31.08.2005., srijeda

TRONTLJAVOST

Ja sam jako trontljava osoba... Nije to nepažljivost ili nespretnost, jednostavno sam takva. Da pojasnim.

Ja sam jedna od onih koje po tijelu imaju svu silu masnica i to u različitim stupnjevima izlječenja. Dakle, na bjelinu svoje puti mogu još dodati i pirgavost u vidu crvenih, plavih, žućkastih i čudnosmeđih fleka nastalih zbijanjem tkiva. Zovite me Pirgo... Kad se tome još dodaju i madeži, opis je potpun.

Moje masnice ne nastaju od pukog dodira, već je svaka rezultat moje trontljavosti. Za svaku od njih znam kada i kako je nastala. I zato su mi pomalo drage... :)
Na primjer: masnica veličine oraha na mom ramenu nastala je kad sam prije par dana hodala hodnikom do kuhinje i pritom odvalila pola štoka... Ovo nije bio prvi put da mi se to dogodilo. Ja to sve pripisujem jutarnjoj mamurnosti i nepoimanju prostora. A zapravo sam trontljava.
Osim bliskih susreta sa štokovima, i stolice, kao i stol pate od istih... Bliskih susreta, mislim... I to sa mojim nogama, rukama, kukovima i ostalim stršećim tvorevinama.
O udarcima u glavu neću pričati... Ne prođe dugo a da se ja ne zabijem negdje, pa makar i u tramvaju u onu gornju šipku...

Moja trontljavost se iskazuje i u spontanim razbijanjima tanjura i čaša prilikom pranja suđa, kao i ispadanju noževa iz ruku. Da ne dramim, nisam baš tako puno suđa porazbijala, ali nakupilo se kroz godine...

Neću ni početi pisati o čudnim porezotinama i ogrebotinama... Za njih nemam pojma kako su se dogodile... Osim onih kad si zarežem prst dok sjeckam luk ili štogod tvrdo.

Novi hit u mom trontljavom životu su opekotine. Nije ništa strašno, da se ne bi zabrinuli. Većinom su vezane uz kuhanje i primanje vrućih predmeta. :)
Dvije još liječim sa Korčule kad sam krenula prati štednjak, a trenutak prije se na tom štednjaku nešto kuhalo. Primila sam onu metalnu mrežu iznad plinskih otvora i ostala bez identificirajućih šara na prstima lijeve ruke. Ali to nije ništa. Relativno se brzo oporavlja...
Još uvijek nosim ožiljak od opekotine koju sam zadobila pri peglanju (ne, nije bila vezana za plavušu, telefon i peglu...) kad sam pošla dohvatiti krpu i pritom se naslonila unutrašnji dio podlaktice na vrh pegle.
Plod moje posljednje trontljavosti nepažljivom oku djeluje kao da sam si rezala žile na rukama. Naime, baš je na tom mjestu i tog oblika. A radilo se samo o vađenju pleha s paprikama iz rerne... Paprike su bile jako fine, hvala na pitanju... :)

Što je najgore, imam puno prijateljica koje imaju isti problem. Da li je to ženska boljka?

Ali, moram se pohvaliti! U svom studentskom životu, niti jednom nisam u labosu ništa razbila! Niti se porezala. Niti opekla.
A doma zato imam dislocirane štokove i nesparene šalice i tanjure...
???
Weird!

- 07:31 - jednu kavicu s mlijekom (18) - i vodu - a za dečka mineralnu

27.08.2005., subota

JUŽNI JADRAN

Početkom 8. mjeseca, obično ostavljam iza sebe Bašku i prenapučeni Krk i krećem prema jugu. U zadnjih par godina, taj put uključuje plovilo pod imenom „Dubrovnik“ ili „Marko Polo“, a sama plovidba iz Rijeke traje ni više, ni manje nego 17 sati.
Ja volim brodove. Ne znam kako bi se ponašala na nekoj jedrilici, ali na velikim brodovima mi je uvijek lijepo, a onaj duboki zvuk motora me uspavljuje i smiruje. Čak i ono malo ljuljanja djeluje sedativno na mene...
Ove godine, na brodu sam upoznala simpatičnog Riječanina Patricka, poštara na Grobniku od kakvih 30 godina. Rekao mi je da mi se nije usudio približiti sve dok nije vidio da sam „naša“ i to po knjizi koju sam čitala (Smoje, Smoje, šta mi radiš...:)). Mislio je da sam Slovenka, jer sam u to vrijeme bila u društvu jedne mlade simpatične slovenske obitelji. Pa šta da sam i bila „neka druga“? Koje su ovo formulacije, Bože mili... :)
Tako da je putovanje prošlo prilično bezbolno i u dobrom društvu...

