Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

31.08.2005., srijeda

Komadići poderanog papira

Žal

Nedavno, razgovarajući s prijateljem, sjetila sam se priče. Čula sam je prije mnogo godina. Priča govori o apsurdu rata, nasilja, netolerancije, nerazumijevanja. To je samo jedna od mnogih; mala epizoda.

Mlada Žena živjela je u Gradu, voljela ga. U njemu je stjecala i njegovala prijateljstva. Bio je to Grad u kojem svaki kamen svjedoči o povijesti. A Žena je pjevala na njegovim kantunima, trgovima, u smirujućim prostorima njegovih crkava. Učila je, upijala znanja, družila se, radovala se najljepšim zalascima sunca na svijetu. Na obližnjim otočićima često je znala dočekati zoru ne bi li je pozdravila još neumivenu.

A onda je jedne noći sanjala natpis na velikom ekranu: ZRAČNA UZBUNA. Doista je sanjala. Iz sna ju je probudio telefon. "Spavaš, zovem da te upozorim. Za petnaest minuta granatirat ćemo Grad. Siđi u sklonište! Eto, ja sam ti još uvijek prijatelj pa te upozoravam. A jesi li ti meni prijatelj – to ćemo vidjeti kad se sretnemo." Žena je sišla nekoliko katova niže da probudi jedine koji su s njom još tu živjeli. Prijatelja čiji je glas te noći čula nikad više nije srela.

Javili su joj da je Grad više ne želi, da mora otići. Plakala je, skrivala se, bježala. U jednom trenutku utočište je zamalo našla u ludilu.

U "po bota", kako su govorili u Gradu, našla se toga dana pod prozorima svoga stana. Željela je samo otići. Bez ičega. Otići jer su joj rekli da je ne žele. Niotkuda, iskočio je mladić i stao pred Ženu. Ona je gledala u ogroman, crni otvor puščane cijevi. Čula je njegov glas: "Ruke uvis!" Nije se bojala. Samo je željela poslušati mladića. Nije mogla! U ruci je držala zgužvane komadiće poderanog papira. A htjela je lijepo dići ruke, otvoriti šake. Što kad se papirići prospu po dvorištu u kojem je tolike godine živjela? Zaprljat će Grad! Samo je na to mislila: "Ne želim prosuti smeće po mom Gradu!"

Mnogo godina poslije Žena se vratila u Grad. Stisnuta srca, mučena tjeskobom, strahom. Ali, Grad je izgledao nekako postiđen, kao da joj se ispričava. I ona mu je oprostila. Danas, kad zvuci orgulja teku njegovim mirnim kalama, Grad ponovno živi životom dostojnim svojih predaka, a Žena ga voli više nego ikad.


- 10:51 - Komentari (40) - Isprintaj - #

29.08.2005., ponedjeljak

Danski kraljević na Malom Brijunu (drugi dio)

Nebo se smilovalo i poklonilo zvjezdanu kulisu glumcima i publici željnoj njihovog nesebičnog predavanja umjetnosti.

Fažana - suton

Na Malom Brijunu dvorac danskog kraljevića je Tvrđava Minor. Ne smeta kraljeviću što je gotovo tri stoljeća stariji od doma u koji ga je smjestilo Kazalište Ulysses, a više od četiri stoljeća od svojih gostiju, nas. Stari – novi Hamlet suvereno vlada prostorima tvrđave, vere se i trči njenim brdašcima i proplancima, držeći saksofon u ruci, odjeven u odjeću “van vremena i prostora”. Odmah nam poručuje vlastitu svevremenost. Njegove boli, njegove dileme nisu ostale u sedamnaestom stoljeću jer se ni ono što je do toga dovelo nije zaustavilo na granicama prijelaza iz stoljeća u stoljeće.

Tvrđava Minor Tvrđava Minor

"Preotimanje vlasti. Tihi državni udar. Zločini. Ubojstva. Vraća se Hamlet. U ruci mu saksofon. Sreli smo ga kad se vratio sa studija. Stigao je kući kao intelektualac, obrazovan iz nekog drukčijeg ustroja i reda. Prekasno na sprovod oca, vladara koji je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Blato, lažni prijatelji. Tako je i tada Hamlet ostavio vrijeme bezbrižnosti za sobom"(uvodni tekst redateljice Lenke Udovički u knjižici koja prati predstavu; nakladnik Kazalište Ulysses)

Koliko stvari iz gornjeg pasusa možemo danas prepoznati ako se samo malo osvrnemo oko sebe?
Mlada Ofelija, pomalo izgubljena između vlastite probuđene putenosti i želje da bude poslušna kći i sestra, istovremeno je nemoćna (možda i ne-voljna) odoljeti mladom Hamletu.“Ulysses” je svojoj publici poklonio predivnu scenu ljubavnog susreta dvoje mladih. Dijalog ljubavnika dočaran je sugestivnim zvucima saksofona koji opisuju njihove osjećaje, njihove bojazni, njihovu strast. Pokretima tijela, koje je osmislila baletna umjetnica Larisa Lipovac, upotpunjen je doživljaj nježnog susreta dvoje zaljubljenih. Ljubav je to koja je, kao gotovo sve na dvorcu Elsinor, unaprijed osuđena na propast. Mladalački žar ne dozvoljava Ofelijinom srcu da shvati upozorenja brata Laerta: Hamlet je rob svojeg rođenja, nije slobodan pustiti na volju ni razumu ni osjećajima!

Bratoubojstvo – biblijski motiv čije je replike suviše mučno tražiti u današnjici. To ne znači da ih nema! Bog je Kajina zauvijek obilježio žigom, ali ga je time i zaštitio od progona ljudi. Danski kraljević nije bio te sreće. Osveta obećana očevom duhu nije donijela smrt samo vinovnicima strašne zavjere. Kraljević je za sobom povukao gotovo sve čiji su životi bili sudbinski vezani s njegovim.

Nakon posljednjih riječi u predstavi, izgovorenih od "prvog glumca", voditelja kazališne družine koja dolazi u Elsinor (Janet Henfrey): "U ovoj će zemlji odsad vladati mir, tako mi Bog pomogao" – mali šok za publiku. Niz zidove tvrđave spuštaju se, naoružani, uniformirani vojnici poput pripadnika neke specijalne jedinice, a iz polumraka iznad same scene izranjaju likovi u uniformama s puškama uperenim u gledalište. Je li redateljica željela poručiti da ni svi zavjeti i zakletve često nisu dovoljni te usaditi nam u svijest potrebu stalnog opreza: pazite što činite, koje putove odabirete pa će vam i Bog pomoći!

