Razgovarajmo o krugu

19.06.2009., petak


29. Krug i ljubav?
U komentaru na prošlom postu („Sublimno“) Poessis je postavio pitanje:

Krug i ljubav? Kažeš. U uvjerenju da je tu ostalo prostora i za ljubav, pokaži ju. Podcrtaj, oblikuj, izreži. Podsjeti nas na tekstove o krugu u kojima se pokazuje na ljubav.


Na izazove u komentaru neću moći odgovoriti direktno. Potrebno mi je pozvati se na neku koncepciju ljubavi koja bi se mogla povezati sa onom koncepcijom ljubavi za kakvu ima mjesta u krugu. Odlučio sam se za tekst iz knjige Andrea Chouraqui-a Deset zapovijedi danas (Deset besjeda za pomirenje čovjeka sa ljudskošću)

Grčki jezik za ljubav ima tri naziva: eros, filia i agape, sva tri uključiva su svega jednom hebrejskom korijenu koji označuje sveopću ljubav: ahava. Bahyja ibn Paquda u Dužnostima srca, najljepšem vodiču unutarnjeg života koju sam ikad čitao daje definiciju ljubavi na arapskom. Pružio mi je pravi odgovor na rane od kojih trpimo:
Ljubav je ushit bića koje se, u svojoj biti, odvaja naspram ljubljenomu da bi se sjedinilo u njegovoj uzvišenoj svjetlosti
Volim tu definiciju koja me je pratila cijeloga života. U četiri ključne riječi – „ushit“, „odvajanje“, „sjedinjenje“ i „svijetlost“ – ona otkriva što je sveopća ljubav (ahava). Ushit bez čega ljubav ne postoji i ne preživljuje: ushit mistika spram stvoriteljskog bića ili ushit muškarca spram žene i obrnuto, roditelja spram djece. Ali i ushit životinje spram mladunčadi ili čak stabla koje godinama priprema svoje cvjetove i plodove. Ushit je potreban, no ne i dovoljan. Bez ushita muškarac ili žena osuđuju se na suhoću kakvu onako dobro opisuju svi mistici. Ali on se ne može održati ako ga ne prati odvajanje. Najsnažniji avion ne može uzletjeti ako nije slobodan od svake spone. Tako je i sa svakom ljubavlju: ako je ljubavnik sapet ma i jednom tankom niti, ljubav zamire sama od sebe. Ova zamjedba nadahnuta Ivanom od Križa, univerzalna je. Ljubav ima tek jednoga istinskog neprijatelja: egoizam koji krši ushit jer niječe biće Stvoritelja i Osloboditelja. Tek ćemo u srcu tog Bića, vrutka sveg života i sve ljubavi, svi u jedinstvu s njim , segnuti do njegove uzvišene svjetlosti.

Događanje kruga uključuje sva četiri gore spomenuta momenta događanja, odnosno bivanja ljubavi.
Ushit nastaje onog trenutka kad pravo vanjsko prepozna sebe u cjelini kružnog, kad uvidi da ta cjelina kružnog nije samo kružno, da u tom kružnom kao cjelini postoji i ono samo, postoji pravo koje zovemo pravo unutrašnje.

To je ushit koje odgovara onom u iskonu povijesti kada Adam u Evi ne prepoznaje samo Evu već i nešto svoje.
Gle kosti od kosti mojih, gle mesa od mesa mojega.
Kružno možemo odrediti kao žensko, pravo kao muško. Pritom moramo imati u vidu da postoji tri aspekta pravog, pravo vanjsko pravo unutrašnje i onostrano pravo. I imajmo u vidu ono već rečeno: žensko (cjelina kružnog) nije samo žensko, jedan od dva momenta. Žensko je također cjelina koja u sebi nosi muško kao pravo unutrašnje i sebe samo kao žensko. Žensko je istovremeno i cjelina kružnog, i jedan od momenata unutar te cjeline.

Zadržimo se još malo na ushitu. Ushit nastaje kada muško kao pravo vanjsko prepozna u ženskom kao cjelini kružnog sebe samo, a i ono što je od njega različito, žensko. Muško je ushićeno jer je pdošlo do sebe, ali ushićeno je i zato jer je iskusilo biće različito od sebe, kojem on pripada i koje pripada njemu. Oni jedno drugom pripadaju ali ne tako da jedno nad drugim vladaju, jedan drugog sebi podređuju. Zato se mora dogodit moment odvajanja, potpunog oslobađanja jednog od drugog. Događa se to kad se pravo vanjsko i pravo unutrašnje prepoznaju u trećem aspektu pravog u onostranom pravom. Ujedinjeni u trojedno pravo potpuno odvajaju pravo od kružnog. Ovim nastaje mogućnost za ujedinjenje u svjetlosti ali i za totalni raskol u tami. Umjesto da se ujedine oni se mogu, i to tek sada kada su posve slobodni jedno od drugog, međusobno uništavati.

Ushit se događa u krugu, ali ushit se može dogoditi i u onome tko krug promišlja tko ga razumije tako da ga slijedi u sva četiri sloja njegovog suptilnog događanja. Taj ushit nam se ne može dogoditi sve dok na krug gledamo onako kako na njega gledaju matematičari, dok njega računamo i dok s njime računamo. No, nije taj matematički krug neki krivi krug. Naprotiv, da takve mogućnosti kruga nema, ne bi bilo kruga u kojem ima prostora za ljubav i destrukciju. Potrebno je moći razgraničiti matematički krug od kruga kao događanja slobodnih ali jedan s drugim zajedno idućih momenata. Ushit se ne može dogoditi ako se bavimo nekim krugom koji s matematičkim nema nikakve veza. (Takvog kruga nema ali ga numerološkim ili kabalističkim spekulacijam možemo sebi umisliti.) Do ushita dovodi upravo izrastanje događanja kruga iz onoga što nam se kao krug u neposrednom iskustvu stalno nameće. Svijest je to o tome da je svijet izokrenut, i da ga je kroz autentično razumjevanje kruga, odnosno broja (što je jedno te isto) potrebno okrenuti.

U arhajskoj aritmologiji brojevi imaju sakralnu kvalitetu. Europska racionalistička aritmologija je u kvaliteti desakralizirani brojčani niz. Moderna europska brojka jednako se ugradila u racionalizam, kao što su se kineski ili grčki brojevi ugradili u odgovarajuću predaju. Da su europski brojevi apsolutni, jednaki je nonsens kao da aritmologija kabale sebe proglasi apsolutnom. Apsolutni broj ne poznajemo, poznajemo samo u grijeh pale brojeve. Pad u grijeh može se zamijeniti riječju: nepouzdan, nečvrst, nečitav, nečist, pokvaren i relativan.
Jasno viđenje zbilje ima jedan preduvjet: postojeći svijet ne smatrati izvornim. Ovaj svijet u odnosu na izborni bolesno tijelo, iskvareni moral, degradirani um. Jednom riječju koruptan. A moderni brojevi nisu racionalni zato jer su razumni i čisti, nego jer su profani. Kao što Augustin piše, surgunt indocti et rapiunt caelum (dižu se neuki i otimlju nebo).

Bela Hamvas, Scinetia sacra II

Iskustvo svijeta vezano je za razumijevanje broja odnosno kruga. Jedno i drugo je jednako toliko lažno koliko je očigledno. Svijet razumljen kroz broj kojim se može samo računati, svijet razumljen kroz krug koji ima površinu, koja je presjek kugle, svijet razumljen kroz krug čiji bi opseg trebalo preračunati u duljinu, nema u sebi prostora niti za ljubav nit za mržnju, već samo za tupu nezainteresiranost, svojeglavost, zajebanciju i cinizam. U uvodnom tekstu Otkrivenog lica kruga stoji:

No, onaj tko želi fenomenom kruga uistinu razumjeti mora razriješiti jednu pravu poteškoću, a to je razlikovanje geometrijske dimenzionalnosti od one dimenzionalnosti u kojoj krug sebe pokazuje. Pod jednodimenzionalnom odredbom kruga ne smijemo misliti dužinu koja odgovara duljini kružnog luka; pod dvodimenzionalnom odredbom kruga ne smijemo misliti površinu omeđenu kružnim lukom; pod dubinom kruga ne smijemo misliti volumen kugle, a pod puninom kruga ne smijemo misliti neku daljnju geometrijsku dimenzionalnost koja slijedi iza trodimenzionalne kugle. Autentičnu dimenzionalnost kruga ne predočujemo onako kako se predočuje geometrijska dimenzionalnost. Ona je određena odnosom kružnog i pravog. Onaj tko ne može pratiti različita odnošenja momenata kruga ne može se kretati unutar te dimenzionalnosti. A vrijedi i obrnuto: onaj tko se ne može kretati unutar te dimenzionalnosti ne može vidjeti odnošenje momenata kruga. Poteškoća je u tome što se «oči uma» teško navikavaju da dimenzije prostora i vremena kruga gledaju posredstvom odnošenja momenata njegovog događanja. To je jedan sasvim novi jezik. Treba njime progovoriti a zatim se u tom govoru sve više usavršavati. Progovorit ćemo onog trenutka kad shvatimo da je krug odnošenje međusobno suprotstavljenih ali jedan drugom pripadajućih momenata – kružnog i pravog, onog trenutka kad te momente «ugledamo» i kad njihov odnos počnemo pratiti.

O kakvoj je dubini u krugu riječ, o kakvoj to dužini i širini, o kakvoj to punini. O takvoj dimenzionalnosti matematičari ne znaju ništa. Misliocima, pjesnicima, misticima ona je samorazumljiva. To je dimenzionalnost koja omogućuje i ljubav i mržnju, i pobjedu ovog prvog nad drugim.
Podrazumijeva je Pavao kad moli za izokretanje, preobrazbu svijesti i duha dragih mu Efežana:

Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje.


- 19:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.