|
|
| < | siječanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
AJME LUDILO(MORATE PROBATI)
Evo odlučila i ja stavit ovo čudo na blog...znači vaše posjete od: 01.08.2006.
Free Web Counter
Nešto o meni...
IME:Katarina
PREZIME:Jović
GODINA:17(24.11.1990) Strijelac
ŠKOLA:Opća gimnazija
GRAD: Makarska
SLUŠAM: Rock
VOLIM: Mamu, tatu, sestre, Ivu, Marijanu, Marinu, Mateu, Maju, Ivanu, ANJU,svoga zeku Lukya, pasa Winkia, iskrene i normalne ljude, intelektualce, rockere i metalce, i još puno toga, ...
MRZIM: Laž, umišljene i arogantne ljude koji misle da su bogovi, cjepidlake,...
Sati je...
BLOGOVI
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Čepo
Sasha
Mucić
Nino
Suicide Goth
Kačić
Sandro
Mijo
Šumica
Zellaa
Vera
Umišljene
Diana
Qkac
Mononoke
Out side the wall
Paka
Iva
Petra
Anja
Razredni blog
Dana O`Hara
Aurora
Vranješ
Vranješ i Trutin
Prodigy
Roglićka
Lara
Irenko
WEB
Horoskop
Svaštara
Strukovna škola
Moja škola
Vans
Converse
T-portal
Youtube
Državna matura
E-mail i MSN
gnrkathy@hotmail.com
2 MINUTA STRAHA
Srce slome čak i usta
nekog neznanog junaka
brzinom zvuka dok tone moj brod
ovu noć zato provodim budan i sam
k'o osuđenik...
Dajte mi reč na samo dva minuta straha
dajte mi glas, al' znajte gluvi će me čuti
ovo je kanonada, rat u mojoj glavi
srušen je svet, pravljen od pepela i praha
Pogled odozgo okom plavog goluba
hiljadu priča, šaka sreće i tišine
nije ni srce uvek crvena fasada
pukne baš onda kada najmanje se nadaš
Razmisli dobro i reci mi,
ne vidiš sebe ali vidiš njih,
živote tihe i prazne.
Trač kao vesti proverene,
Ti vidiš druge, ali sebe ne.
Više ne brojim, jer po ko zna koji put
budnog sam noćas opet zatekao sebe
svetlom po mraku kako pišem poruku:
"Čuvaj se dobro jer ja dolazim po tebe !"
Ovo će biti prvi poslednji put
vidiš li znake na nebu ?
Od sad te prati pogled oštar i ljut
ja noćas slavim svoju pobedu !
I DIED FOR YOU
I can't believe this now
This isn't what I planned
I lived and died now
I just can't understand
With all the love I feel
I could never leave her
No matter what the cost
My souls the price to see her
(Chorus)
Oh how I love you
The pain won't go away
Oh when I need you
You're always so far away
I cry for you
Leaving myself to blame
I died for you
I gave up everything
The pain was just to much
When I finally saw her
She's happy and in love
In love with my best friend
What makes it hurt so bad
Is that I love them both
And they will never know
For love I sold my soul
DREAMER
Gazing through the window at the world outside
Wondering will mother earth survive
Hoping that mankind will stop abusing her sometime
After all there's only just the two of us
And here we are still fighting for our lives
Watching all of history repeat itself
Time after time
I'm just a dreamer
I dream my life away
I'm just a dreamer
Who dreams of better days
I watch the sun go down like everyone of us
I'm hoping that the dawn will bring a sign
A better place for those Who will come after us ...
This time
I'm just a dreamer
I dream my life away oh yeah
I'm just a dreamer
Who dreams of better days
Your higher power may be God or Jesus Christ
It doesn't really matter much to me
Without each others help there ain't no hope for us
I'm living in a dream of fantasy
Oh yeah, yeah, yeah
If only we could all just find serenity
It would be nice if we could live as one
When will all this anger, hate and bigotry ...
Be gone?
I'm just a dreamer
I dream my life away
Today
I'm just a dreamer
Who dreams of better days
Okay
I'm just a dreamer
Who's searching for the way
Today
I'm just a dreamer
Dreaming my life away
Oh yeah, yeah, yeah
NOTHING ELSE MATTERS
So close no matter how far
couldn't be much more from the heart
forever trusting who we are
and nothing else matters
never opened myself this way
life is ours, we live it our way
all these words I don't just say
and nothing else matters
trust I seek and I find in you
every day for us something new
open mind for a different view
and nothing else matters
never cared for what they do
never cared for what they know
but I know
so close no matter how far
couldn't be much more from the heart
forever trusting who we are
and nothing else matters
never cared for what they do
never cared for what they know
but I know
never opened myself this way
life is ours, we live it our way
all these words I don't just say
and nothing else matters
trust I seek and I find in you
every day for us something new
open mind for a different view
and nothing else matters
never cared for what they say
never cared for games they play
never cared for what they do
never cared for what they know
and I know
so close no matter how far
couldn't be much more from the heart
forever trusting who we are
no nothing else matters
DON`T CRY
Talk to me softly
There is something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin is changin' inside you
And don't you know
Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight
Give me a whisper
And give me a sign
Give me a kiss before you
tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinkin' of you
And the times we had...baby
And don't you cry tonight
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight
And please remember that I never lied
And please remember
how I felt inside now honey
You gotta make it your own way
But you'll be alright now sugar
You'll feel better tomorrow
Come the morning light now baby
And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
Tonight
SWEET CHILD O´MINE
She's got a smile that it seems to me
Reminds me of childhood memories
Where everything
Was as fresh as the bright blue sky
Now and then when I see her face
She takes me away to that special place
And if I stared too long
I'd probably break down and cry
Sweet child o' mine
Sweet love of mine
She's got eyes of the bluest skies
As if they thought of rain
I hate to look into those eyes
And see an ounce of pain
Her hair reminds me of a warm safe place
Where as a child I'd hide
And pray for the thunder
And the rain
To quietly pass me by
Sweet child o' mine
Sweet love of mine
Where do we go
Where do we go now
Where do we go
Sweet child o' mine
She's got a smile that it seems to me
Reminds me of childhood memories
Where evrything
Was as fresh as the bright blue sky
Now and then when I see her face
She takes me away to that special place
And if I stared too long
I'd probably break down and cry
Sweet child o' mine
Sweet love of mine
She's got eyes of the bluest skies
As if they thought of rain
I hate to look into those eyes
And see an ounce of pain
Her hair reminds me of a warm safe place
Where as a child I'd hide
And pray for the thunder
And the rain
To quietly pass me by
Sweet child o' mine
Sweet love of mine
Where do we go
Where do we go now
Where do we go
Sweet child o' mine
Mislim da je konačno stvarno došlo vrijeme da napišem novi post, koji konačno neće biti copy-paste-an:-)
Nalazeći se u okruženju ljudi(prijatelja) koji idu na skijanje....pošto naše skijanje nikad nije bilo uspješno realizirano, odlučili smo i mi malo bolje iskoristiti ove bogomdane zimske praznike, te maknuti naša dupenca iz ove kolotečine....Unatoč tek preboljenoj virozi Matea, Marina, Iva i ja odlučile smo otići kod Mateine bake u Neum.Doživjele smo sve i svašta, od popusta u busu(hvala Prometu Makarska) , besplatnog kruha u neumskoj pekari(hvala mladom Šipi) i ne shvaćanja konobara u Dubrovniku kad smo upitali prodaje li duvan:-)
No slike govore tisuću riječi...bilo je tu stvarno svega, time-showa, dueta(Luka i Lana), moje i Mateine savršene izvedbe My heart will go on(bile smo dvostruka Celine Dion), zatim manekenki iz 2080...bila je to moda stoljeća, zatim utapanja drva u rakiju(jer se vatra nije htjela upalit) i u istu svrhu iskorištenih 20-ak kocaka za potpaljivanje....uglavnom bilo je ludo i nezaboravno....a tek Dubrovnik.....i kafić Mirage...digle smo rekord u FIND IT-u....da ne pišem više, evo slika....
Nemoguće je samo velika riječ koju koriste mali ljudi, da bi živjeli u svijetu koji ima je dan,....umjesto da potraže snagu da bi ga promijenili....
Nemoguće nije činjenica. To je mišljenje.
Nemoguće nije izjava. to je izazov.
Nemoguće je mogućnost.
Nemoguće je privremeno.
Nemoguće je ništa....
Zaboravljaš, da život nije ono što zamišljaš,
smišljaš, priželjkuješ, da nije fikcija,
da nije zabluda, da ni stranac u tvojoj koži nije.
Osjetiš to, pa uvidiš da ti si jedino svoje mjerilo,
da tvoj život u cinima tvojim živi, da srecu,
dok srecu priželjkuješ, nikada,
gotovo nikada neceš ostvariti.
SRETAN MI ROĐENDAN!!!
Sretan ti rođendan,sretan rođendan, sretan ti rođendan
Sretan ti rođendan,sretan rođendan, sretan ti rođendan
Šaren dan ko Disneyland
samo tebi svira bend
ti ostvari svaki san,
danas samo tvoj je dan
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
Zvijezde sve što blistaju,
šume sve što listaju
i na svijetu svaku stvar
dajem tebi ja na dar
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
Uzmi sva sanjarenja
sakrij se od starenja
modre kiše,ruže sve,
sve na svijetu tvoje je
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
Sretan ti rođendan, sretan rođendan, sretan ti rođendan
Kako se uskoro bliži moj sedamnaesti rođendan odlučila sam vas malo bolje upoznati sa mnom i sa mojim životom.Pa to izgleda otprilike ovako:
Na svijet sam došla 24.11.1990g. u rodilištu ovog prekrasnog grada, gdje su me uz roditelje dočekale dvije "savršene" sestre Nikolina i Anita.
I izgledala sam otprilike ovako ^
Moje djetinjstvo i nije bilo toliko loše...većinu sam ga provela u vrtiću Pčelici,a ono ostalo kod kuće u igri.Obožavala sam se igrati sa Barbie lutkicama, graditi im kuće i pričati sama sa sobom...
U školu krećem sa nepunih sedam godina i sljedećih osam se nalazim u okružju famoznog B razreda.Bila sam onako pametna glavica, kojoj je išlo sve osim matematike...
U prvom razredu izgledam ovako ˇ...kao nevina djevojčica koja nije svjesna što joj sve donosi budućnost :-)
U petom ovako:
Već se naziralo da moja kosa neće ostati ovako prekrasna i ravna, jer ju je već u osmom bilo potrebno peglati!
Osmi ispeglana:
Osmi kovrčava:
Kroz osnovnu sam kreirala svoju osobnost, iako ću je kreirati cijeli svoj život, no naučila sam biti prijatelj i sklopila prijateljstva s ljudima koji me i danas okružuju.
Dolazak u srednju za mene je bio poprilično šokantan.Nova lica, novi profesori i popriličan broj jedinica u imeniku(no s vremenom se navikneš:-)
1.srednje:
No dolaskom u ovaj razred upoznala sam i druge ljude bez kojih također nemogu zamisliti svoju svakodnevnicu.Shvatila da moram učiti i da profesori i nisu toliko loši.
2.srednje
U drugom razredu poprilično se mijenjam...počinjem sve češće izlaziti, partijati, zaljubljujem se:-(, ali i prolazim kroz najbolji period u svom životu.
3.srednje
To je ono što sam ja sada.Užasna matematičarka, emo kid i cura koja voli svoj život, koji je pun uspona i padova, no tu su uvijek moji prijatelji s kojima prolazim kroz sve to.Pa evo par slikica koje prikazuju naše avanturice:
Idemo nekim redom:
Ljeto nakon prvog razreda-VIS:
Moj šesnaesti rođendan:
31.03.2007-DUBROVNIK
KRIZMA:
LJETO 2007.
BIOKOVO:
I na kraju-ZAGREB:
TO BI BILO UKRATKO O MENI!POOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOZDRAV :-)
Hm, nešto na svom iskustvu, a nešto i na iskustvu drugih, ....primjetih da postoje pojedinci koji obožavaju pljuvat po drugim ljudima, to im dođe ko hobi ili isprika za trenutnu zabavu .Obično i nepoznavajući osobu, svoje frustracije i svoj bijes iskaljuju ružnim i neprimjerenim riječima kako bi pažnju ostalih usmjerili prema sebi. To je cijena popularnosti...? Možda....A možda je to samo bijeg iz stvarnosti, u kojoj osobe bez vlastitog identiteta, obično iskompleksirane, nađu jedini način gdje mogu postati netko i nešto, gdje mogu glumiti "face". U životu ljudi koji to rade su obično male isfrustrirane i iskompleksirane duše, mali ljudi čiji je nenamjerni ili namjerni mod obrane u neumoljivom okruženju verbalno ili fizički napadati druge, omalovažavati ih, ismijavati, sprdati i na taj način zaštiti sebe i izdignuti se.
Treba li reagirati na to...?...Osobe izgrađenog i jakog karaktera, odmahnut će rukom i reči: "ma pusti, svaka budala ima svoje zadovoljstvo, nek uživa dok traje", ali što s onima koje to teško pogađa, s onima koji nisu naučeni na pokvarenost drugih ljudi, koji nisu naučeni da u današnjem svijetu budale, pokvarenjaci, sebičnjaci obicno nađu sebi ravne i uništavaju u nama ono jos malo dobrote koja je preostala. Tužno je što oni umjesto da im se netko suprostavi,postaju zabavni i smiješni. Tužno je što umjesto da ih se osudi, oni postaju "face".
I znate što je najčudnije....kada mislite da vas pojedinac više ne može iznenaditi, da je zasitio svu tu svoju zlu dušu tuđom patnjom, a on te opet iznova iznenadi...to se zove umijeće....ma svaka čast tim ljudima, nije lako bit takav idiot i ne imati nimalo ljudskosti.....
EGO SUM, QUI SUM
Znam da postoje ljudi koji se nedjeljom osjećaju baš kao i ja(ustanovila sam to danas na kavi), nekako depresivno, lijeno i bezvoljno...
Ne znam zašto je to tako, ali primjećujem da su mi u zadnje vrime sve nedjelje takve....Možda su one posljedica ludih subota, a možda saznanja da je sutra ponedjeljak i da je škola...
Subotnji izlasci znaju biti ludi i nezaboravni, ali primjerice ja sinoć nikako nisam mogla zaspati...onako zaspala bi, sanjala nešto morbidno i onda bih se probudila i tako iznova po ko zna koliko puta...i onda jutros u devet sati u sobu mi upada sestra i govori mi da ide sebi kuvat kavu i oću li ja, ono stvarno nije normalna...nedjelja, devet sati, kava-ma ni u ludilu....i tako odspavam ja do jedanaest...i odlučim vidit kakve mi to zgode nosi današnji dan...kad ono tmurno i burovito jutro...ma ne može gore...i tako sam se cijelo jutro vucarala u pidžami po kući i osjećala se nekako bolesno,...zatim sam ručala i prepustila se ćarima svoje kade i toploj kupci....uvijek dok ležim u kadi mislima mi prolaze razno-razne gluposti...uvijek se u kadi sjetim nećeg što sam zaboravila napraviti, sjetim se škole i da sam trebala učiti, ali nedjeljom me to pogotovo ubije u pojam...ma ko to uči nedjeljom, ko je sposoban za nešto poput toga...i odlućih kao i uvijek otići do mirakula-"svog drugog doma"....Kad tamo sumornija lica od ovog mog, bezvoljnost zrači po cijelom kafiću, ispred svakog stoji kava,a u svakom nada da će ga ona vratiti među žive, .....joj ma što se to događa.....ovo je bila najkraća kava u mom životu, nitko nije bio raspoložen ni za što, sjedili smo i izgledali poput tužnih sova ili kako bi Marina rekla izgledali smo kao tuga pokojne žalosti i nakon jako kratkog vremena odlučili smo otići u svoje tople domove...i tako ja sada sjedim u svom toplom boravku pišući ovaj post i ubijajući se od dosade...a joj jedva ćekam da legnem u krevet i otputujem negdje daleko u zemlju snova...tamo gdje neće biti sumornih lica i depresivnih duša, negdje gdje će vladati samo sreća, mir i veselje...ali treba izdržati kojih par sati do tog mirnog spokoja, a do tada stvarno ne znam šta da radim....
TRENUTAK
Kada si se rodio/la, plakao/la si,
I svi su se oko tebe smješili.
Živi svoj život tako
da umreš s osmjehom,
a drugi oko tebe plaču...
Ne gledaj na ljepotu jer je varljiva.
Ne gledaj na bogatstvo jer je prolazno.
Traži nekoga tko te zna nasmijati.
Jer dovoljan je samo jedan smješak
da se tvoj oblačni dan razvedri...
Istina je,
da ne cijenimo ništa što imamo
dok to ne izgubimo.
Istina je,
da ne znamo što nam nedostaje,
dok nas to ne dohvati...
U životu ima trenutaka
kada nekoga tako snažno trebaš,
da ga želiš izvaditi iz svojih snova
kako bi ga konačno zagrlio!
Kada se jedna vrata sreće zatvore,
druga se otvore.
Više puta dugo stojimo pred tim zatvorenim
vratima i žalosno gledamo u njih,
a niti ne opazimo
da je već odavno otvoren prozor!
Sanjaj o čemu želiš sanjati.
Pođi kamo želiš ići.
Budi ono što želiš biti!
…zato jer imaš samo jedan život!
U tvom životu želim ti ljubav i sreću,
da bi bio uspješan.
Iskušenja, da bi ostao snažan/a.
Suze, da bi ostao čovječan/a.
I nadu, da se ispune tvoji snovi...
Sretni ljudi u stvarnosti nemaju uvijek
najljepše od najljepšega,
ali sve učine najljepšim.
Ljubav počinje s osmjehom,
raste s poljupcima
i završava sa suzama.
Odlazak prepusti prošlosti,
da bi tvoja budućnost
našla prostor da se rascvjeta!
Život se ne mjeri sekundama,
već trenucima
koji su ti oduzeli dah!
PORUČI OVO....
… ljudima
koji su te
na neki način
dotaknuli…
… ljudima koji su te znali nasmijati
kada si to stvarno trebao/-la...
… ljudima koji su ti pokazali pozitivne stvari
kada ti je išlo loše...
… ljudima čija blizina
ti je itekako važna...
… ljudima kojih se u svom životu
ne želiš odreći!
I NEKOM ĆEŠ NA OVAJ NAČIN ULJEPŠATI I RAZVEDRITI DAN...nadam se da ja vama jesam:-)
Jednog dana,
pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.
Onda je leptir stao.
Činilo se da ne može dalje.
Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru.
Leptir je s lakoćom izašao.
Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila.
Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.
Međutim ništa se nije dogodilo!
Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.
Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.
Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu..
Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bi mogli letjeti.
"Tražio sam Snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.
Tražio sam mudrost...
I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.
Tražio sam bogatstvo...
I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.
Tražio sam hrabrost ....
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.
Tražio sam ljubav.....
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražio sam usluge ....
I Bog mi je dao prilike.
Nisam dobio ništa od onog što sam tražio....
Ali dobio sam sve što mi je trebalo."
Živi život bez straha i suoči se sa preprekama i znaj da ih sve možeš savladati.
Sastojci
12 listova kora za pite veličine pleha
1 kg jabuka
malo cimeta
10 dag grožđica
50 dag svježeg sira
2 jaja
20 dag oraha
25 dag šećera
2 dl ulja za mazanje
šećer za posipanje
Priprema
Na dno pleha stavite 3 nauljene kore. Na njih stavite nadjev od sira kojeg ste pripremili od sira, jaja i 5 dag šećera. Prekrijte s 2 nauljene kore. Na to stavite mljevene orahe posute s 10 dag šećera. Prekrijte a 2 nauljene kore. Rasporedite naribane jabuke posute s 10 dag šećera, grožđicama i cimetom. Završite s tri nauljene kore. Jabuke svakako moraju biti iznad oraha zbog soka koji puštaju. Pecite oko pola sata. Posujte finim šećerom
Život je prilika - iskusi je
Život je ljepota - divi joj se
Život je san - učini ga stvarnim
Život je izazov - suoči se s njim
Život je zadatak - izvršavaj ga
Život je igra - igraj se
Život je dragocjen - njeguj ga
Život je bogatstvo - čuvaj ga
Život je ljubav - uživaj je
Život je tajna - pronikni je
Život je obećanje - ispuni ga
Život je tuga - nadiđi je
Život je himna - pjevaj je
Život je borba - prihvati je
Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac
Život je avantura - usudi se
Život je sreća - zasluži je
Život je život - brani ga
Ovako sjedeći, prisjećam se jedne prekrasne večere provedene u svađi s osobom do koje mi je bilo (ili je) jako stalo.Svađa se svodila na to da ja nemam problema i da je ta osoba upravo jedini problem, upravo ono što me sputava...istina, osoba je bila u pravu...Sve drugo je bilo idealno, sve što sam htjela imala sam, nisam razmišljala ni o ćem drugom nego o toj osobi, jer je sve drugo bilo na svom mjestu...a sada potpuni obrat...
Osjećam kako moju svakodnevnicu čine drugi problemi koji iz mog života polako potiskuju tu osobu...možda sam samo previše opterećena svojim obiteljskim problemima(previše zbunjenim djedom, koji uopće ne zna što priča i sestrom koja leži u bolnici, jer je operirala neku jebenu cistu ispod jezika)...i što sad...Moj dan se svede na školu, a zatim na skupljanje nepostojećih mrvica sa pidžame mog djeda, jer po njegovom su one posvuda,...zatim pokušavanja igranja briškule s molbom da to naučim njega, a da je on prije nekoliko godina to isto učio mene...znam možda zvuči smiješno...i meni je bilo u samom početku, ali sad je posve zabrinjavajuće...I tako zaokupljena bolešću svojih bližnjih polako zanemarujem sebe, odnosno ono što me ispunjava i čini sretnom...možda je jednostavno došlo vrijeme da neki ljudi izađu iz mog života...predugo su boravili u mojim mislima, djelima i srcu...možda se ćini smiješnim ali ja vjerujem u sudbinu, vjerujem da će se dogoditi ono što se treba dogoditi i da nas svaka ta situacija uči nećem novom i da nas ćini čvršćim osobama...možda je upravo ovakav splet okolnosti doveo do toga da poželim biti malo drukčija osoba i da se otvorim k novim ljudima i izazovima.....mislim da okrećem stranicu i započinjem novo poglavlje svoga života, kažem MISLIM, jer nisam sigurna da želim.......osjećam da sam prisiljena......kao da drugi to od mene traže.....
"Stvarni život ne sačinjavaju naši planovi o sreći, nego baš ono što se protivi tim planovima i namjerama, ono što se slučajno dešava, što je potpuno nepredvidivo i što izaziva samo razočarenje i bol"...
"Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobijaju živi, a ruže mrtvi" ...
"I za hiljadu godina čovjek će isto ovako uzdisati: „Ah, teško je živjeti” – i u isti mah ovako isto kao i sada, bojaće se i neće htjeti da umre“...
Hm, počela je nova školska godina...opet rano ustajanje, zezanje u klupi, gledanje nekih profesora(pozz saškić) i ispijanje kava u Stipe,....Rekla bi Iva za mene bi ovo trebao biti uspješan početak nove godine, kao sretna sam..ali to baš i nije tako,...možda bi i bila da moji prijatelji imaju drukčiji pogled na situaciju u kojoj se ja nalazim, ali oni meni(neki od njih)uporno nameću svoja mišljenja, koja ja naravno poštujem, ali suzbijaju sve ono što ja mislim i osjećam, jer je to navodno neispravno ili možda za neke od njih jadno...Ja znam da sam ja možda glupa, povodljiva, ili što već, ali to ni u kojem slučaju nije razlog, da mene neki od ljudi s kojima provodim dvanaest sati dnevno, nazivaju pogrdnim imenima i osuđuju me zbog nečeg što uopće nisu iskusili, jer to užasno vrijeđa,...Nekom ko sa strane čita, vjerovatno se sve ovo čini kao baljezganje kojekakvih gluposti, ali ove riječi su samo prikaz moje ogorcenosti,...zato ljudi MOLIM vas da me prihvatite onakvu kakva jesam, možda nisam savršena, ali nitko nije,....sve će ovo proć, ali mi bi trebali ostati,..."barem stari, onako pravi prijatelji"
Nakon dugotrajnog traženja prikladnog mista za "provod",odlučile smo se za misto na kojem uvik završimo,ali naravno prije toga se tribamo pet puta posvađat jer svaka ima bolju ideju.Nakon što smo se utaborile na dotično misto,otvorile smo piće koje je kupljeno zbog nedostatka sredstava!Votka sa okusom grejpa ili nečeg slicno je imala okus svega osim navedenog voća,na kraju smo zaključili da ima okus jeftinog "NOVAKOVOG" sirupa od naranče-bez uvrede nam poznatom biznismenu i doktoru Glušcu u čiju sam profesiju počela sumnjat nakon reklame koju je snimio za promidžbu novakovih pića.Šta sve ljudi rade za pare?!Promovira pića za koje tvrdi da pomažu organizmu u svakojakim stvarima...hm??!!!
Skrenih s teme,naime nakon nekog vrimena nam je upa lik i sio s nama,pokušava uć u razgovor ali i nakon našeg ignoriranja nije se maka s mista.Osjetio se toliko dobrodošlim da je popio ostatak soka.Pokušali smo prvo suptilno pokazat koliko nam smeta,ali kad i to nije upalilo rekli smo mu da ide ća no njemu je bilo toliko zanimljivo da je osta još koje vrime.I tako smo se smijale neko vrime nakon čega je zavladala glupa tišina.Da razbijem tu monotoniju izvadih fotoaparat i....pogledajte sami,ali uzmite u obzir da nismo znale šta od dosade!!!
- s ogromnim zadovoljstvom za Katin blog;Iva J 
matein deformirani obraz
iva i marina
mateina noga zasjenila katu i marinu
zastrasena matea i iva
matea i iva
Prije kojih desetak minuta, uđem u kuću i naravno prvo što sam napravila je to da sam upalila kompjuter....i naravno uvik mi se uključi msn...kad ono odjedamput osmijeh na licu...pitate se zašto???...pročitala sam Sašin i Ivin potpis!!!
Sašin ide ovako:Ja volim svoj život :P :) :),
A Ivin:16 je tako lijep broj :)
I tako sam shvatila da sreća drugih uvelike utječe na moju sreću....stvarno-ovaj život je savršen....Koliko puta sam pomislila da bi najbolje bilo da me nema(naravno nisam učinila pothvat poput jednog kolege, jer ipak...ono šta bi svijet bez mene), a sad se pitam kako mi je nešto poput toga uopće moglo pasti na pamet...Moje okruženje je savršeno, ljudi oko mene su super(sretna sam što su ušli u moj život)....u posljednjih misec dana poprilično sam se promijenila, ne fizički, ali psihički da...Sve ono šta me uzrujavalo prije nekih pet miseci, sad mi je smišno...ali drago mi je da mi se to događalo jer je utjecalo na moju sadašnjost...ne kajem se ni zbog čega...svaki se dan stječu neka nova iskustva, a ona nas uče mnogočemu...I tako sam sad presretna...više nisam zasljepljena curica koja sve gleda kroz zavjesu i kojoj se sve čini idealno, jednostavno presavršeno...sad znam da to savršenstvo ne postoji...ono je bilo plod moje mašte, moje težnje k tom nekom savršenstvu...u tom mom svijetu ljudske mane nisu postojale, svi su bili prepuni vrlina i predobre osobe, izgledale su kao da su sišli sa modnih pista i kao majke Tereze...sada za mene više nema takvih ljudi...Sada postoje ljudi čijih sam mana svjesna,ali obožavam te njihove mane jer ih čine posebnima.Pa imali oni krive noge, dlakave ruke, kriv nos ili pak čičavu kosu koja izgleda poput kose klauna u cirkusu "Broncalli", znat će neki na što mislim...volim te ljude...Više nisam zasljepljena, samo ih prihvaćam onakve kakvi jesu, prije svega sebe prihvaćam onakvu kakva jesam...Svi smo jedinstveni i neponovljivi...VOLIM ŽIVOT I VOLIM VAS(je da ste rijetki, ali i nemam potrebu da vas bude više....jer vi prihvaćate mene onakvu kakva jesam,a i ja vas..."Svakog volim više od onog što ga voli netko drugi"-ovo sam provalila sinoć na svetom:-), ali ima tu istine....
