Razgovarajmo o krugu

Ptica, koja je gotovo sasvim sferična, svakako je uzvišeni i božanstveni vrhunac žive koncentracije. Ne može se videti, pa čak ni zamisliti neki viši stepen jedinstva. Krajnja koncentracija, koja sačinjava veliku osebenu snagu ptice, ali koja implicira i njenu krajnju individualnost, njenu izolovanost, njenu društvenu slabost.

Kakvi to glasovi čuju se u mraku,
Nad nočnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.
Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti, što bi htjela doseći?
Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nižu, u bolju sudbinu.
Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude srvo,
Neće za odmor nać nijedno drvo.

U jednoj legendi o postanku šaha govori se o kralju tiraninu koji je bio uvjeren da može vladati bez naroda. Neki je mudrac izumio šah da bi mu pokazao kako i ono najslabije, nitko i ništa može postati jako. Nezaštićen i nemoćan, ovisan o volji moćnika, čovjek se može usporediti sa pješakom na šahovskoj ploči. Kreće se po jedno polje i to samo naprijed. Kada jede drugu figuru ne jede je na onom putu kojim ide tj. prema naprijed, već u koso. Dakle, ne može ni jesti onako kako ide. Kakvog li jadnog putovanja! Isto tako, drugi ga pješak može pojesti usput, en pasan. Ugrožen je sa svih strana i najčešće služi kao zid prema drugim figurama. No ipak, svakim svojim pomakom on se sve više približava jednom svom cilju, a to je silazak sa šahovske ploče. Kad pređe sedam polja i dođe do kraja, silazi da bi se vratio natrag kao najjača figura ili bilo koja druga, već prema potrebi igre. Zato je mudar onaj igrač koji zna prepoznati vrijednost pješaka. On će druge figure staviti u službu zaštite i potpore pješaka koji ide prema ovom cilju.
U šahu imamo pet grupa figura. Prvu grupu predstavljaju pješaci, drugu skakači, treću lovci, četvrtu topovi i petu kraljevski par. Ovakva podjela nije slučajna već je vezana uz filozofske spekulacije o brojevima koje su zajedničke svim kulturama.
1 2 3 4 0
Pješaci su figure koje su pozvane da se preobraze u najvišu, odnosno petu grupu. Možemo si to predočiti kao putovanje u kojem, prelazeći prepreke svakim dosegnutim poljem, jedinica, odnosno pješak, postaje sve jači, najprije jači od skakača (broj dva), pa jači od lovaca (broj tri), pa jači od topova (broj četiri) da bi silaskom sa ploče i povratkom na nju dosegao kraljevsku vrijednost, odnosno puninu broja, broj 10.
2 3 4 10
U početku je bio nitko i ništa da bi na kraju postao netko koji je zapravo sve. Peta grupa figura nema samo za jedan stupanj veću vrijednost od prethodne već ima ukupnost svih prethodnih vrijednosti. Ona nije samo 5, već je i 10. Interesantno je označavanje broja 10. Označavamo ga tako da stavljamo jedan do nule. Ako 1 i 0 razdvojimo dobivamo upravo ono što je pješak na početku, tamo neki jedan koji je još uvijek ništa. On će postati netko i nešto kad dosegne to svoje ništa i postane s njim jedno, odnosno deset.