KRIVI SALTER?

petak, 30.09.2011.

Budući da uvijek imamo puno pošte, skoro svaki dan je netko od nas u poštanskom uredu. Taj dan je bio moj red. Naime, nakon posla sam se uputila u poštanski ured s desetak pisama. Ušla sam unutra i primijetila dva šaltera za poštansko poslovanje i dvoje meni dobro poznatih zaposlenika. Kod djelatnice je već bila jedna stranka pa sam prišla šalteru gdje je upravo sjeo muški djelatnik. Prišla sam te stavila pisma na pult. Djelatnik me nije niti pogledao već je polako počeo otvarati bombon i jesti. Ja sam i dalje čekala. Zatim je djelatnik, i dalje ne gledajući u mene, počeo slagati papire po stolu, lagano premještajući papire s jednog kraja stola na drugi, usporeno, čisteći male papiriće i slažući spajalice u kutiju. Već sam bila pomalo ljuta, a ona me djelatnik pogledao. Međutim, umjesto pozdrava i izvolite, upitao me „A zašto ste Vi došli k meni?“. Ostala sam zbunjena u prvi trenutak, čak nisam bila sigurna obraća li se meni. Odgovorila sam da sam tu tri puta tjedno i da sam svaki put kod njega slala poštu te kako to misli zašto sam došla. Nonšalantnim tonom mi je odgovorio da je njegov šalter za pakete te da sam trebala ići kolegici. Opet sam ostala zbunjena jer mi je ovo prvi put rečeno, nakon što sam mjesecima slala poštu na istom šalteru. Nisam ništa odgovorila, a djelatnik je samo komentirao „A dobro“ i zaprimio moja pisma. Žvačući prije spomenuti bombon, napravio je račun i naplatio. Bez ijedne riječi. Uzela sam račun i izašla iz pošte, ne shvaćajući što se zapravo dogodilo. Naime, pošta nije prodavaonica i ne možemo birati hoćemo li se vratiti ili ne. Daje li to pravo zaposlenicima da zaboravljaju na kvalitetu usluge?

Objavljeno 30.09.2011. u 09:18 | 0 komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>