|
|
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
čovik(a) na blogu
copyright © 2007-2008 Helena
cijeli predložak je prilagođen mozilli tako da će u exploreru izgledati kao čisto sranje....
Moj mail kontakt: dark_numelle@hotmail.com, mail koji služi ujedno i za MSN!
Molim lipo da mi ne ostavljate lance sreće i slična sranja jer to PRIJAVLJUJEM!!!!
I molim da mi ne ostavljate komentare tipa:
*K
*I
*S
*S
(to užaaasno živcira)
...
junike posjeti od 20. 5. 2007.
(ja sam desna)
Trenutno...
... slušam: metal, rock i punk
... gledam: crno-bijele filmove (zakon su)
... jedem: hranu koju skuham, jer kuham ono kaj volim papati...
... pijem: samo subotom....
... i dišem... a to je najbitnije!
Volim pisati i pričati... Jedino što dok pišem radim puno grešaka, ali sam preljena da bi ih prepravljala...
Recimo da imam 19 godina, i da se unatoč punoljetnosti i svakakvim iskustvima još pronalazim...
Recimo da sam u nekim slučajevima čudna, ne zato jer to ja mislim, nego zato jer su mi to drugi rekli... no ja to smatram komplimentom.. jer danas su ljudi idioti, budale, kreteni, ludi, spaljeni... ali nitko nije čudan. I to je kulj! 
Rođena sam 06.06., često nešto napravim bez da prvo razmislim o posljedicama, puno razmišljam i tako sama sebi stvaram priče koje ponekad objavim na blogu...
My T-shirt...
Blizanac sam po horoskopu...
Nestalan karakter čije je glavno oružje briljantna inteligencija i spretnost. Ovi brzi ljudi ne podnose bilo kakvu vrstu ustajale vode, pa čim primijete da stvari kreću tim tokom, oni smjesta jednostavno okrenu ploču na drugu stranu. Nedostatak postojanosti kod njih je nadoknađen izuzetnim darom elokvencije, snalažljivošću i brzinom. Vole stvari činiti brzo i sve po malo. S druge strane, sve što je na dulje staze kao i dulje stvari, dosadno im je i zamara ih. Zato se i znaju okretati i obrtati kako im već odgovara, no često puta takvom brzinom, da na kraju nisu jasni ni sebi, ni drugima. U isto vrijeme, ova osobina daje im i sposobnost da se s lakoćom prilagode situaciji, kao i da imaju izvrstan smisao za komunikaciju. U stanju su komunicirati na više telefona ili s više osoba u isto vrijeme bez problema, a često imaju i dar za pisanu riječ. Jaka znatiželja ponekad ih dovodi u poziciju da moraju znati sve o svakom, a isto takva komunikativnost, do toga da poput antene šire informacije i onda kad treba i onda kad ne treba, pa nepravedno znaju biti proglašeni brbljavcima, indiskretnima ili sličnim, iako nemaju zlih namjera – nego se radi o pukoj potrebi za govorenjem i kontaktima. Isto tako, stvari ne shvaćaju previše ozbiljno i ne uzimaju ih k srcu. Posjeduju i dar za inteligentan humor, a pri komuniciranju uglavnom živo gestikuliraju.
(kad sam ovo pročitala nisam mogla vjerovat, pa 90% toga je istinito)
Imena svih mojih frendova završava na @, a o njima sanjam u HTML formatu....
Mrzim šećer u prahu na kolačima, pecivima.. stvarno ne znam čemu služe, ovak i onak spadne sa peciva...
Volim pametne, brbljave i zanimljive ljude... ne podnosim kad je netko naporan, dosadan...
Često mi se zna dogoditi da ne primetim detalje, a opet zna biti momenata kad vidim detalje koje nitko drugi ne vidi...
Užasno sam lijena osoba...
Volim gledat filmove, pogotovo crno - bijele....
Brzo se zaljubim, ali se još brže i odljubim... što znači da me je lako osvojiti, ali teško zadržati.
Puno pametujem...
Kad Hodas - Riblja Čorba
Vece ne mirise na rakove i skoljke,
mesec je bleda fleka boje cimeta.
Uzimas cipele za setanje kroz snove,
ulica voli ritam tvojih koraka.
Vetar se provlaci kroz nepoznate reci,
asfalt se miluje sa tvojim stiklama,
suvise mekan da bi mogao da spreci,
ovo je vece puno tvojih tragova.
Kad hodas,
ne zastajkujes,
i zemlju
ne dodirujes,
a mene
ne primecujes,
i uporno se trudis
da me prodje pozuda.
Jos drhtim
od tvog pogleda,
iz nekih
starih razloga,
ne mogu da se sredim.
To Helen - E. A. Poe
Helen, thy beauty is to me
Like those Nicean barks of yore
That gently, o'er a perfumed sea,
The weary, way-worn wanderer bore
To his own native shore.
On desperate seas long wont to roam,
Thy hyacinth hair, thy classic face,
Thy Naiad airs have brought me home
To the glory that was Greece,
And the grandeur that was Rome.
Lo, in yon brilliant window-niche
How statue-like I see thee stand,
The agate lamp within thy hand,
Ah! Psyche, from the regions which
Are Holy Land!
Teško je shvatiti druge, a još je teže shvatiti samoga sebe...
Porijeklo imena Helena:
Jesam li spomenula kako sam lijena???
