|
|
| < | ožujak, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sretan spoj boga i glazbe
Izbrisala sam one slajdove od prije jer je sve zaštekavalo luđački, pa evo sad jedan novi, tek toliko...
TUMAČENJE PTICA I MUNJA
Augurija je interpretiranje prirodnog znakovlja da bi se utvrdila volja bogova. Iako se ova riječ može koristiti za proricanje općenito, ona se ponajprije odnosi na tumačenje kretanja i ponašanja ptica.
Etrušćani su donijeli u Rim svoj oblik augurije, no i Rimljani su bili poznati po tom umijeću, a prema Ciceronu, postojale su značajne razlike između njihova dva oblika proricanja. Primjerice, čini se da su Etrušćani davali prednost ptičjim zvukovima (ostentaria), a Rimljani letu ptica.
Najstariji spomen augurije datira još iz Homerove Ilijade (700 pr.Kr.) - za nju su znali i Grci, u ponešto drukčijem obliku.
Velika je povezanost augurije i umijeća čitanja munja, jer su izgrađene na istom ogledalu božanskih svjetova - nebu, dok haruspicija prenosi taj sustav na fizičku presliku božje volje. Kada svećenik razdijeli nebesa pomoću carda i decumanusa, i potom se zamisle po četiri još manja dijela svake četvrtine (ukupno šesnaest područja), i znakovi u obličju ptica, i oni u obličju munja se čitaju na sličan način - ovisno gdje se pojave, šalju signal božanstva koje tamo obitava. Kasnije su i Rimljani prihvatili ovaj sustav, smanjivši broj bogova koji viju munjama.
Zahvaljujući rimskim zapisima, mnogo toga je poznato o ovom neobičnom umijeću, stoga ćemo se poslužiti njihovim znanjima da bismo predstavili ovu drevnu italsku mudrost.
Legenda prema Liviju kaže da je Attus Navije, svinjar, posjedovao vinograd. Jednog je dana izgubio svinju i molio se kućnim bogovima da je pronađe - zauzvrat im je ponudio žrtvu u obliku svog odabranog grožđa. Kad je zaista pronašao svinju, održao je i obećanje. Stao je u središte svog vinograda i štapom ga podijelio na četvrtine. Primijeto je da ptice nadlijeću jednu od njih, pa je taj dio vinograda razdijelio na četiri manja. Prateći i dalje nadlijetanje ptica, otkrio je neobično velik grozd koji je žrtvovao bogovima.
Uskoro su mu susjedi dolazili po savjete, te su vijesti o njegovom umijeću stigle i do rimskog kralja Tarkvinija Priska. On ga je pozvao kao savjetnika po pitanju izmjena u ustroju vojske. Svi znakovi su bili neprijateljski spram kraljeva plana, što je ovoga silno razbijesnilo. Ljutit, je izazvao Navija: - Ako si toliko vješt kako se predstavljaš, svojim augurskim moćima mi reci je li moguće izvesti ono o čemu u ovom trenu razmišljam.
Nakon čitanja znakova, Navije je odgovorio da štogod da je razmišljao, može biti obavljeno. Kralj spremno odgovori: - E, vidiš, razmišljao sam o tebi kako oštricom prepolavljaš mlinski kamen. Odmah to učini kad tvoje ptice kažu da je moguće. Navije to zaista učini.
Nakon toga, kralj mu digne statuu uz Senat i uz nju postavi prepolovljeni kamen, a Navije postane prvi službeni augur Rima. Tijekom povijesti se brojka službenih mudraca mijenjala od dva do devet, a možda najpoznatija osoba koja je ujedno vršila i funkciju augura bijaše Ciceron.
Postoji i rimska priča da je Romul primio znakove ptica za utemeljenje grada stajavši na brežuljku Palatinu. Rem je isto učinio s Aventina. Kad su se Latini i Sabinjani ujedinili, učinili su isto s Kapitola i Kvirinala, dok se Rim nije raširio na sedam brežuljaka. Naime, uvijek je centralna točka željenog podviga tamo gdje tumač stoji. Kod izgradnje gradova je isto. Ta točka se naziva mundus (u kasnijoj rimskoj tradiciji templum), i ona je sjecište carda i decumanusa . Velike javne ceremonije su pratili i slavni etrušćanski flautisti da bi privukli ptice na to mjesto, da bi pomogli mudracu u koncentraciji, ili naprosto da bi udovoljili bogovima i okupljenom narodu. Naravno, postojali su i privatni rituali koje je svatko mogao provesti da razriješi dileme oko gradnje, trgovine, ženidbe...
Ritualni štap - lituus, prvotno rađen od hrasta ili ljeske, bio je prirodno zakrivljen na jednom kraju. Njime je svećenik iscrtavao područje iščitavanja znakova riječima označavajući granice (npr. - Neka onaj hrast bude granica mog prostora na istoku; Neka ona neobrađena polja budu moja granica na sjeveru..). Nakon toga se raznim molitvama prizivala moć bogova da doznače jasno znakovlje u označene granice. Znakovi izvan granica se nisu uzimali u obzir za konkretno postavljeno pitanje. Čitanje znakova je najčešće počinjalo u zoru, koju bi svećenik dočekao meditirajući na već označenom središtu prostora.
Samo neke ptice su bile pokazatelji sudbine - najčešće grabežljivci - razne vrste orlova, te ptice koje su služile i za tumačenje glasanja ptica. Tu se priznavao zov sove, gavrana, vrana, djetlića i kokoši. Plinije govori da je najgora poruka žalobni vapaj gavrana koji zvuči kao da ga dave. Ako gavran doleti do zapovijednika vojske iz smjera kojem je okrenut i nad njim grakće, to je bio vrlo povoljan znak. Sova je loš znak (za razliku od grčke interpretacije). Smatrali su ih pogrebnim pticama noći i nepristupačnih zlokobnih mjesta. Strašan je znak vidjeti je u gradu ili danju.
