Purple People Eater

08.07.2006., subota

homo homini lupus est

plakala sam sinoć.. tj. jutros.. u 5, vračajući se doma.. al ne od tuge, nego od zbrke u glavi i mislim.. sreće?.. jer znam da sam imala i osmijeh na licu.. mislim da ako me je iko sreo u ulici dok sam takva (nasmješena sa suzama) hodala i gledala u nebo koje je bilo čudno rozo-plavo (ne rozoplavo kao mješavina te dvije boje.. nego kao da na jednom mjestu odjednom stane ta plava pa ide maaali redak oblaka i onda *PUF* rozo.. pa *BUM* opet skroz plavo.. podjeljeno nebo u polja od roze i od plave, pa opet plave, pa roze...) sigurno je mislio da nisam bas sva svoja.. (a možda nije daleko od istine)...
.
.
.
da, ljudi su gjubrad... i mislim da kad bi nas bilo jos 6 milijardi na ovoj planeti ne bi bilo dovoljno ljudi za sve ljude O_o da li to ima smisla? e pa meni ima.. o da, o da, o da
But Jesus hurt me,
When He deserted me,
but, I have forgiven you Jesus
For all the desire You placed in me when there's nothing I can
do with this desire

da, ljudi su glupi... i ne mare jedni za druge pogotovo ako oboje mare za one treće ;)
Why did You give me so much desire,
When there is nowhere I can go to offload this desire ?
And why did You give me so much love in a loveless world,
When there is no one I can turn to
To unlock all this love?
And why did you stick in self deprecating bones and skin?

ljubav? ne, ne.. "ljubav"... sve sami vukovi koji se trgaju za komad mesa.. (i kriju se iza jedne riječi koja je odavno izgubila svoje značenje)
.
.
.
.
mislim da je osmijeh u 5 ujutro bio mix ciničnog i sretnog.. da, to je to!.. cinizam.. i sreća.. da li me to čini zlom?
Jesus do you hate me?
Why did you stick in self deprecating bones and skin?
Do you hate me?, Do you hate me?, Do you hate me?,
Do you hate me?, Do you hate me?

da, ja sam vuk!
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
ali i vi ste.
.
.
itekako


p.s. ej, ali svaka Ti cast na Tvom uvrnutom smislu za humor :) Tebi je sigurno ludo i nezaboravno tamo gore.. sačuvaj mi mjesto u prvom redu ;)

17.05.2006., srijeda

i guess on days like this you know who your friends are


opis slike

imam ja poznanike, imam kolege, imam (kao što evo pročitah u svom prošlom postu) "ljude s kojima se družim", imam ljubavnike, imam ljude za izlaske, ljude za filozofiranje, ljude za ubijanje dosade, pa onda one "bok-bok" ljude kojima ne znam ime (a vjerujem ni oni meni), pa one s kojima se pogledavam jer smo se toliko puta već sreli ali nikad ništa više od smješka nismo razmijenili.. ma imam ja čitavo more ljudi oko sebe...i nikad nisam sama...
.
.
.
.
.
.
al sam usamljena u 3pm

09.05.2006., utorak

touch me i'm sick

prvi odlomak ovog posta (dakle ovaj koji upravo čitaš) je zapravo zadnje što sam napisala u njemu.. točnije - nakon što sam pročitala cijeli post shvatila sam da će on malo kome imati smisla tako da ovaj odlomak stoji tu kao napomena čitatelju da ne pokušava previše shvatiti što sam ja tu točno sve nadrobila.. ako nisi skužio iz prve vjerojatno ni nećeš ;) bože moj, ima nas svakakvih a ja osobno spadam u nebulozno nepismene tako da... eto.. a još jedna napomena koju bih možda trebala pisati prije svakog svog pokušaja pismenog izražavanja (tu spadaju dakle i mailovi, i poruke, i postovi na forumima, a i ovi na blogu) je ova - text koji stoji u zagradama vrlo često je toliko dug i besmislen da se vrlo lako zaboravi ono šta je uopće pisalo prije zagrade.. preporuka: ili preskakati zagrade u kompletu ili nakon pročitane zagrade vratiti se na njen početak tj. riječ koja joj je prethodila nakon koje se onda samo pročita riječ koja joj je hm nadhodila (?? ova riječ nema baš puno smisla ali dobro sada, kuži se šta sam htjela reći..= riječ koja ide iza zagrade, slijedi) .. a sad napokon post:

opis slike

po prvi put u dugo vremena sam bila spremna otići na spavanje prije ponoći i baš prije nego što ću ugasiti komp predomislim se i odlučim napisati ovaj post umjesto odlaska u krevet.. jer nešto me mučilo.. nešto što sam odavno zaključila a što se iz dana u dan pokazuje kao točan zaključak.. naime, zaključila sam ja još prije tamo, jednog ne baš lijepog dana, da su ljudska (ne)raspoloženja prijelazna.. isprva sam mislila da je samo u meni stvar a onda sam skužila da se to i drugima događa (možda samo onima s kojima se ja imam čast družiti.. a možda i ne samo njima..to ćete mi vi reći)..
o čemu je dakle riječ - radi se o tome da ja (pisat ćemo o meni jer sam za sebe sigurna da sam takva a ove druge još uvijek proučavam) totalno poprimim ono (ne)raspoloženje u kojem je i osoba s kojom u tom trenutku komuniciram/boravim/dijelim isti kisik/isti prostor na internetu ili koji vec qrac (dakle osoba s kojom sam u bilo kakvom doticaju tada).. počnem se identično ponašati kao on/ona.. pogotovo ako sam ja uzrok stanja u kojem se ta osoba nalazi (nerijetko je tako..što dovodi do zaključka da sam ja loša osoba ali to sad nije tema).. znači, ako je netko tužan, ja nakon par neuspjelih (obično su takvi) pokušaja da ga oraspoložim postanem jednako tužna, raspoloženje mi pada bez obzira kakva sam bila par min prije toga svega.. ako je osoba živčana (na mene ili ne nužno na mene) ja isto postajem takva (možda u malo manjoj mjeri jer živčanost mi nikad nije baš išla /čast iznimkama koje mi znaju pogoditi slabu točku/).. ako se osoba inati, inatim se i ja njoj (mozda čak i trostuko jače).. ako je osoba vesela a ja tog trena eto nisam vrlo vjerojatno je da ću je poslat u kurac ali taj scenarij ćemo uzeti kao iznimku koja potvrđuje moje pravilo.. ili možda da zaključim da su samo loša raspoloženja prijelazna...hm... (just for the record ne sjećam se da sam ikad ikog poslala u kurac /osim u šali/, bolje mi ide tiho odjebavanje/ignoriranje/okretanje leđa al svede se na isto)..
..
dakle, zašto nije moguće da kad je neko npr. ljut na mene ja priđem i postavim se normalno prema toj osobi, bez ljutnje, bez ikakvih negativnih osjećaja i probam to riješiti na civiliziran način ("ej bok! zašto me mrziš danas?" ili ako znam u čemu je stvar i znam da sam kriva zašto je tako teško ispljunuti onaj glupi "oprosti" i pokušati sve ispraviti..za gluposti sipam te "oprosti" ko od šale ali kad je nešto stvarno bitno onda su to muke nad mukama)? ne, ne, ja automatski moram isto biti ljuta a da ni sama ne znam zašto... ne smijem se igrati vatrom jer ću se zapaliti.. to je kod mene slučaj.. ne znam ja ugasiti tu vatru.. ja se samo znam zapaliti i gorit skupa s njom... dok oboje ne dogorimo (nakon čega se nekako sve manje-više riješi samo od sebe..al zar to treba biti tako?).. jesam li samo ja takva ili smo svi takvi? je li to neka glupa tvrdoglavost ili su loša raspoloženja (gdje spadaju kao što rekoh ljutnja, živčanost i sl.) stvarno zarazna?
unatoč onome što horoskop kaže za moj znak ja stvarno nisam pretjerano tvrdoglavo stvorenje... štoviše, vrlo lako popuštam ili vrlo me se lako da nagovoriti na sve (u granicama razuma naravno..neću baš skakat s nebodera samo zato jer me je neko dovoljno dugo nagovarao)..
šta onda? ..
evo šta je.. radi se o virusu bolesti bedariole koji je vrlo čest u krugu ljudi s kojima se ja družim.. prenosi se svim mogućim vrstama kontakata i smrtonosan je za sve malo krhkije (?? opet meni čudna riječ, al ova možda čak i postoji O_o ) tj. slabije odnose (veze, prijateljstva..).. moj imunološki sustav je jako slab po pitanju baš tog određenog virusa ali uz golemi trud naučila sam izgleda dovoljno o njemu i došla do jedinog rješenja..a to je:
ljudi dragi, nemojte se družit sa neraspoloženim ljudima, budite gjubrad i bit ćete sretni, virus-free, bezbrižni i neizgoreni.
.
.
.
.
.
easier said than done

01.05.2006., ponedjeljak

i found a book on how to be invisible


opis slike

ako se dovoljno dugo kriješ i oni najuporniji će te jednog dana prestat tražiti
.
.
.
ali pustimo sad to i vratimo se na mene.. jer ja sam ipak jedno zlo i umišljeno stvorenje
.
.
naletivši na ovu staru sliku dvije stvari mi padaju napamet:
1) ja sam konstantno čupava
2) sve moje majice me sigurno mrze jer patim od navlači-rukave-što-je-više-moguće-preko-dlanova-i-prstiju bolesti..

p.s. ako ja pokrijem oči rukama onda ni mene niko ne vidi.. jel tako?

22.04.2006., subota

- klik -


opis slike


17.04.2006., ponedjeljak

tell a vision

dreaming, dreaming of a girl like me
hey what are you waiting for - feeding, feeding me
I feel like I'm disappearing - getting smaller every day
but I look in the mirror - I'm bigger in every way

she said:
you aren't never going anywhere
you aren't never going anywhere
I ain't never going anywhere
I ain't never going anywhere


opis slike


moj tv u posljednje vrijeme pokazuje toliko različitih programa.. stotine programa, sa stotinama informacija..i svi su jednako jaki, i svi jednako žele da baš oni budu ti koje ću gledat..
.
.
.
a ja se trudim
.
.
.
i pratim ih sve.. *klikl*klik*klik*
.
.
i trudim se
.
.
prebacujem s jednog na drugi najbrže što mogu..
.
.
i trudim se
.
.
.
i gledam svakog od njih sa smješkom, da pokažem da su mi zanimljivi, da su mi bitni, da su mi dragi, i da pokažem da sam budna, da pazim, da slušam, da upijam svo brdo informacija koje mi svaki od njih šalje..
.
.
i trudim se
.
.
.
pratim..od jutra do mraka...i onda još malo za vrijeme mraka.. do novog jutra
.
.
.
.
i trudim se
.
.
.
da
.
.
.
ali iz dana u dan ih je sve više.. a svaki od njih je jednako (preprejako) zahtjevan.. svaki od njih želi maksimalnu količinu moje pažnje.. svaki od njih želi biti onaj na kojem ću se najduže zadržati.. a ja prebacujem i prebacujem.. i sve se skupa pretvara u jednu veliku zbrku nepovezanih slika..
.
.
.
.
i moj dragi tv se polako pregrijava
.
.
.
.
i čini mi se da sve skupa vodi onom posljednjem *klik* nakon kojeg više neće biti slika, neće biti zvuka, neće čak biti ni onog ššššuštavog snijega koji se s vremena na vrijeme javi i da mi privremeni tupi mir..
hm, da..
.
.
.
ali zasad još uvijek vrtim s jednog ..na drugi..na treći...na tisućudvjestošezdesetosmi...
.
.
.
da, pratim vas sve..
.
.
.
trudim se