Hamlet - scena Hamlet - scena

Ovo je peta godina da Kazalište Ulysses svu svoju energiju bespoštedno poklanja zaljubljenicima drame. Kralj Lear, Medeja, Marat/Sade, Play Beckett i konačno Hamlet pet je bisera koje "Ulysses" vrijedno niže u svoju ogrlicu. Svaki je poseban, svakim nas na drugi način iznenade i razvesele. Čarolija počinje već u Fažani, gradiću s čije se rive brodom kreće na četrdesetak minuta dugu vožnju do Malog Brijuna. Šetnju od pristaništa na otoku do Tvrđave Minor prati miris borovine, šum valova u malim zaljevima, pogled u nebo koje se uvijek baš u tim trenutcima počinje posipati svojim iskricama ne bi li pridonijelo magičnosti trenutka. Tvrđava, nekad u službi Boga Marsa, otvorila je danas svoje uske hodnike, stube, kule, male proplanke i brdašca Taliji, Melpomeni, Erato, Terpsihori i drugim kćerima Zeusovim. Zahvalni smo družini Odisejevoj što nam puni srca ljepotom i plemenitošću.

Fažana Fažana

Glumci Kazališta “Ulysses” ostavljaju nas bez daha, ne samo bravuroznom glumom, već nerijetko i pravim akrobatskim vještinama. Nije lako trkom osvajati prostore Tvrđave Minor i Prosperovog Vrta, često na kosom terenu i na kliskoj orošenoj travi. Hamlet (Goran Navojec – apsolutno pravi “Ulysses-ov” Hamlet!) spušta se u jednom trenutku po užetu razapetom preko cijele scene leteći poput vještog gorskog spasioca. Sjećamo se i Mire Furlan, Rade Šerbedžije, Zlatka Viteza i svih drugih glumaca koji ne žale napora da bi nam poklonili umjetnost.
Radnju predstave glazbom podcrtava orkestar sastavljen od šest izvrsnih glazbenika. Posebno valja istaknuti vrsnu europsku baroknu violinisticu Franku Palowski koja s Kazalištem "Ulysses" surađuje od 2001. I mnogi drugi umjetnici, domaći i strani redovito surađuju s Kazalištem: slikari, kipari, književnici, glazbenici, plesni umjetnici... Ove je godine gošća umjetnica bila engleska kazališna glumica Janet Henfrey.
Još su dojmovi živi i neukroćeni, a već nestrpljenjem treperi svaki atom: što li će nam pokloniti slijedeće godine?

Hamlet Ofelija

Ove dvije fotografije, Hamlet (Goran Navojec) i Ofelija (Lucija Šerbedžija) preuzete su iz knjižice koja prati predstavu "Hamlet" Kazališta Ulysses - sezona 05.

(prilikom pisanja teksta ispustila sam ime violinistice Franke Palowski, ispričavam se)

- 10:26 - Komentari (34) - Isprintaj - #

27.08.2005., subota

Danski kraljević na Malom Brijunu (prvi dio)


(Uvod, nadam se da će kiša dozvoliti da večeras odemo glumcima u pohode)

Vjerojatno najpopularnija Šekspirova drama, drama o danskom kraljeviću, nastala je 1600. godine. Kraljević Hamlet nakon iznenadne smrti oca, danskoga kralja, doživljava novi šok: brak vlastitog strica i majke Gertrude. Očev duh otkriva mu strašnu istinu o fratricidu, a Hamlet mu daje obećanje - osveta. Nalazeći se u stanju mentalne frustriranosti i prije pojave duha, kraljević pribjegava logičnoj “varci”: hineći ludilo kreće u razotkrivanje svih aktera zavjere. Ludilo, iako dijelom stvarno, dijelom je krinka pod kojom kraljević krije svoje nakane. Osveta ne može vratiti oca, smrt je “nepopravljiva”. Je li očev duh nametnuo Hamletu nemoguću misiju koja je u svakom slučaju osuđena na propast? Koja neće donijeti ništa dobroga – do čitav niz smrti! Iako nije u stanju svoje ideale oživjeti i zaživjeti, Hamlet u svojoj nutrini nalazi snagu. Odupire se vjetrovima mržnje i izdaje i ispunjava svoj zavjet.

Koliko se mlad i često neodlučan čovjek danas može prepoznati u danskom kraljeviću. U kojoj mjeri današnji Hamletov vršnjak lišen pravog vođe i ideala, izgubljen, pun strahova, može pokazati svoju volju i odlučnost. Ili će dopustiti da ga ludilo mase nosi svojim bujicama? Koliki danas traže utočište u pomućenom umu, u ludilu koje im dozvoljava totalno izoliranje od svega što ih okružuje? Je li Hamletov izbor bio ispravan? Postoji li baš uvijek mogućnost odabira puta? I što se promijenilo od vremena kad je Hamlet živio u dvorcu Elsinor? Zvuči pomalo katastrofično rečenica jednog talijanskog kritičara: Na dnu srca hrđa izjeda ideale, dok se novi ratovi i nasilja neprekidno rađaju. Ima nečeg trulog u društvu, ali mi smo navikli na smrad..


- 15:37 - Komentari (21) - Isprintaj - #

26.08.2005., petak

Strast

Passiflora

DODATAK 27.08.05.
Cvijet se zove pasiflora (engl. passion fruit; porodica Passifloraceae). Uzgaja se kao ukrasna biljka penjačica, ali i kao voćka. Pojedinačni cvijet traje 1 - 3 dana, ali se stalno otvaraju novi. Ima ih i drugih boja, svjetlije i tamnije nijanse roza boje, crvenih... Traži toplo mjesto s puno vlage. Ovaj cvijet je slikan u Premanturi, selu na samoj punti Istre (posjetite Kamenjak!!!). Passiflora edulis daje ljubičaste ili žute plodove koji su ukusni za jelo (marakuja). U narodu je cvijet poznat kao Gospodinova kruna, Kristov cvijet, Isusova kruna - floss passions - cvijet Muke Isusove - pasija - muka, stradanje, ali i snažne emocije - strast!

