petak, 18.08.2017.

PUT U VJEČNOST



slika: digital artist

Osjetih snagu dodira
siluetu božanskog
izronjene iz dubine
podsvijesti ili snova
privlačnosti snage
neobjašnjive energije
uzdigavši me visoko
do svemirske putanje
koračajući u vječnost
skupljajući blago
ostavljeno u
izgubljenom vremenu
nedosanjanih snoviđenja
ulazeći u svijet
najvrednijeg trenutka
nošena svijetlošću svemira
bestjelesnu dimenziju
slušajući pjev božanskih
anđela …

Moje oči su već
gladne tvojih pogleda
dok putujem kroz vječnost
srce mi žeđa
za tvojom ljubavi
ali moja želja za
putovanjem u vječnost
snažnija je od straha
ili bojazni od pada
u beznađe...


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:
„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.
Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


12:38 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 17.08.2017.

ŽIVOT BEZ KRINKE




slika: digital artist

U carstvu snova
svaki je život poput sna
ponekad si princeza,
a ponekad
djevojčica sa žigicama
ili samo sjenka…

Svako novo jutro
jedna nada …
a svaki ugasli dan
strepnja…

U grču noćne more
krik iz tame
strašnih snova
ljudi u krinkama
sreću ti nude...

Svaka tvoja želja…
ispunjena
svaka tvoja bol…
nestala...

Postala sam besmrtna
u carstvu snova …
da li je to kazna
ili carstvo nebesko,
djelić mašte
koja besciljno luta?

Život me opet budi…
pomisao,
da li je to san ili java
nešto što mi sreću nudi.

Spokojni život…
bez krinke
što pokušavam skriti…


copyright ©Helena Horvat 17.07. 2011.


10:06 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 11.08.2017.

ČETIRI JAHAČA APOKALIPSE



slika: http://www.novizivot.net/wp-content/uploads/2016/07/etiri-jaha%C4%8Da-apokalipse-e1469267729658.jpg


Jahali su stoljećima, kroz pustinje i ravnice dojahali tako sretni, pobjednički…

Prvi jahač na bijelom konju,dojahaše poput kralja, na izgled mio i drag,opak ko vrag, razape svoju strijelu, želeći osvojiti zemlju cijelu. Pohlepa mu od sveg jača, ljuto zboriše i narod zavadiše.

Stiže drugi jahač, na konju vrancu crveno smeđim, da pomogne kolegi,da budu jači i žešći, s mačem u ruci pokosiše brata. Brat na brata krenu, krv samo sikće, žene plaču, koljači se smiju, evo nama rata…

Kad dojaše treći jahač, na konju k'o ugljen crnom, veselju nema kraja,sad će on da pravdu kroji…
Narod gladan, a on pun ko brod, u ruci drži mjerku za hranu,on je taj što će da važe, tko će jesti više,a tko će da skapava…

Evo nama i četvrtog jahača na konju zelenku, brusi zube, prizor dojmljiv…Glad zavlada, bolest prijeti neka nova, jad se sprema kojoj zasad lijeka nema,samo smrt se smiješi sve u pakao da riješi.

Tako narod na zemlji cijeloj, bez sklada i ljubavi osta…Glad… jal…bolest i smrt nam daše, Vrag i Šejtan se vesele,zavadiše i pobijediše …Narod slijep ne vidi kud ide. Moli Boga i Alaha …Još kojeg da se nađe…
Ne zna narod da Bog je jedan, bez obzira kako se zvao, želi samo da mira bude ljubavi, sloge, nikad da ne zavadiše ljude sit gladnog da nahrani, zdrav bolesnom da ohrabri…

Ej, narode, do kad ćeš tako, da te glupim prave, ono malo novca što si radeći stekao uzeše ti do zadnje pare, prije nego što si „keks“ rekao. Brinu oni za džep svoj, ali brate, gledaj sebe, gdje ti ponos tvoj? Ne daj dušu Đavlu i Šejtanu, nego ne poklekni, umom bistrim ti nastupi, digni glavu ponosito neka oni sebe grizu pa neka riješe svoju krizu.

Nije sve u punom džepu, nego treba cijeniti sebe ko i druge, steći snagu i reći „NE“.

Mijenjati sebe ako treba, za grijehe, pepelom se posuti, ali nikad više da bijesom se zbori, nego ljubav da prevlada, da kod svih naroda sreća zavade.


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.
Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


15:08 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 07.08.2017.

BEZNAĐE



slika: digital artist


Lutanje ulicama pognutih glava, tuga u očima.

Osjećaj beznađa i zarobljenosti u svojoj nemoći
Očaj… Život pun gnjeva. Strah…

Gledanje u dno provalije,
a dno se ne nadzire,
osjećaš se poput stranca
u ovom napaćenom svijetu,
gdje je čovjek, čovjeku vuk.

Neshvaćeni…Osjećaj ogoljelosti
u pogledima prolaznika.

O, Bože što je narod zgriješio,
da si ga stavio na kušnju…
To što je pošten bio,
radio krvavo za licemjere
koji govore o boljitku,
a zemlja plače od bola
koliko su je poharali
svojom gramzljivosti i bahatosti
šepureći se u svojoj samodopadnosti.

Smiješe se svojim izljevima gluposti,
i stezanjem remena, a rupa više nema
kažu…za navodni boljitak,
hraneći narod praznim obećanjima,
koji je pao beznađe izgubivši ono malo dostojanstva
koje mu je ostalo u svojoj čistoći življenja…
gdje pravda nestade u svijetu demokraciji
ili je to još jedna farsa kojom nas „podojiše“.


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.
Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


20:22 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 01.08.2017.

ZOMBIJI



slika: digital artist


Dižemo se iz praha poput Zombija
koračamo prostranstvima ovog ludila
želeći izbjeći smrt, klanjajući se mrtvima
učinivši ih vječnima, dok hijene razdiru našu dušu,
pojeći se krvotokom naših života
proganjajući nas u našoj lakovjernosti,
ne bi li nasjeli na njihove laži.

Hodamo poput živih mrtvaca,
hraneći se riječima laskavaca.
tobožnjih…dobronamjernika
koji žele sebi učiniti moćnijim,
gazeći po nama kao robovima,
ne bi li nam iscijedili posljednju kap krv
i koja nas održava na životu.

Truju nas godinama, postali smo obamrli
u svojim mučninama i tako godinama…
usadili u nas paralizu kod zdravih udova
od koje bolujemo zbog naše nepokretljivosti i
ispijanja mozgova postali Zombiji
jednog tužnog vremena.


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


16:13 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 28.07.2017.

SMRT POLITIČKOG KARNEVALA



slika: digital artist


Pale su maske moćnika, sve smrdi na pokvarenu ribu što se godinama čuvala u toplini naših dušobrižnika, u moru prijevara i laži. More ih izbacilo. Sve ribe isplivale nasuho, neke u kašetama vrckaju hladeći se na ledu, čekajući da ih lagano stave na gradele. Da se malo prže…

Pržili su nas godinama na tihoj vatri i svojih nebuloza gosteći se našim mesom, dok su kosti bacali mačkama, da nas razvlače do nemilosti, kupali se u plimi dobroga vina, opijajući se našom krvlju, nisu čuli vapaje malog čovjeka.

One velike još nisu u mrežu ulovljene, bacakaju se poput lososa, plivajući uzvodno, ne bili se ponovo omrijestili negdje u europskoj zajednici,tražeći utočište u obilju koje im izmeće.

Skinimo mrene sa očiju…Upalimo svjetlo, ne dajmo da nas više vozaju…

Pratimo, ne dajmo da sve trune, da nas lome, riječ naša nek' se čuje…Zemlja naša da više ne boluje od karcinoma zvanog:
NEMOĆ…TUGA …BOL… I JAD


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


10:30 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 25.07.2017.

ZEMALJSKI BAL TAŠTINE



slika: digital artist


Na ovom zemaljskom balu punog taštine
ostati čiste savjesti, zdravog razuma
pleasti kako bi drugi htjeli u ritmu
prijevara i laži, da nas povijaju
kao žito koje se povija na vjetru…

Napustiše nas bogovi,
ostavivši nas u raljama morskih pasa,
žedne naše krvi
izjedajući posljednji atom naše snage,
gazeći po nama kao da gaze tuđinskom čizmom…

Smatrajući se bogovima bez kajanja govoreći,
otrcane istine koji svi znaju
i opet im se klanjaju kao roblje, gradeći
im velebna zdanja da uživaju u ovom
njihovom zemaljskom raju…

Koprcat će se u Čistilištu,
ako do njega uopće dođu,
ali bez obzira na njihovo
lizanje oltara, zazivajući ime Božje,
cvrljit će se kao „čvarci“
u dubini pakla ognjenog...


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


19:15 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 20.07.2017.

ISPOVIJED „BOGATE“ ŽENE



slika: digital artist


Dotakni me, prijatelju, ljepotom duše svoje…
kad zatvorim oči, tada te bolje vidim…
osjetim tvoje srce…Dušu…
griješio si…to je ljudski…
ali onu iskricu dobra koju posjeduješ
treba je njegovati kao cvijet koji treba vodu.

Postat će ti duša…iskrenija…
srce…tako nježno i toplo…
tako je i s prijateljstvom…
nepatvorena ljubav prema prijatelju
radi čuda…

Znaš…
tako je i s malim djetetom,
moraš ga nahraniti mlijekom
i pohvaliti za sve dobro što je naučio i učinio.

Ja sam ti samo obična smrtnica
koju je priroda izdvojila
radi mog posebnog duha,
vedrog, ponekad tužnog,
onog što ne zna mrziti, ali zna praštati …

Poneki bi me izdvojili želeći da budem
osamljena i tužna u svojim stihovima…

Prijatelju,… moraš i ti mene razumjeti…
sa svim mojim vrlinama i manama.
prihvatiti druge onakvima kakvi jesu,
bez obzira na njihovu različitost
bilo hendikepa, rase, vjere.

Kad si sposoban prihvatiti druge
onakvi kakvi jesu, ti si bogat i sretan čovjek.

Moram ti priznati ja sam jako sretna i bogata žena…


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


17:28 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 18.07.2017.

TEBI …ŽENO ŠTO SUŽNJEM TE ZOVU



slika: digital artist


Tebi…Ženo koja još uvijek ležiš u lancima
kojoj je sreća okrenula leđa…

Ti koja trpiš u mukama, pomalo slijepa, a korak trom…

Tebi…koju ženom zovu, a još sužanj jesi…

Gažena… u krletku poput ptice smještena…

Tebi…kojoj su krila podrezana, a sunce nikada ne sije…Samo mrak ,galama, udarac i bič. Mjesec ti tugu i sjetu nosi…

Tebi …silovanoj koja patiš u boli, što poput kvočke pilići kupiš i skrivaš patnju…

Oslobodi se…Skini kariku s lanca, korakni korakom snažnim…Ne okreći se, samo naprijed, otvori oči… ne živi u mraku…

Nemoj da ostariš u neznanju. Razapeta, nijema i neshvaćena. Potraži pomoć…ima onih koji ti mogu pomoći…Ne plači više,sahrani prošlost, pogledaj u budućnost…

Progovorih stihom… nepravda me boli

Daj mi ruku, isplači se…Budi hrabra i sretna
znaš da ti to možeš želiš…
jer ipak ti si ŽENA!!!

