hawkeye_1306

29.05.2016. ( nedjelja ) u 13:06 (8)

zaboravio sam fotić...

54-384

jučer sam pogledao prognozu, od ponedjeljka neizvjesno vrijeme...
pa sam ustao rano, pošao kupiti neki fini, kukuruzni kruh, pokupio par sitnica
ukrcao svog prastarog tatu u prastari - ali još uvijek triput mlađi od tate - autić
naravno, pođemo na planinu, sunce prži nemilice, zabavim se kosilicom, flaksericom
promijenim na autiću gume, zimske za ljetne...jbg, fotić je ostao kod kuće
kad nas sunce obori s nogu, sjednemo u sjenu velikog, lisnato-zelenog oraha
narežemo onaj fini kruh, ljutu slavonsku kobasicu, i svježi paradajz...
dok tata odmara, ja provjerim situaciju s kombijem, o-da...blato se osušilo
izvezem ga na vrh brijega, zadovoljan tim jednostavnim rješenjem
---
no, kako nemam današnjih fotki, priložiti ću nekoliko vezanih uz sunčani sat
i način točnog očitavanja vremena...dakle...osim što je neophodan sunčan dan



potreban je, osim samog sunčanog sata, kompas
jer, osnovna pretpostavka točnosti je usmjerenje prema sjeveru



kada se obavi točna orijentacija, uz malo sunca
može se saznati koliko je doista sati na mjestu događaja
no, da bi se to postiglo, mora se upotrijebiti tablica korekcije prema trenutnom datumu



potrebno je uočiti i činjenicu da sunčani sat nije univerzalan
jer je nagib ''kazaljke'' ovisan o geografskoj širini, tako za Zagreb iznosi otprilike 45 stupnjeva
a sama sunčana sjena pokazuje uvijek ''zimsko'' vrijeme, a još je porebno uračunati korekciju
prema tablici, pa to trenutno iznosi oko minus 10 minuta
---
eto, za danas to je sve od mene...iskreno, ubila me ona količina trave na Planini
pozdravić iz srca


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

26.05.2016. ( četvrtak ) u 13:06 (9)

moja princeza i ja...

53-383

danas je svakako poseban dan...princezina maturalna večer
danas su zaboravljeni svi loši trenutci, a ostao je ponos



takvi kakvi jesmo, teške naravi i neobuzdanog izražavanja
ipak smo uspjeli jedno važno životno poglavlje dovesti dobrom kraju
a u srcu uvijek postoji nada i želja da će i dalje biti tako...
svima vama što ste tu, želim laku noć, uz pozdrav iz srca


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

23.05.2016. ( ponedjeljak ) u 13:06 (3)

Planina...uvijek prekratak dan

52-382

jutro je osvanulo suncem...a ja nemam ništa na obveznom rasporedu
naravno, odvezem se na Planinu, odbor za doček je već na poziciji
nahranim gladnu macu, malo se poigramo, pa u zajednički obilazak...



prođemo kroz vinograd, lijep je i zelen, iako...vidljivo je
tata ove godine nije mogao sve orezati, a ja, iskreno rečeno, neznam to



pođemo prema gornjoj,maloj kućici, iznad nje uzdiže se viša planina
a pogled na nebo je danas nekako umirujući



tu je i moj ''veliki bijeli''...prije nekoliko dana, provozao sam se
parkirao, neoprezno, na travi, utonuo je oko 30 centimetara...da
slijedeća vožnja tek kad sunce isuši meko tlo...tamo negdje polovicom srpnja



vrijeme brzo prolazi, obavio sam par sitnica, porezao nešto suhih grančica
i eto, pogled na sat govori da je današnjem travnatom druženju s macom blizu kraj



o pravilnom čitanju vremena sa sunčanog sata drugom prilikom...
oko tri sata je i 20 minuta, maca me pogledom podsjeća da treba nešto i za večeru pojesti



i tako, još jedan lijep dan na Planini je prošao, prebrzo, kao i obično
do iduće prilike, pozdravić iz srca


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

18.05.2016. ( srijeda ) u 13:06 (11)

otprilike 100 godina...

51-381

proteklih nekoliko dana bio sam ''zabavljen'' školskim temama
ali danas...vrijeme je za pravu, prašnjavu zabavu, izvukao sam iz arhive...



malen koferić, drven, presvučen crnim platnom, s malom pločicom
a na pločici piše ERNEMANN a.g. DRESDEN



a kad se koferić otvori...pokaže se da je to fotoaparat
proizveden tamo negdje 1913-15. godine, koji koristi staklene fotoosjetljive ploče
vidljive su karakteristike objektiva i polugica za kontrolu ekspozicije



kao i ploćica za odabir udaljenosti - uoštravanje, a za što služi mijeh
koji se više ili manje rastegne, a polugica pokazuje odabranu udaljenost
vidljivo je i optičko tražilo slike, a sastoji se od dvije leče i ogledalca



postoji i veliko tražilo, koje se koristi kada je fotoaparat na stalku
otvore se vratašca, podesi željeni kadar, a tada se tražilo zamijeni kazetom
u kojoj je staklena ploča, dakako, za jedan snimak...
fotoaparat je i danas u ispravnom stanju, pa iako staklenih ploča odavno nema
moguče je kupiti negativ-film u sličnoj dimenziji...što sam isprobao
i dobiti vrlo velik negativ, veličine 12x8 cm, što daje solidnu kvalitetu slike
eto, za danas je to sve... pozdravić iz srca


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

17.05.2016. ( utorak ) u 13:06 (5)

šesti dan...sunčan

50-380

dakle, za kraj ove kronike nepotrebnih suza, nervoze i stresa...vijesti
princeza je jučer, na ponovljenim testovima, uspjela dobiti prolaz
kako bi to rekao, izgleda jednostavno, sad je sve kao ok...ali zašto
dali je ikome trebala ta cijela komplikacija..?
svakako nije
svakako, sve što dalje slijedi je samo princezina odluka i trud...
kad riješi državnu maturu slijede upisi na fakultet, mislim da je u igri
nešto oko predškolskog odgoja, pa ako uspije, vrijeme će pokazati
hvala vam svima na komentarima i podršci
pozdrav iz srca


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

15.05.2016. ( nedjelja ) u 13:06 (5)

četvrti dan...

49-379

kao što sam i pretpostavio, što je jučer dogovoreno danas ne vrijedi...
princeza je s rođendanske proslave stigla oko 5 sati jutros...treba li reći da od obečanog učenja
imamo već spomenutih 2% ... a sutra će opet biti suza i novih obečanja
a ja sam bedak koji će i sutra ( željeti ) povjerovati u sve to
ok, sutra je novi dan, možda i kiša na trenutak prestane...
- - -
update:
kiša naravno ne prestaje, a princeza naravno spava nakon još jednog tuluma...eto
nemam ništa pametno za reći pa zato još samo - pozdravić iz srca


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

13.05.2016. ( petak ) u 13:06 (4)

dva dana kasnije...

48-378

a zaista sam bio razočaran i prilično agresivno raspoložen
svi smo se malo pribrali, ja - naravno - nisam išao u školu, jer to nebi bilo zdravo za nikoga
razmislili smo o opcijama, odbacili službene protokole prigovora i žalbi...ipak je princeza postigla
da je u moru ljudi prepoznaju, a zalaganje na školskim projektima donijelo je podršku...
ravnateljici škole najveće hvala, princeza je dobila novu priliku za polaganje, u ponedjeljak
još ako bude zaista riješila te testove za prolaznu ocjenu sve će biti - trenutno - dobro, ali
nažalost, to neće riješiti princezin lakoćemopristup, ali o tome ćemo drugi put
vjerovatno dogodine, kad se pokaže da na fakultetu nema ništa jednostavno.
no, za sada je olakšanje da se ipak izborila za svoje pravo na ravnopravne uvjete, i to sama
pa sam, iako još malo pod dojmom nepotrebnih gluposti, ponosan na svoju malu kretenušu
ovo će vjerovatno imati još nekoliko nastavaka, a za sada...pozdravić iz srca


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

11.05.2016. ( srijeda ) u 13:06 (9)

loš dan, a rođendan...

47-377

današnji dan trebao je biti dobar, radostan...
mojoj princezi je rođendan...i krenulo je dobro, nabavio sam nekoliko malih poklona
spremio neki ručak za koji mislim da će joj biti po volji ... ali zvoni mobitel
uplakana princeza mi javlja da ima zaključenu jedinicu iz matematike
nije da je mene baš briga za matematiku, zapravo, nepotrebna je...ali
popravni znaći odgodu prijave za fax, na jesenski rok - dakle, ništa od upisa
poznavajući situaciju,znam da iako je princeza neodgovorna
ima i drugih faktora, nažalost tu više ne mogu ništa, jer vrijeme je isteklo
tužan sam jer tako nije trebalo biti...s druge strane, vratilo se uloženo...
a princeza je uložila 2% što, očigledno, nije bilo dovoljno
žao mi je što joj za rođendan ne mogu darovati ništa...osim nade
da će shvatiti da jedino trud i upornost ( možda ) mogu donijeti napredak


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

08.05.2016. ( nedjelja ) u 15:24 (6)

47 godina, ali danas 56...

