01.05.2011., nedjelja
Leteći tanjur
 Uploaded with ImageShack.us Moja mama oduvijek kuha domaću tjesteninu. Najčešće pravi rezance za juhu koji moraju biti žuti i tanki kao vlas. Hm, a ja? Ja se od djetinjstva užasavam tog njenog "hobija". Moram priznati da sam na sve gledala čak i s malo poruge. Mijesiti tijesto, valjati ga, biti u brašnu od glave do pete, posuti kuhinju finim bijelim prah-pokrovom (?!) - sve to u 20. i 21. stoljeću kad Barilla čini čuda. Starim!!! Pred vama je slika dokaza te porazne činjenice. Moj prvi tanjur domaćih rezanaca. Mojom rukom umiješeni, rastanjeni i izrezani valjcima nonne papere. I što je najvažnije - uživala sam radeći ih! Užas! Još ću početi i juhe kuhati!? |
- 09:53 - Komentari (15) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |