web statistics
Hello Yellow

Hello Yellow

četvrtak, 23.04.2009.

Stanje Mirovanja

jutro kroz prozor reflektira oblak,
kapci posljedično odumiru.
a htjela sam te vidjeti.
još jučer.
umalo sam nestala
u tvom okršaju s vratima.
utvaro,
možda se nisi ni dogodio.
vjerujem da bi to tražilo previše
sudjelovanja.
opet me stavljaš na vagu.
- 19:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 01.04.2009.

cijeli sam život ispohađala

... No s notama mi u početku nikako nije išlo. Tipku pritisneš, a notu? Tipka postoji, ovdje je, evo je, crna ili bijela, a note nema, nota je na liniji (na kakvoj??). Osim toga, tipka se čuje, a nota ne. I čemu nota kad postoji tipka? i ništa nisam shvaćala sve dok jednom na naslovnici čestitke, koju mi je Avgusta Ivanovna dala za Glückwunsch majci, nisam vidjela kako u notnom stanu umjesto nota sjede - vrapčići! Tada sam shvatila da note žive na grančicama, svaka na svojoj i od tuda skaču na tipke, svaka na svoju. Tada one - zvuče. Neke od njih, zakašnjele (kao djevojčica Katja iz "Večernjih dokolica": vlak, mašući, odlazi, a zakašnjele Katja i dadilja - plaču...) - zakašnjele, kažem, žive iznad grančica, ne nekakvim zračnim grančicama, ali i one skaču (i ne uvijek na pravo mjesto, a tada je falš). Kada prestajem svirati, note se vraćaju na grančice i spavaju kao ptice i kao ptice nikada ne padaju. Poslije dvadeset i pet godina sve su mi one pale i čak su se bacile:

svaka se nota bacila s lista,
svaka iskrenost s usta...


No note, iako sam ih uskoro započela odlično čitati s lista (bolje nego s lica odakle sam dugo, dugo čitala - samo najbolje!) - nikada nisam zavoljela. Note su mi - smetale: smetale gledati, točnije ne-gledati na tipke, skretale od melodije, skretale od znanja, skretale od tajne, kako obaraju s nogu tako su obarale i s ruku, smetale rukama da same znaju, uvlačile se kao treća strana, kao "vječni treći u ljubavi" iz moje poeme (koju zbog jednostavnosti - njezine ili složenosti - moje, nitko nije razumio) - i nikada sigurnije nisam svirala kao kada bih svirala napamet...


Marina Cvetajeva, Ono što je bilo, 2005., prijevod: Adrijana Vidić
- 14:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se