07.04.2006., petak

i don't feel like feeling


opis slike

*ššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššššš*

30.03.2006., četvrtak

Have we met?

s obzirom da je postalo in stavljati na blog chatlogove u kojima sam ja jedan od sugovornika ;) evo i ja ću sama stavit jedan takav.. ovo je dakle razgovor između mene i mog frenda o njegovoj curi koja mi je trebala dati neki cd..... (i koju sam upoznala barem 3 puta)..

FiDo (11:07 PM) :
dal sam joj tvoj broj!
chilly (11:07 PM) :
super
FiDo (11:07 PM) :
pa ako te nema, n+jevit će ti se!
chilly (11:08 PM) :
ma samo na sank nek ostavi
FiDo (11:08 PM) :
ok :)
chilly (11:08 PM) :
:)
chilly (11:08 PM) :
ja ne znam kako ona izgleda :D
FiDo (11:08 PM) :
Hm... sad ti sliku pošeljm di ste i ti i ona na slici!!!
FiDo (11:08 PM) :
:D
chilly (11:09 PM) :
haha pa mozes
chilly (11:09 PM) :
:D
chilly (11:09 PM) :
ja ne pamtim face :D
chilly (11:09 PM) :
sorry :(
FiDo (11:09 PM) :
Ma joj... zakaj sori :D
chilly (11:09 PM) :
pa sto nisam zapamtila ines :D
FiDo (11:09 PM) :
koju ines?
chilly (11:09 PM) :
terbam osobu vidit bar 5 puta i pricat s njom i to
chilly (11:09 PM) :
ma ne ines nego tu zenu kako se zove
chilly (11:09 PM) :
lol
chilly (11:09 PM) :
ni imena ne pamtim :D
FiDo (11:10 PM) :
HAHA!
FiDo (11:10 PM) :
Inge mi se cura zove
chilly (11:10 PM) :
aha
chilly (11:10 PM) :
pa nesto na IN je uglavnom :D
chilly (11:10 PM) :
onda sorry sto ne pamtim inge
chilly (11:10 PM) :
i sto je zovem ines :D


zašto ja ne mogu zapamtit ljude koje upoznam nego se sramotim buljeći u njih zbunjeno ko da su marsovci?
curu koju sam upoznala dvaput i od toga jedan cijeli dan provela na plaži s njom (i još dva moja frenda) sam blijedo gledala kad mi je jednu večer u jednom klubu prišla i počela pričat sa mnom.. tipa koji mi je jednom (u tom istom klubu) došao i sav friendly me pitao kako sam i šta ima (jer, pobogu, znamo se...imamo zajedničke poznanike..često smo na istim svirkama..bila sam i na njegovim svirkama..pričali smo preko nekoliko puta..) sam ja pitala "a tko si ti?".. u oba slučaja su mi osobe morale objasnit tko su i razgovor je završio mojim ispričavanjem i objašnjavanjem da mi ne ide pamćenje faca..(al sam se bar sjetila tko su..iako mislim da nju još uvijek ne mogu prepoznati..vidit ću sljedeći put kad se sretnemo).. jednu curu sam dugo pamtila samo po tome što je uvijek u suknji i ima kovrčavu kosu.. njenu frendicu sam isto jako dugo pamtila samo po tome što je stalno s ovom prvom, po faci ne.. s jednom curom sam cijeli razgovor obavila a da ni dan danas nemam pojma ko je bila ta žena i otkud se znamo (a znamo se valjda, jer oslovljavala me imenom i pričala mi svašta nešto sva razdragana), al pitala sam je "kako si?" i pitala sam je "a otkud ti tu?" (bila je to neka sportska dvorana), nisam je pitala "a tko si ti?" a to je jedino šta me je zanimalo u cijelom tom razgovoru...
valjda mi fali neki dio mozga koji služi za raspoznavanje lica..ili mi je taj "centar za raspoznavanje" malo sporiji nego kod ostalih ljudi pa mi treba malo duže dok nekog zapamtim..
.
.
.
ne znam...
.
.
.
znam samo da želim da se taj dio mozga napokon razvije do normalne razine (iako nije baš ni da su mi ostali dijelovi nešto pretjerano razvijeni) i da se prestanem sramotit pred ljudima i ne javljati se na ulici u prolazu onima koje znam samo zato jer mi njihova faca tada ne izgleda poznato..
.
.
.
.
.
.
help?

12.03.2006., nedjelja

ne daj se, floki

zanimljivo, prethodni post u blog editoru kao ne postoji ali na blogu ga vidim.. nije se dao izbrisat tako lako.. žilavi su ti moji postovi i ne daju se zaje*avat :) i da, taj post se ne može komentirat ali dobro ajd.. bitno da on postoji i da ja ne moram ići u arhivu i kopi/pejstat to i onda bi mi i komentari (oni postojeći) nestali i ja bi bila jako puno mnogo tužna..

a ruke su mi danas nekako teške.. i glava mi je teška..
ali nije bitno jer

večeras jedem palačinke!


edit: i tako ja pritisnem "objavi post" i propadne mi teorija o neizbrisivosti mojih super-kul postova.. post više ne postoji pa ću ga ipak kopi pejstat.. ali ću kopi pejstat i komentare da ne budem jako puno mnogo tužna, jer mi to danas ne treba uz teške ruke, i tešku glavu, i promuklo grlo (koje mi je takvo promuklo ipak draže i puno više sexy :D ali dobro ajd..nikad mi ni nije bio cilj da sam sama sebi sexy pa nek odpromukne onda, neću biti jako razočarana), i povišenu temperaturu koju uvijek imam dan nakon votki i sličnih proizvoda...

uglavnom, i dalje ostaje činjenica da večeras jedem palačinke! (i da imam ljude kojima mogu samo poslat poruku koja glasi "ja bi palačinke večeras!" i oni odgovore "dođi" :) ) .. i to me veseli više nego što me rastužuju nestali komentari (i ipak-ne-toliko-žilavi post) i teški dijelovi tijela..

jej

28.02.2006., utorak

*gaz*gaz*gaz*

opis slike

Kad sam te točno izgubila? U kojem trenutku si ti odlučilo napustiti me i ostaviti na milost i nemilost svim ovim nogama koje prelaze preko mojih kostiju? Gaze me, i to namjerno u najvećim cipelama koje posebno za mene izvuku iz ormara. I gaze jako, i gaze teško. I to ne par nogu po par nogu, ne ne, nego se urote protiv mene! Ujedine se! Kolektivno iskaljivanje na mom biću. A ja samo šutim i puštam. Čak i kad pokušam pobuniti se, ne ide mi, brzo popustim, a popustim jer više nemam tebe. Da te imam ne bih bila tako slaba, borila bih se. Ma da te imam ne bi se oni ni usudili prići mi a kamo li stati na mene i to u tim ružnim cipeletinama. Čime sam te otjerala? Ajde reci mi i popravit ću to. Jer želim te opet imati.
Daj, vrati mi se, Ja!
Ja, fališ mi...



- 18:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ja ću te braniti martama mojim ružnim! (antianara 28.02.2006. 22:41)

ja samo zelim opet imati svoje ja :/ al je pobjeglo od mene.. ti i tvoje ti me cuvajte dok se moje ja ne odluci vratiti ;) (Purple People Eater 02.03.2006. 14:02)

vratit ce se i iznenaditi te, to je svaki put tako :) (geenee02.03.2006. 20:09)

<< Arhiva >>

online

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se