Henryev svijet

Samo ću citirati Soft:
Vidim ja da te V. totalno opcinila, jer cak nisi film komentirao niti jednom recenicom, a znam da je film dobar :D :D

Poruke pred spavanje... Danas pokoji poziv, taman da začini vrijeme iščekivanja do večernjeg susreta...

Jučer sam bio na svom faksu i vidio da su postavili Teslinu bistu. Bilo mi je to drago vidjeti, nekako imam osjećaj da se svi ponose njime a jedino mi ne. Jedna me stvar malo smeta, a nikad to nisam spomenuo. Mislim da je naš novac krivo napravljen - evo objasniti ću. Budući da se na novac stavlja neke zaslužne pojedince koji su naš ponos ne bi li bilo logišnoi turistima pokazati koji su to velikani ponikli kod nas. I dođe turist a ono neki Zrinski i Frankopan, Mažuranić i tako dalje na novčanicama. Ne kažem ja da oni nisu veliki u našoj povijesti ali ne zaslužuju li imena poput Ruđera Boškovića, Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke ipak malo više pažnje jer ipak to su ljudi bitni za svjetsku povijest a ne samo našu. No dobro, znam da se novac radio u neko drugo vrijeme u drugm političkom ozračju kad je nacija bila ispred svega. Možda ćemo to ispraviti kad budemo radili naše kovanice eura:). Nadam se da shvaćate da je novac samo jedan dijelić toga na što zapravo ciljam. Žao mi je da su ljudi koji su velikani svjetske povijesti kod nas pomalo na margini.


Dodatak:
Jako sam sretan i tako je lako pomisliti kako bi sve moglo izgledati... :)

Danas nemam inspiracije, a imam volje nešto napisati, a i nekako kao da bi trebao nešto napisati...
Odlučio sam otvoriti knjigu koju sam dobio od jedne drage osobe i napisati ono što bude pisalo na toj stranici.
Sviđa mi se izbor.

Ni do jednog mjesta na koje bi bilo vrijedno stići ne vodi skraćeni put.

Ima onih dana kad kao da dobijete uvid u nešto i shvatite što treba, a što ne treba raditi. Iako ste to zapravo uvijek i znali. Kad vas netko pročita kao otvorenu knjigu.

Time to say good bye

Baš sam neki bezvoljan...

Op.a. naslov ukran od mog dragog prijatelja.

Kad sam se večer prije, odnosno day 3, vratio u hotel pričao sam sa dva recepcionera iz hotela. Pitali su me kako je bilo u Bruggeu pa sam rekao kako se premišljam između Genta i Brusselsa pa su mi rekli nek ostanem tu iako je Gent lijep. Malo sam si razmislio i zaključio da stvarno imam još neke stvari koje želim vidjeti u Brusselsu.

Napravio sam si plan kojim redom ću što ići pogledati jer je bila nedjelja pa nisam znao koliko će često voziti metro (neopravdano) a i da ne propustim nešto, a popis sam naravno zaboravio u hotelu, ali ipak obavio sam sve što sam htio. Uglavnom prva stanica bio Atomium i "kraljvske stvari" okolo. Nakon nekih početnih problema sa pronalaženjem puta našao sam se pred Atomiumom. Nekako nikad me nije privlačio na slikama, a uživo mi je bio stvarno lijep nekako sav se sjaji:). Nažalost bio je zatvoren tako da nemam pojma što je zapravo unutra:).



U blizini Atomiuma je kraljevski dvorac i prostori EXPOa. Ah da i neki nogometni stadion, nemam pojma tko igra na njemu, ali kako je relativno mali rekao bi nitko bitan - mislim. Atomium se nalazi u velikom parku koji je stvarno prekrasan i usred zime.



U sklopu kraljevskog posjeda nalazi se i ovaj botanički vrt sa egzotičnim biljakama. Ljudi kažu da je prekrasan, a otvoren je samo 10 dana u godini od čega je jedan dan namijenjen invalidima.



I tako dok sam se četao pored dvorca vidim kako se otvaraju vrata i lijepo si zamišljam kako princeza izlazi van i shvaća kako je oduvijek o meni sanjala i ja postajem belgijski princ. Ipak auto je samo prošao pored mene :( - jadna ni ne zna što je propustila :D :D.



