-----opet sama----
hej,ljud........
sjedim opet sama u svojoj sobi i gledam u ništavilo oko sebe (također i moje duše),sjedim,gledam,razmišljam,soba mi je tako nekako prazna bez svih njegovih stvari koje sam dobila,neznam.. kao da sam opet na početku,opet sam tražila sreću na pogrešnom mjestu,opet sam sam dala cjeku sebe a dobila zauzvrat ništa. Nekad se zaista pitam dali mi je taj prokleti speed toliko pojeo živce da više nisam ni svjesna svojih postupaka. hm???nije moguče,pa nisam tako duboko potonula. Osjećam se opet onako pusto kao i onog dana u 12 mj. i 2001.godine. Opet sam se izgubila i opet sam ostala sama, opet K vragu moram krenut skoz ispočetka...opet moram skupit snage da se pokren i dalje živim ... samo ta prokleta riječ opet i opet... kako da krenem dalje,kamo da krenem dalje?????neznam... u meni je baš ništavilo,neosjećam ništa ni mržnju,ni bol,ni ljutnju; valjda sam jučer to sve iskalila na svim onim podrovljenim stavrima i sad mi je ostalo ništa... Neke ljude mi je opet život (ili kaj već) oduzeo što me zaboljelo više nego što sam i mislila, sad će mi još biti teže,jer kao šro rekoh ostadoh sama................
|