07

utorak

srpanj

2015

Patrikovo pravo na sutra

Kada se dogodi neka tragedija u susjedstvu, svi do jednog u glas govore "bilo joj/mu je teško, ali nisam očekivala/očekivao da će do ovoga doći". Ma nemoj? Ako svjedočite obiteljskom nasilju, što fizičkom, što psihičkom, kako možete biti toliko licemjerni i reći "kako to nitko nije očekivao"?!
Ako ste se godinama držali po strani, smatrajući kako nije uredu miješati se u tuđe poslove, nemojte biti toliko licemjerni i izjavljivati tako što kada do tragedije dođe. Budite iskreni i recite - "Ja sam pizda koja nije imala hrabrosti ponuditi pomoć toj ženi kada sam imao/la priliku. Šutio/la sam. Šutjet ću i sada."

Ni najmanje ne podržavam majku koja u smrt vodi i svoje dijete. Svatko je gospodar svog života i nitko nema pravo oduzeti život drugoj osobi. Nisi Bog da možeš reći - "ja sam te donijela na svijet, ja ću te i ispratiti iz njega". Nisi.
Nikakav izgovor ne postoji.

Kako itko može znati kakav život će taj 6-godišnji dječačić voditi? Tko garantira da ružno djetinjstvo nužno znači i ružan život? Nisu svi slabi, mnogi se znaju izboriti za sebe. Nemaš pravo odlučivati za njega.
Patrik može izrasti u čovjeka koji će se boriti za prava djece koja žive u nesretnim i ružnim obiteljskim uvjetima.
Nisam vjernica, ali iz samog očaja se molim da nađu tu nesretnu ženu i njezinog sina. Smatram da je dovoljno vjerovati da postoji nada da će se predomisliti. I molim se.. Da ju netko zaustavi u zadnji tren i kaže joj da nije kraj svijeta. Da ima prekrasnog sina, i sama ta činjenica treba joj biti dovoljna da smogne snage i krene dalje. Jača. Mudrija. Nitko nije vrijedan toga da se odlučiš oduzeti si život!

S druge strane, mislim da bih vrištala na nju kako je licemjerna i slaba. Svatko može na svijet donjeti dijete, ali malo tko može biti Otac ili Majka.
Ženo, imaš jednu jedinu zadaću, a to je da malom omogućiš sretan dom. Ako ne možeš to sa svojim mužem, odi od njega! Ali idi u drugi život, ne u smrt!
Patrik ima pravo vidjeti slijedeći snijeg. Patrik ima pravo prvi put se zaljubiti, prvi puta nositi se sa slomljenim srcem, prvi puta biti onaj koji će nekome slomiti srce. Patrik ima pravo ići na ljetovanje s prijateljima. Ima pravo prvi puta birati buket za svoju najdražu/najdražeg.
Patrik ima pravo na prvi poljubac.
Patrik ima pravo na život i ti mu nemaš pravo sve to oduzeti!

Nadam se da do najgoreg nije već došlo, niti da će doći. Ali ako je kasno..?
Nije kriva samo ona, niti je kriv samo taj šljam od njezinog supruga; krivi su svi koji su to šutke promatrali, a da nikada nisu nešto rekli i poduzeli! Sram vas bilo sve! I obitelj i rodbinu i prijatelje i susjede! SRAM VAS BILO, vi licemjerne kukavičke pizde!! Ukoliko dođe do najgoreg, želim vam da do kraja života imate sliku Patrika u svojim mislima!
Dužnost svakog čovjeka je pomoći onom drugom, pružiti mu ruku i osvijestiti ga ukoliko sam/a nema snage za to. Svijet je postao ovako ružno mjesto samo zato što je malo ljudi koji ne okreću glavu od onih koji vape za pomoći. Svi su toliko okrenuti ka sebi da su same sebe uvjerili kako je njezin lažni i tužni osmjeh iskren. Tako im je lakše.
Nemojte da vam to bude utjeha, nemojte misliti da će vam tako biti lakše živjeti sami sa sobom. Krivi ste. I nosite se s time.

Nisam bezosjećajna i znam da mnogi prolaze pakao, ali prolazila ga je i moja mama. Prolazila sam ga i ja, baš kao i moji brat i sestra. Ali moja majka je bila prava majka u smislu te riječi. Znala je koja je njezina zadaća i provela je to do kraja. Nikada, baš nikada nije ni pomislila kako se nalazi u bezizlaznoj situaciji i kako je samo smrt rješenje.
Moja majka nije sebična, moja majka je znala kako nam duguje pravo na život. Moja majka ovu majku vjerojatno osuđuje.




Oznake: život

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.