P.S.Posvećeno svim ženama koje trpe od nasilja


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


15:12 | Komentari (2) | Print | ^ |

subota, 15.07.2017.

PODARIMO IM ŽIVOT DOSTOJAN DJETETA



slika: digital artist


Rađaju se s plačem na licu,uvjeravajući sve oko sebe da su živi.

Mala krhka bića, bezopasna što otvaraju svoje očice, ne svjesna istine koja ih okružuje i čeka…Žele živjeti ovdje među nama, gdje žive majke i njihovi očevi, gdje su bake i djedovi, braća i sestre.
Ne žele biti napušteni i ostavljeni…

Zaslužuju ljubav dostojnu ljepote tako malog krhkog bića …

Što se to događa u ljudskoj psihi, u vremenu kad se jedva preživljava, živjeti poput zvijeri, ostavivši svoju mladunčad odbačene u svijetu grabežljivaca…

Hej… stanite… Osvrnite se oko sebe, promislite… Što je život bez ljubavi?

Kao stablo koje nikada nije procvjetalo, koje nije imalo plodove, kao cvijet koji nije imao svoje sjeme… Ne živite u tami postojanja…

Zato živimo, životom ljubavi, u nadi da za nama ostane plod ljubavi koja će nas podsjećati na tragove života koje smo posijali…

Podarite im život dostojan djeteta…

Mazite ih… pazite ih, život je tako kratak da bi ste si uskratili uživanje u ljepoti postojanja nježnih, tako nevinih i iskrenih bića kao što su djeca…


P.S.
Posvećeno napuštenoj djeci u domovima u nadi da će pronaći svoj dom…


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


10:56 | Komentari (6) | Print | ^ |

četvrtak, 13.07.2017.

ŽIVOTNO IŠČEKIVANJE



slika: digital artist


Tisuću puta sam se zapitala što stalno iščekujemo…
Kad ste dijete malo, nemoćno, želite da vas vole. Da imate sretno djetinjstvo, da vas ljube, maze, paze, pričaju bajke.

Kad malko odrastete…
Kažu: - Nisi više dijete, moraš odlučiti što dalje…
Koje škole izabrati i završiti ?

Ali opet se netko nađe, tko će da ti pametuje pa kaže:
- Ne nije to za tebe, ja sam odlučio umjesto tebe, tako ili nikako..

A ti opet, nemoćan da se boriš sa „vjetrenjačama“, pogneš glavu i misliš tako je…Trudiš se, od tebe očekuju najbolje. Svi sretni, ti završio što su od tebe očekivali..
A, ti…Jesi li ti sretan?.Ma tko tebe pita nisi punoljetan, još te oni hrane …

Dođe dan kad postaneš punoljetan, pa misliš nitko ti nije ravan…
-E sad da vidim tko će da mi pametuje, sad sam ja onaj, što može sam odlučivati…
Zaposlio si se, ma vidi čuda, sad imaš i svoj novac…
Niko ti nije ravan...Ali i tu moraš biti pognute glave, ako želiš da bude kako je netko zamislio. Tako ili nikako …
Godine prolaze…Mladost iščezava…Udaš se ili oženiš, iščekuješ da će ti život biti idiličan…Med i mlijeko.
Konačno nađeš srodnu dušu…Nadaš se...
Došla djeca, ma nema većeg vesela i radosti…
Pružaš im svu ljubav, koju vi niste imali…
Pričate bajke, vodite na izlete, pružate sve što možete…
Pazite ih mazite, dajete im smjernice,
ali nikako da ih zakinete u njihovim pravima…
Sami odlučuju , koje škole upisati…
Koje fakultete završiti…Vi ste tu da im pomognete.

Opet se neko nađe da pametuje, pa se uhvatiš s njime u koštac, ne dozvoliš da neko bira umjesto njih, ipak su oni individue za sebe, „krojači“ svoje sreće …

I tako jednog dana postanu i oni svoji ljudi.
Koji još uvijek nešto iščekuju, kao što smo mi iščekivali…

Prođe život u iščekivanju, nečeg boljeg, ljepšeg i sretnijeg…
Tako… ponekad razmišljamo, da li smo si postavili previsoke ciljeve u životu,
koje nismo uspjeli ostvariti ili nas je uvijek nešto sputavalo da cilj ostvarimo…

Tada se pitamo, da li se isplatio trud koji smo ulagali u to što smo željno iščekivali,ili smo podbaci…Pitanje koje se uvijek nameće….

Tako je Goethe rekao: „Svi ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim iščekivanjima prevareni."

Sad se pitam: - Tko sam ja da nekome pametujem ?


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


15:05 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 11.07.2017.

SNAGOM DUHA



slika: digital artist


Zavoljeh svaki dan u kojem se budim,
svaku zraku sunca koja me miluje,
hrani snagom za novi trenutak,dozvolivši srcu da diše.

Šapatom na usnama, zahvalih na novom danu.

