12.07.2005., utorak |
BEZ NASLOVA
Najveseliji trenutak u životu zasigurno je onaj djelić sekunde kad začujete slabašan glasić kako svijetu obznanjuje svoju prisutnost... I kad vas napokon oblije shvaćanje da ste roditelj... Bez obzira kojeg ste roda, trenutak kad tu malu bespomoćnu štrucu uzmete u svoje naručje i shvatite da ste upravo vi tom djetešcu sve na svijetu, gane vas do suza... I sa veseljem očekujete sve zadaće i nedaće koje vas očekuju... I vas i vaše djetešce...
Sigurna sam da je najtužniji osjećaj kad vam je dijete bolesno, kad mu ne možete pomoći, a dok je još malo, ono vam siroto ne može niti objasniti što mu je... I djetetova muka i bol postaje vaša muka i bol... A vi ste bespomoćni... Kad je dijete nešto starije, osim raznih bolesti koje može pokupiti na svakom koraku, podložnije je i raznim ozljedama... Izgrebana koljena, napuknuta ruka, iščašena noga... Ali to su sve ozljede koje se kod djece relativno brzo saniraju i (hvala Bogu) relativno brzo zarastaju... I onda vam pedijatar savjetuje da bi bilo dobro da se djetetu odstrane krajnici... Rutinska operacija, ne ostaje se dugo u bolnici, a svakako će i djetetu biti lakše bez njih, naročito ako je skloniji upalama grla i ostalih dišnih putova... Prihvaćate savjet pedijatra i počnete i sebe i dijete pripremati na odlazak u bolnicu... Strašno vam je teško rastati se od djeteta i na par dana... Ali morate biti jaki pred djetetom i objašnjavate mu da je i mama imala istu operaciju i da malo boli, ali bol jako brzo prođe, naročito ako se papa sladoled (na što se vaše dijete sigurno razveseli)... I da će biti u sobi sa još puno djece i da će mu biti zabavno... I odvedete ga u bolnicu na što vam kažu da je operacija zakazana za sutra... Vi se opraštate sa djetetom za taj dan i odlazite kući sa knedlom u grlu... Ali, dijete je na sigurnom, pedijatar i sestre su simpatične, a i vidjet ćete svoje malo čudo first thing in the morning... Nekako provedete tu noć brinući se i prevrćući se po krevetu... I jedva dočekate jutro da vidite svog mališana prije operacije... I dolazite u bolnicu i dalje sa knedlom u grlu... Ulazite u sobu sa smiješkom... I ugledate svoje dijete vezano za krevet! Ja ne mogu niti pretpostaviti kako se majka može osjećati u tom trenutku... Šok... Nevjerica... Srdžba... Ne postoji opravdanje vezati djecu za krevet... Ne postoji ni opravdanje dano u novinama da se tako radi i drugdje... Tim gore! Ako svi ti cijenjeni doktori i stručnjaci imaju love živjeti kao carevi, onda nema niti opravdanja da bolnica nema dovoljno novaca za zapošljavanje dodatnog osoblja... Kako netko uopće može reći da je to normalno i da na se taj način smiruje dijete... Zar i vi svoju djecu vežete za krevet? Ili možda imate dadilju koja ga uspavljuje svaku večer... Gadite mi se i vi i vaša struka... Ne služite niti nama niti svojoj profesiji na čast, a da se mene pita, trebali biste biti krivično gonjeni! I vi i vaše medicinsko osoblje! I to bez mogućnosti zastare... Da vas odstrane kao tumor... |
- 15:32 - jednu kavicu s mlijekom (25) - i vodu - a za dečka mineralnu |
|
< | srpanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv