|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sretan spoj boga i glazbe
Mitske knjige nimfe Vegoie su osnova za posebitu etrušćansku koncepciju prostora - i fizičkog, i duhovnog; i individualnog, i univerzuma. Oni su vjerovali da su nebesa i zemlja razdijeljeni križem koji se sastojao od okosnice sjever-jug (cardo) i istok-zapad (decumanus). Svaki dio svetog križa je bio pod upravom pojedinih božanstava. Taj je križ bio prenosiv na svaki aspekt života.
Etrušćanski gradovi su građeni upravo na temelju spomenutog rasporeda kozmosa, što je dokaz da su se ta pravila, nametnuta od bogova, koristila u baš svakoj životnoj sferi.
Da bi se grad uopće sagradio, bilo je potrebno, kao i kod donošenja svake odluke, prizvati mudrace da pročitaju znakove bogova. Ukoliko su oni bili naklonjeni odluci izgradnje, dignute su zidine i označen sveti prostor između njih i zgrada, kojeg se nikad nije kultiviralo niti se na njemu gradilo - rimsko ime za taj granični obruč bijaše pomoerium - u slučaju ekspanzije grada i njega se pomicalo u širinu.
Svećenik je morao odrediti cardo (predlatinska riječ) i decumanus (latinska riječ, obje se koriste kasnije u Rimu). Taj sistem dijeljenja grada glavnim dvjema ulicama su preuzeli i Rimljani. Središnja točka grada je posebno označena - nazivala se mundus. Oko mundusa bi svećenik uz pomoć svetog bijelog goveda i brončanog pluga načinio krug koji će tvoriti granice grada.
Na temelju mundusa su se određivali i položaji kapija, ulica i hramova.
Svaki je grad sadržavao tri hrama, tri ulice i troja vrata. Kroz prva, okrenuta prema Istoku i svitanju, vojske su odlazile u bitke pod okriljem blagonaklonih božanstava. Druga, na suprotnoj strani grada, služila su za prolaz osuđenika na smrt - ona bijahu nesretna. Nije poznat položaj, pa time ni upotreba trećih vrata, iako postoje brojne teorije. Tri hrama su građena na uzvisinama i do njihovog ulaza je vodilo stubište. Oni su bili postavljeni u pravcu sjever-jug za sigurniju božansku zaštitu.
Mundus je također označavao vrata podzemlja. Velik dio etrušćanskih običaja se odnosio na zagrobni život.
Sveti svemir se, dakle, dijeli križem, a svakim segmentom vladaju pojedina božanstva. Ova podjela, iako nebeskog porijekla, reflektira se na baš svaku zemaljsku stvar, pa tako i na životinjeke organe koji istom takvom podjelom služe u tumačenju božanskih signala.
Pri svakom ritualu, svećenik je označavao svojim štapom okosnice križa stojeći na mjestu križanja carda i decumanusa, okrenut prema jugu. Dio iza njega, sjeverno od decumanusa, naziva se pars postica - stražnja strana. Južna polovica je pars antica - prednja strana. Podjela duž carda se vrši na lijevu, istočnu, povoljnu stranu (pars sinistra, jamiliaris) i desnu, zapadnu, neprijateljsku (pars dextra, hostilis).
Tako postavljen prikaz nebesa se zamišljeno dijelio na šesnaest manjih dijelova, obitavališta raznih božanstava.
U istočnim dijelovima neba, a pogotovo u sjeveroistočnom, obitavaju glavna zaštitnička božanstva. Bogovi zemlje i prirode su smješteni oko juga. Neumoljivi bogovi podzemlja i sudbine su u tmurnim sjeverozapadnim područjima.
Iz ovog ustroja, i vjerovanja u neupitnost doznačene sudbine, proizlazi i vještina proricanja etrušćanskih svećenika koju su toliko hvalili svi veliki antički narodi. Umijeće čitanja znakova iz munja i haruspicija su vrlo usko povezani jer se svi znakovi iščitavaju upravo prijenosom ustroja univerzuma na olujno nebo ili jetru životinje.
Etrušćani su posjedovali veliko mistično i magično znanje, ispreplitano s praktičnim sferama svakodnevnice. U odnosu na druge narode i s obzirom na svoju naprednost u mnogočemu, njihova bogobojaznost je bila vrlo neobična. Nije ostavljala prostora slobodi duha jer je baš svaka akcija vođena isključivo voljom bogova. Ovo je zasigurno civilizacija stare Europe koja je najviše prakticirala ritualnu magiju u urbanoj sredini, strogo se pokoravajući božjoj misli i na temelju toga gradeći veliku znanost.
Slijede etrurska božanstva(u narednom postu, naravno)