- 22:16 - Komentari (13) - Isprintaj - #

25.08.2005., četvrtak

Munje i gromovi

Pita Splićanka XVII da di smo bili kad je grmilo. Evo, bome, ja na radnom zadatku. A bilo je i opasno! Te NLO, te munje i gromovi - nije meni lako na krovu mog nebodera!!

Munje i gromovi

Munje Munje

- 16:38 - Komentari (35) - Isprintaj - #

24.08.2005., srijeda

Mali Zeleni na Verudeli (priča za malu djecu!)

Bješe težak, sparan dan. Kasno poslije podne, gotovo predvečer, odlučih potražiti osvježenje u valovima plavog Jadrana. I zaputim se ja tako na slavnu Verudelu. A slavna je otkad je preletješe NLO-i, a ja sve to lijepo ovjekovječih. Bilo je i u dnevnom tisku, a našim se novinama bespogovorno vjeruje, molim lijepo.

Plivam ja, plivam, ogromni valovi prekrivaju me i vuku u dubinu, ali ne dam se, borim se za dah. Kad odjednom, vidim neke tamne nemani kako se prijeteći kreću prema meni. Ni broja im se ne zna! Izranjaju, zaranjaju. Vidim ih, pa mi se izgube, pa se onda njihove zastrašujuće sjenke ocrtaju na posljednjem blijedom svjetlu obzora na zapadu. Lupa meni srce, mislim: Nesi nije – ona živi u nekom tamo jezeru. Psi nisu, kitovi – ma ne, nisu. Neznana čudovišta iz tamnih dubina.

Brže - bolje, koristeći sve znane mi plivačke stilove doplivam ja do obale vičući iz svega glasa: Čudovišta me jure!!! ... Ma kakva čudovišta. Dupini se igraju!
Eto ti ga na! Baš nemam sreće. Te Lens Flare, te dupini, ali neka, doći će i mojih pet minuta.

Ah, ništa, obučem se ja i put pod noge. Kad uz cestu, iza visoke trave, na zidiću – vjerovali ili ne – MALI ZELENI!!! Čuči lijepo, gleda me, smješka mi se. “Ne boj se, ja sam kapetan NLO-a kojeg si snimila. Sad ću ti fino pozirati pa te neće više napadati i rugati ti se, nevjerni Tome, dabili nevjerni!”

Tresem se ja od straha i uzbuđenja. Okrenem se oko sebe, ne gleda nitko pa brzo izvučem oveći kamen iz gromače (mocira op.a). Baš negdje po sredini. Taj mi se svidio. Ako puhne bura srušit će se sve ko’ kula od karata, ali nema veze, ja više neću biti tu. A trebao mi je kao stativ za digitalac.

Mali zeleni

Mali zeleni na zidiću

Eto, pa sad recite da je fotomontaža!!!
Tekst pisala: blogerica-autorica-oruđe, ovaj put bez mentorstva sulude znanstvenice. Nemojte joj reći! Znanstvenici užasno pate od kronične taštine.



- 13:58 - Komentari (35) - Isprintaj - #

23.08.2005., utorak

Na listu

ah, ljubav

(nema veze s bubamarama)
24.08.05.: Ja, koja iznad svega mrzim licemjerje, ispravila sam danas jednu pogrešku koja je mirisala na licemjerje.



- 22:52 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Osvrti

Osvrt I - neozbiljan

Kaže meni JEDAN simpatični dečko:“ nije baš pametno samo tako brzopleto napisati da je nešto NLO bez da se stvar prethodno provjeri, jer kada se pokaže da si u krivu dogodi ti se ona poznata: "King for a day, fool for a lifetime".
Mislim si sad ja: svi oni koji svakodnevno prijavljuju posjet NLO-a širom svijeta sigurno najprije prikupe dokaze. Kuc, kuc na oplatu NLO-a, uđu lijepo, pa malo dubinski intervju, malo podijele anketne listiće, otkinu tu i tamo koju ljuskicu s tijela člana posade, čupnu malo kosice, a netko im dobrovoljno da i koju kap zelene krvi. Pa lijepo DNA pokaže da se ne radi o Zemljanima. I tako oni skupe dokaze, prilože ih i nema šanse da dovijeka ostanu bedaci kao ja. A što mogu, drugi put ću znati.
Jedan DRUGI manje simpa dečko (ma što manje, uopće nije simpa) kaže (između ostalog, ne bih sad baš sve ponavljala) da ja imam komercijalnog duha, tako nekako. Ako sam dobro shvatila, on meni imputira nakanu kapitalizacije izmišljene senzacije (pa zar sam ja novinar?). E pa parking mjesto na AC listi donijelo mi je, ne senzacionalan, ali pristojan honorar. Bit će za kakve luksuzne cipelice, potpisanu torbicu i slično. A kad sletim na C listu – e tu se priča drastično mijenja. Past će tada i putovanjce u kakvu obližnju destinaciju. Jug Argentine, npr.još nisam vidjela!
TREĆI dečko (neću ih sve nabrajati) mi glumi švicarskog filozofa. Kaže: “Ja nit’ hvalim, niti kudim”. Ma da, najlakše je tako, nisam ni za ni protiv, ni levo, ni desno, SAMO PRAVO!
E ČETVRTI je biser! Nakon šezdesetak bisera on uđe tiho i napiše: “super slikica , koji fotić imaš :) ... ovako gledajući rekao bih da je to odsjaj mjeseca na unutrašnjim lećama” A nije čuo za Marka što kasno na Kosovo stiže!? Turci već pobijediše (a dva loša ubiše Miloša, ali to je neki drugi vic).