Budem sretna, sada, dok u srcu poželim da radost traje
do trenutka kad mi se smrt približi…

Pogledat ću je s osmijehom na licu, možda se preplaši i ode…

Neću je preklinjati, ali ću se suprotstaviti
snagom svoje duše koje lebdi u prostranstvu
moje ljubavi sa željom da jednog dana otvori
vrata kristalne dvorane,gdje stanuje carstvo snova,
legnem na oblak bijeli gdje obiluje svjetlost,
živi bezgranična ljubav, i postoji samo jedan put
bez povratka u koji pogled seže u beskraj nebeskih visina…

copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


13:47 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 08.07.2017.

ŽIVOTE, KAKO TE VOLIM!



slika: digital artist


Otkad znam za sebe, svi su mi govorili da život nije lak. Ako nam se sve „karte“ poslože kako treba isplati se živjeti.

Život je poput rijeke koja nas nosi, mami nas svojom ljepotom, željom da uđemo na splav, opušteni bez straha da nas ponese struja izazova, ne znajući gdje će nas struja odnijeti.
Bezbrižni ...bez straha puni iluzija dolazim do prepreke. Rijeka se počinje račvati. Kojim putem krenuti?
Tko zna što nas čeka na kraju, mirno ušće ili brzaci koje treba savladati?

Možda naiđemo na slapove koje nas vode u poniranje i neizvjesnost preživljavanja.
Da li se prepustiti ili se boriti sa sudbinom koja nameće svoja pravila?

Pitamo se… da li je veći emotivni i tjelesni pad, što doživljavamo u trenutku emotivnog pada, a što u trenutku fizičkog pada?

Činjenica je, da samo mislima letimo kao feniksi, čekajući da se izdignemo iz bilo kakvog „pepela“, nesagorivi, oslobađajući ludost koja prolijeće našim mislima.

Uzdigavši se iz pepela, pomislimo da li smo se uzdigli iz fatamorgane ili je činjenica da je život lijep bez obzira na svoje prepreke i strahove, uzdizanja i padanja, misleći da je kraj puta.

Osvrćemo se u nadi da je to samo jedna plovidba u nizu koja nam je otvorila oči, podarila život i trenutke radosti, sagledavši i drugu stranu sumornog previranja i želje za borbom koju nam nameće život…




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


17:16 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 06.07.2017.

KORAK U ŽIVOT



slika: digital artist


Tiho na prstima koračam kroz taj život
bojeći se da ne bih povrijedila nekoga.

Putom utrtim prepreka i boli sa smiješkom na licu,
uljepšavajući život drugima,
želeći da budu radosni,
gledajući da im sreća ne bude uskraćena.

Sve što se nakupilo u sjećanjima moga djetinjstva.

Lica oblivena nevinim dječjim suzama,
tužnog pogleda tražeći malo ljubavi,
nježnosti i lijepe riječi,
pravo na život dostojan djeteta, koje žele zaboraviti
prošlost odrastanja,
svaki put na spomen riječ „Mama“,
da mu u grlu stane riječ
zato što ne može izgovoriti…

Naučiš gledati kroz naočale ružičastih stakala,
da ti svijet bude ružičast,
da ti mrva ljubavi bude velika k'o kuća,
da svaka lijepa riječ bude melem tvome srcu,
svaki poljubac bude nektar tvog života,
svako milovanje Božji dar.

Kad se jednog dana ukrcaš na jedrenjak,
a vjetra nema, stojiš na pučini gledajući u daljinu,
moleći Svevišnjeg za dašak vjetra
koji bi brod lagano pokrenuo ploveći
do mirne luke tvog zadnjeg,
nadaš se sretnog pristaništa …




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


12:13 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.07.2017.

KAO OTVORENA KNJIGA



slika: Jadranko Ferko: ''Maestrova violina'' Suhi pastel, 2016.g. 37 x 50 cm, a s okvirom 55 x 70 cm


Kao otvorena knjiga, dušu svoju predajem
tebi čitatelju, da nahranim ponekad
i dušu tvoju, da izmamim sjećanja tvoja,
želje tvoje, ljubav tvoju…

Ponekad… rasplamsam nježnosti
i strasti što čuče duboko u tebi,
ali strah da te ne otkriju.

Žedna ljubavi, žeđam izvore tvoje
ne ostvarenih želja i htijenja,
kao pohota stremim nježnostima
i milovanjima vatrenim, poput ognja,
gdje se rađaju erupcije nakupljene lava
koje čeka poput gejzira da se izliju
uzdahe koji prate nemir i ritam srca tvoga
da napoje dušu i strasti tvoje.

Ponovo rađam riječi u nekom
bolnom vremenu moga pjevanja
koje prožima korijene srdžba mojih,
snage i mudrosti, opsjednuta izlaskom
iz samoće tražeći mir u zagrljaju zvjezdanog srca.

Zatvaram stranicu u nadi da sam te
stihom nahranila, riječju napojila i žeđ utažila.




ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat


14:57 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 30.06.2017.

"KORAK U ŽIVOT"





ISBN 978-5953-56342-7-02

Recenziju ove moje zbirke poezije napisao je poštovani književnikZlatko Martinko:


PRVIM KORAKOM POČINJE LJUBAV


Trebalo je krenuti u život, učiniti onaj korak kojime sve počinje, pri tome nikom ne smetati, nikom ne prepriječiti put, ne biti napadan, ne biti nametljiv… Tako je krenula gospođa Helena Horvat iz svog moslavačkog sela put grada, naći drugo. ŽIVOT ! Možda su već tada nastali ovi njeni stihovi :

Tiho na prstima koračam
kroz taj život bojeći se
da ne (bi) povrijedila nekoga
(KORAK U ŽIVOT)


Naivni su oni koji misle da će odoljeti svojoj sudbini sa svojim uvjerenjima ; slijede riječi, vjetar nakon vjetra, val nakon vala koji svojom snagom izjedaju dužinu života, izjedaju čovjeka iznutra, odranjaju grudve u njemu. Nema mjesta ustupanju, povlačenju, sumnjama. Ne može se živjeti kao lutka na žici, list papira, paučina u uglu prozora. Ne imati srca. Sve ono iz našeg ponosa, rodnog doma, majčine ljubavi, ostaje iza nas. Dovoljan je samo jedan posrtaj, loš korak, jedna nesmotrena riječ i smrvit će nas nepoznato, boleštine, alkohol… Bijeda ! Bojimo se istine koja nas proganja, izgara našu svijest. Poneki čak zaboravljaju i rodbinu, ne brinu o nikome. Ipak smo mi ostali mi, ostaje u nama pjesma, poezija, ljubav i nada. Uvijek imamo nešto više, kao mađioničari izvlačimo iz rukava ispjevan stih i govorimo, ako nas drugi ima nakanu poslušati :

Kao otvorena knjiga,
dušu svoju predajem
tebi čitatelju
da nahranim ponekad
i dušu tvoju…
(KAO ORVORENA KNJIGA)


Otvorena smo knjiga; kako nam piše gospođa Helena Horvat, autorica zbirke pjesama „KORAK U ŽIVOT“, koja je pred nama. Daje u naše ruke svoju dušu, govori nam o svojoj ljubavi, govori isto tako i o onome što ju boli. Brani svoju istinu. Biti pjesnik nije zanat, da sjedneš i pišeš stih za stihom kao na tvorničkoj traci – biraš riječi poznatih ljudi koje ćeš upisati u svoju pjesmu i eto poezija... Ne ide to tako, tvrdoglavi zaključci putuju mislima, novonastale slike se miješaju sa starima, počinjemo žustre prepirke, branimo svoju ideju, svoju čast. Danonoćno! A mi niti ne pitamo da li nas netko brani, naš život. Biti pjesnik; to je posao za cijeli život, radnim danima, praznicima, na godišnjem odmoru. Uvijek, jer misli se slijede, postoje, guraju nas. Nauče nas da živimo, slijedimo svoj pogled, svoju zvijezdu. I opet ne pitamo zašto – kažemo da je to naša sudbina. Ne možemo lagati sebi da bi udovoljili drugom, zanijekali svoj život; komad plavog neba, pjev ptica, kišu, vjetar, snijeg... Sunce! Držimo se nasuprot našeg svijeta i našeg sna bez riječi, nijemi, prije nego poteče pjesma, rodi se stih. Volimo prazninu i muk, dan za danom iz pješčanog sata u nekom nenadmašnom ponavljanju riječi, strasti i ljubavi. A pjesma se treba obračunati s predrasudama, s površnim, s nestvarnim, jer pjesma treba nositi život.

Treba učiniti svoj KORAK U ŽIVOT. Pjesnik se ne treba kriti, „pisati pod svjetlom svijeće“. U zapećku! Ne treba nikad gubiti nadu, treba voljeti ljude oko sebe, oprostiti im grijeh, mržnju, zabludu! Gospođa Helena Horvat kaže:

Naučiš gledati kroz naočale
ružičastih stakala,
da ti svijet bude ružičast,
da ti mrva ljubavi
bude velika k'o kuća
(KAO OTVORENA KNJIGA)


Nitko nije rekao da je život lak ali većina je govorila da se isplati živjeti ; živi se, stvara sadašnjica, čuva ljubav, dižu se djeca… Gospođa Helena Horvat nije više samo autor poezije, pjesnikinja, ona je i majka koja bdije nad svojom djecom, strepi, nada se. Za njih živi! Brine i za napuštenu djecu koja čeka po domovima za siročad pronaći „svoju obitelj“, nekoga tko će ih voljeti. („PODARIMO IM ŽIVOT DOSTOJAN DJETETA“). Ona ne staje tu, bori se za zlostavljane žene i zove ih :

Daj mi ruku, isplači se,
Budi hrabra i sretna…
(TEBI ŽENO, ŠTO SEŽNJEM TE ZOVU)


Autorica, gospođa Helena Horvat udara šakom po stolu, bori se srcem i dušom za one kojima treba pomoći. Nitko njoj nije nedodirljiv ; muškarčine, snagatori, prevaranti, razbojnici, lažljivci, političari... Svakome stavlja „prst u oči“, ova sitna, krhka žena. – Zar žene nisu izmijenile svijet? Muškarac je vjerovao da vlada jer je znao udariti u rebra, u lice, u trbuh, gdje boli, nesposoban boriti se protiv žene njenim oružjem, lukavošću i inteligencijom. Imao je mišiće, imao je vlast i ništa više. Vodio je rat da bi se suprotstavio drugom muškarcu, žena je lukavo čekala pobjednika. Gospođa Helena Horvat ukazuje na te i takve muškarce i ljude, opijene vlašću kako zlostavljaju nemoćne, dokazujući da samo slabić udara, slabić gazi da bi preživio nastali sukob – „Gazeći po nama kao robovima“ kao da postajemo „ZOMBIJI“. Ljudi postaju beznadni, pognu glave kao da gledaju u dno provalije. Valjda ih je Bog stavio na kušnju? – pita se gospođa Helena Horvat. Pitamo se da li je ijedna vjera, ijedna molitva dostojna trpjeti da nas drugi gaze, pogotovo kad vidimo da im je ta ista crkva oprostila sve grijehe na samrti i Sveti Petar ih prima u raj „preko reda“, isto onako kako su na zemlji živjeli. To boli – to boli autoricu ove zbirke. Običan čovjek, čak i malen spušta glavu kad prelazi prag jer su ga na to naučili oni koji njime vladaju. Autorica se ne boji, kaže :

Prkosit ću ti vjeruj mi
do zadnjeg atoma snage duha moga...
(NA BOJNOM POLJU STRAHA I BOLI)


Gospođa Helena Horvat si postavlja pitanje da li postoje dva svijeta ili možda dvije ljubavi. Nije li to samo uzbuđenje ili strast koji se uvuku u svaku poru našeg tijela? Njezin svijet ima samo jednu stranu svijeta – LJUBAV. Ponekad ipak stoji „na mostu neizvjesnosti“ iako vjeruje u ljubav. Pita se da li ljubav može dati snagu da se pobjegne iz okova stvarnosti. Misli li ona da je ljubav san ili sanja ono najljepše kad voli? Traži li, kako sama kaže, svoju „ljubav među zvijezdama“? – Ponekad obriše prašinu sa svoje ljubavi, izvlači pohabane slike mladalačkih snova, kao nekad sluša u duši „ONLY YOU“ nadajući se da će sve zatvoriti u jednu kutijicu i baciti ključ. Shvaća da razbijeno ogledalo njene duše slaže mozaik iz komadića sjećanja. Ponekad vidi polje makova, kao nekad u svome djetinjstvu. Na kraju ostaje san, duša i srce. Treba li napisati „PJESMU IZ OČAJA“? – Voljeti iz očaja? Tražiti iza kojeg „nepostojećeg ugla“ svoja lutanja? Gledati „njegovim“ očima svaku novu zoru.

Napisat ću pjesmu
o tajanstvenoj zemlji
sa plavim nebom i puno sunca
tamo ćemo se sresti
poljubiti se i utonuti u san...
(PJESMA IZ OČAJA)


Ljubav je vječna, ljubav je velika poput svemira, satkana od nježnih zagrljaja, suze postaju pravi biseri. Autorica kaže:

Moje oči su već
gladne tvojih pogleda
(PUT U VJEČNOST)


Mogli bismo nastaviti razgovor o ljubavi ali možemo li govoriti o ljubavi na način gospođe Helene Horvat; mi sami ispisati svu njenu ljubav i svu njenu brigu za duge, obične ljude, uskladiti njen korak nekom našem koraku koji bi postao zajednički „KORAK U ŽIVOT“? – To ne možemo jer njen je korak poseban, pripada samo njoj. Drhtav, ponekad i nespretan korak – njen ljudski korak u ljubav, u nade, u san. Njena istina napisana srcem. Imamo li mi neku drugu istinu ili ćemo reći da su ponekad riječi gospođe Helene Horvat nespretne, da se ponekada spotiču na interpunkcijama, šepaju u čistini izričaja... Kažemo li to, možemo li dokazati da je „poezija srca“ posebna nauka, ispisana naučno opravdanim riječima, formom, znanjem? Je li ljubav privilegija doktora znanosti? – NIJE! Ljubav i poezija pripadaju svima, svakome tko ih govori svojim jezikom i svojim osjećajima, jer osjećaji ne lažu, izlaze iz srca a nisu stvoreni u laboratoriju „književne riječi“. Prevert je rekao: „jedino naša riječ, nošena našim istinskim osjećajima može biti poezija. Promijenimo li svoj govor, ne pjevamo više poeziju!“ Zato kažem, gospođo Helena Horvat, jezik vašeg srca je najljepša poezija. Jedina istinska poezija. Ne osvrćite se ako vam netko kaže da bi trebalo ovo ili ono... Naučne misli niti naučne rečenice ne slažu ljubavnu poeziju a vama je ljubav vodilja u životu; vaša ljubav prema voljenom muškarcu ili ljudima oko vas – vaš „KORAK U ŽIVOT“, vrijedan svakog poštovanja.

Pozivam vas dragi čitatelji da ne pravite kritiku već da si postavite pitanje; koliko nas ima koji možemo s tako malo riječi reći toliko puno kao što je to učinila pjesnikinja Helena Horvat zbirkom „KORAK U ŽIVOT“.

Podržimo ju u njenom pjevanju i sagledajmo i mi njezinu ali i našu ljubav.





Zlatko MARTINKO, književnik
U Medulinu 18.11.2012.


14:09 | Komentari (3) | Print | ^ |

utorak, 27.06.2017.

KAD JEDNOM ZATVORIM OČI



slika: digital artist

Kad jednom zatvorim oči
i prestanem disati,
kad moje žile okamene,
a obrazi posive,
moje tijelo izgubi miris opijuma
koji si obožavao.

Kada shvatiš
da me nema pokraj tebe,
da sam bila dio prolaznosti
ovog napaćenog života,
znaj da našem putu nije kraj.

Ne plači, znaš da veliki dječaci ne plaču.

Pratit ću te kao sjenka
i čuvati našu ljubav
baš onako nenametljivo.

Kad dođe vrijeme ponovnog susreta,
čekat ću te.

Srest ćemo se
na proplanku crvenih makova
i plavih različaka,
pričati o vremenu
koji smo proživjeli i smijati se…

Ne umire se samo tako lako.

Živjet ću u tvom pogledu, poljupcu,
nadam se u tvom srcu…

copyright © by Helena Horvat
iz zbirke VRIJEME POSTOJANJA


Image and video hosting by TinyPic

citat u knjizi HELENE HORVAT:

"Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj.
Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla."

Paulo Coelho


18:44 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 21.06.2017.

