Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

When it all falls apart

Kathleen,Kitty i onda Thora.Njen život kao da je jedna velika pogreška. Znati da je zivot mogao ibti drugačiji a ne biti sposoban učiniti ga drugačijim. To je najgore. Ali Kitty neće dopustiti da život bude onakav kakv bi trebao biti. Ona će ga promjeniti.Stvoriti svoj savršeni svijet...jednom...

Free Music

Kathleen Thora Thomas

I´m a big,big girl in the big ,big world...

Something special

Estelle Thomas



Beverly Marshall



Wayne Vincent Curtis

Church friends


Dakota Fleming


Wiolet Granger


Alexandra Black


Crystal Corwin

Later with me


Ean Riddle


Hanna van Goth

Just relax and smile..it`s got to be perfect..

-Kiiiiittyyyy!!!-
-O Bože Dakota, čekaj!-

Bio je osmi mjesec i Kittyn trinaesti rođendan. Naravno svi su to znali ali časne to nisu smatrali važnim.Sunce je bilo užasno jako i umirala je od želje da ona i Dakota odu dalje od crkve da može skinuti glupi pulover kojega su sve trebale nositi. Namjestila je lančić na gležnju koji je dobila od Dakota za rođendan i namjestila je rajf s zvjezdicom koji sam dobila od Alex,Violet i Crystal. I istrčala iz sobe vani u dvorište gdje ju je Dakota čekala.

Dakota je u crkvu došla u četvrtom mjesecu. Bila je par mjeseci mlađa od Kitty, rođendan joj je bio u prvom mjesecu i prema tome je bila mlađa ali u svakom slučaju ponašala se starije od nje...Svako toliko. S njom se najviše sprijateljila zbog toga što joj je bila jako slična.

Kitty je došla druga u crkvu, prva je bila Violet i nije baš voljela pričati o tome kako joj je bilo kad je prvi put zakoračila na ovo mjesto. Crystal je bila druga i Kitty se još uvijek sjećala izraza njenog lica kad je ušla. Olakšanje. Alex je došla par dana nakon Crystal i njena reakcija bila je gotovo identična Crystalinoj. Kitty je to začudilo budući da je ona vrištala, plakala i gađala časnu stvarima kad je došla po nju u dom. A kad je konačno došla u crkvu plakala je cijelo vrijeme....a one nisu...dok Dakota jest.

-Konačno, već sam mislila gađati prozor kamenjem.-, nacerila se Dakota povukavši Kitty za ruku da uhvate autobus,
-Bezobraznice...grozno, baš..uff ne mogu se sjetiti nijedne pristojne riječi.-
-A koje druge ti padaju na pamet?-, upitala je Dakota zastavši
-To tvoj pobožne ušice ne bi mogle podnjeti.- , nasmijala se Kitty odskakutavši od nje prema cesti.
-Kathleen!!Dakota!!- , netko je vikao.
-Junferica.-, rekla je Dakota slegnuvši ramenima a da se nije niti okrenula.
-O moj...- počela je Kitty ali ju je Dakota prekinula.
-Ne spominji Božije ime uzalud.-

Kitty joj je htjela nešto odgovoriti ali u tom trenutku osjetila jje Virginijinu ruku na svom golom ramenu. Aj,pulover..pomislila je razočarano. Polako se okrenula ugledavši nešto što ju je nemalo iznenadilo.Vječno namrgočena sestra ovaj put je na, da niti ona ne vjeruje, lijepo našminkanom licu imala veseli osmjeh.Virginia se ne smije bez razloga, koji je zabavan samo njoj, pomislila je Kitty užasnuto.

-Niste valjda mislile da ćete ići u grad same.-, nasmijala se Virginia.
-Sranje.- tiho je rekla Dakota, Kitty ju je čula al Virgina je očito osim nedostatka ljubaznosti i dobrote imala jos jedan nedostatak.
-Pa ne..sestra Dorothy nas je trebala vodit.-
-Ali ona je danas zadužena za ispovijest.-, zbunila se.
-A neznam...al mozete nas vi voditi.-, nacerila se Dakota.
-Hmm..ne.Imam ja svog posla.Dobro vi sačekajte Dorothy pa idite. I da se niste usudile raditi ništa neprimjereno!!-

Kitty je ozbiljno gledala kako Virginia ulazi u autobus i kako autobus zbog kojeg ju je Dakota namjeravala gađati kamenjem odlazi, zajedno s Djevicom u njemu. Kad je konačno zamaknuo za ugao Kitty se počela smijati. Sjela je na travu u crkvenom vrtu i doslovno se počela kidati. Dakota ju je isprva čudno gledala a onda je sljedila njen primjer i počela se smijati.