Osvrt II - ozbiljan

Gospodin Korado Korlević, astronom iz zvjezdarnice u Višnjanu, osvrnuo se na sci.hr forumu na nedavne napise o pojavama NLO-a nad našim krajevima. Između ostalog na istom forumu objavljena je i moja fotografija s bloga.Gospodin Korlević, kojeg ja izuzetno cijenim, nije pretjerano polemizirao, kao što piše Glas Istre, ali naslov posta «Arghhhh..... !» (svojevrsna onomatopeja) govori da on kao stručnjak nije baš najsretniji zbog pojave takvih napisa, kao ni zbog priloga u nekim drugim medijima koji govore o istoj temi.
Moj odgovor gospodinu Korleviću na forumu prenosim i ovdje:

Poštovani gospodine Korlević,
Ni u snu nisam mogla zamisliti da će moja šala, ponavljam šala, za koju sam bila sigurna da je više nego očita i da apsolutno nitko neće ni na trenutak pomisliti da je objavljujem s ciljem zbunjivanja ili uzbunjivanja, podići toliko prašine. Fotografija NLO nad Istrom je moja. Ja sam blogerica Helix. Na blogu vlada jedna posebna atmosfera i bila sam sigurna da nitko neće pomisliti kako ja zaista mislim da objavljujem fotografiju NLO. Očito sam bila nepromišljena i zbog toga se ispričavam. Ipak, ne mislim da sam napravila neki strašno ružan postupak. Na blog stranicama ima toliko nevjerojatnih stvari da nisam uopće očekivala da će moja šala biti uočena. Osim toga, tekst koji je pratio slike bio je u šaljivom tonu i svatko se na to mogao samo nasmijati. Glas Istre je fotografiju preuzeo bez odobrenja, valjda im ni ne treba odobrenje, ali ja s tim nemam ništa. RTL me je kontaktirao i ja sam im objasnila da se radi o bezazlenoj šali, što su oni korektno prihvatili i nisu objavili moju fotografiju. Posebno mi je žao što sam na neki način sudjelovala u nečemu što je Vas razljutilo jer Vaš rad izuzetno cijenim.
S poštovanjem


P.S. Mnogi ljudi na blogu objavljuju viceve – slovima, riječima! Ja sam željela objaviti vic SLIKOM i svi su me napali! Još kažu da slika govori više od tisuću riječi! A možda baš zbog toga?!



- 11:20 - Komentari (16) - Isprintaj - #

21.08.2005., nedjelja

M.M.

Kakva bih ja Puležanka bila da ne napišem nešto na temu M.M. ? Fotografija i tekst dio su mail – prepiske s jednim prijateljem čiju dozvolu za objavljivanje imam.



... pročitala sam što si mi poslao, da, bilo je i u našem tisku nekih komentara na tragu izjave u tom intervjuu. Ljudi su skloni tražiti krivca u pojedincu ili čak u instituciji koja u stvari i nema neku veću moć. Svakako ne onoliku koliku imaju velike svjetske korporacije, političari, pa, ako hoćemo i mediji. Međutim,“pojave” poput Mansona ipak mogu imati svojevrstan utjecaj na ljude jer se nalaze pred MASOM. Kad kažem masa mislim na skup ljudi koji sociologija definira kao vrlo specifičnu i kompleksnu pojavu (ne bih te sad ovdje željela suviše daviti, i na blogu su me već napadali zbog toga). Samo dva citata:
“Masa nema atribut, predikat, kvaliteta, reference. To je njena definicija ili preradikalno odsustvo definicije. Ona nema nikakve veze sa stvarnom populacijom, ili određenom društvenom grupom – (Bordijar)”
“U potrebi za kvazi kulturom, masovnom kulturom ili kulturom masa, kao fuzijom kulture i zabave, savremeni mislioci vide znak detinjastosti epohe.(sindrom Petra Pana – Mr Bojan Jovanović)”
Davim te! Ukratko, pojedinac u masi na neki način gubi, ili dobiva jednu novu dimenziju vlastitog identiteta, postaje dio mase (BORG:)) i reagira na način na koji nikada ne bi reagirao kao pojedinac.


P.S. Nadam se da je netko noćas gledao izvrstan film “Dirty Pictures” . Umjetniku, fotografu sudi se zbog kontroverznih fotografija izloženih u muzeju suvremene umjetnosti. Fotografije su opisane kao pornografske, pedofilske, opscene ... presuda oslobađajuća. Predivan komentar uz odjavnu špicu, koji, nažalost u sitne jutarnje sate nisam mogla memorirati toliko da bih ovdje citirala. Riječ je o limitima koji postoje u umovima ljudi ne dopuštajući im kretanje između umjetnosti i stvarnosti. Ako netko zna više o ovom filmu, molim ga da to objavi. Odlično se uklapa o raspravu o sutrašnjem koncertu u Areni. Hvala

Samo za mog susjeda Sparkya
(nije baš najbolja sličica, ali on mi neće zamjeriti, nije on kao neki tamo)

Nevera nad Verudelom - 20.08.05.

- 13:11 - Komentari (15) - Isprintaj - #

19.08.2005., petak

Rezultati - svezom - bezveze

Eto, konačno je izveden sociološki eksperiment! Neki se znanstvenici pitaju je li eksperiment kao istraživačka metoda uopće pogodan u društvenim znanostima. Postoji mišljenje da znanosti u kojima nije moguć eksperiment uopće nisu znanosti. E pa blogerska hr zajednica je jučer i danas fino dokazala da je sociologija znanost, itekako. Jedna sociologinja izvršila je uspješan eksperiment, i to ne bilo kakav nego pravi terenski eksperiment – u prirodnim uvjetima.

Hipoteza: Ljude ne zanimaju ozbiljni tekstovi, mirnog tona, izvjesnog završetka, bez elemenata erotike, kriminala ili nekog drugog oblika ponašanja koji spada u područje socijalne patologije. Žele temu, vijest koja će ih bar na trenutak izbaciti iz kolosijeka svakodnevnog (mukotrpnog) života, pa makar ona bila bezveze!

Argumenti koji podupiru hipotezu: Nakon pet mjeseci lutanja blogom.hr dotična sociologinja je uočila upravo proporcionalnu vezu bezveznosti teksta i broja komentara (koji su odraz zanimanja za tekst). Uporno je pratila stanje na nekoliko blogova (reprezentativni uzorak, standardna pogreška 0,5) i zaključila da sve mora provjeriti metodom eksperimenta.

Predmet istraživanja: Na makro planu – blog.hr, a na mikro planu – postovi i komentari uzduž i poprijeko (forma i sadržaj).

Cilj istraživanja: Dokazati ili opovrgnuti hipotezu.

Svrha istraživanja: Uočiti kakve tekstove treba pisati e da bi se izazvala pažnja blogerske javnosti pa i šire, još šire.

Ocjena dosadašnjih istraživanja: Nije ih bilo, mislim nije bilo znanstvenika koji bi zdušno sav svoj intelekt usmjerili ka jednom tako društveno relevantnom istraživanju.

Literatura: Nema, sve iz glave.