OŽILJCI


14:02 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 14.06.2017.

MOJA LJUBAV NIJE NA PRODAJU



Ne možeš me kupiti poljupcima lažnim,
slatkorječivim čarima i ispraznim laskanjima.

Ljubav poklanjam, nepatvorenu bez roka trajanja,
upakiranu u najfiniju svilu, koja miluje sva čula.

Samo onaj tko zna što je ljubav, nikad je ne kupuje
ili prodaje, takva ljubav je kratkog vijeka i brzo je
nagrizu crvi sumnje koji izjedaju srce čineći rupe,
velike i male, sve do onog trenutka dok ne ode
na počinak i to zauvijek ….


@By Helena Horvat


15:22 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 12.06.2017.

DAH



slika: Pavela Medak

Udahnula sam te
jutarnjomzrakom sunca,
milovala tvoja htijenja…

Izdahnula sam
u sutonu s prvim
zvjezdanim tragom.

copyright © by Helena Horvat
iz zbirke VRIJEME POSTOJANJA


Image and video hosting by TinyPic

citat u knjizi HELENE HORVAT:

"Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj.
Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla."

Paulo Coelho


11:56 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 05.06.2017.

KRHOTINE



Još jedna pjesma koja je prevedena na češki


Slomi se nešto u meni...

Krhotine stakla
zazvekeću u mozgu.

Tamne zavjese mraka
navlače mi se na oči.

Propadam…

Osjećam trenutak
bez svijesti…

Vapim…
glasa ni od kuda.

Proklet....
sad je najpotrebniji.

Koprcam se u mraku
svog straha….

Svuda gluhoća…
i ja sam nijema.

Duga pruga tegobe
koja ne odlazi
i vrata sreće
koja se ne otvaraju
pred mojim snovima

Autor: Helena Horvat (iz zbirke U ZAGRLJAJU POEZIJE)

STŘEPINY

Zlámalo se něco ve mně…
Střepiny skla
zařinčí v mozku.
Tmavé závěsy tmy
natahují se mi na oči.
Propadám…
Cítím okamžik
bezvědomí…
Úpím…
hlas odnikud.
Proklatý…
nyní je nejpotřebnější.
Zmítám se v tmě
svého strachu…
Všude hluchota…
i já jsem němá.
Dlouhý pruh tíže,
který neodchází
a dveře štěstí,
která se neotvírají
před mými sny.

Prevela na češki: prof. Kveta Fiala


10:18 | Komentari (4) | Print | ^ |

srijeda, 24.05.2017.

BEZNAĐE

Lutanje ulicama pognutih glava,
tuga u očima…
Osjećaj beznađa i zarobljenosti
u svojoj nemoći
Očaj…
Život pun gnjeva…
Strah…
Gledanje u dno provalije
a dno se ne nadzire...
Osjećam se poput stranca
u ovom napaćenom svijetu
gdje je čovjek, čovjeku vuk
Neshvaćeni…
Osjećaj ogoljelosti
u pogledima prolaznika.
O, Bože što je narod zgriješio,
da si ga stavio na kušnju…
To što je pošten bio,krvario za
licemjere koji govore o
boljitku a zemlja plače od bola
koliko su je poharali
svojom gramzljivosti i bahatosti
šepireći se u svojoj samodopadnosti
Smiješe se svojim izljevima gluposti
i stezanjem remena, a rupa više nema
Kažu…za navodni boljitak
hraneći narod praznim obećanjima
koji je pao beznađe izgubivši ono malo
dostojanstva koje mu je ostalo u svojoj
čistoći življenja…
Gdje pravda nestaje u svijetu demokracije
ili je to još jedna farsa kojom nas „podojiše“.


© copyright Helena Horvat

Autor karikature: STIV CINIK




10:27 | Komentari (4) | Print | ^ |

utorak, 23.05.2017.

BEZ SAŽALJENJA



slika: internet

Stajala je u poderanim haljama,
kažu - skoro gola, jedino dušu nije htjela ogoljeti.
Nije tražila sažaljenje.

Vrebali su je pohotnici,
htjeli je prodati za uncu zlata,
ali njeno srce hladno,
zaledilo je sva vrata.

Ostala je zatočena.

Pokušavali su oživjeti njenu ljubav
koja je umirala od bola,
nadajući se da u njoj postoji čestica ljubavi
koja je možda mutirala u njenom tijelu.

Željeli njenu umornu dušu i tijelo
kupiti za bocu dobrog šampanjca,
iskapati je na dušak i baciti je u more,
ostaviti na dnu da potone,
izroniti je kad im se prohtje,
prodati je nekom zalutalom strancu
kao zaboravljenu amforu.


Image and video hosting by TinyPic

citat u knjizi HELENE HORVAT:

"Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj.
Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla."

Paulo Coelho


18:43 | Komentari (5) | Print | ^ |

četvrtak, 18.05.2017.

VOLJENI MOJI




Kako vrijeme prolazi kao bujica rijeke
kroz moj život…

Kotrlja se…godine prolaze,
a ja se osjećam tako mlado,
ponekad djetinjasto,kao da mi je duša
prestala starjeti…

Ah...kada pogledam djecu, pa si pomislim
koliko toga sam propustila u njihovom
djetinjstvu, odrastanju.

Kada u već odrasli? Tuga mi obuzme srce,
pa pomislim da mi se vratiti barem malo
da ih mogu maziti, tiho poljubiti
da im mogu pričati priče, pjevušiti tihe uspavanke
kao nekada kada su bili mali, kao Anđelčići,
nespretni u prvim izgovorenim riječima,
prvim koracima...

-Mama...mama…još ponekad odzvanjaju
ti nježni glasići koji mi obuzmu dušu…

Danas...odrasli ljudi, ponosne majke…
Tužna sam kad pomislim,da jednog dana neće
trebati moje nježnosti,moje brige, moje radosti.

Veseli me dan kad će svoje ljubavi ovjenčati
svojom srećom,svojom djecom,svojom radošću.

Nadam se kutku dijeleća srca njihova u koje ću se uvući
nečujno i tamo ostati zauvijek...

VOLIM VAS MILI MOJI!


© Helena Horvat- U Zagrljaju poezije


10:13 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 17.05.2017.

AKO NESTANEM




Ako nestanem jednog dana
u izmaglici tvog sjećanja
i postanem prah tvojih slutnji
neopipljivi pepeo koji izgara
u plamenu naše ljubavi...

Jedna prolaznost …
na obali neostvarenih želja
u oceanu burnih snova...

Ako zaboraviš moje postojanje
želeći izvaditi korijenje
moje ljubavi iz svog srca,
potražiti sreću negdje drugdje
gdje ćeš je možda naći,
znaj, da jedna duša izgubljena
luta prostranstvima, uplašena i tužna
u svojoj gorčini tražeći spokoj…

Svjetlošću svojom te obavija i čuva.

Slušaj tihi glas jecaja moga srca
koji negdje u daljini pjeva
pjesmu ljubavnu i dopusti
da te ljubim dahom svojim
u sutonu mojih nemira...


© copyright Helena Horvat (U zagrljaju poezije)


10:19 | Komentari (3) | Print | ^ |

utorak, 16.05.2017.

OČI MOJE MAJKE



Sanjala sam noćas, oči moje majke,
tako blage, tako snene, crne i duboke.

Nema više njena pogleda draga,
zagrljaja topla i osmijeha blaga,
ni kose sjajne sijede, nježnih milovanja.

Čeka me negdje u prostranstvu bijelom
sa suzom u oku i strepnjom nekom.

Kaže mi tiho:
-Ne budi se kćeri,samo ti snivaj,
ja sam tu nemoj da se budiš.

Godine su mnoge prošle, ja još uvijek snivam
njene tople ruke meke, glas mio
i pogled nježan i drag.

Njena ljubav u mom srcu traje,
živi vječno i sigurnost mi daje…

Kad sam tužna, sjetim se njenih riječi:
-Tu sam za te kćeri, samo mi reci,
tugu možda mogu poljupcima izliječit.

Uvijek sanjam iste snove…
K'o malu djevojčicu tuga bi me stisla,
krhka zdravlja, uvijek nježna i tako sitna
u krilu majke sigurna sam bila…

Ostali su samo snovi, koji nikad ne blijede
nego bude suze sjećanja na najljepše oči,
oči moje majke …




10:30 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 15.05.2017.

ŽENA


10:49 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 12.05.2017.

NE TRAŽI ME VIŠE



slika: internet

Ne traži me više u svojim snovima,
izgubila sam se u labirintu tvojih želja.

Zgasnuo je sjaj tvoje sjajne zvijezde
koja je osvjetljavala put tvojim nadama.

Potonula sam u mračnim dubinama
tvoje sebične ljubavi
kojom bi izgarao svaki moj osmijeh
tvog tužnog pogleda…

Moje suze izgubile su bistrinu,
kristalni sjaj koji se pretvorio
krvavi trag bolnih ožiljaka naše ljubavi.


Image and video hosting by TinyPic

citat u knjizi HELENE HORVAT:

"Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj.
Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla."

Paulo Coelho


12:03 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 11.05.2017.

SUZA PODSJEĆANJA



slika: internet

Lutam stranicama bijelog papira
kao neka sjenka, želeći uhvatiti riječ
koju sam izgovorila ili misao koju sam uhvatila,
ali netragom nestane u trenutku.

Hoću li je pronaći između redaka,
zaboravljenu, ali opet u srcu zapisanu.

Šutim, samujem,
samo me suza podsjeti na nešto
nedorečeno i nezapisano.

Pomalo i suze gubi sjaj,
možda su presahnule,
ostaje samo pustoš
i pješčana staze
u kojoj se gubi svaki trag
napisanog slova…


Image and video hosting by TinyPic

citat u knjizi HELENE HORVAT:

"Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj.
Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla."

Paulo Coelho


14:54 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 10.05.2017.

DJECA LEPTIRI



slika: internet


Tako nježni i tako plahi

poput pahuljice snijega

puni ljubavi, ali puni bola.

Svaki dodir jedna bol,

ne lomite im krila

osuđujući pogledom...

On …najviše boli.


Image and video hosting by TinyPic


citat u knjizi HELENE HORVAT:

„Krivi smo za mnoge propuste i pogreške, ali naš je najveći zločin zlostavljanje djece, negiranje temelja života.
Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu.
Njima ne možemo odgovoriti „sutra”, oni traže „danas“.
-Gabriela Mistral




16:39 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 09.05.2017.

DJECA DUGE



slika: internet


Ne dirajte im boje šarolikosti

energiju… koja život znači

oni znaju što je dobro,

a što loše

mirom i blagošću zrače.


Image and video hosting by TinyPic


citat u knjizi HELENE HORVAT:

„Krivi smo za mnoge propuste i pogreške, ali naš je najveći zločin zlostavljanje djece, negiranje temelja života.
Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu.
Njima ne možemo odgovoriti „sutra”, oni traže „danas“.
-Gabriela Mistral




12:19 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.