Ova fraza mi nikad nije bila jasna... Da li to znači da se oblaci mijenjaju (što je činjenica samo takva) ili da je vrijeme promjenjivo, no većinom oblačno. Ako se radi o drugom objašnjenju, zašto je tako teško reći tih par riječi više? Ma pustimo te čudake meteorologe... I oni su promjenjivo oblačni... :)

Hero je radila prošlu subotu... Da, da! I to od 6... A probudila sam se u 4... UŽAS!!! Kad sam odlazila na posao, u mojoj zgradi su još trajala 2 tuluma, a vani su padale oooooooooooogroooooomne pahulje snijega... Pa si vi mislite!
Naravno da mi nitko nije vjerovao da je padao snijeg, budući da je vrijeme bilo i više nego odlično kad sam se vraćala sa posla. Milina: cesta suha, a vani sunčeko. Ispala sam lažov i bezveznjača da kaj ja sad kvarim ljudima tako lijep dan... A ja krepana već u 3 popodne...
Nedjelja je prošla samo tako... I opet natrag na posao... Kad će penzija? :)

Ne znam da li sam vam već pisala o divnim stvorenjima koje viđam na putu na posao. Ako i jesam, ponovit ću se, ali neka... Tako sam oduševljena s njima da sam ovih zadnjih par tjedana bila malo u depresiji što ih nisam mogla zapaziti. Radi se, naime, o pticama. I to ne bilo kakvim pticama. Ne, ne! Radi se o škanjcima.
Viđala sam ih redovito (komada 5) uzduž autoceste, kako proučavaju polja vjerojatno u potrazi za rovkama i tekunicama i tko zna kojim poljskim (ne iz Poljske :)) beštijama. I naviknula sam se vidjeti ih svaki dan... Prebrojati ih i biti sigurna da su ok (jer ova ptičja gripa me uplašila, ne zbog mene, nego zbog tih sirotih stvorenja koje samo žive i preživljavaju... no dobro, ne razlikuje se baš puno od onoga kako mi živimo, zar ne?).

I onda ih nisam vidjela par dana...
Pa ih nisam vidjela tjedan dana...
Pa je prošlo dva tjedna... Već sam se ozbiljno zabrinula, ali sve sam krivila tu prokletu magluštinu na koju nabasamo svaki dan na putu za posao. I već sam se oprostila s njima u mislima... Da ih nije neki pijani lovac smaknuo jer mu je baš onak bilo po praf u tom trenutku...

A kad ono! Danas sam ih nabrojala svih 5 i svi su debeli i zdravi i prekrasni kao što su i bili! To me toliko oduševilo da sam vam to morala napisati! Pa ako vam se čini da možda pretjerujem, sjetite se kako vas neke male stvari oduševljavaju u životu.
A svima vama želim jednog malenog škanjca da mu se veselite na putu na posao... I inače...
;)
:*

P.S. Prognoza ostaje promjenjivo oblačno, a ako vi imate kakav bolji naziv za takvo stanje organizma, slobodni ste izraziti svoje mišljenje!

Dragi moji škorpioni, sretan vam rođendan! Daklem, gospoda Praroditelji, Micek, draga sestrično i hrpetino prijatelja čiji su roditelji blisko surađivali krajem 1. i početkom 2. mjeseca veselo vam bilo! Pa tako i meni... :) Bio pa prošao... Nije neka jubilarna brojka, pa ne treba od toga praviti galamu.

Počela sam ponovno davati instrukcije... Ovaj put kao uslugu nećaku od prijatelja/kolege koji (kao slučajno) ide baš na faks koji sam i ja završila... Jer ne znam reći ne... I jer sam softić na takve stvari... Umjesto da mu lijepo uvalim sve zadatke koje sam porješavala i amen. Eh, kad bi to bilo tako jednostavno, a ne da moram subotom i nedjeljom vucarati svoju guzicu po tramvajima i autobusima. Ne, ne... Vaša Hero je savjesna i odgovorna! Grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr...

Na poslu sve štima. Svako malo dobivam neka nova zaduženja i zadatke, tako da sam zadovoljna kako se stvari odvijaju. Imam sreću da sam okružena ljudima koji se ne boje dijeliti svoje znanje i iskustvo. A s radnicima sam uspjela uspostaviti onaj početni odnos da znaju da sam tu da učim i da moje zabadanje nosa u stroj ne znači da imam death wish, nego me jednostavno zanima gdje šta ide i zašto. Već su se i pomalo naviknuli da hodam po pogonu sva krvava jer sam se na nešto porezala ili nabola. Micek je druga priča... On misli da sam ja prenježna za takav robustan posao u kojem sam stalno u opasnosti da dobijem tetanus ili izgubim ruku. Ali on se samo brine za mene... Moje sunčeko... :)

Ako nekoga zanima, one 4 kile koje sam izgubila nisu se još odlučile vratiti... Šmrc... Ali guzni mišići su i dalje u dobrom stanju: napetom! :)

Nadam se da nisam oborila rekord u nejavljanju... Mislim da nisam, bar što se tiče dragog MadDoga i Žuto. :)

Volim vas sve! :*

P.S. Prošlo je 10 godina otkako su jedna mala pankerica i jedan veliki nešto izmijenili svoj prvi poljubac! Micek, zapravo mačore moj, sretna ti 10. godišnjica! :)