Kratak opis tijeka eksperimenta: Pisana su dva posta, jedan bezvezan, drugi svezom.
Bezvezan u roku od odmah dospijeva na naslovnicu bloga, autorica na AC listu (neće je valjda sad kad znaju da je bila samo nejako oruđe u rukama jedne sumanute znanstvenice skinuti s liste?), dospijeva na zadnju stranicu vaaažnog dnevnika (sa slikom u boji!), dobiva preko 50 komentara (jadna autorica-oruđe morala je čak neke brisati, jer nisu zadovoljavali njene estetske kriterije), izaziva burnu raspravu među komentatorima na naslovnici bloga, svađe i “prepucavanja” nekih drugih blogera koji su slučajno zalutali u eksperiment, jedan čak piše parodiju na spomenuti bezvezni tekst (zamislite bezveznije od bezveznog!), autorica-oruđe dobiva mailove, traže joj originale objavljenih fotki radi stručne ekspertize... i tako do duboko u noć, do pred jutro.
Post svezom – ukratko ništa od svega toga, nekoliko pristojnih komentara, mir i tišina, da ne govorimo da se ni jedan drugi medij nije otimao za njega (a nije da nema taj post svoju težinu).
Eto, da vas ne zamaram stručnim terminima o tome kako je tekla obrada podataka, crtanje grafikona, dijagrama, tablica, iznošenje rezultata dobivenih kompliciranim statističkim metodama.
Svako znanstveno istraživanje (ono ozbiljno, a ovo to apsolutno jest) mora iznijeti moguće aplikacije rezultata. Dakle, rezultati su više nego korisni svim onim blogerima koji se dvoume: svezom – bezveze. BEZVEZE – apsolutno, jer eksperiment je nedvojbeno potvrdio točnost na početku postavljene hipoteze!!! Uživajte!!!
Znanstveni tim se ispričava svima koji su se slučajno našli u vrtlogu eksperimenta.

P.S. Nije gotovo! Autorica-oruđe očekuje prijetnje uznemirenih građana kojima se nešto s neuronima dogodilo. Ne znam više što! Ma nije ona ništa kriva – sve za znanost!

- 16:17 - Komentari (26) - Isprintaj - #

Nenadani gost (morska priča)



Image Hosted by ImageShack.us Ovdje su je pustili i još neko vrijeme je pratili pogledom. Ako bolje pogledate, vidjet ćete želvu kako im maše.

Jučer se u mreže ribarice (tako od milja zovemo ribarski brod) Morski Žal upleo neočekivani stvor. Pored klizavih folpa, bodljikavih škrpinica, štipavih hlapova, nešto “šarenila” što će zamirisati u brudetu pulskih domaćica i drugoga finoga morskoga blaga koje nas nesebično obdaruje Omega-3 masnim kiselinama, našao se i stvor koji nikako tu ne spada. Glavata želva. (Pogledajte postove o puštanju želvi u more kod Jasne) Na putu prema površini mora, na bi li izronila i udahnula, zaplela se u mrežu. Možda je bila i malko pohlepna, pa je njena želja da iz mreže “ukrade” kojeg slasnog muzgavca kažnjena. Srećom, ubrzo se našla na krmi broda jer bi se, da je dulje ostala u vodi bez mogućnosti izranjanja, utopila.
Htjela sam je jutros slikati, ali su ribari zaključili da bi za nju bilo previše stresno čekati jutro na palubi. Malo su je pomazili i pustili u more.

Glavata želva (Caretta caretta) živi u toplim i umjereno toplim morima. Hrani se ježincima, spužvama, rakovima i mekušcima. .... Populacija koja naseljava Jadran dio je populacije koja se razmnožava u Grčkoj. ... Procijenjeno je da se godišnje u komercijalne svrhe ulovi oko 2 500 glavatih želvi. Ako se na umu ima da je cijela mediteranska populacija procijenjena na 5 000 spolno zrelih jedinki, ovakav ulov ima katastrofalne posljedice za ovu vrstu. Novčana kazna za ubijanje jedinke vrste Caretta caretta iznosi 35 000 Kn. .... (preuzeto, vidi link)


Naravno motiv za puštanje kornjače na slobodu nije uopće novčana kazna, mada je itekako dobro što ona postoji. Nisam vegetarijanac (malo koketiram s tim načinom prehrane), pretpostavljam da čovjek mora ubijati životinje da bi preživio. Jedem ribu i “frutti di mare”, ali mislim da čovjek ipak mora znati neke granice. Ponekad, barem ponekad, bilo bi dobro da dokaže sebi i prirodi da je on razumno biće – HOMO SAPIENS!


- 13:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.08.2005., četvrtak

NLO nad Verudelom

Budući da je sinoć (17.08.05) bila jaka mjesečina, u 22.02. sata odlučila sam snimiti nekoliko fotografija za svoju čuvenu seriju “Mjesečina nad Verudelom” (koja će jednom biti slavna). Kad sam kopirala fotografije u PC, imala sam što vidjeti. Na dvjema se jasno vidi NLO!!! Prosudite sami! Golim okom nisam vidjela ništa. Noć je bila mirna. U tim trenucima nisam vidjela ni jedan avion. Njihova se treperava svjetla uvijek jasno razaznaju. Dakle, ovo je početak serije “NLO nad Verudelom”!!!

NLO nad Verudelom NLO – Verudela – 17.08.05. 22.01.57

(izbrisala sam dio, jer mi je izgledalo neuredno, sličice različitih dimenzija i tako to, a dosta su i ove dvije da se sve shvati i da bude jasno ko dan, odnosno ko mjesečina)


- 18:12 - Komentari (69) - Isprintaj - #

17.08.2005., srijeda

Susret - Šetnja Fažanom

Susret
Već nekoliko godina traje moje poznanstvo s jednom osobom koju nikada nisam vidjela. Naši susreti događali su se na E-mail stranicama ili putem telefonskih razgovora. Jučer poslije podne zazvonio mi je telefon. Ta me osoba nazvala s Puntižele (omladinski hostel i kamp u blizini Pule, u pravcu Fažane). Silno uzbuđena užurbano sam se spremila za susret. Paradoks (!) - toliko sam željela vidjeti moju prijateljicu da sam u jednom trenutku pomislila da uopće ne odem. Bojala sam se da joj se neću svidjeti, da će se prijateljstvo ugasiti ako se konačno sretnemo. Čekala me je pred ulazom u kamp sjedeći na nekoj vrsti motocikla na četiri kotača. Pomislila sam da je to vozilo koje kamp iznajmljuje svojim gostima kad trebaju negdje žurno otići. Čak sam se na trenutak nasmijala jer mi se učinilo nekako simpatično smiješno.
I sada mi suza zaiskri u očima kad pomislim kako sam mogla glupo pogriješiti; glupo, ali zaista posve nehotice. Bilo je to vozilo koje mojoj prijateljici omogućava da se uopće može kretati. Bez njega može napraviti svega nekoliko koraka uz pomoć svojih bližnjih ili nekih ortopedskih pomagala.
Sjedile smo u krugu njene velike obitelji, držale se za ruke, slikale zagrljene, pričale, često u isti glas. Toliko smo toga htjele reći jedna drugoj. Danas je morala otputovati u Modenu. Upravo smo izmijenile SMS poruke pune lijepih riječi. Jedva čekamo da se ponovno sretnemo. Hoćemo! Sigurno!

Večernja šetnja Fažanom
Živopisni ribarski gradić Fažana poznat je najviše kao mjesto polaska na otočje Brijuni. Međutim, kao ugodno mjesto za odmor bio je poznat je još starim Rimljanima koji su tu gradili “villae rusticae”. Grad je bogat povijesnom baštinom. Iz 6. stoljeća potječe crkvica Svetog Elizeja uz koju je i kasnoantička nekropola. U samom centru nalazi se crkva Svete Marije od Karmela sa zvonikom “na preslicu”. U njoj možete pogledati gotičke freske iz 15.stoljeća. Iz istog je stoljeća i župna crkva Svetih Kuzme i Damjana u kasnogotičkom stilu.
Nažalost, moje večernje snimke nisu baš najkvalitetnije, ali dočarat će vam pogled s gata prema Brijunima (u suton) , zvonik župne crkve i crkvu Svete Marije od Karmela.

Fažana – suton viđen s gata Fažana - suton

Fažana Fažana - gat

Fažana – pogled s gata Crkva Svete Marije od Karmela

- 20:07 - Komentari (21) - Isprintaj - #

16.08.2005., utorak

Dvije perle u niski

Prkos poslije kiše

Grisia
Mnogi će se složiti da je jedan od najljepših gradova na Jadranu Rovinj. Tko je prošetao uskim, strmim, kamenom popločanim ulicama starog dijela Rovinja, nije odolio njihovom romantičnom šarmu. Nađete li se ispred crkve Svete Eufemije pogled na more oduzima vam dah. U ljepoti nastaloj ispreplitanjem djela prirode i ljudskih ruku svoje nadahnuće često traže umjetnici; akademski umjetnici, ali i zaljubljenici – amateri. Grisia - ulica koja se proteže od glavnog gradskog trga do Svete Eufemije svake godine jednu nedjelju mjeseca angušta prihvaća u svoje krilo umjetnike, njihova djela i sve ljude željne lijepog doživljaja kojim će napuniti baterije duše i srca. Tako su i jučer (14.08.) stara kamena pročelja odjednom postala okvir slikama, skulpturama i drugim umjetničkim predmetima. Sjajna perla u niski koju u srcu ljeta možemo ponuditi svima što traže više od sunca i mora. Svima koji traže čovjekov izražaj osjećanja što u njemu bude možda baš to sunce i predivno more.

Suze Svetog Lorenza
Još su davno Kinezi prvi put opisali Perseide. 36. godine Novog vijeka primijetili su na nebu stotinjak meteora i o tome ostavili zapis. Čini se da dolaze iz sazviježđa Persej pa otuda ime Perseidi. Zbog toga što su najaktivniji oko desetog u mjesecu kolovozu zovu ih i Suze Svetog Lorenza.
U narodu se meteori poznati kao zvijezde padalice o kojima postoji čitav niz zanimljivih vjerovanja. Tko vidi padalicu može se nadati ispunjenu želja pa je Astronomsko društvo Višnjan 12. ovog mjeseca organiziralo promatranje Perseida.
Meteoroid je kamenčić ili čestica prašine koja za sobom ostavlja svjetlosni trag (zbog paljenja uslijed trenja prilikom ulaska u atmosferu) koji zovemo meteor. Ako “preživi” i padne na zemlju zove se meteorit (A. Zorkić). Meteoroidi potječu uglavnom od kometa. Kada se znatiželjnica suviše približi Suncu ono je svojom toplinom topi te se trag čestica prašine pretvara u potok koji se vuče za njom. Ako se Zemlja na trenutak okupa u tom potoku, čestice ulaze u njenu atmosferu, upale se i našim se očima ukaže blještavi spektakl. Znatiželjnica od koje su se otkinuli Perseidi je kometa 109 P/Swift-Tuttle koja je posljednji put prošla pored Sunca 1992. Da obiđe Sunce potrebno joj je otprilike 130 godina i trenutno se udaljava od njega. Zbog toga je kiša čestica sve manja i svake godine na našem nebu vidimo sve manje suza Svetog Lorenza. Zato slijedeće godine pođite u Višnjan, povedite svoje prijatelje i goste koji uživaju u našem moru i danjem sjaju Sunca da noću organizirano promatraju ovu pojavu i upoznaju Zvjezdarnicu i Astronomsku udrugu Vidulini. I neka zamisle želju….
(osvježeno)

