Igmanski adaggio

29 srpanj 2014

(Sarajevo 07.01.2000.)

Pod Igmanom vrelo Bosne,
bog se prosu
u obilju inja.
neka gromka
jeka zvuka;
kao da gvožđe 
puca od milina.

Ljudi noći

16 srpanj 2014

kako se bliži noć red je da ju se predstavi kao pojavu. Lorenzo Jovanotti pojavio se kao nadobudni klinac na čoperu, ali je vrlo brzo totalno promjenio spiku i svijet zadivio sa Positivom. U vječitom istraživanju stilova opjevao je noć u ovoj poletnoj Stones baladi i postigao rijetko vjerni ugođaj grada u noći:
(pokreni link i prati riječi )



khm...

noću je ljepše jer živi se bolje
za onog ko do 5 ima daha i volje
i grad uzima zraka i kao da spava
a mrak ga preuredi, svog podešava
i sve je mirno i sve puno bliže
i nema nigdje prometa ni one makljaže
bar ne onog ružnog, onog punog stresa
a ljudi noći su uvijek ista pjesma
znamo se svi, kao u nekom selu:
uvijek iste face, mjesec poslije mjesec
danju mijenjaju zakon i padaju vlade
i prolaze ljeta i zime idu hladne,
a ljudi noći opstaju u toj priči
skriveni u barovima, ili u sjeni

e o yeeeeeeee....

ljudi noći rade poslove čudne
jedni uđu jučer i sutra se bude
baristi, dileri, kurve, nova izdanja,
murija, travestiti, oni što traže sranja,
vlasnici lokala, striptizete, kamionisti,
metroribe, lopovi i paparazzisti
dostava i pekari, fotomodele
noću žene sve su lijepe
i katkad zbariš koju u diskoteci,
a u jutro ti liči na babarogu
noć ima svoju foru i upravo stoga
čini zgledat sve ljepše od toga

pričati u autu ispred kakvog portuna
a u 4 i po žicat somune,
tople slance i bijelu kavu u toč
i sunce kad svane željet laku noć!
i novine čitat prije svih vas
znati sve što snalazi nas
noću čak i riječ se sporo mijenja
al puno je lakše sa nekime kenjat
čuti sve te priče, sve originalne
znati da nigdje nema face normalne
svak imat će nešto što može te podučit
ljudi drukčiji jako u boji svakoj
a ja volim noć i uživam jako
što vidim sve zore, al jutara malo
noć me je odgojila i pružila job
i zato joj hvala ustvari noć ja obožavam
zovem se Jovanotti i šljakam ko dee jaay
ne idem nikad spavat prije pola šest!

Sorry 4 the sunshine

12 srpanj 2014

baš gleam ove nesretnike od turista koji su bukirali minuli tjedan da vižitaju Kroejšu-raj na zemlji...bidni i pokunjeni od ponedjeljka su šetkali gradom, njuškali izloge, kupovali suvenire, bukirali izlete i nadali se suprotnom, a kiša je padala i padala i ne misleći stat...

ne znam uopće s čime bih to usporedio?

e to se u punom smislu zove doć u Rim i poljubit vrata

Hedonistra se u ime TZ-a RH izvinjava dotičnim pegulama poželjevši im više sreće sljedeće godine u isto vrijeme-
na istome mjestu, nadamo se!

sorry guys we just ran out of sunshine
reggae...

SORRY 4 THE SUNSHINE!

baš gleam ove nesretnike od turista koji su bukirali minuli tjedan da vižitaju Kroejšu-raj na zemlji...bidni i pokunjeni od ponedjeljka su šetkali gradom, njuškali izloge, kupovali suvenire, bukirali izlete i nadali se suprotnom, a kiša je padala i padala i ne misleći stat...

ne znam uopće s čime bih to usporedio?

e to se u punom smislu zove doć u Rim i poljubit vrata

Hedonistra se u ime TZ-a RH izvinjava dotičnim pegulama poželjevši im više sreće sljedeće godine u isto vrijeme-
na istome mjestu, nadamo se!

sorry guys we just ran out of sunshine
reggae...wave

NONA

02 srpanj 2014

Moja nona vjerovala je da Istra završava na Ponte Portonu. Sjela bi na balidur i beskrajno strpljivo probirala sić pun zelenoga radiča. Skoro ritualno je žvakala radič i jako je malo pričala. Iako polupismena, njene sarkastične mudrosti živo i danas pamtim. Bile su rane 80-te kada su moji roditelji došli na ideju da na bakinom ranču uzgajaju koze. Rekla je samo:
-Koza je na misto vraga!
Ne uzevši njen skromni usud u obzir, nabavili smo tada koze i okušali se baviti stočarstvom. Koze su se vrlo skoro pokazale nerentabilnima jer su postrugale susjedima svo cvijeće i bilje. Uvijek su pronalazile načina da pobjegnu, pentraju se posvuda...jednom riječju, bile su nemoguće!!!
Prodali smo tada koze i počeli intenzivno razmišljati u sličnom pravcu...
Hmm...ovce?
Nona je tada (o sjećam se toga dobro ) odložila sić radiča i rekla:
-Ki čuva ovce, ovca je.
Takva je bila moja nona. Stukla bi 2 žumanjca u zavajon, pošećerila pa mi dala da jedem govoreći mi:
-Rajži mali sakramenski ma si veli? Ma kadi ćeš doj? Valje, valje na gorinji svit?

Kada bi bila ljuta ili bi je ki ufendi, zela bi trstiku i tjerala kokoše.
Umjesto da govori ljudima, derala bi se kokošama:
-Pica, pica...iš rajža te je mati zlegla!

Osebujna je to žena bila koja je malo dobrega vidila u životu. Rođena u smiraj prvog svjetskog rata,
oči je zaklopila nakon domovinskog. Rođena u austrijskom carstvu, pripojena Italiji pa od iste uzeta
pod drugu Jugoslaviju iako sporno te najzad obrevši se u Slobodnome Teritoriju Trsta... ne bi li se 1990.
integrirala u RH. S mjesta se, takorekuć, ne makavši.

Jako je voljela ovu pjesmu

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se