Ja sam jako trontljava osoba... Nije to nepažljivost ili nespretnost, jednostavno sam takva. Da pojasnim.

Ja sam jedna od onih koje po tijelu imaju svu silu masnica i to u različitim stupnjevima izlječenja. Dakle, na bjelinu svoje puti mogu još dodati i pirgavost u vidu crvenih, plavih, žućkastih i čudnosmeđih fleka nastalih zbijanjem tkiva. Zovite me Pirgo... Kad se tome još dodaju i madeži, opis je potpun.

Moje masnice ne nastaju od pukog dodira, već je svaka rezultat moje trontljavosti. Za svaku od njih znam kada i kako je nastala. I zato su mi pomalo drage... :)
Na primjer: masnica veličine oraha na mom ramenu nastala je kad sam prije par dana hodala hodnikom do kuhinje i pritom odvalila pola štoka... Ovo nije bio prvi put da mi se to dogodilo. Ja to sve pripisujem jutarnjoj mamurnosti i nepoimanju prostora. A zapravo sam trontljava.
Osim bliskih susreta sa štokovima, i stolice, kao i stol pate od istih... Bliskih susreta, mislim... I to sa mojim nogama, rukama, kukovima i ostalim stršećim tvorevinama.
O udarcima u glavu neću pričati... Ne prođe dugo a da se ja ne zabijem negdje, pa makar i u tramvaju u onu gornju šipku...

Moja trontljavost se iskazuje i u spontanim razbijanjima tanjura i čaša prilikom pranja suđa, kao i ispadanju noževa iz ruku. Da ne dramim, nisam baš tako puno suđa porazbijala, ali nakupilo se kroz godine...

Neću ni početi pisati o čudnim porezotinama i ogrebotinama... Za njih nemam pojma kako su se dogodile... Osim onih kad si zarežem prst dok sjeckam luk ili štogod tvrdo.

Novi hit u mom trontljavom životu su opekotine. Nije ništa strašno, da se ne bi zabrinuli. Većinom su vezane uz kuhanje i primanje vrućih predmeta. :)
Dvije još liječim sa Korčule kad sam krenula prati štednjak, a trenutak prije se na tom štednjaku nešto kuhalo. Primila sam onu metalnu mrežu iznad plinskih otvora i ostala bez identificirajućih šara na prstima lijeve ruke. Ali to nije ništa. Relativno se brzo oporavlja...
Još uvijek nosim ožiljak od opekotine koju sam zadobila pri peglanju (ne, nije bila vezana za plavušu, telefon i peglu...) kad sam pošla dohvatiti krpu i pritom se naslonila unutrašnji dio podlaktice na vrh pegle.
Plod moje posljednje trontljavosti nepažljivom oku djeluje kao da sam si rezala žile na rukama. Naime, baš je na tom mjestu i tog oblika. A radilo se samo o vađenju pleha s paprikama iz rerne... Paprike su bile jako fine, hvala na pitanju... :)

Što je najgore, imam puno prijateljica koje imaju isti problem. Da li je to ženska boljka?

Ali, moram se pohvaliti! U svom studentskom životu, niti jednom nisam u labosu ništa razbila! Niti se porezala. Niti opekla.
A doma zato imam dislocirane štokove i nesparene šalice i tanjure...
???
Weird!