hawkeye_1306

22.09.2014. ( ponedjeljak ) u 13:06 (3)

12-287


pa eto...nepouzdan kakav jesam
ni nastavci nisu kao što su nekad bili
svako jutro novi, u dnevnim novinama
toplim, s teškim mirisom olovnih slova
možda ne vrijedi puno ali ipak
tebi 'osmijehu' zahvaljujem na strpljenju
---
a ono što slijedi, znam da to nisi htjela
no želje su jedno, a stvarnost najčešće
nešto sasvim drugo
ti si svoju sretnu zvijezdu iskorištavala
prečesto i pretjerano
ponekad ti je donijela lagodnu raskoš
ponešto češće propast i potonuće...
baš kao sada, kad si me potražila
nakon više dugih godina šutnje
baš sada, kada ti je preostalo samo
tvoje predivno tijelo i te usne što znaju
najočitiju laž izgovoriti poput čvrste istine
godine su i meni donijele ponešto iskustva
sada znam što će se dogoditi
znam i da ću požaliti svaki slijedeći trenutak
kasnije, puno kasnije...jer sada
dok udišem miris tvoje kose
sada želim samo da prođe tih par minuta
koliko ti je potrebno da se ne osjetiš prelaka
položiti ću dlan na onaj čarobni trokut
zavjesa stvarnosti će se spustiti
ostaješ samo ti, kao da je sjećanje
držati ću te u rukama, uzdrhtalu, željnu...






( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

07.09.2014. ( nedjelja ) u 13:06 (5)

11-286

nakon 12 godina sna u mraku hangara...
ponovo smo na suncu, moj prvi auto i ja


---
( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

02.09.2014. ( utorak ) u 13:06 (4)

10-285


a ti...izbjegavaš odgovor
površno slušam kako pričaš
kako sam još uvijek dio tvojih snova
i da neznaš što ti je bilo da odeš...
prekinem te negdje u onom trenutku
kad si htjela reći da ti je žao
pitam te, jesi li svjesna kuda te ovo vodi
pitam te, znaš li da nema povratka
da, da, da...prebrzo mi odgovaraš
znam da u glavi vrtiš mogučnosti bijega
kažeš, ne mogu o tome telefonom
naravno, odgovaram, niti ja ne želim tako
dočekam te na ulici, u hladu drvoreda
dok se uspinješ stepenicama
promatram konturu tvog tijela
pitam se koju varijantu si odabrala danas
ljubičaste gaćice veličine poštanske marke
ili si odlučila da je i to previše
no, ionako to neće dugo biti tajna
dovoljno dugo te poznajem
pokazati ćeš mi to, onako, naizgled slučajno
već za par trenutaka, dok sjedaš u fotelju
...
dok prebacuješ nogu preko noge taj trenutak
kao nekom čarolijom činiš dugim
više nego dovolno dugim da budem siguran
osmjehuješ se zadovoljna što znaš
da si uspjela usmjeriti moju pažnju baš tamo
gdje si željela...a ja, zadovoljan pogledom
više ne obraćam pažnju na tvoje riječi
kratkim pogledom provjeravam dali je...
stol dovoljno prazan da te posjednem na njega
naravno, pobrinuo sam se za to
ali sigurno je sigurno, ne želim da se ubodeš
na bilo što osim...iako, danas je drugačiji dan
znam, tvoja bedra će me stezati željna
mekog dodira brade dok spuštam prvi, spori
poljubac...da, baš tamo, a tvoj glasan uzdah
potvrđuje mi da još znam
...
u tom trenutku, zapitam se, zašto, zašto sada
moj usporeni muški mozak, anesteziran
mirisom vlažne ženke, odsutan iz stvarnosti
zapitam se ali ne očekujem odgovor
želim smo položiti pulsirajući kurac
među tvoje još uvijek ružićaste, svijetle usne
želim te samo osjećati kako se stežeš
zapravo, svejedno mi je što ćeš poželjeti
jer ionako ti neću udovoljiti nijednoj želji
osim ove,koja niti nije želja nego potreba
potreba za budalom, novcem, potvrđivanjem
i dobiti ćeš sve, budala jesam, ti ćeš uspjeti
potvrditi ćeš svoju nadmoć...ili ipak ne
da, još te želim kao i onog davnog dana
razlika je jedino u onome što slijedi




( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se