hawkeye_1306

28.12.2014. ( nedjelja ) u 13:06 (3)

18-293


eto, izgleda da je zima ipak stigla...


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

26.12.2014. ( petak ) u 13:06 (2)

17-292


zaista, nisam te dugo vidio...da
nedostajala si mi, nekih dana previše
nočas, tvoja, sada već duga kosa
plava, unijela je svjetlo pod plašt kiše
kažeš, nabacila sam nekoliko kila
kažeš, konačno imam dupe za pune ruke
kiša pada kao da je zadnji dan svijeta
sjedimo u zamagljenom autu
nagnem se prema tebi, kosa ti je
rasuta na ramenima, miriše...na kišu
kažeš, moram ići
kažeš, s osmijehom, idem
ostani, poželim
izlaziš na kišu, metalni zvuk vrata
dovršava rečenicu umjesto tebe
na trenutak ostajem nepomičan
na trenutak pomislim...to nije istina


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

20.12.2014. ( subota ) u 13:06 (6)

16-291


zimsko je doba...neuobičajeno ali ipak, zimsko
sobica malena, donekle topla bez tebe
prilično vrela, tvoja kosa boje plamena rasuta
preko bjeline jastuka, mojih ruku što drhte
još drhte dok ti dodirujem ramena
kao onog dana, prvog dana
ljubim trokutić koji me vodi još niže...
tvoja stopala na mojim leđima
topla, nemirna, dodirujem ti usne, mirišu
mirišu na tebe, mirišu na onaj skriveni
osmijeh što iskri iz tvojih mirnih očiju
uzdah mi kaže, da...tu, tu me ljubi
i jesam, gledao sam sunce na istoku
gledao te kako spavaš, baš kao da
uvijek ćeš biti tu

( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) ( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

08.12.2014. ( ponedjeljak ) u 13:06 (2)

15-290


jutrošnja noć se još nije niti razišla
nova noć je već tu...gusta, neprobojna
ali, ne, ne za mene
svako jutro, svaka noć ... i ti
prva slika u očima kad se budim
tvoj je osmijeh
osmijeh s kojim tonem u san
svakako, u međuvremenu
ljubio sam te, svaki najskriveniji dio
tvog predivnog tijela poljubio, liznuo
- - -
P.S.
svaka sličnost s stvarnim osobama
i događajima je namjerna, vrlo namjerna


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

04.12.2014. ( četvrtak ) u 13:06 (2)

14-289


noć odmiče sporo, obuzima me tamom
padala je kiša
ne mogu se zaštititi od tih neželjenih kapljica
jučer sam se još nadao da je danas taj dan
ipak, bio je to samo jedan u nizu...
mojih planova osuđenih ne neostvarenost
jučer, još sam se nadao
preboljeti ću te, nekada, možda
tvoja ruka, u njoj moje srce ostalo bez daha
želim vjerovati da sam te volio...a nisam
iako sam ti bio odan i još uvijek jesam
uostalom, sasvim je nevažno
ti nikada nisi bila moja, niti ćeš ikada biti...
moja, bilo čija, tvoje predivne plave
bezbojne oči bez tragova osmijeha
da, jasno je, volio sam tvoje usne, tople
što mogu u trenutku promijeniti sve
donijeti dan u sumraku, a jednostavnu laž
učiniti istinom...naravno
istina, precijenjena i nepostojeća
- - -
tvoji prsti zaista su ledeni, oči su ti tamne
crne
danas poput vulkana, tihog, ugašenog
gledaš me, a ja...ne sjećam se tko si
osjećam tvoje dlanove, kao da lebde
osjećam da nisi tu
- - -
nočas, sve se čini jednostavno
kasni sat utišao je zvukove
kuhinja je moje najdraže mjesto...
nočas nema hrane
tu je moj najbolji prijatelj, frižider
bijel, tih, pun ledeno hladnog piva
dok poluglasno vrtim svoju svakodnevicu
bijel, tih ... ne postavlja nepotrebna
neugodna pitanja
nočas, pivo je nekako savršene hladnoće
ili sam ja malo nemirniji nego inače
ledeno klizi ... baš kao tvoj pogled
onog jutra kad su tvoje usne izgovorile...
suprotno od tvojih predivno, nevjerovatnih
očiju, šarenih, zaigranih promjenjivošću
uskovitlanih oblaka ljeta
nočas, sve se čini jednostavno
santana izvlači beskonačnu priću iz
gitare koja je daleko više od ljubavnice
kasni je nočni sat, a ja sam oduvijek bio
nočno biće, gledao sam te u tvom svijetu
daleku, nedodirljivu...znao sam da nitko
nitko, niti ja, pogotovo ne ja
- - -
tvoji dlanovi kao da dobivaju boju, toplinu
prepuštam ti se, uostalom, imam li izbora
znam da je sve to dio igre, naravno
ali ova igra je...da, vrlo zanimljiva
nadam se da te ne bole koljena, ali
to nije stvarna zabrinutost, nego želja
da mi priznaš da jesi na koljenima
da priznaš i sebi da je prošlost nestala
a ja, da...volim te na koljenima
dok me obuhvaćaš usnama sjećam se
onih dana
gotovo nečujno, gotovo kao da osjećaš
kažem ti, okreni se
tvoje raskošno dupe odjednom ispuni
cijeli horizont
tromo, gotovo lijeno
zamahnem lijevom rukom, znam
dugo si to čekala, crveni tragovi prstiju
izvlače iz tvog grla onaj duboki uzdah
prepuštaš se, iako je nevažno
tvoje dupe vrelo od udaraca
ne pruža otpor...kasnije, puno kasnije
kažeš mi, daj mi
dok svršavam pitam se zašto
zašto nisi mogla govoriti tada, kad je trebalo
- - -
jutro sam proveo tiho, sam
zamišljao sam haljinicu koju ćeš nositi
danas, kad mi dođeš, nasmijana
gledati ću te, nakon tolikih dana
bez tebe
zapitati se, kako sam, čime zavrijedio
biti tvoj
poljubiti ćeš me, dodirnuti ću ti uho
poljubiti ću te tamo, reći ćeš mi
naježila sam se ljubavi
znam
kažem ti, okreni se ...


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se