Razgleda sam tako i ostale znamenitosti u blizini i otišao do nacionalne bazilike svetog srca. Nešto sam pročitao kako je to najveća kršćanska bazilika na svijetu. Stvarno prekrasno izgleda, nekako moćno. Prva ideja kad sam je vidio mi je bila da je idealna za krunjenje Aragorna:). Kako je bila nedjelja nisam išao u nju iako me zanimalo kako izgleda iznutra - ah drugi put...



Slijedeća stanica bila je crkva St. Catherine. Mislim da sam pročitao kako je to najstariji dio grada. Uglavnom začudilo me kako ta crkva nije održavana, odnosno čišćena pa nije jako lijepa. (ovdje sam stavio sliku na kojoj se ne skuži toliko koliko je kamen crn na nekium dijelovima...).



Ako obratite pozornost na dno crkve s lijeve i desne strane vidjeti ćete da tamo netko očito spava jer su razpete neke deke. Začudilo me koliko ima ljudi koji prose, koliko sam primjetio većinom su to bijelci što mi je isto bilo malo čudno. Jel to znači da su oni ljeniji ili je to slučajno ili...


Slijedeća i planirano zadnja stanica bio je Parc du Cinquantenaire. To je park koji je napravljen da bi kralj Leopold II (biti će još govora o njemu) proslavio 50 godina Belgijske države 1880 i time činio parižane/francuze zavisnima. Međutim čini se kako nije baš sve išlo kako je zamislio.



Naime ovaj slavoluk koji je na slici se trebao sastojati od samo jednog luka. Projekt za taj luk je rađen godinu dana, a kako ni tad nije bio gotov kralj je odustao od njega i odlučilo se napraviti ovaj sa tri luka. Međutim dovršen je tek oko 25 godina kasnije!!! Dakle država je bila već skoro duplo starija... Razočarala me malo veličina tog parka, nekako očekivao sam nešto veće, ovo je stvarno malo...
Pored slavoluka sa sa obje strane dvije poprilično velike zgrade. U jednoj je Muzej povijesti vojske a u drugoj Motoworld (izložba automobila) i Muzej umjetnosti i povijesti. Kako nije bio otvoren dio povijesti odlučio sam se da idem u vojni muzej u koji je BTW ulaz besplatan. Nisam se nešto posebno oduševio ima jako puno uniformi koje su mi nekako dosadne, doduše ima i totalno smiješnih:), ima mačeva, puški i slično. Ono što me fasciniralo je kako ima bogatu kolekciju tenkova rekao bi minimalno 30, a tek aviona od prvog aviona koji se koristio u belgijskoj vojski koji sliči onom braće Wright do najmodernijih tipa Mirage 5, Mig 23... Ovo je dio aviona koji su u toj jednoj hali.



Pogledao sam taj muzej i bilo je tek oko 15:30 pa su se otvarala mogućnosti da se još nešto vidi. Premišljao sam se između nekog Muzeja srednjevjekovnog Brusselsa i Muzeja centralne Afrike. Kako je u vodiću pisalo kako se tamo mogu vidjeti neke stvari koje se mogu vidjeti samo u Africi i tu onda sam odlučio vidjeti nešto kako bi Pythonovci rekli "something completely different".

Mislio sam da je to blizu, a vozio sam se tramvajem nekih 25 minuta od čega 20 nakon znaka na kojem je bio prekriženi Brussels tako da nisam baš siguran jel mi vrijedila tramvajska karta:) - nebitno:).
Uglavnom čium sam ušao fascinirala me jedna stvar. Čamac dug preko 10 metara izrađen iz jednog komada drveta. Stvarno impresivno izgleda!!!



Ima tu jako puno prepariranih životinja... Evo najslađe životinje;) Skakavac od nekih 35 cm.



Muzej je stvarno poslastica i ne treba ga propustiti. Ima jako puno predmeta od raznih oruđa preko kapa i maski do muzičkih instrumenata, kopija biljaka i slično... Kad sam vidio te njihove maske i zamislio u kojim uvjetima žive zaključio sam da su daleeeeeko napredniji od nas zapravo. Mislim te maske su me stvarno fascinirale. Najrađe bi vam stavio sve slike iz muzeja, ali ipak ne mogu:) pa ćete se morati zadovoljiti sa samo par.



Muzej je smješten i u nevjerojatno lijepom ambijentu. Nekakav mali dvorac ili palača, okružen prekrasnim vrtom...

Drugo jutro imao sam malo vremena za vrzmanje po kvartu gdje je bio moj hotel prije nego sam se zaputio na aerodrom. Kako se nisam mogao vratiti a da nisam probao belgijsku čokoladu to je bio cilj dana. Uglavnom smrznuo sam se kao onaj ženski organ čekajući da se dućan za čokoladu otvori. Let je bio na vrijeme i jaako ugodan.

Eto to vam je bio moj put, onako nije mi bilo pretjerano žao da se vraćam. Bilo mi je lijepo, odmorio sam se i nauživao ali i zaželio vidjeti neke ljude:).

Skužio sam na putu jednu stvar. Mislim da ovaj naš škoslki sustav što se tiče stranog jezika ima popriličnu rupu. Učimo kojekakve gluposti umjesto da barem jedno polugodište potrošimo na učenje imena jela i slično. Mislim ok snađem se u restoranu, ali zašto se moram mučiti i razmišljati što bi nešto bilo? Sasvim je sigurno da tko god ie negdje van u nekom trenutku mora naručiti nešto za jesti - zato nije li to možda i najvažniji dio nekog jezika? :)

Druga stvar koju sam zaključio je da sam nakon dosta premišljanja oko kretanja u školu stranih jezika konačno odlučio. Dakle, prvo sam mislio ići učiti njemački jer je koristan. Onda sam zaključio da mi je to ružan jezik i da mi se ne da. Polako sam se zapalio za francuski, a poslije mislio kako bi i kineski mogao biti dobar career move. Ipak nije baš da se pokazalo da ima tečajeva kineskog, odnosno našao sam jedan ali prilično skup. Sada kad sam se vratio iz Brusselsa zaključio sam da želim svakako naučiti francuski i krećem!!!

Eto konačno ste se riješili postova o Belgiji:))

Dakle svanulo je jutro, ispravak nije još bilo svanulo subotnje jutro a ja sam već doručkovao i kovao plan. Odlučio sam se dan prije ići u Brugge (Bruž franc. ili Bruhe flam.).

Svi su mi govorili kako je to lijep grad i da ne mogu propustiti to pa onda vlak pod noge i krenuti.
Imaju genijalnu željeznicu. Osim što je točna i udobna ima i neke dodatke. U svakom vagonu ima display na kojem pišu informacije kao što je za koji grad vlak ide, koja je slijedeća stanica, par minuta prije nego uđe u grad na razglasu jave u koji se grad ulazi - ma super...

Stigao ja u Brugge i odmah me čeka prizor.



I oni su kao i nizozemci freakovi za bikeovima a ovo je samo dio parkinga. Uglavnom na kolodvoru sam pratio znakove za izlaz a kako je peron na kojem je stao vlak bio zadnji izašao sam kroz nekakav stražnji izlaz na suprotnu stanicu od kolodvora. I tako gledam ja kao da sam došao u neku selendru. Nigdje nikog, neke stanice za bus, ali ništa mi nije jasno. Onda se pojavila neka retardirana žena s a malo poslije i neka žena s najdebljim naočalama koje sam ikad vidio. Već sam mislio da sam fuck up, ali pojavio se bus i lijepo me odvezao do centra. Uglavnom stvarno je lijep Brugge. Ovo je centralni trg. Na njemu je i ova utvrda Belfont ako se ne varam na čiji se toranj možete popeti. Treba do gore 366 stepenica proći i iako to izgleda kao nešto prestrašno zapravo uopće nije i još ako vam kažem da sam se penjao odmah nakon što sam ručao stvarno nije strašno:). Od gore puca prekrasan vidik.



Grad me zapravo dosta podsjetio na Amsterdam valjda zato jer je arhitektura jako slična a isto grad ima kanale. Ali ipak puno je ljepši od Amsterdama, barem koliko se sjećam Amsterdama od maturalca. Ne znam da li je cijela gradska jezgra zaštičena ili šta ali na svakoj kućici je znak zaštičene baštine UNESCOa. Evo tipičnih primjera kućica.



Po gradu se možete voziti i u kočijama kojih ima prilično puno. Ipak kako nisam bio s "nekim" nisam išao s njima...



Ima jedno prekrasno mjesto zove se Minnewater (ako se dobro sjećam) odnosno Jezero ljubavi. Stvarno je krasno tu. Na slici se baš i ne vidi ali ima puno patki i labudova, a u pozadini je još jedan miran park, mislim da je tu u proljeće ljeto stvarno krasno... Ma i sad je samo što je hladno:).



