Što to smrdi u našoj Hrvatskoj? Bolonjez!

Čitala sam nedavno članak. Dvije tete iz poslovnog svijeta našle se pljuvat po novopečenim studentima bolonjez a la economia. I tako oni, budale, ne znaju tko je ministar Tunguzije za unutarnjovanjske dezintegracije. Sramote! Kako li će takvi ljudi jednog dana popunjavati obrasce za otvaranje štednje na katu Rajfajzenštajermerkiše banke?!?

Čitala sam isto tako knjigu koju su dotične tete napisale. Nelektoriranu. Kvocijent inteligencije pao mi je te večeri za 50, a tlak se digao isto toliko. I sad mi te supertete koje svršavaju na dvojno knjiženje pljuju po studentima. Molim lijepo, ja znam razliku između č i đ. I znam gdje ide zarez, a gdje nejde. Zna i onaj mali iz maminog razreda koji radi po prilagođenom. Treći osnovne. Znam jer sam joj pretipkavala plan rada.

Čitala sam i hrpu sranja koja se svalila bolonjezima za vrat iz svake prašne rupetine naših masmedija. Molim vas lijepo, stavite se u slijedeću situaciju: nerazrađeni plan i program, manjak literature (ne na hrvatskom, nego općenito), odluke se donose dan prije nego stupaju na snagu, studentski zborovi raspašoj, studentski zborovi mladež HDZa, pravo glasa nula, profesori više puta uzastopno negativno ocijenjeni na studentskim anketama i dalje prijete kako s njima nema više mile-lale, uvjeti ocjenjivanja podložni promjenama do zadnjeg dana, uvjeta ocjenjivanja nema na uvid studentima, studentski prosvjedi, izmjene uvjeta studiranja unatoč ugovoru potpisanom na početku studija, studij i do 9500 godišnje, dva tjedna predavanja manje nego što je obećano u ugovoru, zatvaranje studentskih restorana, žohari u bolonjezu...

Ne da su bolonjezi glupi. Bolonjezi su čelični roboti, oklopna vozila, turbo mašine. Bolonjezima treba dizati spomenike, o njima pisati knjige. Junačke knjige. Tragedije hrvatske. No, unatoč svemu, bolonjeze se uvijek i uvijek iznova skenira u potrazi za ahilovom petom. I onda ih se reže i bode. I pita: "A zašto ovi glupi bolonjezi izlaze na ulice? Što im fali?" ili "Zašto ovi glupi bolonjezi idu van po troduplu plaću? Zašto neće plaćat zdravstveno našim rvackim babama koje im pljuju pred noge dok stoje u redovima pred restoranima na minus deset jer ne mogu između njih progurat svoja plac-kolica s deset kila hrane za pudlice? Pa tako smo ih pazili i mazili dok su studirali!"

Danke schön, Herr Primorac! Danke schön, Kroatien! Auf wiedersehen, Kroatien!