-Da nemam život sad bi ju poželjela pratiti.- nasmijala se Dakota.
-Oooo nee Dak mi idemo u grad, Wayne će biti u cirkusu.-
-Ne zovi me Dak...zvuči ko da sam patka.A osim toga Wayne je od Crystal i nikad ga u životu nisi vidjela!-
-Pa..?-
-Kitty ponašaš se djetinjasto...ae idemo došao je novi autobus!-

Nasmijala se i povukla Kitty za ruku u autobus koji je stao do ceste. Kitty je ponosno izvadila dva novčića i dala ih vozaču koji im je samo pokazao da uđu. Pogledala je Dakotu, nije djelovala previše oduševljeno,pretpostavljala je da se već prije vozila autobusom.Ali Kitty nije i s oduševljenjem je sjela na zadnje sjedalo autobusa do Dakote.Cijelo stražnje staklo bilo je prozirno i kad je autobus krenuo Kitty je oduševljeno gledala kako crkva nestaje u daljini.Na pamet joj je pala bolesno luda ideja i namjeravala je reći Dakoti ali ipak se predomislila.Možda kasnije, nasmijala se za sebe i nastavila gledati kako kuće i drugi automobili prolaze pokraj njih i kako s drmusave kamene ceste prelaze na glatku asfaltiranu.Zadivljujuće.
-Što se ti ceriš?-, pitala ju je Dakota gledajući je sa zanimanjem.
-Reći ću ti jednom, al ne sad...pomislila bi da sam luda.- nasmijala se zatvorivši oči i opustivši se u sjedalu.Neko vrijeme je šutjela a onda je Dakota počela pjevati neku svoju pjesmicu i Kitty joj se pridružila na nesreću ostalih putnika koji su se nezadovoljno okretali prema njima cijelo vrijeme.

Three phases...phase one: acception

Kitty nije bila cura koja plače. Svi su to znali, u domu su je dečki poštovali a mlađe cure su se ugledale na nju. Bila je čvrsta osoba, i uvijek je imala riješenje za sve probleme. Druga djeca u domu uvijek su sanjala o tome da su baš oni mlađa sestra Kitty Thomas i mnogi su bili ljubomorni na Estelle, ali naravno nitko nije imao hrabrosti to reći, jer Estelle je ipak na kraju svega bila Kittyna sestra.

Sada..mozda nije Kitty bila ta koja je pazila na Estelle i pomagala joj u svakoj situaciji...Mozda je Estelle bila ta koja ju je drzala na okupu, mozda je ona bila osoba zbog koje se uvijek trudila biti jaka.Kako god Kitty vise nije imala tu osbu, zbog koje želi biti najbolja, osobu kojoj bi bila uzor i jednostavno sad je mogla biti ona.

-Hej..otvori vrata molim te.-, rekao je netko kucajući na Kittyna vrata.
-Sigurno.-, nasmijala se Kitty ustavši s poda i obrisavši suze s lica. Popravila je je haljinu čekajući da osoba s druge strane opet pokuca.
-Molim te..-
-Nije zaključano.-

Polagano otvorivši vrata u Kittynu sobu je ušla ona ista cura od prije desetak minuta držeći u rukama pladanj s nečim što Kitty sa svog kuta gledanja nije vidjela. Cura je ušla u sobu i stavila pladanj na onaj mali stol do zida.Neko vrijeme je šutjela gledajući Kitty a Kitty je isto tako gledala nju, tj. Gledala je u vrata , čekajući da cura nešto kaže, jer ona je došla u Kittynu sobu, ne Kitty u njenu.

-Ja sam Violet.-, rekla je naposlijetku.
-Kitty...Kathleen Thora Thomas, punim imenom.- nacerila se Kitty okrenuvši se licem prema prozoru.
-Violet Vallentina Granger...Rekla bi lijepa haljina al se bojim da bi skočila kroz prozor, budući da sam ja već u sobi. -
-Hah..ne bi skočila kroz prozor, ali vrlo vjerovatno bi dobila šamar od mene.-, odvratila joj je Kitty još uvijek pogleda prikovanoga za crkveno dvorište.
-Pa dobro..ako ti se ne sviđa možeš uzeti jednu moju...ja ih imam puno.-
-Stvarno?-, Kitty se okrenula prema njoj.
-Pa da...ja sam ovdje već duže vrijeme, prvo dijete u crkvi.- nacerila se ponosno
-I to te zabavlja?-, nije se mogla suzdržati, jednostavno je takva, bezobrazna.
-Pa ne..-, rekla je ova malo tiše i Kitty je osjetila da je malo pretjerala.
-Dakle..kažeš da si prvo dijete u crkvi?-

