HERMIONE
četvrtak, 07.10.2004.
KOKOŠI 1. DIO
|
Postoji toliko toga što se može napisati na ovu temu, pa stoga ne znam otkud da krenem. Dakle, mogla bi stvarno pisati i o kokošima, domaćim životinjama koje su spadaju u porodicu ptica, a od ostalih se ptica razlikuju po svom nevjerojatno niskom IQ-u i tome da su nesposobne letjeti. Kako o njihovoj evoluciji s biološke strane, baš i ne znam puno, ne ću pametovati realnim i znanstveno dokazivim činjenicama, al ću iznijeti svoje mišljenje. Zašto kokoš ne može letjeti? Po mom mišljenju to je zato što su se previše udomaćile među ljudskom vrstom (zato i jesu 'domaće životinje'), pa ujedno i uljenile. Kako su im ljudi hranu donosili na pladnju, više nije bilo potrebe mučiti se letjeti. No, čini se da su ih ljudi loše prehranjivali. Nedovoljno raznih vitamina i fosfora, rezultiralo je zaglupljivanjem kokošje vrste. I tako kokoši nisu ni mogle biti svjesne, da to što ih ljudi tako velikodušno hrane svakoga dana, nije poradi ničeg drugog doli toga da sebi priskrbe to isto – HRANU. Kokoši su se pokazale dobrim izvorom prehrane ne samo zbog svog mesa, već i zbog njihove divne sposobnosti da nesu jaja, ali njihova je glupost postala zarazna – zahvaljujući lošoj prehrani. KOKOŠJI SINDROM A sada dolazimo do komplikacija... Među ženkama ljudske vrste, sve se brže i mahnito počela širiti bolest stručno nazvana KOKOŠJI SINDROM. Ne znamo točno kako i zašto se to dogodilo, ali možemo se induktivnom metodom probati barem malo približiti odgovorima na ta pitanja. Pošto su se, u povijesti ljudske vrste, pretežno žene bavile hranjenjem kokoši, velika je vjerojatnost da se bolest počela širiti zrakom s kokoši na ljudsku ženku. Danas nam mnoga znanstvena istraživanja mogu pokazati kako su bolesti peradi smrtonosne, a i da virusi lako mutiraju u aerobne. Poznati SARS, navodno je točno tako prešao sa peradi na ljude. I svima nam je dobro poznato kako se bolest brzo proširila. No, KOKOŠJI SINDROM je, iz nekih misterioznih razloga, gotovo potpuno nepoznata bolest. O njemu se gotovo nikada ne piše, a niti se čuje previše. Sve je to proizašlo iz čisto prirodnih nagona. Ženska se ljudska vrsta bori za vlastiti opstanak. To je nešto poput hivaša (AIDS) koji ne žele priznati drugima da su zaraženi, pa bezobrazno prenose virus na zdrave i nedužne ljude. Tako i žene zaražene kokošjim sindromom, samo šute i ništa ne govore o svojoj bolesti. STVAR JE ALARMANTNO GADNA! Stanje je kritično jer, dragi moji ljudi, bolest se prenosi zrakom! Da bi podobrobnije pojasnila koliko je bolest opasna, ponovo se moram vratiti u 'daleku' ljudsku povijest, ali i današnjicu, kada su (a manjina i danas) žene hranile kokoši. Svima nam je poznato da kokoši KOKODAĆU, znači glasaju se KOKODAK ili pak nešto slično PO-PO-PO-PO-DAK. To je jako bitno, jer upravo je njihovo kokodakanje najodgovornije za širenje bolesti. Ne zna se točno kako, ali izgleda da se bolest prenosi, putem zraka, sluhom. Kada bi žena hranila svoje kokoši, nije se mogla obraniti od toga da ne čuje. Istom potom kada bi se vratila u kuću i ona bi počela KOKODAKATI svom mužu ili bilo kome od prisutnih ukućana. I svi su se pitali koji joj je bog... A ona se jadna, nesvjesno i nenamjerno zarazila kokošjim sindromom. Najgore je od svega što bolest očito i neosporivo mora razarati sive moždane stanice, jer kao što su kokoši nesvjesne da ih čovjek tovi da bi ih pojeo, tako i žene zaražene kokošjim sindromom nisu svjesne da se išta promijenilo. Ne shvaćaju da su zaražene, zarazne i da im se IQ snizio za nevjerojatnih 100%. Njihov IQ postaje jednak onom kokošjem, a brojka koja popraćuje taj IQ je toliko niska, da bi bilo uopće nepristojno je napisati. Zanimljiva je i jedna druga vrlo bitna karakteristika manifestacije kokošjeg sindroma, a to je da bolest u početku ne napada sve moždane predjele. Bolest se, na sreću, vrlo sporo razvija. Na samom početku bolesti, žene su se sposobne koristiti sivim stanicama u svim područjima znanja tipa matematike, logike (kao znanosti), biologije itd. Problem nastaje kada se mozak mora iskoristiti u neke druge svrhe. Još uvijek ne znamo zašto, ali zaražene žene gube svaki smisao za logiku kada su u pitanju muškarci. Jednostavno oglupe, otupe i postaju PLAČEPIČKE, a na žalost do dana današnjeg nije izumljen lijek. Na tome se treba pod hitno poraditi. Izgleda da nije stvar samo u tome da se bolest prenijela na žene jer su većinom one hranile kokoši. Naravno da je bilo i uvijek će biti mužjaka ljudske vrste koji su hranili kokoši, ali je zanimljivo da se na njih bolest nikada, do nedavno, nije prenosila. Kako bismo naglasili štetu koju kokošji sindrom nanosi ljudskom organizmu, važno je napomenuti da se virus nevjerojatno brzo širi i to ne više samo sa kokoši na ženu, već i sa žene na ženu, te sa žene na odabrane muškarce. Najčešći simptomi bolesti KOKOŠJI SINDROM kod žena: - kada dobije plaću, isti je dan spiska na odjeću ili kozmetiku - stalno je depresivna, živčana, ništa joj ne valja, plače i jada se, a onda se izvlači na PMS (kao da PMS počinje do prve menstruacije u životu, a traje sve dok ne uđe klimakterij) - ako je starija, izvlači se na klimakterij, menopauzu ili postmenopauzu – i dalje je depresivna i živčana - kad se zaljubi od prvog se dana veze ponaša kao da je u braku – zahtijeva da ju se zove 50 puta na dan, šalje partneru poruke svakih pet minuta, ne da mu da se viđa s frendicama, ne da mu da pije pivo, ne da mu da izlazi s frendovima, zahtijeva stalnu pažnju i dokaze ljubavi (svaki drugi dan ruža, skupi pokloni za svakojake prilike), želi slaviti svaku 'mjesečnicu' veze, očekuje zaruke nakon šest mjeseci, ne prestaje jadikovati kako je deeebela (a zapravo samo hoće izvući kompliment), stalno mu govori da ju on ne voli i svako malo plače na sitnice, a u najgoroj verziji – namjerno zatrudni 'kak bi ju konačno oženil' (ima toga još puno, al ovo bi trebalo pokriti glavninu) – pa se poslije čudi 'zašto ju je ostavil' - ovisna je o: - kavama s frendicama, tračanju istih, pričanju o šminki i odjeći, šminkanju, parfemima, čokoladi, kiselom zelju, lakovima za nokte - ne može prestati 'kokodakati' u muškom, ženskom ili nikakvom društvu - kada nema dečka izlazi samo da bi ga našla, šminka se i oblači samo da bi ulovila frajera i stalno plače kako ju doma nema ko dočekati, zagrliti, poljubiti i ono treće - kada ima dečka ne izlazi, a ne da ni njemu da izađe – ako je pak prisiljena izaći van to će obavezno biti sa njim i u toku cijele večeri ne će ga pustiti ni na pet minuta na miru, brojat će mu pića i zanovijetati 'ko ti je taj, previše psuje' ili 'ko ti je ta, ima ogromnu guzicu' (a cura je naravno prekrasna) - voli romantične komedije, drame sa tužnim završecima, žalopojke tipa Celine Dion i, naravno, Ninu Badrić - nosi štikle, dekolte, kilu laka za kosu i tri kile pudera, skupu torbicu i troši mjesečno 400Kn na frizerku koja je svaki puta unakazi - kada se uda ili kada je u vezi, izgubi život; zaboravi na frendice, izlaske, šminku i dotjerivanje – u potpunosti se preda kućnom životu – kuha, pere, sprema i naravno zove muža/dragog pet put dnevno da joj ne bi slučajno promaklo 'di je, s kim je, što radi i kad će doći doma jer mu je spremila sarmu, pa da se ne o'ladi' – a onda nakon nekoliko (ili puno godina) kad ju muž ostavi zbog neke male neugledne rokerice (koja nit smrdi nit miriše) razbija glavu glupostima i ne može ga zaboraviti do kraja života jer se negdje duboko u sebi ne prestaje nadati da će joj se vratiti – i nikada joj ne će biti do kraja jasno zašto ju je ostavio (a ostavio ju je zbog KOKOŠJEG SINDROMA) - mrzi punk, rock, metal i sve slično tome; na Hladno Pivo joj se povraća VIRUS KOKOŠJEG SINDROMA POČEO PONOVO MUTIRATI Ovo je današnje vrijeme jako kritično razdoblje za širenje virusa. Virus je, naime, počeo ponovo mutirati. Sada se već prenosi na muški rod. Otkrilo se da još uvijek nije dovoljno mutirao da zarazi baš svakog pripadnika muškog roda, ali na dobrom je putu da i u tome uspije. Za sada napada samo one muškarce koji imaju urođeno previše ženskih hormona, ali kako se virus, dokazano, upisuje u gentsku kartu, prenosi se i na potomke. I tako iz generacije u generaciju imamo sve više feminiziranih frajera, koji tvrde za sebe da su gay, pa oblače stvari dječjih veličina, pudraju se i strašno afektiraju. Sve ovo nije prirodna pojava, već su to simptomi opasne bolesti – KOKOŠJI SINDROM. PARALENO RAZVIJENJE AUTOIMUNOG OBRAMBENOG SISTEMA MUŠKIH ORGANIZAMA – tzv. ANTISERUM «VUK» Ljudski organizam poznat je kao neustrašivi borac. Kada prebolimo određene bolesti (npr. mononukleoza) organizam je jači za antitijela protiv te bolesti, što onemogućuje daljnju zarazu istom. Organizmi muškaraca, pokušavaju nadmudriti neprijatelja (kokošji sindrom). Otkrivši da napada organizme sa viškom ženskih hormona, počeli su raditi na antiserumu. Antiserum ima i svoje ime – VUK. Princip je jasan; organizam neoboljelog muškarca luči višak testosterona, na uštrp estrogena i progesterona. Muškarci koji u sebi nose antiserum, poznatiji su još i kao 'vukovi'. Prepoznati ih možete po slijedećem: - obrijane glave ili masna talijanka - zlatna lančina oko vrata - nabildano tijelo koje izgleda kao da će na njemu taj tren puknuti uska pederuša, koju nosi da bi naglasio svoju muskulaturu - posjeduje između 30 i 70 šavova na glavi - nema nosnu hrskavicu - hoda kao da mu se između nogu ugodno smjestilo toplo govance (John Wayne style) - ruke drži pola metra od ostatka tijela - nepismen je - za pasom mu 'utoka' (pištolj) - obraća se ženskom rodu na antiserumski način: - Alllo lutko! - ako ima ženu, ima i tri-četiri sponzor-koke sa strane - ako ima ženu – tuče ju (ne u javnosti, pa je ovaj faktor prepoznavanja zanemariv) - ili pije samo mineralnu (a doma kreše po anabolicima i kreatinu) ili se ubija u skupim buteljama vina za koje su mu rekli da je 'kao' dobro - ne mlati se, nego vadi utoku i ubija - vozi 'skupo auto' iz kojeg trešti CECA ili nešto drugo što on naziva zabavnom (ne znam što je to točno?!), a ne narodnom muzikom - ako je u Zagrebu nalazi se najčešće na slijedećim lokacijama: - Ludnica (Vrapče), Kod Bosanca (Tkalča) i negdje u Travnom (ne smijemo zaboraviti spomenuti da uvijek postoji mogućnost da se nalazi u nekom od bezobrazno skupih restorana ili na bilokojem mjestu gdje se puštaju narodnjaci) ZAKLJUČAK Kako još uvijek nije pronađen lijek za ovu bolest, a niti antiserum se nije pokazao najboljim rješenjem, jedino što vam preostaje je da na temelju ovog teksta prepoznate zaražene i klonite ih se. Žene ovu bolest, kokošji sindrom, prenose putem međusobnog kokodakanja s istim ili suprotnim spolom. Dakle, klonite se žena, odnosno feminiziranih muškaraca, s tim simptomima i ostat ćete zdravi i nezaraženi. Isto tako poželjno je kloniti se i VUKOVA, jer je antiserum izmakao kontroli. U zadnje vrijeme vukovi su počeli napadati ljudske ženke zaražene kokošjim sindromom, vjerojatno iz dobrohotnih namjera. Sve više vukova ženi se ženama s kokošjim sindromom u nadi da će ih tako staviti u karantenu svog doma i spriječiti daljnju zarazu. No, problem je u tome da im receptori za razlikovanje zaraženih od nezaraženih žena još nisu dovoljno razvijeni, pa se tako svako malo zalomi da poneki vuk napadne i oženi zdravu i normalnu ženu. To prije svega nije dobro jer zaražene slobodno hodaju svijetom, a zdrave su prepuštane nepotrebnim antiserumskim tretmanima (vuk ih mlati, ponižava, omaložava i zaglupljuje, tjera ih da se kote i veže ih lancem oko vrata za kuhinju – lanac je dovoljno dug da ženka može prići na metar od televizora u dnevnoj sobi). Izlaganje zdrave žene anti serumskom tretmanu, može biti pogubno. Iz nepoznatih razloga, kod takvih se žena samoinicijativno počinje razvijati kokošji sindrom. Stoga, dok vučji receptori za prepoznavanje ne napreduju, čuvajte se i vukova. |
- 18:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Crni humor još crnije svakidašnjice. Ovo je mjesto gdje se mogu ispucat! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||