Hm...zamislite to, odgovarate geografiju i profesorica vas pita da joj objasnite srednjovjekovni grad na primjeru Dubrovnika i vi onako poćnete blebetat gluposti...i njoj padne napamet izvrsna ideja!Pošto vodi svoj razred na izlet mogla bi i nas...i naravno da smo se oduševili...napokon idemo svi zajedno iz ovog našeg grada, pa makar na jednodnevni izlet!Ma bilo nam je super!Sat vremena profesorica nam je opisivala razno razne građevine, a onda smo imali slobodno popodne...a pošto mi se ne da sve opisivati slike će vam reći jer one ipak vrijede tisuću rijeći:-)
Maja i ja
Nas četiri
Ah koji zubi...
Mogu bi model, he he
Tunel...
Uf poze...
Skale
Čućim...
...joj umorila sam se....evo još....
Jedna zajednička....
Eto ljudi, to bi bilo sve za ovaj put....pozzz....
Snovi, joj kako je lijepo sanjati...koliko puta sanjam i znam da je to san, ali jednostavno se ne želim probuditi!Neki kažu da nam snovi iznose naše skrivene misli, želje, strasti,...ali tko ih može definirati?Vjerujem da imaju neko svoje značenje, ali ne onakvo kakvo nam iznosi tumač!Oni su predivni, mada nekad znaju biti burni, nekad se čak probudim i plačući, ali ništa je to u usporedbi sa onim idilćnim snovima!Jedan takav izbriše tisuće mora...pišem ovaj post jer me je inspirirala jedna prekrasna pjesma "Život je san", zapravo jedan ulomak jer još nisam pročitala to djelo, no svakako ću što prije!Pa evo ulomak....savršen je...pozzz
Pedro Calderón de la Barca:
"Život je san"
"Zaista, treba da svladamo
ovu našu ćud opaku,
pomamu i čežnju svaku,
jer zapravo mi sanjamo.
Tako treba, jer ovo je
čudan svijet i čudan dan
gdje je život samo san,
a iskustvo moje sudi:
čovjek sanja ono što je,
sanja, dok se ne probudi.
I kralj, koji vlada svima,
sanja kako zapovijeda,
u toj varci sebe gleda
kako mnoge časti prima,
a na vjetar sve ih piše,
jer smrt strašna sve ih briše
i u prah će sve to strti.
Tko je dakle željan vlasti
kad zna da će jednom pasti
čim se prene-u snu smrti?
Gavan sanja blago svoje
i posvuda strah ga prati,
bijednik sanja kako pati
sve tegobe i nevolje.
Sanja, kom se uspjeh nudi,
sanja, koji časti žudi
i tko vrijeđa bližnjeg svoga.
Tako eto stvari stoje:
svaki sanja ono što je,
samo nije svjestan toga.
I ja sanjam da sam tu,
sputan u tom kutu bijednom,
a snio sam da sam jednom
uživao sreću svu.
Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje,
prazna sjena što nas ovi.
O, malen je dar nam dan,
jer sav život-to je san,
a san su i sami snovi."
....Pišem, a uopće ne znam svrhu, odnosno smisao ovog mog pisanja!Ne znam ni o čemu ću pisati, ali možda mi nešto padne na pamet...sinoć je bila subota, baš onakva kao i svaka, ista ekipa, isto mjesto, isto piće, isto sve...ne Anja će reć da nije sve bilo isto, ona je imala grižnju savjesti zbog prekršenog korizmenog obećanja, a mene je navodno prala "ljubavna kriza", i da ja sad kažem da to nije istina, a stvarno nije, ona bi mi rekla da ju lažem...a možda lažem, nijećem neke svoje osjećaje, ali nemogu protiv njih....ali ipak nisam depresivna, ok sam....poslužit ću se rečenicom iz Mateinog posta "PEOPLE CHANGE, THINGS GO WRONG, but just remember life goes on"...da tako je...dani prolaze, uspomene polako blijede, doživljaji se mijenjaju...ipak vrijeme liječi sve(iako je po Anjinom vrijeme novac)...ne znam što bih više napisala, šta bih rekla, a ni učinila...čudna sam...nedefinirana...zašto ne mogu odustati od svega....što me to veže za pojedine osobe....zašto se ne mogu izraziti, zašto ne mogu sve reći, sve priznati, ne mučiti više sebe, a ni druge...kakve ima veze ako ću biti povrijeđena, ovako svejedno patim, ma ne patim, zbunjena sam i nešto me pritišće, iako ne bih rekla da je to patnja!!!Joj jesam, priznajem, sramežljiva sam i Marina je bila u pravu kad je rekla da su ovi stihovi za mene:"You touch me in many, many ways,but I`m shy, can` t you see"...ali takva sam, kakva sam-ipak sam to ja, jedna i jedinstvena...zato bi konačno mogla reći da ću nastojat odustati od svega, kažem nastojat jer će biti teško...ali otvaram se k novim vidicima i novim ljudima...
Six Pack - Ne tražim puno
Ljubav je kučka koja laje na ceo svet
prvo te dobro išamara pa ti pokloni cvet
i, prećen pogledom braće - svojih drugova
ti se smeješ...
Ljubav je tobogan sa koga nema silaska
moj stari kaže: "To je reka bez povratka."
kao, sedneš na splav... i provališ
kako te guta okean
Koliko puta poželim da sam kamena hrid
i priče zalutalih brodova
samo pustim da prođu kraj mene
a eho ugasim, kao zid
Daj mi snage
ovo ludo srce vodi me u pakao
drži me čvrsto dok noću grebem zidove,
stavi na grudi ako budem plakao
Daj mi snage da pobedim sebe
stavi na grudi ako budem plakao
budi kraj mene, samo, jedno mi obećaj
da nećeš plakati i ti
...ne tražim puno ?
Moćni su lanci kojim' sam sebe vezao u čvor
svake noći tvojih uzdaha me doziva hor
da se vratim i shvatim
da sam samo tvoj
ja više nikad neću biti svoj...
Još bi nam se mogla desiti ljubav
(Love could still happen to us)
"......još bi nam mogla desiti se ljubav
desiti - velim,
ali ja ne znam da li da je želim
ili ne želim........."
Love could still happen to us,
Happen - I say,
But I don't know if that's what I want,
Or that's what I don't want.
Dobriša Cesarić, Povratak (Returning)
Doista mogla bi se desiti
bježim, bježim
stajem, pa opet bježim
poželim dodir, poljubac znaš već
ono VOLIM TE
ali ja opet bježim
ZAŠTO?
bježim od prošlosti
bježim od sadašnjosti
ali bježim i od budućnosti
a ti?
zašto ti želiš pa ne želiš?
zašto je tvoj pogled topao,
a onda odjednom leden?
prošlost?
sadašnjost?
budućnost?
a dobro znamo da mogla bi nam
se desiti ako već i nije
LJUBAV
oboje je sanjamo, oboje je želimo
ali zašto ne priznajemo?!
Kako priznati kad se bojimo!
čega?
bojimo se sjena prošlosti
koje kao ulični razbojnici čuče u nama i napadaju
kad smo najslabiji
znamo i ti i ja da kad volimo zaboravljamo na OPREZ
Jednostavno, ali komplicirano VOLIMO!!!
Mogla bi nam se desiti, desiti
velim LJUBAV.
Nema više......čega?Onih mojih glupih i depresivnih postova...smijem se sebi dok ih čitam...Zbog čega ili pak koga bit kako bi purgeri rekli "u banani"!Ma to nitko ne zavrjeđuje...Optimizam rules, yeah...