****

Iako je Kitty bila uvjerena da se nikad nece naviknuti na to što treba živjeti u crkvi zapravo bilo se jako lako naviknuti na lagodan život. Bilo je lako ne razmišljati kad ćeš jesti, hoće li stariji dječaci terorizirati drugu djecu pa će svi za kaznu ostati bez večere, nije trebala razmišljati da li će se posvađati s nekim i završiti s rascijepanom usnicom i hoće li imati masnice po tijelu zbog toga što je nešto rekla preglasno. A to je bilo često, jer Kitty nije bila osoba koja se znala suzdržavati.

Jedini problem predstavljale su joj mise i molitve. Nikad ih nije naučila napamet već je svaki put ponavljala ono što su Violet ili Alex ili Crystal, koje su također bile štićenice crkve, govorile.A ponekad bi samo šutjela jer iako joj je tu bilo lijepo ipak se nije htjela u potpunosti prilagoditi.Bio je već četvrti mjesec i njih četiri sjedale su na podu Crystaline sobe slušajući najnovije vijesti iz grada.

Wiolet I Alex su obadvije bile mlađe od Kitty imale su jedanaest godina, dok je Crystal čak bila i starija od Kitty, ona je imala trinaest godina i već je krenula u školu. Kitty,Alex i Violet svaku večer su se kidale od smijeha slušajući kako priča o nečemu što je u crkvi bilo najstrože zabranjeno...dečkima..

-Dakle...tiho da nas Djevica ne čuje.-, nasmijala se Crystal, Kitty je vrlo brzo saznala da nije jedina koja ne voli Virginiu, čak ju niti Dorothy nije voljela.
-Daklee...pričaj!-, prošaptala je Alex
-Pa zove se Wayne, ima crnu kosu i zelene oči, ima lijep osmjeh i vrlo je dobar učenik..-
-Ma daj ne pričaj o tome...hoćemo prljave detalje!-, nacerila se Kitty.
-Pa dobro..onda slusaj..- započela je ali ju je prekinuo nimalo djevičanski glas naše predrage sestre.
-Alexandra! Violet! Crystal! Kathleen!Siđite dolje, došla vam je nova prijateljica!-
-Još jedna..- prošaptala je tiho Violet i ustala, u sljedećem trenutku je trčala na donji kat smijući se.
-Idem za njom!-, nasmijala se Alex
-Hmm...ja bi još slušala o Wayneu.-, nacerila sam se izvalivši se na krevet.
-Kitty! Idemo dolje!-
-Kako god ti kažeš...zavodnice!-, nasmijala sam se uhvativši Crystal za ruku i krenuvši dolje za njom.

Ovaako...Protiv roze haljine neam nista al ja sam ju vizualirala kao nešto ružno, pretjerano..i mah, al da se razumijemo ja nea nista protiv roze boje..samo ju ne volim :P. Kitty se mozda ponasa djetinjasto i sve al problem je u tome sta ona jest djetinjasta..u originalu( kako sam ja isprva zamislila priču) ima deset godina ali mi je teško prebaciti nekoga sa deset godina na 16 u nekolilko posteva, prevelika je promjena tako da Kitty ima 12 a ponaša se malo predjetinjasto za osobu od 12 godina..iii...to je to, uzivajte =)

Who will be the one to save me..

Blijedo-žuto sunce probudilo je Kitty sljedeće jutro. S naporom se dignula s poda osječajući da je boli svaki djelić tijela. Prespavati na kamenom podu naslonjen na stara,drvena vrata, to nije nešto što bi preporučila.Pokušala se rastegnuti ali od zvuka kako joj zglobovi pucketaju od tih kretnji odustala je. Sad kad je bio dan bolje se vidjela soba u kojoj se nalazila.Ipak nije djelovala nimalo veselije nego prvi put.

Sjela je na krevet gledajući u prazno kad su se otvorila vrata. Na vratim a je bila časna, ali ne ona ista od prošli put već neka druga. Nasmješila se Kitty i ušla u sobu. Nosila je vrećicu u ruci, sjela je do Kitty na krevet. Pružila joj je vrećicu.Ona ju je samo pogledala i skrenula pogled želeći reći da ju ne zanima ono što je unutra. Iako iskreno, Kitty je voljela poklone i izgarala je od želje da vidi što joj je časna donijela. To ju je tako ispunilo da je zaboravila na sve zbog čega je jučer plakala.

