Podcjenjivali su nas, rušali nas i gurali, čak su nam i prethodni blog izbrisali, ali tehničari su se vratili, mamurniji no ikada.
Jučer smo imali posjet tehničkom muzeju u Zagrebu. Nošeni melodijom zaraznog i sada već legendarnog Weberskog bećarca stigli smo u Zagreb.
Dubo se nije libio ostaviti bicikla i krenuti na put nekim alternativnim načinima prijevoza.
Izložba je bila ok, Tokić si je popravio frizuru sa pola milijuna Volta i sada oko njega svijetle i ugašene žarulje. Na kraju predavanja ljubazni vodič nam je rekao da ima obližnja pivnica. Možete samo pogoditi kamo smo odmah krenuli. Moram još samo reći da je vodič zaslužio pivu i da ga častimo kada ponovno dođemo do muzeja(a hoćemo tj. moramo!). Zahvaljujući mom njuhu i entuzijazmu ostatka ekipe našli smo pivnicu "Zlatni Medo", od milja zvanu "Raj na Zemlji". Runde su samo počele stizati...
Hanžeković je mislio da će nas zavarati da je popio prvu rundu tako što je zaspao na stolu
...iako je bilo i mrtvih
...no ipak se ispostavilo da je drug Išek popio svu pivu, uključujući i zalihe pivnice
No pokazalo se da je ekskurzija bila poučna, naučili smo:
-pjevati bećarac
-povijest tehnike
-da Žic i nije tako jak kako se tvrdi (dok vi ovo budete čitali, autor ovoga texta će već vjerojatno biti mrtav)
-da je Tesla bio mrcina od čovjeka
-500 000V istosmjernog napona ne može ubiti čovjeka, no može natjerati bosanca da spontano pali neonske žarulje
-gdje se nalazi pivnica/pivovara Zlatni Medo
-razliku između crnog i tamnog piva
-da je Poljanac '91 imao jednu godinu
-kako je pišati u prazan Q-Pack praktički neizvedivo
...što reći
...eh da, Peziću, ovo je Trabant!
|