Moram priznati da mi je zaista lijepo biti na palubi ujutro... Naročito ako se probudim prije 6.00, tj. prije uplovljavanja u Split. Volim zoru na moru! :)

Meni najdraži otok smješten je između Hvara, Visa, Lastova i Mljeta, a s kopnene strane preko puta Pelješca... A u antici je nosio ime Korkyra Melania... Ako vam ovo nije bilo dovoljno informacija, radi se o Korčuli. :)




Moja Praroditeljica je rođena u prvom selu do Korčule, Žrnovu. Korčulanska sela su većinom smještena u unutrašnjosti otoka, sa izlazima na more u raznoraznim lukama i lučicama... Tako i Žrnovo ima svoj izlaz na more u vidu Žrnovske Banje,




a ne nedostaje ni mjesta za brčkanje po raznim plažicama i uvalicama od kojih svakako izdvajam Vrbovicu (u Žrnovu je svi zovu Brbovica... :)) i simpatične plažice „Tri žala“.
Ta strana otoka gleda na Pelješac, točnije nalazi se preko puta Vignja koji je, ako niste znali, svjetsko odredište za jedrenje na dasci. Pogled je fenomenalan! I pozdrav svim daskašima! :)




Dok smo bile male, sestrične i ja smo svaki dan išle pješice do mora i natrag kozjim stazama, probijajući se kroz granje i žderući kupinice usput... No, bile smo prilično ograničene na Žrnovsku Banju. Zadnjih godina, zahvaljujući prijevoznom sredstvu na 4 kotača popularno zvanom automobil, obišle smo gotovo cijeli otok.

O gradu Korčuli neću vam puno pričati... Željela bih da ga dođete posjetiti, jer su mnogi rekli da im je posebniji od Dubrovnika (ne, ovo nije reklama... ;)). U svakom slučaju je jeftiniji. :) Stara jezgra je zaista dobro uščuvana i uređena, a i zabavnih sadržaja ima i više nego dovoljno (a i veliki plus je što kafići i fast food-ovi rade do 2, 3 ujutro - osvježenje za mene koja dolazim iz Baške u kojoj nastupa mrtvilo nakon ponoći...). O samoj arhitekturi i posebnostima grada vam neću sad pričati da mi se post ne pretvori u sadržaj nekog turističkog vodiča, ali ako vas ikad put dovede do tog izuzetnog grada, svakako odvojite dan, dva za uživanciju!




Uz to, i profil turista je nešto drugačiji od sjevernog Jadrana, pa se u zadnje vrijeme povećao broj Britanaca, Francuza, Australaca i ostalih gostiju veće platežne moći. Pun pogodak je seoski turizam što se razvio po svim selima na otoku, pa tako i u Žrnovu gdje je svaki apartman pun. No ti apartmani nisu novoizgrađene vile/ljetnikovci, nego preuređene stare kamene kuće, a i domaćini su se sjetili da bi bilo lijepo da im serviraju neke domaće specijalitete (i obavezno na odlasku poklone bocu vina...). To ti je pametan turizam! Tako se to radi!

Ali da se vratim mojem odmoru na tom prekrasnom otoku...

Kao što sam rekla, ove godine samo sestrična i ja bile posvuda. Od Lumbarde sa prekrasnim pješčanim plažama „Bilin žal“ i „Pržina“,




preko Pupnatske luke (izolirani biser od plaže sa snježno bijelim oblucima i bistrim morem),




Vaje (plaže za koju nismo znale ni da postoji do ove godine, a nalazi se blizu Račišća), Prigradice (gdje smo provele čitav dan i gotovo čitavu noć sa dragim prijateljem moje sestrične i uživale u pogledu na Hvar), pa sve do Prižbe. Oko Prižbe je gorilo prije nekoliko godina i brda su još uvijek gola... That's the way of things, I guess...

Neću vam pričati o obrađenim vinogradima u Lumbardi, Čari i Blatu... Neću vam pričati ni o gustoj šumi borova sa debelim tepihom iglica... Neću vam pričati ni o grižama i grotama o koje se razbijaju valovi... Kao ni o mirisu smole koji vas prati na svakom koraku uz jednolično cvrčanje cvrčaka...
Dođite, ne mora vam se baš sve servirati... ;)




- 13:23 - jednu kavicu s mlijekom (11) - i vodu - a za dečka mineralnu

24.08.2005., srijeda

SJEVERNI JADRAN

Ajde, da sad ne glumim nekakvu princezu, priča o sjevernom Jadranu je vezana za naš najveći otok, dakle: Krk. A na tom velikom otoku, najudaljenije mjesto do kojeg možete doći s autom je svakako Baška.




Baška je malo mjesto (ima i pjesmicu o tome da je Baška malo misto, ali je veselo! :)). Ako i ima 1000 stanovnika, previše sam rekla... Prije kakvih 10-tak godina, bilo je više ljudi, no mahom staraca. Neko vrijeme je i moj gospodin Praroditelj bio najstariji živući Bašćanin sa 92 godine. Bilo ih je dosta preko 90 godina... Svake večeri bi sjedili po zidićima i klupicama ispred kuća na Paladi (starom dijelu Baške) i uz obavezno „Dobra večer!“, slijedilo bi: „A čija je ovo mića...?“. Zidići su posljednjih godina prepuni turista... A staraca više nema...

Ono po čemu je Baška poznata je svakako Bašćanska ploča koja zapravo i nije iz Baške, već iz prvog sela do: Jurandvora iz crkve Svete Lucije. Osim Jurandvora, tu su još i Batomalj i Draga Bašćanska.