E sad ćemu ovakav uvod?pitate se??? i ja se pitam....ne nije mi se dogodilo ništa novo...ne cvjetaju mi ruže, nisam dobila na lotu i nemam petice u školi, ali jednostavno mi je dosadilo...
Cilo sam se vrime zabrinjavala zbog gluposti, zbog problema kojih nema...uistinu postoje ljudi kojima fali puno više toga, nego meni(ruke, noge-Antonini)ne ne mislim da fale Antoniniju nego je on reka nešto u tom smislu!Meni je jednostavno savršeno....život mi je idealan, ništa mi ne fali, dobro svakom nešto fali...ali meni je ugl. dobro!Čovjeće znam, nikad nisam mislila da će iz mojih usta izaći riječi poput ovih, ali ljudi fale mi starci....već dva ipo miseca ih ne viđam, oni i to renoviranje kuće na selu...kad su tu nepodnosim ih, ali sad mi fale, fali mi očevo podbadanje i oni glupi razgovori s majkom...no ja o ovom nisam počela pisati....pisala sam o onoj glupoj depresiji koja nas sve katkad pogodi...nekom glupom osjećaju tjeskobe i neshvaćenosti koji je zapravo prividan, sami smo si krivi za njega, sami se stjeramo u takvu situaciju....e sad sam jaka....prošli tjedan su me mučili razni "problemi", tipa nacionalnih ispita, glavobolje i oni ljubavni....nacionalni sam dobro napisala, glava me više ne boli, a ljubav...ma što s njom...znam ja da sam draga onoj osobi...i da je užasno smotan, ali jbg-a, nisu svi poput mene, hehe!!!Ma polako, doć će i to na svoje...ajme oni razgovori...pa ono prolaženje sati poput sekunda, još žalosnije mjeseci poput sati...ali neka, vridno je to svega...uvik nešto novo naučim...a eto ne znam šta bih više pisala...fala Anji šta me spomenila u postu...volim te najdraža(hehe), jedva čekam da vidim taj tvoj novi dizajn!!!Ajme volim ja ljude koji me okružuju...mislila sam da su oni dovoljni..da nemam potrebu za novim upoznavanjima...ali isto je baza kad ti neko novi uleti.Npr.netko s msn-a poput Marine...ljudi posjetite njen blog, izgleda da joj samo ja i pahuljica ostavljamo komentare, malo reklame LINK ...a eto idem ja sad!!!pozdrav...
I evo par slika...naravno nadam se da se više nikad neću ovako osjećati!!!
Tu sam...kao i uvik, ne znam šta bih pisala...nemam volje, želje,a ni potrebe za novim postom...ali ipak tipkam..joj dosadno mi je....nisam depresivna ili pak jesam...opet ne znam...ne, nisam, nesmin bit....nikad nisam bila...dobro, sjebana sam-pa šta sad? Bit će bolje!Uvik bude!Zapravo uopće nemam razloga za tugom, ali onda zašto sam takva?...zašto su ljudi smotani?Zašto se svega boje?Zašto propuštaju sreću?Hm, mogu ovako u nedogled,...joj kako smo mi čudni,...nimalo jednostavni...ne znamo što želimo...joj kako dani brzo prolaze, sutra je subota..., a ona prošla kao da je bila jučer...Sve brzo prolazi, život brzo prolazi...prekratak je i kao uvijek, mi ga ne znamo iskoristiti!...a samo je jedan....
........joj nisam normalna, koji mi je?...dosta je, dovoljno sam napisala....
I još nešto...ovo ljeto mi je jedna osoba rekla da se nekad osjeća kao u pjesmi caught in a web...nedavno sam na svoj mob. napisala polovicu drugog stiha i pokazala joj ga...pa evo lyrics.....Ajme koja sam ja budala..........
Dream Theater- Caught in a Web
Silence disguised
I watch you
Show me the hurt
That haunts you
Would you despise the thrill
If all you hide were mine?
I can’t hold on any longer
These feelings keep growing stronger
Echoes that deafen the mind
Will bury my voice in their wake
Caught in a web
Removed from the world
Hanging on by a thread
Spinning the lies
Devised in my head
I’ve seen the path
The one you take
Shows the truth
For you to make
This turn of phrase
We might not see
Is the thirst of desire
Found so easily
Try to push me ’round
The world some more
And make me live in fear
I bare all that I am
Made of now
Attractive I don’t care
’cause even when I danced with life
No one was there to share
Does this voice the wounds of your soul?
Does this voice the wounds of your soul?
Caught in a web
Removed from the world
Hanging on by a thread
Spinning the lies
Devised in my head
Tried to live the life
You live and saw
It doesn’t work for me
I bare all that I am
Made of now
Attractive, I can’t be
Inside the dance of life is one
I’ll never hold to me
You can’t heal the wounds of my soul.
You can’t heal the wounds of my soul.
Caught in a web
Removed from the world
Hanging on by a thread
Spinning the lies
Devised in my head
Caught in a web
Refused by the world
Hanging on by a thread
Spinning a cage
Denied and misread
Odlučila se ja malo više posvetit ovom blogu!Prvo hvala Antonii na lipom komentaru, najviše me se dojmio
..a zatim svim drugim ljudima koji posjećuju ovaj moj blog....
Kao i svaki put ne znam šta da pišem, ništa mi nije zanimljivo, ništa se ne događa, samo da me ne uvati ono depresivno razdoblje....ma ne neće..ja sam čvrsta, ipak sam to ja...ništa me ne može srozati... ne postoje čimbenici koji mogu utjecati na moje raspoloženje..iznova se zavaravam...zašto sam ovakva?Kakav sam ja to Strijelac, oni su vatreni i ne mare ni za što, o ne ja sam svoj podznak, onaj previše emotivan Rak..previše sam sentimentalna, vrijeđaju me stvari koje me zapravo ne bi tribale vrijeđat, vidim probleme tamo gdje ih uopće nema..joj što mi se to događa???..Škola, ma kakva škola, ustanova u kojoj boravim pola dana, ali koja mi baš ništa ne predstavlja, ali razred...ma obožavam ga!Šta bi ja bez onih svojih općenjaka, mase kampanjaca, joj ma zakon su...odlutah...Ljubav???Što s njom, ona ne postoji!Muškarci nemaju osjećaje, misle glavićem, a ne glavom,..., ali opet šta bi mi bez njih!!!Zapravo sam shvatila koji je moj problem, ustvari taj je što me zapravo ništa ne muči, pa izmišljam gluposti, odnosno probleme koji ne postoje!!! Život je zakon, samo je kratak, zato ga triba što bolje iskoristiti...previše se ustrućavamo u tom životu, fali nam hrabrosti, a ponekad zbog toga puno gubimo..joj taj ponos..joj ta bojažljivost, čega se bojimo..nekih novih iskustava, nespremnosti za nove poduhvate, ljudi koji nam je...Joj pišem jako nepovezano..bijesna sam, a ne znam zašto, stalno se smijem, a nemam razloga..čudno izražavam bijes..cinićnim smijanjem..ali neka, svakim danom se sve više volim, sve više se upoznajem sa samom sobom i svaki dan učim na pogreškama, neka drukčija sam, pa što sad?! Krug ljudi oko mene me razumije, oni znaju da se smijem i kad sam tužna, oni znaju kad pokušavam nešto negirati, da opako lažem, oni me čitaju ko otvorenu knjigu... i opet se smiješim... i dalje ne znam zbog ćega, možda što ću sutra ući u onu školu i vidjeti ljude koje volim i što je važnije ljude koji mene vole....nadam se da postoje...ne znam više što bih rekla...vidim neko svijetlo u tami, uvijek neki optimizam... tu je oko mene...govori mi da će sve biti puno bolje....