- 11:51 - Komentari (16) - Isprintaj - #

13.08.2005., subota

Staro za novo

Something old, something new

Priča prva:
Sjećate se mojih muka s čudotvornom poklopcem. Skupo plaćeno čudo tehnike ima već neku godinu. Možda je staro, a možda samo malo umorno; kako bilo da bilo, nije htjelo raditi i dovelo me je na rub živčanog sloma. Žalila se ja na sve strane pa se moja prijateljica smilovala i pronašla mi broj telefona predstavništva firme u kojoj je rođen moj poklopac. Prilikom kupnje vam obećavaju brda i doline: “to vam je neuništivo (naravno, materija je neuništiva), to vam je vječno, to čuda čini u vašoj kuhinji, svi će vam zavidjeti, ako iiipaaaak nekako uspijete postići (naravno vašim nepravilnim rukovanjem, neznanjem, teškom zaostalošću kad su u pitanju čuda tehnike) da se vaš poklopac pokvari (predstavnik firme se na ovu riječ okrene i triput pljune preko lijevog ramena) mi ćemo biti više nego sretni da vam ga zamijenimo, ima doživotnu garanciju”.
E, nazovem ja taj broj. A gospođa će meni: “Baš imate sreće (?), upravo imamo akciju STARO ZA NOVO. Vi nama vaš poklopac, zdjelu od 6,5 litara i njen običan poklopac s viziotermom, a mi vama novi poklopac, zdjelu, običan, poklopac iiiiii (!) na poklon dobivate jednu malu zdjelu od 2 litre.” “Koliko će me ta sreća koštati” pitam ja. “Ma sitnica, uopće nećete osjetiti, možete uzeti kredit na pet(!) godina” Na pet godina? Pa to je pola vremena otplate mog kredita za stan! Kupim dva lonca i mogu se fino smjestiti u njih. “Hvala gospođo, razmislit ću pa ću vam se javiti” kažem ja i spustim slušalicu.
Ma što razmisliti! Uzela ja lijepo moj poklopac, polako ga rastavila, pažljivo očistila, tepala mu i šaptala nježne riječi. Činit će on čuda u mojoj kuhinji još duuuugo!

Priča druga:
Imala ja neku prastaru karticu za mobitel. Novi uređaj, posljednja riječ tehnike, ali kartica stara pa vuče snagu iz baterije “tutta forza”. Pojma ja nisam imala, ali su me pametni ljudi upozorili da postoji akcija STARO ZA NOVO. Daš im staru karticu, oni tebi (besplatno) novu na kojoj ti ostane stari broj. Divota! Ode osoba od mog povjerenja u T-com centar u Puli da to obavi. I zaista, zamijene oni karticu i kažu da će se aktivirati u toku dana; staru oni zadržavaju (?!). Pita moja osoba od povjerenja: “A što je s brojevima na kartici i nekim drugim podacima?” Odgovor: “Nemojte ništa kopirati, mi sve šaljemo pa bi vam se dupliralo”. Sumnjivo meni, ali čekam aktiviranje. Aktiviranje – sve normalno radi – nema ni jednog jedincatog broja! U trenu sam podivljala. Daleko gore nego u slučaju s loncem. Repertoar psovki bilo je puuuuno maštovitiji, živopisniji, jednom riječju ogavan. Sve je meni jasno. Ali zar je teško upozoriti – prepišite si, kopirajte, memorirajte, štogod, brojeve koji su vam na kartici. Rekla je da će SVE podatke poslati. Poslala sam ja osobu od povjerenja natrag. Ne znam kako je tekao razgovor u T-com centru, ali gospođa djelatnica je lijepo vratila (samo na trenutak) karticu i brojevi su kopirani u uređaj. Nije li ona dužna znati te stvari i klijentu objasniti, upozoriti ga? A o činjenici da kartice sa svim našim brojevima ostaju tko zna gdje i tko zna kome na uviđaj… Ja nisam čak ni predstavnik stanara u mojoj zgradi, ali ipak – toliko o privatnosti!

Priča treća (koja se još nije dogodila):
Oglas: Agencija za bračno posredovanje: Obratite nam se s povjerenjem! Nalazimo idealnog partnera za Vas! Samo ovaj mjesec, samo u vašem gradu – povoljno – akcija STARO ZA NOVO!!!


- 20:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #

12.08.2005., petak

Smokvenjak?

Zgužvani prkos Moj pernati prijatelj

Noćas je pljusnulo. Najprije je sijevalo i grmjelo, a onda se nebo konačno odlučilo i iskrenulo na grad jedan od svojih najvećih kablića. Još nas polijeva. Izgleda da su mjeseci zaigrali kolo po kalendaru i više nisu znali naći svoja prava mjesta. Ovo je, u najmanju ruku, smokvenjak. Eto, ni moj prkos se nije otvorio iako zaista uvijek prkosi i vjetru i kiši. Nekako je sav stisnut, prestrašen. To me uvijek podsjeti na ružu Maloga Princa koja je polako otvarala svoje zgužvane latice kao da se budi nakon dugog sna. Ali, došao je jedan od mojih pernatih prijatelja. Plaho je sjeo na rub i ukrasio moj ružan, hrđom načeti “tanjur”. Svima nam nedostaje malo sunca. I cvijetu, i ptici, i meni.


- 15:19 - Komentari (20) - Isprintaj - #

10.08.2005., srijeda

Suton na moru

Pula - Verudela - 08.08.05.

Suton na moru

Suton na moru



Rješenje zagonetke

Fuksija

- 21:30 - Komentari (22) - Isprintaj - #

07.08.2005., nedjelja

More - nebo (okolica Pule, 06.08.05. 19-20 sati) - konačna verzija

More More


More More

Odgonetajte još malo zagonetku iz jučerašnjeg posta - dio koje nemani prikazuje sličica?

- 16:19 - Komentari (27) - Isprintaj - #

06.08.2005., subota

Metamorfoza

Evo u što se polako pretvaraju pupoljci iz posta od 28. srpnja:

Kalahnoa prema T-Zombix-ovim savjetima

Mali dodatak:
Neman 3
Sličica prikazuje dio jedne nemani. Koje?

- 16:57 - Komentari (18) - Isprintaj - #

04.08.2005., četvrtak

Nenadani gost

Image Hosted by ImageShack.us


I danas je u naš grad zalutao dan s nekog drugog mjesta u kalendaru (kao u priči o djevojčici koja je zloj maćehi morala usred zime donijeti košaru punu mirisnih jagoda).
Alkion je tražio imena svih dvanaest mjeseci: ANTONŠĆAK, SIČAN, MARAČ, AVRIL, MAJ, POMAJIĆ, ŽETVENJAK, ANGUŠT, SMOKVENJAK, MIHOLJŠĆAK, MARTINŠĆAK, PROSUNAC – eto, ovako mi u Istri zovemo mjesece kroz godinu. Pišite kako ih zovu u vašem kraju.
Protagonist današnjeg posta došao je, bolje reći sletio je, prije par minuta na moj balkon. Mala, preplašena lastavica nekoliko je puta bezuspješno pokušavala sletjeti na balkon. Pomislila sam da traži mjesto za savijanje gnijezda, ali ni za to nije baš pravi datum. A onda sam je odjednom ugledala kako stisnutih krila i pognute glavice leži na tlu balkona. Odnijela sam joj malo smrvljenog kruha. U strahu je pokušavala pobjeći od neke njoj znane opasnosti. Nije uspijevala poletjeti. Zaglavila se između vaza s cvijećem i balkonske sjedalice. Krenula sam rukom prema njoj. Lako sam je uzela u ruku, nije uopće pokušavala pobjeći. Kao da se predala, ili je osjetila da joj ne prijeti nikakva opasnost. Glasala se jedva čujnim, tužnim piskutanjem. Nije to bio cvrkut vesele ptice. Budući da sam, kao i svakog jutra, upravo htjela «ovjekovječiti» nove pupoljke mojeg cvijeća, slikala sam ptičicu. Čini se da sam je okrutno stisnula u šaci, ali, vjerujte, nježno sam je držala.