Na preporuku G. koja mi je i posudila vodič koji sam koristio na putu išao sam i na vožnju kanalima koja kreće odavde. Iako se možda ne čini kao neko lijepo mjesto meni se jaaako svidjelo, baš onako isto zrači nekom mirnoćom.



Ovako izgledaju tipične kućice iz brodića.



Grad ima dosta vrata svih veličina, boja i namjena ovo je jedan manji primjerak.



Kakav bi to grad koji drži do sebe bio a da nema vjetrenjaču:).



Ne znam jel primječujete da na njenim krakovima stoje boje plava-bijela-crvena odnosno nizozemska zastava. E sad nije baš da nešto poznam njihovu povijest pa mi je i to djelomično misterij, ali u Bruggeu su natpisi ulica samo na Flamanskom a i znak grada ima nizozemske boje tako da se čini kao da ste u Nizozemskoj a ne Belgiji ili se možda varam...

U Bruggeu je blizu glavnog trga još jedan trg Burg koji je također jako lijep



I to je otprilike Brugge, iako niste ni približno dobili dojam kako je to jako ugodan i lijep grad sa živim ulicama i onim mirnim i tihim u kojima se osjećate kao da ste u nekom drugom vremenu bezbrižni i pomalo sanjivi...

Vratio sam se u Brussels i naravno treba nešto i pojesti. Prije toga skočio sam u jedan Internet cafe da vidim šta ima na netu. Pogledao par blogova i išao napisati jedan mail. Isuse kakvu tipkovnicu imaju ti francuzi. Da mi netko priča ne bi vjerovao. Slovo M je negdje tamo gdje je Đ, točku sam jedva našao to je shift + ona tipka pored nule, ma uglavnom neki nevjerojatan raspored... Odlučio sam se otići u neki restoran pored hotela. Istina konobarice su sve neke mlade i ajde ne izgledaju loše, ali sve im moraš tražiti triput da bi dobio. Skoro je lakše za sve se pobrinuti sam. Uglavnom nismo se još dotakli pasa, zapravo to je bio prelomni trenutak kad sam shvatio neke stvari. Došla je neka žena sa psom u restoran i sjela za stol pored mene. Pas je izgledao potpuno jednako kao Stich iz Lilo i Stich, ma totalno isti i sa onom svojom ružnom facom buljio u mene kako jedem. Onda je vidio nekog drugog psa u restoranu pa mu je on ipak bio zanimljiviji ili zanimljivija:). Uglavnom što sam i kasnije skužio sa psima možete ići bilo gdje i nije bed, iako je i u vodiču pisalo da je grad pun psećih, hm nusproizvoda, nisam ih baš puno vidio, ali sam ugazio u dva:)). Uglavnom ako imate psa u Belgiji bi vam bilo genijalno.

I tako je završio predzadnji dan.
Premišljao sam se da li zadnji dan ići u Gent ili razgledati što je preostalo u Brusselsu i odlučio se za ovo drugo i drago mi je da jesam...

Prvo par riječi općenito o Belgiji. Ima nekih čudnih detalja, npr. grad je još bio okićen, ali većinom dućani nisu imali jelke nego neke bjelogorične grane (čitaj bez listova) ofarbane u bijelo, zabodene u neki lonac sa pijeskom - uglavnom nije baš lijepo:).
U metrou je sve bilo puno mladih, ne znam jel se ovi stariji ne voze metroem/tramvajem ili sam ja to išao uvijek u neko čudno vrijeme... Naravno moram malo pričati i o belgijankama. Pa nakon što sam od španjolki prošle godine očekivao krasne mulatkinje i onda se teško razočarao od belgijanki nisam ništa očekivao, ali zgodne su cure (pouka čim manje očekuješ više dobiješ :D). Dakle ima jako puno crnkinja, ali nisu to zgodne mulatkinje nego one iz centralne afrike (Konga tj. Zaira) koje su jaaako crne dakle to ništa. Arapkinje ionako ne možete vidjeti od onih marama dakle i njih zaboravite. "Prave belgijanke" izgledaju baš ok, ne nešto previše zgodne onako čisto ok...