Znam da je post čudan, ali neka....
LJUDI ANJA NAPRAVILA BLOG (LINK)
....Kako ljudi mogu biti tako glupi....
Često posjećujem tportal, onako zna biti dosta zanimljivo, ali užasno me buni neinformiranost nekih ljudi koji traže savjete od "profesionalaca"( ljudi koji će im naravno uvijek naći neku svijetlu stranu problema).Ta rubrika savjeti, mislim lipo je da takvo nešto postoji, ali oni ljudi koji postavljaju pitanja, ono ne mogu virovat da oni postoje....pitanja koja postave su nešto tipa:"Ako spavam gola kraj momka, a ništa ne radimo, mogu li zatrudnjeti"?Mislim ovo sam bubnula, ali uistinu pitanja su jako suvisla!Evo vam npr. veliki problem jednog momka:Bok, super ste! Imam jedan problem u vezi. Ovako, ja i cura smo u vezi pola godine. Sve je super bilo do sad. Ona hoće izlaziti s kolegicama, ali bez mene. Ja bih najradije prekinuo vezu jer mislim da me više ne voli!? Molim vas da mi pomognete! Hvala.
I vi recite da je ovaj lik normalan, cura se želi družiti sa svojim prijateljicama, a on misli da ga više ne voli, ono za neke je nepojmljivo uz dečka imati prijatelje....ili pak ovo...Htjela bih sa dečkom koji je stariji od mene imati prvi put spolni odnos, ali voljela bih da mi kažete kako će to izgledat kako je to prvi put?Čoviće žena joj može reć da joj neće bit baš bajno, što već svi znamo, ali ne može joj ona reć kako će to izgledat!!!A slušajte sad ovo:Halo. Mene zanima kako štite kontracepcijske pilule i što se sve može radit dok ih koristim? Unaprijed hvala. Pozdrav iz Bihaća!Ono curo možeš čak i spavat s momkom, a vjerojatno nećeš ostati trudna!!!!Previše je ovakvih morbidnih pitanja....i onda kad mene počnu zajebavat "jutro poslije", samo zato što sam pogledala taj film prije svih drugih!!!Mislim bolje je znati, ustvari ljudi se previše i ustručavaju razgovarati o spolnosti, kao da je to neka tabu tema!Neke cure se čak ne usude ni izgovoriti menstruacija, njima su to "Mjesečeva Ratnica" i "Teta iz Krvavice",a da o drugim stvarima ni ne govorim!A eto idem sad!!!!pozzz....
Želin napomenit da ovaj post čitate na vlastitu odgovornost.
U slučaju pojave nuspojava, potrebno je obratiti se liječniku ili ljekarniku!!!
Čuvati iznad dohvata djece (napominjen odma)!!!
Nepobitna je činjenica da nas okolina minja ma koliko god se mi trudili ostat svoji. Znan, znan svi ste vi one jake osobe na koje niko ne može utjecat (u ovakvin situacijama iman potrebu generalizirat, premda i inace to često činin. Znan, to je loše.) al jeste li vi uistinu onoliko jaki kako se deklarirate?! Zar van okolina baš ništa ne predstavlja!?
Koliko god nan ona bila (ne)draga ona nan pomaže da opstanemo. Zaista, bas kad van nekolicina šupljoglavaca pokuša osporit vaše spoznaje. Naprosto ne žele prihvatit da neko na dili isto mišljenje kao i oni. Zapravo, da neko ima mišljenje dok oni besciljno pokušavaju umanjit vrijednost tih zaključaka (svaki zaključak ima vrijednost, jer se do njega došlo razmišljajući) premda za to nemaju nikakve argumente pa čak ni vlastito mišljenje o toj istoj stvari. često se pitan otkud in tolika snaga, čemu sve to?! To mi pari besmisleno i uzaludno, zašto se protivit kontra nečega kad zapravo ne znate (ili ne želite znati, u to neću ulazit) zašto je to loš zaključak!?! al zahvaljujući ton besmislu vaša želja za uspjehon tj. dizanjem iz mase postaje veća i dobiva puno više smisla. Najednon poželite postat drugačiji od svih tih normalnih ljudi (bar se oni smatraju normalnima), pa čak i žrtvovat svoj status «normalne osobe» jer van takav normalni svit ne odgovara. Iz vaše perspektive on nije normalan. To van se čini suludim i ne želite više ni trenutak bit dio te gomile nesklada (pozdrav johnnyu). Onda se počnete pitati dali je to dovoljna žrtva (gubitak titule) da svit napokon postane bolji (čitaj: pametniji, mudriji ili kako god). nažalost ću vas morat razočarat, sve to će bit nepotrebno (ako mislite na dobrobit ove naše lipe planete), vaša žrtva uopće neće bit primijećena, a kamoli da joj neko podari veću važnost. Al stvorit ćete neki svoj svit (ne onakav ka shizofreničari, ipak ćete komunicirat sa ostatkon, napravite si neku shemu po kojoj ćete moć zaključit ko je sve poklonik ovakve zamisli, sitite se crteža sa šeširon iz malog princa) i egzistencija će van bit osigurana. Ne mogu garantirat da se ponekad nećete zaželit pojedinih primitivnih trenutaka s gomilon koja preferira «normalan način življenja», nemojte si to uskratit. Omogućite si poneko popodnevno druženje s njima, garantiran van da će vas ta luda zamisao napustiti (o povratku u «normalan svit»).
p.s. fala kati šta mi je omogućila da napišen post, pojedinin osobama na psihičkoj i fizičkoj pomoći (neka se pripoznaju), pojedinin osobama na psihičkoj i fizičkoj odmoći (neka se pripoznaju), dragom Bogu na strpljenju (hehe), simu (na postojanju), ivi jer neprestano misli na mene. Šta je mare, mislila si da san tebe zaboravila?! Fala mari na vječnoj podršci!
Eto prominila sam dizajn, mislim privremeno!Eto nema više komunizma u mom desnom kantunu(Anja)!!!Malo sam se raspisala po šumicinom blogu, pa nemam volje za novim postom, ali možda me pukne inspiracija, pa ga napišem!!!!Pozzz....
-Pišem post na zamolbu jedne prijateljice.
Pa eto kad je već zadala temu potrudit ću je približit svima vama.Naime, svi se mi pitamo da li ovo sve ima smisla,počevši od samog života,zašto živimo??!!Neki žive za neki bolji život sto ih čeka nakon ovoga,neki za ovozemaljski burek,a neki cijeli život tragaju za nekim smislom i na kraju ih vrime preduhitri pa ga jadni ni ne dočekaju.Svi tragaju za nekim,nečim u uvjerenju da je to upravo ono pravo,a odbace ono za što prekasno shvate da je bilo predobro.Svi postajemo klonovi i izgubljene duše u tom očaju da postamo savršeni,prihvatljivi-postajemo osobe kakve drugi žele da budemo.U tom beskraju jada i očaja izgubimo se,izgubimo svoju ljepotu koju svatko od nas ima samo je pitanje da li ćemo je na pravi način iskoristit.Svi pišu o nekoj izgubljenoj,dobivenoj ljubavi-neću se previše vezat za tu temu,samo želim reć ja bol i patnja jednak osjećaj kao i sreće.Ne može volit onaj tko se boji osjecati svoju bol.naučili su nas da je patnja opasna,ali kako ćemo biti potpune osobe ako skrivamo svoje osjećaje i bojimo ih se osjećati.Pa eto,zaptajte se:"Da li to sto tražite,radite ima ikakvog smsla??!!"-ja sam shvatila da sve u životu ima smisla,čak i ovaj post:-)))
by:JJaaa
Čitajući blogove svojih sugrađana primjetih da svi pišu o ljubavi!!!Zašto???
