen je bio mali, a glava tvrda, i samo sam se instiktivno prepao da nije pukla jedna od mojih rana, jer to je onaj fantomski strah kada živiš život sa ranama.Djevojka se ispričala, ja se nasmijao i zaronio kao nikada u životu, kao da ću izroniti u Čileu i usput se igrati sa kitovima u pratnji marijačije!. Divota!!!

- 01:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se