|
slika: digital artist
Tebi…Ženo koja još uvijek ležiš u lancima
kojoj je sreća okrenula leđa…
Ti koja trpiš u mukama, pomalo slijepa, a korak trom…
Tebi…koju ženom zovu, a još sužanj jesi…
Gažena… u krletku poput ptice smještena…
Tebi…kojoj su krila podrezana, a sunce nikada ne sije…Samo mrak ,galama, udarac i bič. Mjesec ti tugu i sjetu nosi…
Tebi …silovanoj koja patiš u boli, što poput kvočke pilići kupiš i skrivaš patnju…
Oslobodi se…Skini kariku s lanca, korakni korakom snažnim…Ne okreći se, samo naprijed, otvori oči… ne živi u mraku…
Nemoj da ostariš u neznanju. Razapeta, nijema i neshvaćena. Potraži pomoć…ima onih koji ti mogu pomoći…Ne plači više,sahrani prošlost, pogledaj u budućnost…
Progovorih stihom… nepravda me boli
Daj mi ruku, isplači se…Budi hrabra i sretna
znaš da ti to možeš želiš…
jer ipak ti si ŽENA!!!
P.S.Posvećeno svim ženama koje trpe od nasilja
copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT
ISBN 978-5953-56342-7-02
posveta u ovoj knjizi je:
„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.
Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“
Helena Horvat
|