Oduvijek sam furala neki svoj stil, u osnovnoj kao klinka koja se tek počela suočavati sa svijetom, slušala sam hip-hop. Iako je u to vrijeme rap bio jako raspostranjen, mislila sam kako samo rijetki razumiju taj stil glazbe. Jako sam voljela Eminema, da znam da je to malo otrcano, ipak tada se meni to činilo odvažnim. Danas nisam više osoba koja bi uživala u rapu, nije da ga ne volim, ponekad kad me uhvati sjeta ubacim cd od Eminema i slušam pjesme koje sam nekada davno znala napamet. Kako sam s vremenom odrastala i razvijala se, mjenjala sam stav o ljudima, svijetu i glazbi. Na početku srednje škole polako sam počela slušati rock, metal i punk (RMP). Budući da je moja tadašnja škola bila smještena u gradiću u kojem je sve vrvilo narodnjacima, nisam imala izbora nego početi i njih slušati. Jedno vrijeme sam bila prava... „narodnjakuša“ 
, znala sam sve izvođače i njihove pjesme, ali opet to nije bilo to. I dalje sam se znala u javnosti pojavljivati kao klošarica i potajice u svojoj sobi slušati RMP. U to vrijeme imala sam povećan broj „prijateljica“, neke od njih (one najbliskije) sam pokušavala preobratiti i uvuči (milom ili silom) u svoj svijet glazbe, koji je sa svakim novim danom jačao. Kada sam napokon shvatila da ću biti jedina koja štuje „pravu“ glazbu, odustala sam od daljnjih pokušaja da budem jedina i preko noći promjenila stav o narodnjacima. Ne, nisam jedna od onih koja će pljuvati po njima, i sama sam bila dio te cjeline. Ali odlučila sam, ako već slušam RMP, zašto to da skrivam? Kako u cijelom gradu nije bilo nijednog birca bez narodnjaka, nisam odustala.... poslije škole otišli bi na kavu, a kad god bih zauzela jukebox, pola birca bi se ispraznilo , i to zato jer su svi znali što slijedi.... Čak je gazda maknuo system sa jukeboxa... Kada sam dokazala (prije svega sebi, a tek onda drugima) da više ne slušam narodnjake, odlučila sam malo popustiti, ipak treba imati obzira i prema drugima. Pa kad bih sljedeći put krenula prema jukeboxu (iliti đuboksu) puštala bih laganiji rock. Tek toliko da se zna tko je „ u zgradi“. :) Malo po malo, moje cure u počele pokazivati sklonosti prema žešćoj glazbi. Napokon sam došla na svoje, upoznala sam dosta ljudi sa istim ukusom, nevjerojatno je kako sam se tek tada pronašla. Zaključila sam da imam više potencijalnih prijatelja/ica u RMP skupini nego prije, dok sam slušala Daru Bubamaru XD!
Sjećam se kako sam na početku htjela svima dokazati da imam drugačije mišljenje, i kako sam htjela biti crna ovca. Jednom sam u školu došla u hlačama koje sam nosila na kraju 8. razreda i koje su bile zašarane imenima bivših kolega iz razreda, dragi Bože izgledala sam kao klaun. Ipak to me nije sprječilo da se takva pojavim pred svima. Čak sam jednom (namjerno) obukla majcu naopačke i takva hodala uokolo, etiketa je toliko stršala da su je u svemirskoj postaji Mir mogli vidjeti, i jedna me cura upozorila da se vidi, ja sam i dalje kao sumanuta u njoj bila. Jedno vrijeme sam imala ljubičastu kosu... Upočetku je to bilo izražavanje odjećom, danas sam se malo primirila pa svoje stavove ipak iznosim dobrim argumentima i lakovima u ludim bojama (a čujte, morala sam nešto ostaviti za dobra stara vremena ).
Ne oblačim se kao metalka, moj stil odjevanja je više kežual :), obožavam starke, traperice i pamučne majce koje imaju aplikaciju na sebi. Nemam neku čudnu frizuru, imam „običnu“ dugu smeđu kosu... Na dočeku nove godine prvi plan je bio da budem sa ekipom (iliti klošarima) iz svog grada koja sluša RMP, ali sam na kraju završila u susjednom gradu kod frendice – kozmetičarke u dekoltiranoj majci i čizmicama na petu. I to nije bio moj izbor odjeće, kad smo se čule telefonom; frendica mi je striktno naglasila u čemu moram doć... skoro sam se rasplaka kad mi je rekla da moram obući štikle. Bile smo u bircu u kojem se cijelu noć puštalo narodno, oko 2 ujutro više nisam mogla izdržati, oko mene je bilo previše pijanih ljudi koji su stajali na svemu što je moglo izdržati njihovu težinu, jedan od njih je stajao kraj mene (ja sam sjedila) sa punom čašom u ruci koja se svako malo naginjala i svoj sadržaj rasipala po mojim hlačama. Tada mi je puknuo film, bilo mi je dosta svega, nisam mogla više izdržati ni minute, bilo mi je dosata glazbe, prokletih štikli... Prvi put u životu htjela sam što prije doć kući, a ne što duže ostati vani...
Onda sam zaključila da stvarno više nemam nikakve veze sa narodnjacima, možda sam se sve ovo vrijeme previše trudila odvojiti od njih, neznam... znam samo da uživam kad slušam metal... ili rock... nije bitno samo da trešti.... Kad sam ljuta sušam metal, kad sam sretna slušam metal... i kad sam tužna slušam metal... više se ne mogu opustiti uz narodnjake... ne pašu mi...
Evo baš sada slušam (mislim da je zadnji) album od Marilyna Mansona – Eat Me, Drink Me... ne, nije on neki bolesnik... vjerujem da je on isto samo još jedna crna ovca koja
želi dokazati svoju suprotnost. I uopće nije loš, može ga se slušati, nema vrištanja, nema dernjave...