46-376

tako je prošao tjedan...pomalo zatečen bivanjem na naslovnici
nisam baš uspio pronaći neke posebno dobre fotografije...
a o tekstu uopće ne želim komentirati jer mi rijeći nikad nisu išle
tako za danas imam fotografiju, vjerovatno najbolju u ovoj seriji
snimljenu prije mog vremena



snimio je moj tata, ovdje već spomenutim fotoaparatom
contax iz 1954, a lokacija je Velebit, prijevoj Mali Alan, godina 1960.
hvala vam svima na dolasku i komentarima, pozdrav iz srca


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

07.05.2016. ( subota ) u 13:06 (8)

47 godina, pogled iz visine

45-375

pišući ovih nekoliko postića na temu ''bijela buba''
došao sam do zaključka da zapravo imam vrlo malo fotki, ili ih ne mogu naći
ili nisu zanimljive, zapravo, uopće neznam kome - osim meni - mogu biti zanimljive



iako je slična fotka već viđena, ova se razlikuje po kutu gledanja...
snimljena je s krova moje zgrade u Zagrebu, što je zanimljivo ne zbog fotke
nego radi činjenice da imam priličan strah od visine, ali ipak
popeo sam se na svaki dostupan krov


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

06.05.2016. ( petak ) u 13:06 (4)

47 godina, ponovo na starom kvartu

44-374

idu dani, i godine...još smo tu, novi igraći dolaze i odlaze
stari, iskusni ostaju, a desetljeća će pokazati, da staro ne znaći loše
današnja fotografija vraća me u davno vrijeme, zamjene registarskih tablica
ili se to kaže pločica..? starih, jugoslavenskih, za hrvatske...datum baš neznam
ali, moglo bi se odgonetnuti, jedan autić ima stare, jedan nove (vidi strelice)



mislim da ne moram niti reći da je i crveni Yugo, naravno, moj
zadržao se relativno kratko, za moje pojmove, samo 7 godina
i usprkos predrasuda, bio je savršen, radni stroj, bez ijednog kvara...
bijeli autić je tu nekako u trećem planu iako su ovi postići o njemu
ali to je to, najvjerniji ostaju...ostali su, za mene, u najboljem sjećanju


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

05.05.2016. ( četvrtak ) u 13:06 (2)

47 godina, opet je ljeto

43-373

nakon onog, lošeg ljeta...došlo je drugo, dugo i toplo
no, trebalo je proći kroz jesen, dopremiti ranjeni autić kući
trebalo je preživjeti zimu, provedenu uglavnom u potrazi za dijelovima
ili ležeći ispod auta ugrađujući nabavljeno...a bilo je toga puno za zamjenu



trebalo je tog proljeća biti jako ljubazan...
s djelatnicima stanice za tehnički pregled, još je bilo neriješenih detalja
gotovo iznenada...vrelo sunce, zelena trava, Planina
a imao sam i zaista lijepu pomoć pri pranju...autića


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

04.05.2016. ( srijeda ) u 13:06 (2)

47 godina, a bilo je i loših

42-372

interesantno je...nisam oduvijek bio besposličar
godina 1989, ljetni dan, prvi dan godišnjeg odmora, počinje neka kišica
nažalost, već zagledan u plave valove mora, nisam obratio dovoljno pažnje...



i tako je putovanje završilo prije očekivanja, u okolici Žminja
prevrnuo sam se nekoliko puta, autić je dakako ostao nepokretan...a oporavak
trajao je dugo, zapravo nije nikada u potpunosti niti dovršen
ali eto, još smo tu

( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

03.05.2016. ( utorak ) u 13:06 (4)

47 godina, bolji dani

41-371

kao velika večina tako smo i mi...moja buba i ja
vidjeli i bolje dane što iz današnje perspektive nije uopče teško
ali, na stranu mračna stvarnost...na današnjem postiću fotka s puta
godina je 80 i neka, polagano, cestama kroz sela



već smo na domak cilja, mog morskog sela...pauza
Barban, stari gradić, poznat i kao grad prstenca...igre slične alci
i hladno pivo na stubama mjesnog dućanića


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

02.05.2016. ( ponedjeljak ) u 13:06 (6)

47 godina, nastavak

40-370

evo još nekoliko riječi o bijeloj bubi...kad me već dove(z)la do bloga tjedna
ovih dana je vrlo kišno, ali vjerujem još ovaj tjedan, biti će na Planini



svakako, još ima posla, treba provjeriti situaciju...
dugih 13 ili već 14 godina miruje, kao i ja, željna sunca
pozdrav iz srca


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

01.05.2016. ( nedjelja ) u 13:06 (6)

47 godina tek

39-369

ovih dana kiša je opet dominantna, ali pripreme ipak idu
jučer sam se provozao u svom bijelom autobusu...samo krug po selu
jer, odavno nije registriran pa na cestu još ne smije, a još važnije...



moj prvi autić, danas još eksponat s ''prašne police''
uskoro će ponovo na ulice mog kvarta, kao nekad, bijel i vječan


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se