Kako stvari stoje, ništa od mog zapošljavanja... Nisu mi se još javili, a prošlo je već 10 dana... Šmrc... :(
Od srca vam hvala na podršci i na silnim figama... Vidim da se u vas mogu pouzdati da mi pružite taj stadionski uzvik i jedan push naprijed... :) A bit će još tih mojih utakmica i neizvjesnih zadnjih trenutaka u igri...

Sjetna sam ovih dana... I zbog vezane djece po bolnicama i zbog jadnih životinja na veterinarskom fakultetu... Samo jedna loša vijest iza druge... Ne mogu napisati post o tim sirotim pesekima iako bih voljela... Da ih se sjetimo barem na ovaj način... Cijela situacija mi je mučna...

Neće me biti na blogu neko vrijeme... Odlazim na par dana provjeriti djedovinu i uloviti koju ribicu... I uhvatiti malo sunčevog sjaja...

Volim vas sve! Jako!
:*