Onima više turističkog pogleda na odmor, Baška je prepoznatljivija po 2 km dugoj plaži sa koje su odnesene tone i tone oblutaka u pravcu Makarske. Plaža je više-manje dobro uređena, iako je zbog prevelikog broja ljudi (sa sumnjivim kulturnim navikama) svake godine sve više prljavija (a uredno su postavljeni koševi za smeće, dužinom cijele plaže...).




Ono što vjerojatno niste znali o Baški je da je utemeljitelj turizma Baške stanoviti Emil Geistlich, Čeh koji je prvi počeo dovoditi svoje sunarodnjake u to malo ribarsko mjesto. Po njemu se cijela šetnica uz obalu zove Ulica Emila Geistlicha.
Ne bih sad o tome što ja zapravo posthumno želim priopćiti dotičnom gospodinu... :)

Osim Vele plaže, ako ste sretni i imate kakvo plovilo, svakako preporučam da se otisnete do obližnjih plaža na Prviću (otočić preko puta Baške na putu za Rab) ili plažica po principu tko-prvi-dođe-njegovo na strani prema Senju. Tu su i Vrženica (malo veća plaža na toj liniji) i Mala i Vela Luka koje su smještene u zanimljivim uskim stjenovitim uvalama.
Ako preferirate nudizam, ima Baška i to! Bunculuka je uvala 10 minuta hoda od Baške sa nudističkim kampom i zaista čistom plažom.




Zaboravila sam spomenuti i kamp u Baški. Izvrsno je opremljen i dobro uređen, a jedini (i po meni najveći nedostatak) je što nema hlada. A vi koji kampirate, svakako znate koliko je bitno imati barem maslinu iznad sebe... :)

Ono što me je uvijek fasciniralo je bašćanska mikroklima. U Baški je najčešći vjetar bura. Tako da je more uvijek za stupanj-dva hladnije nego na bilo kojem drugom mjestu na otoku.
Često se zna dogoditi da na svim mjestima na otoku pada kiša (provjereno: u Puntu pljušti!), a u Baški je sunčano! Sve zahvaljujući buri, naravno... Jedino su grozne nevere kad zapuše jugo i krene kišurina... Tad nastaje opći potop, jer je Baška smještena u udolini u koju se, naravno, sve slijeva...
To su najbolje iskusili kamperi jedne godine kada su im kampice i šatori završili na Prviću i kad je cijela plaža bila razrovana od valova (čak i betonski blokovi na glavnom ulazu), a u starom dijelu su mnogi auti završili u moru.

Problem Baške je u nedostatku bilo kakvog sadržaja za ljude od 25 do 35 godina. Kafići i sve eventualne zanimacije se zatvaraju oko 11, 12 i to je to.
A izgleda da su prošla vremena kad su se pod tamarisima na plaži skupljale grupice ljudi s gitarama i cugom u ruksacima... Ah (ovo je bio nostalgični uzdah, ako niste shvatili...)...

Oko Baške ima dosta dobro obilježenih planinarskih staza i šetnica, pa ako ste of that sort... Ja pokušavam već godinama Miceka nagovoriti da se uputimo jednom od njih do Stare Baške ili na drugu stranu: do Vele Luke, ali ništa od toga. Odustala sam i prihvatila da više voli more od nekakvih stazica i ovčjih brabonjaka po putu... :)

Anyway, svratite sa djecom koji put, svidjet će im se... Jako... ;)

- 19:35 - jednu kavicu s mlijekom (11) - i vodu - a za dečka mineralnu

22.08.2005., ponedjeljak

VRATILA SE

Zaista je lijepo vratiti se u Zagreb bez obaveza... Nema one gužve oko spremanja ispita i nervoze zbog davanja uvjeta... Totalno stress free povratak!
A nema još ni gužve oko odlaska na posao... :) Imam još dobrih 10 dana da se pripremim za to... Đavo odnija prišu, zar ne? ;)

Dobila sam prilično dobru boju obzirom da sam se trackala sa relativno visokim faktorima, a i imala sam sreće da je vrijeme bilo dobro. Od ova 3 tjedna, samo je 3 dana padala kiša. Jedan dan na sjevernom Jadranu, a dva dana na južnom. Ostatak je bila čista pržiona iako se većinom ujutro činilo da neće biti tako jer su grmljavina i oblaci nad kopnom signalizirali sasvim drugačiju situaciju. Hvala Bogu na otočnoj mikroklimi!
Jedino je navečer bilo dosta hladno, a sestrična i ja smo ukupno imale samo 4 majice dugih rukava, tako da smo bile prilično predictable u vezi s odjećom. Jedino što nas je spasilo je muška pamet i njihove debele majice, šuškavci i ostali odjevni predmeti, a naročito nesebičnost pri dijeljenju istih u ranim jutarnjim satima. Tko je rekao da više nema kavalira... :)

Ovo je samo za početak... Tek toliko da znate da sam se vratila...
Čitam vas!
:*

- 19:36 - jednu kavicu s mlijekom (12) - i vodu - a za dečka mineralnu

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2005 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv