HERMIONE
nedjelja, 03.10.2004.
ODA ŽALOSTI NAŠIM POLITIČARIMA
|
(Kad se u Hrvatskoj nešto dijeli, Hrvati to shvate ozbiljno...) E Doktore, Da, Doktore, Žalosna ti majka! Šta učini od države, Sjeba je do kraja... (preuzeto bez dozvole autora iz Vucine pjesme, svaka mu dala, Vuco je zakon) (OBJAŠNJENJE ZA NEUKE: - pjesma se odnosi na DR.Franju Tuđmana) Sva ta naša jadikovanja oko toga da se nema novaca, da se nema s čim živjeti. Pa mislim stvarno, ljudi, što bi vi više? Nije do nas da imamo, već 'treba da imaju' oni koji za državu skrbe – naši političari. A jadni naši političari na ovako siromašnu tlu. Nema se više šta za krasti! Tome smo svemu mi krivi. Da, mi Hrvati u punom svojem svijetlu. Nismo im zaradili dovoljno. Nismo ispunili svoju građansku dužnost i zakrpali rupu koju je izgrizla bivša vlada. Jadan se SDP nije imao na čemu nakrasti, pa je vratio žezlo nazad u ruke HDZ-u. A sada HDZ jadan glođe kosti. Sve zbog nas nemarnih Hrvata. I nema sad tu hoću-ne ću, krasti se mora od bilokuda. Pa eto nam sada dugova prema van. Je, pa mora vlada od nečeg živjeti. Ko će plaćati čistača bazena? Ko će plaćati domjenke (oko 100 000Kn u prosjeku) naše vlade, pa vlada mora nešto i jesti! A ne može se ona zasititi od ćevapa kod Rubelja, to trebaju biti ćevapi i Majetić cateringa. Zanimljiva je anegdota iz mojih ne-tako-davno-proživljenih gimnazijskih dana. Pjevala sam u zboru Klasične gimnazije i kad eto ti prave prilike. Nastup u starogradskoj vjećnici. I tako mi cure stojimo, čekamo da političar završi svoj dosadni govor, pa zapjevamo. Pa opet čekamo da neki drugi političar završi svoj (ne)pismeni govor, da bi opet zapjevale i tako redom tri sata. Po završetku tog, što god to bilo, pozove nas profesorica glazbene umjetnosti da nam veli da smo i mi poželjne na domjenku. Objasni nam da se domjenak održava dolje negdje i da slobodno odemo. I tako se mi cure s noge na nogu uputimo prema silaznim stepenicama. A kad tamo STAMPEDO! Svi ti naši divni i dragi političari nahrupili na stepenice kao da se radi o općoj opasnosti! Trče jedan preko drugog, guraju se laktovima uz umjetni smiješak i tepejuću ispriku, gaze jedan po drugome. U dobrom mi je sjećanju ostala jedna naša (ne ću izazivati nevolje i reći ime) poznata političarka, koja me svom snagom primila za ruku i odgurnula nazad. Nakon toga je stala na nečiju nogu i nadalje lupila jednog (ponovno ne ću imenovati, ali poznatog) političara laktom u glavu. Kad je došla do stepeništa, u toj svojoj silnoj žurbi ka pladnjevima s hranom, spotaknula se o stepenicu i pala koliko je duga i široka. Slomila je štiklu, ali to ju nije spriječilo da se ustane i nastavi utrku. Dapače, osvrnula se i kao da se na njezinom licu moglo očitati stanovito veselje jer je zahvaljujući padu postigla dobranu prednost (7-8 stepenica) naspram ostalih. Mi smo pričekale da se gužva prorijedi i tek tada sišle u halu sa pladnjevima. Dakle, to je bio zanimljiv prizor! Naši jadni političari, gladni i prenemogli trpali su na tanjure od svega po puuuno, da im ne bi kojim slučajem što promaklo. Jadan je političar, spremio nešto prvo u salvetu, a onda u džep svog sakoa. Da se ima i doma što pregristi. Kada smo mi došle na red na pladnjevima je jedva što ostalo. Tako vam je to, dragi moji Hrvati, s našim političarima. Oni su jadni gladni i siromašni. Nemaju što za jesti. Naivni Zagrepčani misle da je ono što se o podne čuje nekakav top! Ma nije to top ljudi, to vam je kruljenje želuca naših jadnih političara, koji više nisu znali što napraviti, pušten na megafon s Griča. I sada kad sve to znate, mogli bi se zapitati slijedeći put kada se požalite da nemate novaca. Nemaju ni naši političari, pa se ne žale, nego kradu! Učinite i vi nešto po tom pitanju! Kradite i vi, pa će vam biti bolje. |
- 02:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Crni humor još crnije svakidašnjice. Ovo je mjesto gdje se mogu ispucat! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||