Vjerojatno zato što ljubav ima veoma bitnu ulogu u životu svakog od nas!Ona boli, a da se prije toga ni ne udarimo, ona je stvorena da nekima od nas uljepša svakodnevnicu, a nekima da ju uništi! Kad je uzvraćena sve je savršeno, idealno, u sedmom smo nebu,a kad nije što onda?Nema smisla patiti!Mnoštvu ljudi treba dokazati kako jedna osoba nije vrijedna tolikog truda, nije vrijedna suza, patnje i očaja, ta osoba nezna što propušta.Možda nam se čini kako ćemo tu osobu zauvijek voljeti, uvukla nam se u misli, riječi, snove, jednostavno rećeno-postala nam je svakodnevnica, naviknuli smo se da je ona prvo na što pomislimo kad se probudimo i zadnje kad legnemo u krevet!Zavaravamo se, opsesivni smo, da ni neprimjećujemo druge ljude, ljude koji nam žele pružiti sve najbolje, koji žele da se uz njih osjećamo kao nitko na svijetu, koji svu pažnju žele posvetiti samo nama....sve ide u krug, u krug koji je pun očaja, uvijek neko pati, a uvijek nenamjerno!Nitko nam neželi namjerno izazvati patnju, nismo mi krivi što postojimo i što smo takvi kakvi jesmo!Nije uvijek sve idealno, pogotovo u našem teenagerskom svijetu, ali ni u svijetu odraslih.Jednom će nam kraj nekog srce kucati brže, oči će nam sjajiti, osjećati ćemo leptiriće, znat ćemo da je to ono istinsko- ta osoba će nam uzvraćati osjećaje...možda to nije osoba na koju trenutno mislite čitajući ovaj post, ali ona je tu negdje.......I ČEKA SAMO NA VAS!!!!!
Naime,ja(Iva) Kate i Matea R večeras slavimo rođendan.Čekamo neke ljude da dođu ostavit stvari jer ćemo spavat u Kate pa ćemo dalje.Dugo smo se mislile di,i na kraju je pala odluka da idemo kraj žute.Pošto će nas bit oko 30,bilo bi retardirano da dođemo na spomenik i zauzmemo sve i ne bi mogli bit toliko "slobodni" s obziron na masu koja će bit gore.Pa eto ovo je post samo da vidimo oće li se ispuniti naša očekivanja,a to je da se dobro zabavimo i da niko ne završi na hitnoj!!:-)
Rođenje, djetinstvo, adolestencija, sjebani život nakon faksa i ono što nas sve čeka SMRT...
Kad si mlad sve je jednostavno savršeno.Sve je idealno, sve patnje i boli izliječi majčin poljubac, dodir njene ruke i neka topla riječ!Ne poznaješ zlo, nitko nije loš, postoje samo stvari i osobe za koje su nam stariji rekli kako bi bilo dobro da im se ne približavamo, to poštujemo...a onda se odjedamput počnu događati jako čudne stvari, ako se mogu nazvati stvarima. Naš odraz u ogledalu više nije isti. Izrasli smo, proširili se, dobili glupe prištiće, no nije to jedino što se promijenilo.Naše razmišljanje više nije jednako onom prijašnjem, upoznajemo ovaj iskvareni svijet, svijet snobova. Nitko nam više nemože reći što je dobro, a što ne, ne prihvaćamo nametnuta mišljenja jer sami želimo upoznati i prihvatiti ono dobro, a osuditi i odbaciti ono loše...stareći shvaćamo hladnoću ovog svijeta.Svatko misli samo na sebe, slijedeći masu drugih idiota, povodeći se za većinom.Svi ćeznemo za nekim cool društvom, svi želimo biti prihvaćeni, svi se želimo izboriti na što bolje pozicije.A što je s onim slabijima, ljudima koje nazivamo "čudacima", možda i oni žele biti u našem društvu, možda bi, kad bi češće razgovarali s njima uvidjeli njihovu vrijednost.Možda i nisu takvi čudaci, samo im treba pružiti priliku.Kad smo djeca svi smo ravnopravni, nedružimo se samo s rockerima, punkerima, metalcima, nismo izdvojeni, nismo klasirani.Uistinu su ovo najljepše godine, godine kada se sve formira, ponajprije društvo, no nemoramo se izolirati od drugih ljudi koji su drugačiji od nas.Trebamo živjeti svaki dan kao posljednji, svakom trebamo pružiti priliku, jer neznamo što donosi sutra, neznamo hoćemo li osvanuti.Zato trebamo uživati u svakom novom danu i iskoristiti ga što je moguće bolje, ne dopustiti da nas bezazlene stvari izbace iz tkata, već trebamo biti hrabri i ustrajni u svojim namjerama, tako ćemo sve ostvariti.Rođenjem smo svi jednaki, no odrastanjem se mijenjamo i usavršavamo.Svi smo mi pametni, samo trebamo spoznati svoje sposobnosti. S toga neki završe u uredima, a neki na ulici. Na ovom svijetu, ponajprije u ovoj državi vlada mito i korupcija, no možemo im se suprostaviti svojom željom za znanjem, svojom željom za boljim sutra, sutra u malo boljem, malo neiskvarenijem svijetu!Ma zašto uopće moramo odrasti I want to be forever young jer tada je uistinu sve mnogo lakše...i još dvije pjesmice...
FOREVER YOUNG
Lets dance in style, lets dance for a while
Heaven can wait were only watching the skies
Hoping for the best but expecting the worst
Are you going to drop the bomb or not?
Let us die young or let us live forever
We dont have the power but we never say never
Sitting in a sandpit, life is a short trip
The musics for the sad men
Can you imagine when this race is won
Turn our golden faces into the sun
Praising our leaders were getting in tune
The musics played by the madmen
Forever young, I want to be forever young
Do you really want to live forever, forever and ever
Some are like water, some are like the heat
Some are a melody and some are the beat
Sooner or later they all will be gone
Why dont they stay young
Its so hard to get old without a cause
I dont want to perish like a fading horse
Youth is like diamonds in the sun
And dimonds are forever
So many adventures couldnt happen today
So many songs we forgot to play
So many dreams are swinging out of the blue
We let them come true.
SVE JE LAKO KAD SI MLAD
O da, o da, o da,
Sve je lako kad si mlad,
Svako odjelo bolje stoji,
Ma svaka rana manje boli.
O da, o da, o da,
Sve je lako kad si mlad,
Lakse okreces leda sreci,
Bas te briga s kim ces leci,
Krv i suze mogu teci.
Sve je bas lako
Krv i suze mogu teci
Sve je bas lako
Krv i suze mogu teci
Sve je bas lako
Krv i suze mogu teci
Sve je bas lako
Krv i suze mogu teci