-Kathleen...- počela je časna.
-Kitty...-, rekla je a onda zastala, -Samo Kitty.-
-Kitty?-
-Da.-
-Ali u papirima piše....-
-Kitty.-, prekinula ju je djevojčica opet.
-Dobro ..Kitty, ja sam Dorothy,sestra Dorothy.-, rekla je mirno pokušavajući uhvatiti Kittyn pogled
-Zadivljujuće.-, nasmiješila se Kitty s dozom sarkazma u glasu.
-Dakle..ja..jučer te dovela sestra Virginia.- , nastavila je.
-Haha kladim se da je Virgin...ia.-, prezirno je otpuhnula.
-Kathleen!!-, sestra se iznenadila, ovo nije očekivala od dvanaestogodišnjakinje.
-Nadam se da si svjesna da je tvoja sestra posvojena, a da ti imaš 12 godina, to je doba kad djeca kreću u školu, budući da nisi posvojena crkva te uzela pod svoje.-
-Ajme meni, oduševljena sam. Nema šta bolje biti časna nego skitnica jel da?-, nacerila se Kitty.
-Kitty slušaj.-
-Slušam.-
-Obuci se...sići ćeš dolje i upoznati drugu djecu..i pokušaj se suzdržati.-
-U kojem smislu ?-
-Ti si drugačija od sve djece koja su došla ovdje...Vidjet ćeš.Obuci se, odjeća ti je u vrećici.-
-Da pogađam...Crna haljina i veo preko glave.-
-To se ne zove veo...i...ne Kitty, ne. Vidjet ćeš.- nasmijala se Dorothy.

Ustala je s Kittynog kreveta i izašla iz sobe ostavljajući crnu vrećicu na krevetu. Kitty je ustala s kreveta gledajući tu vrećicu, iz principa ju nije htjela uzeti ali ipak...htjela je. Uzela ju je i istresla sadržaj na krevet.Wow...pomislila je gledajući ono što se nalazilo ispred nje.Opet se nadala.

Nakon toliko vremena.Čovjek bi pomislio da je uzaludno nadati se. Ali Kitty je još dijete.Ali stalno razočaravanje ju unuštava. Uzela je s kreveta rozu haljinu,previše ružnu da bi bila lijepa i previše kičastu da bi bila prikladna.

Ajme meni....tiho je promumljala Kitty svjesna toga da ce tu haljinu trebati nositi koliko god joj je gadila.

***
-Nemogu vjerovati...-, govorila je Kitty više sebi nego ikome drugome dok se pokušavala vidjeti kako izgleda u toj haljini. Nije mogla vjerovati da je to stavila na sebe.

Izašla je iz sobe zatvorivši vrata za sobom.Sad kad je bio dan bolje se vidio i hodnik pa je vidjela da je njena soba prva u redu soba...barem je pretpostavljal da se iza šest vrata u hodniku skrivaju sobe.Jedna od vrata su se otvorila baš dok je Kitty gledala u njih i iz sobe je izašla cura duge smeđe kovrčave kose u plavoj haljini na bijele točkice.

-Oh..- iznenađeno je rekla kad je vidjela Kitty. -Lijepa haljina.-
-Da sigurno.- Kitty ju je bijesno pogledala i vratila se natrag u svoju sobu zalupivši vratima.
-Čekaj! Što je s tobom?-, viknula je cura zbunjeno za njom ali Kitty ju nije čula.

Ovo nije svijet kojemu Kitty pripada. Lijepe cure urekrasnim haljinama s pristojnim osmjesima. Kitty nije takva. Zašto je uopće ovdje?Zašto je jednostavno ne puste ..na ulicu gdje god, nije glupa snašla bi se!! Kitty je opet sjela naslonjena na vrata i rasplakala se.Znala je da ce na prljavom podu zaprljati novu haljinu ali nije ona tražila glupu rozu haljinu, nije tražila glupu kamenu sobu, nije tražila glupe pristojne časne, i glupe bezobrazne časne da paze na nju. Ona samo želi Estelle i svoje roditelje natrag. Zašto ne može dobiti ono što želi...A tako malo traži.

Intro

Kathleen Thora Thomas, ili kako su je svi zvali, samo Kitty, hodala je tiho niz ulicu držeči časnu za uku. Točnije časna je držala Kittynu ruku u čvrstom stisku da ne bi slučajno pobjegla.Puhao je hladan vjetar što nije bilo čudno budući da je bio jedanaesti mjesec i četiri ujutro.Bilo je hladno a ona nije imala jaknu,samo staru haljinu i pleteni pulover koji je dobila za poklon...prije tri godine.

