Bilo je jako zanimljivo dobiti poziv za taj famozni treći razgovor usred priprema za promociju! Od silnog dobrog raspoloženja, skoro sam doživjela lagani infarkt!
Kao što sam napisala i u zadnjem postu, zaista se duuuugo slavilo, a to se protegnulo kao i prava slavonska svadba: na tri dana...
Još uvijek sam iscrpljena i bole me noge od stajanja i posluživanja, ali to je ona slatka bol, pa mi ne pada tako teško.

Gospoda Roditelji su rano jutros nestali u pravcu juga da iskoriste još tjedan-dva godišnjeg. Buđenje je bilo u 5:00, pa vas molim da mi oprostite ako mi se potkrade kakav tipfeler.

Dakle, razgovor...
Kao prvo, nije nas bilo samo četiri, već smo pozvane sve koje smo bile na prijašnjem razgovoru/testiranju. Ergo, bilo nas je 10.
Mene su prvu prozvali, što mi je i odgovaralo. Da se toga riješim još dok sam friška i dok mi razina adrenalina nije narasla na kritičnu mjeru... :)
Razgovor su vodili direktor firme, šefica proizvodnje i draga teta iz uprave. I mogu vam reći da je bilo prilično ugodno!
Pitali su sve: od toga koje su mi roditelji profesije i da li imam sestru ili brata do samih postupaka proizvodnje i metoda razvoja. Ali, začudo, nisu me pitali niti jedno pitanje tako često postavljano mladim ženama na razgovorima vezano za djecu, udaju i planove... Jedino očekivano pitanje je bilo: „Kako se vidim u profesionalnom smislu u slijedeće 3 godine i da li bi, ako bih dobila posao, bila voljna nakon pripravničkog ostati kod njih još neko vrijeme?“

Moram priznati da sam se osjećala zaista sigurno i smireno i mislim da sam im dala odgovore koje su očekivali. Jedino mi je bilo malo čudno što sam naknadno saznala (čekala sam kolegice vani da razmijenimo dojmove) da su mi postavili mnoga pitanja kojih se nisu dotakli u njihovim razgovorima. I koliko sam uspjela saznati, većinom su im postavljali ista pitanja. Zašto su onda mene mrcvarili pola sata, stvarno ne znam...

I zašto su mene toliko ispitivali o razvoju, kad su izričito rekli da primaju za proizvodnju...? Možda su im neke stavke u mom životopisu bile intrigantne...

Nažalost, niti jedna od nas (kandidatkinja, dakle) nije se usudila pitati kolika bi bila plaća i kakvo je radno vrijeme. U mom slučaju, u niti jednom trenutku nisam osjetila da je primjereno pitati takvo pitanje, iako sam se pripremila... Nekako sam mislila da će me pitati da li bi imala kakvo pitanje za njih... A isto su se osjećale i ostale djevojke. Izašle smo nekako pozitivne, ali u potpunom neznanju!

Razgovor je završio kako je završio i tu nismo mogle ništa više učiniti, pa smo si razmijenile brojeve mobitela da se čujemo ako se nekoj od nas jave. Već se nas pet kokoški skompalo! A trebale bi si kao biti konkurencija! Yeah, right! Pa sve smo u istim govnima, da prostite. Neke čak 2 godine traže posao u struci... Ja sam prema njima mačji kašalj! Još mi se ni tinta na diplomi nije osušila...

Anyway, ovdje sad idu trubice, jer nazvali su me popodne i obavijestili da sam primljena! Kao i 3 drage kolegice koje sam upoznala tek na razgovoru. Za ostale ne znam, a ne znam niti koliko su nas na kraju uzeli.

Počinjem raditi 1.8. tako da me ovaj tjedan možete naći u Poreznoj upravi, Klovićevoj i ostalim institucijama koje vole papire i raznorazne formulare.

Možda vam se ne čini iz teksta, ali zaista sam sretna! Nekako mi se čini da sam poboljšala statistiku zapošljavanja u Hrvatskoj budući da ću početi raditi tjedan dana nakon promocije. Na poslu za kojeg i nema tako puno natječaja i slobodnih radnih mjesta. Evo što vam znači biti na pravom mjestu u pravo vrijeme!

Od srca vam hvala na podršci! Svi ste vi dobre vile i vilenjaci u mojim očima...
:*