Nego da pređem na drugi dan. Ujutro u 9 sam trebao biti u komisiji. Uglavnom dan je prošao dobro, a par mojih prijedloga se prihvatilo tako da sam se osjećao korisnim što sam došao:). U podne smo morali ispraziniti dvoranu jer je nekom drugom trebala. Skoro svi su bili sa torbama samo ja bez njih što mi je nekako bilo čudno. Jedna je slovenka ostajala do ponedjeljka ali ipak se nismo vidjeli jer je bila kod neke prijateljice. Uglavnom krenuo sam po gradu i svidio mi se baš. Krenuo sam u razgledavanje, ubrzo sam sreo i španjolce koji su sutradan ujutro imali let pa smo onda skupa otkrivali grad. Stvarno je lijep... Tokom šetenje po gradu sreli smo još pola ljudi koji su bili na sastanku što isto govori u prilog koliko je zapravo mali grad...
Evo nekoliko slika.

Ovo je katedrala. Mene je ostavila bez riječi. Stvarno je nevjerojatna. Doima se baš kao da ste došli na neko važn i veliko mjesto, sa svih strana nešto zadivljujuće. Kaže španjolka da je jako slična i Nottre Dammeu (ili kako se već piše). Druga i treća slika su ispale malo mutne... Ali mislim da na drugoj možete vidjeti na vitraju kako su nevjerojatne boje iako se baš i ne vidi što je na slici:))...



Evo i par slika grada. Nekako moram priznati da nisam zadovoljan slikama, nisu onoliko lijepe koliko je grad lijep, ali nema veze...



Naravno tu je i nezaobilazni dečko koji piša :)



Ovo je cesta u centru u kojoj je sve puno dućana. I kako su bili veliki popusti a meni trebale tenisice uletio sam u dućan - Foot Locker. Mislio sam da bolje mjesto od toga za tenisice ne može biti kad ono unutra samo modeli "yo brother". Mislim, kužim da je sve puno crnaca (hm sad ispadam rasist) ali neke patike tipa za trčanje ili tenis bi dobro došle u ponudi...



Na slici su stabla koja su puna dječijih cipela, nije u kadar stalo još desetak stabala. Nisam uspio saznati koji je smisao toga:).



Ipak ima i nešto što mi se ne sviđa. Brussels raste i niču nove zgrade od stakla i čelika i nekako mi to ne ide uz ove stare lijepe zgrade. Iako je metro divna stvar jer se stvarno brzo stiže bilo gdje tako mi je nekako tmurna ta atmosfera, u smislu da ne znaš jel noć ili dan, jel sunce ili kiša. Sve je u gradu puno prodavaonica čokolade po kojima su poznati. Probao sam čokoladu tek zadnji dan - shame on me, dobra je ali mi nije bila woow:).
Uglavnom poslije te poprilične šetnje zaspao sam kao top u 21:30, jedva sam držao otvorene oči dotad.

Odluka je pala ako ujutro budem dobre volje idem u najljepši belgijski grad Brugge! (naravno da me bila volja)

O Bruxelles, a i Belgiji, nisam znao praktički ništa osim da je de facto to glavni grad EU. Malo po malo saznao sam neke stvari. Mislim da ću napraviti malo poduži izvještaj s puta pa će to ići dan po dan. Ako se nekom ne da čitati naravno da ne mora...

Krenimo redom. Kupio sam kartu Zagreb - Brussels - Zagreb, a kako je Croatia Airlines promijenio red letenja Let je bio Zagreb - Amsterdam - Brussels - Zagreb. Trebao sam biti u 11h u Brusselsu, a s tim promjenama u 12h, još uvijek dovoljno da stignem u prostore agencije za sastanak u 13h.

Day 1 (četvrtak)
8:00 (boarding time) - još uvijek nema nikakvih aktivnosti na šalteru, ne zvuči dobro. Obavijest na razglasu da se zbog magle u Amsterdamu let odgađa, slijedeća obavijest u 9:00, a avion je trebao krenuti u 8:25. Dakle već postaje jasno da kasnim... No ionako je početak samo predstavljanje i slično...
U 10h konačno krećemo. U Amsterdam slijećemo a da sam ja mislio da još uvijek prolazimo kroz neki oblak - bila je užasna magla koja je stvorila gužvu i dodatno kašnjenje. Uglavnom sa dva sata kašnjenja stižem u Brussels. Da odmah razjasnim nešto oko grada - kako su u Belgiji službeni jezici francuski i flamanski tako su u Brusselsu SVI natpisi na dva jezika. Bruxelles (franc.) i Brussels (flam.) također predstavljaju ta dva jezika... Ako mislite da su jezici jako slični moram vam odmah reći da nisu ni približno. Evo primjera imena jedne stanice metroa Arts - Loi (franc.) ili Kunst - wet (flam.). Uglavnom taman sam stigao na sastanak na vrijeme kad počinju zanimljive stvari. Tražio sam mjesto i sjeo do nekih talijana, kad sam počeo s njima pričati talijanski i rekao da sam iz Istre odmah su zaključili kako sam i ja zapravo talijan. Ima jedna zanimljivost oko Europske komisije, moda ste vi već čuli za takve stvari ali ja nisam. Uglavnom dobio sam akreditaciju, odnosno ono što se zaljepi na sako da drugi vide da ste posjetitelj i da imate pravo biti tamo. Nakon nekog vremena (nekoliko sati) na njemu se pojave crvena slova "Expire", zgodno...
Uglavnom već me se prvi dan dojmio javni promet koji iako je jako kompliciran jako je brz i sve živo je povezano budući da ima jako puno linija što metroa, premetroa, tramvaja i autobusa. Ubrzo sam shvatio i da grad nije nešto posebno velik, rekao bi kao Zg.
Navečer smo išli u grad na večeru, našli smo se na ovom mjestu.



Krasno jel tako? Ah da, u autu u ZGu sam zaboravio kapu i rukavice tako da sam se smrzavao kao p... dok nisam kupio kapu, a za rukavice sam se junačio i tek se u subotu u Bruggeu predao:).
Večera je bila ok, iznudila je samo 20 EUR iz mog novčanika, iako sam mislio da će ispasti skuplje... Ljudi su bili ok, sa svih strana i večer je ugodno prošla u polu poslovno polu privatnom ozračju...
U metrou uopće nije strašno niti po noći ići...

Ok znam da je ovaj post bezveze i bez slika ali sutra će biti bolje...

Dakle, ako ne odgovaram na vaše komentare to nije zato jer se bojim ili šta ja znam nego idem sutra u Brussels na sastanak u vezi solarne energije - jednog projekta. Mislim da to govori i o mom mišljenju o obnovljivima, ukoliko ste po prošlom postu pomislili da sam protiv njih:)). Uglavnom tek se u ponedjeljak vraćam do tad stojte mi dobro...

Misao dana:
U pravom društvu i najgluplji film može biti najzabavniji. :)

Gledam jučer onaj otvoreno. Inače nikad to ne gledam, ali eto tema koja me profesionalno a i osobno zanima pa rekao da vidim. Kao prvo voditelj mislim da je protiv nuklearki pa tako u studiju zapravo nije bilo nikog od nuklearaca. Mala digresija često se pitam da li Branka Šeparović zaista vjeruje u gluposti koje govori, no nećemo ovaj put o njoj i njenim biserima. Dakle sastav je pomalo bio upitan, a Granić se plašio reći svoje mišljenje.
Nego druga stvar, ovi zeleni me fasciniraju. Oni nikako da shvate da ako o nećemu želiš pričati i još važnije odlučivati moraš o tome i nešto znati. Pa nuklearka i vjetroelektrana su sasvim dvije različite stvari za različite namjene. Slabo mi dođe kad čujem "opasnost gradnje nuklearke". Ne kažem ja da su nuklearke idealne, ali pisao sam i jedan mali referat na faksu. Plinske elektrane uopće nisu dobre, njihove su emisije ekvivalnetnog CO2 u cijelom energetskom lancu su zapravo u rangu sa elektranama na ugljen. Elektrane na ugljen u atmosferu ispuštaju sve i svašta npr. teške metale pa mi to poslije lijepo pijemo i jedemo. Hidroelektrane opet ovise o vodi što nije toliko kritično, ali se zeleni i njima protive zbog ptica, podzemnih voda i što ja znam čega sve ne. Nuklearke zbrinjavaju sav svoj otpad, dakle osim grijanja rijeke i/ili zraka nemaju nikakvog utjecaja na okoliš - nikakvog. Međutim ona je zelenima neprihvatljiva. I sad je pitanje osim iz vjetroelektrana iz čega proizvoditi struju prema zelenima?!?!?
E sad, dopuštam to da budu protiv gradnje bilo kojeg energetskog objekta, ali onda nek oni ne koriste struju kad nam već brane da ju proizvodimo pa nek se onda protive i prosvjeduju koliko hoće. Upoznao sam osobno Tonija Vidana i neke druge zelene iz Europe i Hrvatske i fascinira me to kako oni pričaju o stvarima o kojima nemaju pojma, nazivaju stručnjake neznalicama i kažu kako bi jedna domaćica nešto bolje napravila, a sami nemaju pojma o čemu pričaju.

Kad se priča o nuklearkama uvijek se svi love Černobila. Dakle ono što se tamo dogodilo nije bilo iz čistog mira, osoblje je izazvalo nesreću i tu nema uopće dileme. Ugasili su sve sigurnosne sustave, radili stvari koje nisu smjeli i uz to na reaktoru koji ima loše karakteristike koje su dopustile da se tako nešto dogodi.

Demokracija je krasna stvar ali iza nje stoji i odgovornost da znamo o čemu odlučujemo!


Dodatak:
Kako je post linkan na naslovnici vidio sam da fali jedno objašnjenje. Dakle energetičari nemaju apsolutno ništa protiv vjetorelektrana dapače dobrodošla je svaka gradnja njih, ali ima nekoliko problema. Kao prvo vjetroelektrane su jako skupe po jedinici instalirane snage i priključnim vodovima. Drugo rade jako malo sati godišnje, a puno manje punom snagom. Treće i najvažnije ne puše uvijek vjetar odnosno ne prejak i ne preslab da bi vjetroelektrana radila a time niti ne znate kad će elektrana davati energiju. Četvrto kako su male snage treba ih jaaako puno da bi njihova instalirana snaga nešto ozbiljno značila, barem stotinjak (na Pagu ih je 3).

Koga zanima više, zanimljivo i stručno mišljenje (znam da je već bilo linkano ali eto još jedne prilike.

Ovo će biti malo poduži post ali molio bi da ga pročitate možda će vama ili nekom vama dragom biti i korisniji nego što mislite.

Još kad sam bio mali najviše sam se bojao da će doći lopov i zadaviti me u vodi. Kad sam nešto porastao imao sam nekakvu epizodu u vodi i nekako ne volim glavu staviti pod vodu nakon toga, možda je to neka moja slaba točka. Ipak to je samo početak priče.
Negdje u drugom srednje mi je mama napravila ručak, bila je neka maneštra (vjerojatno vam je jasniji izraz varivo ili tako nešto slično, uglavnom grah sa povrčem). Pričao sam duže na telefon i mama me požurivala jer će mi se ohladiti nekako sam počeo brzo jesti, kao da nadoknadim – greška. Bio sam sam u sobi i krumpir mi se zaletio u dušnik. Jedva nešto malo zraka mi je prolazilo, mislio sam da ako popijem vode da će biti bolje ali skužio sam da ne mogu popiti vode, srećom bila je to dobra odluka jer mi je čaša ispala iz ruke i mama je došla vidjeti što se događa. Heimlichov zahvat je pomogao. Možda ste nekad ovaj dio priče već čuli na mom blogu. Nastavak se dogodio jutros. Jeo sam krofnu htio sam naglas pročitati neku reklamu za Lidl, i zaletio mi se komad krofne u dušnik. Nije bezveze ono što su nas učili kad smo bili mali da se ne priča dok se jede. Uopće nisam mogao disati, dignuo sam se i opet otišao do mame i uspio joj dati do znanja da ne mogu disati. Heimlich je opet pomogao. I opet smo se zagrlili kao da se nismo vidjeli godinama. Po drugi put mama mi je spasila život!!! Odite na ovaj link (bolje nisam uspio naći) i naučite, ako ne znate, što napraviti ako se netko u vašoj blizini guši, molim vas!!! Inače čitao sam da se popriličan broj ljudi godišnje uguši za stolom zajedno sa ukućanima bez da ostali shvate što se događa. Kad god netko za stolom zakašlje, nakon one moje prve epizode, pogledam ga i pitam jel u redu...
Inače čitao sam u jednoj knjizi Ona strana i povratak da svatko kad bira svoj život predvidi tri 'izlaza' koje onda u hodu odluči da li njima izaći ili ne. Vjerojatno su ovo bila moja prva dva izlaza.

Dragi moji od danas sam ponosni vlasnik novog Clia. Oduševljen sam totalno, nekako je puno bolji od onog što sam očekivao. Prezadovoljan sam!!! Jedva čekam da u srijedu krenem s njim u Pulu:).
Nadam se da je i vama ova godina počela jednako dobro.

Dragi moji,
želim Vam nevjerojatno dobru 2006. koja će biti samo uvod u 2007. i tako uvijek iznova ;).