Kitty je gledala u pod da ne bi trebala gledati put pred sobom koji je bio tako depresivan.Časna je slobodnom rukom odgurnula željezna vrata koja su glasno zacviljela teško se otvarajući da ih propuste unutra.Kitty je mirno stajala i odbijala je ući sve dok ju časna nije jako potegnula da je skoro pala unutra.

U očima su joj zasjale suze kad joj je visoka žena zabila nokte u ruku čvrsto ju držeči da ne bi pokušala pobjeći slučajno. Kitty nije ništa rekla već je tiho koračala za časnom.Povukla ju je preko travnjaka prema stražnjem ulazu u crkvu i zatvorila vrata kad su ušle.

-Skini cipele.Zaprljat ćeš pod.-, rekla je časna glasno pustivši Kittynu ruku nakon što je zaključala vrata.
-Necu hodati bosa, jos cu se razboljeti.- rekla je Kitty gledajući u pod.
-Dušo, skini cipele kad ti ja kažem.-
-Dobro.-, promrmljala je krenuvši prema stolici da sjedne i skine cipele.
-Gdje si ti krenula mala. Sjedni na pod. Stolice su za odrasle.-
-Šta?-, zastala je zbunjeno gledajući visoku ženu u crnom.
-Ne postavljaj pitanja. I obračaj mi se sa sestro.-
-Da....sestro.- procjedila je ovu zadnju riječ sjednuvši na pod i počevši skidati cipele.

Časna je izašla iz predoblja ostavljajući Kitty samu u sobi. Kitty je ustala s poda bosa krenuvši za časnom koja je već izašla i već je vikala njeno ime da požuri. Svo ovo vrijeme Kitty nije pomislila na Estelle, svoju sestru, niti na roditelje. Pa nije glupa, istina ima tek 12 godina ali je svjesna što se dogodilo otkako su njeni roditelji umrli.

Imala je tada devet godina..A Estelle tek 4.Kitty je morala podignuti glavu i pogled da zaustavi suze kad se sjetila svojih roditelja...I Estelle.Jednog dana samo ih nije bilo a ona i Estelle su iz škole tog dana autobusom umjesto kući prebačene na drugu stranu grada...u dječiji dom.

Estelle...Pomislila je Kitty držeći svoju ruku gledajući otiske koje su na njenoj ruci ostavili nokti časne koja ju je dovukla ovdje.Estelle je posvojena...tko ne bi poželio preslatku malu sedmogodišnju djevojčicu. Naravno zašto je Kitty ikad pomislila da će ostati skupa zauvijek i kad konačno napuni 18 godina da postane Estellina zakonska skrbnica...Estelle je jednostavno bila savršena mala djevojčica. Normalno da je posvojena..a jednako tako normalno da nitko nije nikad poželio bezobraznu dvanaestogodišnjakinju poput Kitty.

Maknula je kosu s lica koračajući iza časne dalje uz stepenice na drugi kat, pa bar je tako pretpostavljala. Časna je otvorila vrata, mala niska vrata odmah do stepenica.Kitty je prezirno otpuhnula gledajući mala vrata.Časna ih je otvorila i svjetlost je obasjala malu sobicu s krevetom i slikom Isusa na križi poviše kreveta. Mali stol bio je na lijevoj strani a na njemu opet slika Isusa.

-Ovo je tvoja soba.-
-Vi mora da se šalite!-, viknula je Kitty zbunjeno gledajući taj katolički raj.
-Što hoćeš reći?-
-Vi mislite da ću ja biti časna!?-
-Ne mislim, znam, a sad ulazi unutra.-
-Ja čak nisam niti katolkinja!!-, Kitty je odskočila od časne kao da je užarena.
-Jesi.-, rekla je časna smireno.
-Nisam.-, ponovila je Kitty
-Ma ulazi unutra!-, viknula je jednostavno gurnuvši Kitty unutra i zaključavši vrata za njom.

Kitty je neko vrijeme lupala po vratima plačući, a nakon nekog vremena skliznula je na pod, leđima naslonjena na vrata. Još uvijek je plakala kad je zaspala razmišljajući o tome što joj se dogodilo. Pitajući sama sebe zašto...

[ne pitajte me otkud mi ova idej....ali bas mi se sviđa...radi se negdje u 1940 i nekoj...tako da ce biti malo staromodna i znam da se ovako nesto vise ne bi dogodilo ali ipak...meni se sviđa ideja.Znam da sam dosadna sa svojim mjenjanjem blogova ali ipak nadam se da ce vam se dati citati ovu pricu.Eh da Kitty, koja će kasnije postati Thora ,ima 12 godina..al kasnije će opet imati 15]

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.