Pišem već pola sata. Otišla sam provjeriti. Ptičica sjedi, ne boji me se. Nadam se da joj je samo hladno. Malu kutiju obložila sam papirom i pamučnim jastučićima i nježno ptičicu položila u nju.

Malo se odmarala, a onda je odjednom odletjela. Pratila sam je dugo pogledom. Činilo mi se da se ptičica sasvim dobro snalazi u svom prirodnom ambijentu.


- 14:53 - Komentari (33) - Isprintaj - #

03.08.2005., srijeda

Treći dan mjeseca miholjšćaka

Nebo nad Pulom - 03/08

Današnji dan u Puli jako je lijepo opisao moj sugrađanin Mali Magarčić. Ja bih samo dodala da je vrijeme primjerenije nekom drugom datumu – trećem danu mjeseca miholjšćaka, na primjer. Nije zahladilo, ako ste slučajno to pomislili. Sparno je i jedva se diše, pada kiša, sumorno je.
I o čemu da pišem kad je ovakvo vrijeme. Lako bih mogla upasti u stupicu i početi s nekim depresijom obojenim tekstovima, žalopojkama, tugaljivim pričicama o nerazumijevanju svih, ama baš svih, koji me okružuju (neki bi rekli da tu nešto sa mnom nije u redu). Neću! Riješit ćemo samo malu «zagonetku» iz prethodnog posta:

Neman 1
Školjka Sv. Jakoba – jakobska kapica
Školjka Svetog Jakoba
Na slici je dio njenog «oklopa», «kućice», na kojemu se vide mali «priljepci». Oni su zapravo školjkin podmladak.

Neman 2
Folpo – njegovo oko
Klikni
Folpo je u Istri naziv za muzgavca, odnosno, osmokrakog glavonošca (Ozaena moschata) iz porodice Octopodidae. U nekim našim krajevima uobičajeni su nazivi : mošun ili mušun (Dalmacija) i mrkač (Kvarner). Vjerujem da ih ima još, pa slobodno dopunite niz.
Folpo na svakom kraku ima jedan red pipaka, za razliku od hobotnice koja ima također osam krakova, ali sa po dva reda pipaka. Naraste do jednog kilograma, a hobotnica može doseći i preko deset kilograma
Obje nemani su jako ukusne. O receptima neki drugi put Ma… ustvari… mogu i sada. Što jednostavnije – to bolje. Dakle: skuhati (ne da se raspadne, nego «al dente»), narezati na komade (veličina po želji), začiniti dobrim maslinovim uljem, dodati mediteranske začinske travice (koje volite), prema ukusu dodati malo soli, bijelog luka, bijelog vina … Dobar tek!

- 16:15 - Komentari (12) - Isprintaj - #

02.08.2005., utorak

U potrazi za osvježenjem

Mjesečina kroz oblake
Jučer je u Puli bio užasno težak dan. Vjerujem da će se moji Puležani složiti. Zrak je bio toliko vruć da ga je bilo teško udisati. Pili smo vodu u koju smo ulili iscijeđeni sok grejpfruta. To je jedino donosilo malo osvježenja. Naravno, u okolici postoji mnogo mjesta na kojima se spas može potražiti u morskoj vodi. Međutim pomisao da bi prije prepuštanja osvježavajućim valovima trebalo sjesti u uzavreli automobil u trenu je otklanjala ideju o moru. Tek u osam sati uvečer odvažili smo se i otišli do broda u obližnjoj lučici. Nismo se željeli zamarati paljenjem motora, odvezivanjem broda, manevriranjem po lučici, odlaskom tko zna gdje. Sunce je konačno malo posustalo u svom bjesomučnom odašiljanju vatrenih strelica na jadne Zemljane i mi smo odlučili posjedati na pramac i prepustiti se ljuljuškanju. Lučica je okružena s nekoliko bližih i daljih terasa s kojih je do nas dopirala glazba. Imali smo rashlađeno voće, napitke, a ljubazni kapetan skuhao nam je i kavicu. Kako miriše kad vam donesu šalicu svježe kave dok opruženi na pramcu broda promatrate zvjezdano nebo! U daljini su titrala svjetla našeg grada. A iznad nas – Veliki Medvjed. Tražili smo Sjevernjaču. Nebo nije bilo baš previše «osuto zvijezdama» (kako bi to pjesnik rekao). Jaka svjetla grada i turističkih naselja u okolici «potamnila» su sjaj mnogima od njih. Ponekad bismo ugledali svjetlo koje «putuje». Nagađali smo što bi to moglo biti: avion, satelit, NLO?! U naše, još uvijek tople, stanove vratili smo se oko ponoći. Osvježeni i spremni za počinak.

Mali dodatak:
Točan odgovor iz prethodnog posta – HLAP. Čestitam!
Hlap
klikni da me bolje vidiš

Današnji zadatak: klikni, pogledaj i reci o kojim se nemanima radi!
Neman 1 Neman 2

P.S. Auuu, sad sam vidjela na naslovnici: "Glas Istre objavio tekst s Helixinog bloga bez navođenja izvora". Mea culpa! Istine radi: ja sam im tekst (potpuno isti kakav je objavljen na blogu) poslala mail-om. Nisam nigdje inzistirala da se objavi da se radi o tekstu s bloga. Kao što sam navela u postu od 29.07., iz teksta se moglo naslutiti da se radi o blogu. Ja im, međutim, više "zamjeram" ono što sam navela pod točkama 2 i 3. Ne želim nikoga nepravedno optužiti. Hvala! Helix

- 15:47 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)