Najčešće se let i zvuk ptica iz smjera istoka i sjevera smatra povoljnim znakom, a sa sjevera i, pogotovo, zapada nepovoljnim - no tu postoje nijanse i iznimke (gavranov doziv je dobar znak ako dolazi sa zapada, a njegove srodnice vrane s istoka). Osim toga, okolnosti i doba godine utječu na razlike u iščitavanju znakova, jer se navike ptica razlikuju prema vemenskim razdobljima.
Ukoliko se znakovi pojavljuju u nekoliko označenih prostora, važnost se daje najzastupljenijem. Tako je bilo i s Romulom i Remom - iako su oboje dobili povoljne znakove, Romul ih je dobio više, pa ga se proglašava osnivačem Rima.
Na samom početku rituala, trebalo je razaznati znakove prisutnosti zazvanog božanstva - primjerice golubica na obzoru je bio znak sudjelovanja Menrve.
Neobična prirodna zbivanja izvan zadanog područja ili osim 'valjanih' ptica se ne odnose na postavljeno pitanje, no mogu skrenuti pažnju na druge detalje. Primjerice, prisutnost pčela se uvijek najčešće smarala lošim znakom. Takve prepreke su blokirane zvucima flaute ili podizanjem platna da ne skreću pozornost svećenika. Atmosferske prilike i eventualni astronomski fenomeni su takozvani 'znaci s neba' i oni su se morali uzeti u obzir. Otud i čitanje munja, kod kojih je najveća znakovitost smjer iz kojeg dolaze.
Kako je glavno božanstvo Tinija atribuirano munjama, njihova je znakovitost mnogo veća od kretanja ptica. Općenito, zvuk ili bljesak munje na istoku i sjeveru su povoljni, a na zapadu i jugu nepovoljni. Moćan pokazivatelj su izvansezonske munje (npr.zimi).
Ove dve vrste čitanja sudbine su često ujedinjene, jer munje su nekad nebeski znak koji prati auguriju. Ostali znaci s neba su vrste oblaka (cirus, stratus, kumulus, nimbus), padaline (snijeg, tuča, kiša, susnježica), munja (šiljasta ili kao odbljesak preko obzora) i grom (dugotrajni ili prasak), svjetlosne promjene (duga, pomrčina, kometi, zvijezde padalice).
Svaki je augur pažljivim promatranjem razvio svoj vlastiti sistem koji se pomalo razlikovao od tuđih. Svaki je muškarac mogao vršiti privatno čitanje znakova pa je o tome i vodio zabilješke koje su mu, kasnijom usporedbom, pomagale u učenju te discipline.
Aves admittunt! (Ptice dozvoljavaju) ili Alio die! (Drugi dan) bile su riječi kojima je latinski augur završavao ritual.
Što se tiče interpretacije munja i gromova, ona pokazuje samu bit božanske moći, prepoznatu kod svih starih naroda - to je moć koja razara i stvara, kojom, uostalom, ni danas čovjek nije uspio ovladati, iako je znanstveno poznaje do detalja. Neobično je da je prije u suvremenoj znanosti provedeno u djelo cijepanje nevidljivih atoma, nego što je munja usmjerena i sakupljena u kakav akumulator, a snaga jedne same munje bi bila dovoljna da opskrbi čitav grad električnom energijom. Dakle, nepoznanica danas je morala biti središte štovanja nekoć.
Libri fulgurates su etrušćanske svete knjige koje se odnose isključivo na interpretaciju munja i gromova. Seneka kaže da je ovo umijeće osnovano na središnjem uvjerenju Etrušćana: znakovi s neba su predodređeni od Bogova da izvijeste smrtnike o svojim namjerama. Zato ih je neophodno razumijeti. Munja je proizvedena jer nešto najavljuje. U tome su se Etrušćani drastično razlikovali od svojih suvremenika Grka. Seneka je zapisao:
Razlika između nas (op.p. helenističko-latinskog svijeta) i Etrušćana...je sljedeća: mi držimo da munje bljeskaju kao posljedica sudara oblaka; oni vjeruju da se oblaci sudaraju s namjerom da stvore munje; sve to pripisujući božanstvu, nisu još učeni da misle da stvari već imaju značenje u trenu kad se odviju, nego da se odvijaju jer moraju imati značenje...
Smatra se da je etrušćanski naziv za tumača munja (lat. fulguriator) trutnvt frontac o trutnvt.
Najneposredniji podaci o ovom umijeću dolaze od Seneke i Cicerona koji su kontaktirali s etrušćanskim svećenikom u izbjeglištvu. Tako saznajemo i o podjeli munja na vrste: neke munje gore obzorom, neke probadaju nebo kao oštrica, a neke se cijepaju poput truozuba. To je osnovna podjela munja, koja pomaže u čitanju signala. Plinije prenosi i vjerovanje Etrušćana da postoje podzemne munje što skaču iz zemlje.
Podjela prostora rituala odgovara i prethodno opisanom tumačenju leta ptica.
Posljednji zapis o etrušćanskim svećenicima je upravo vezan za ritual s munjama koji se trebao održati za obranu Rima od Vizigota. Sazvali su ih kršćanski svećenici u strahu od nemoći pred invazijom. To mnogo govori o utjecaju ovih neobičnih oblika magije na Rimljane, što uvijek posredno znači i cijeli zapadni svijet.
Hmmm,ne znam kako bih to rekla,ali ... nekako mi uopće nije dobro.Osjećam se ko žarulja od 100 W,ali pregorena.Vakuum! 100 W je moje prirodno stanje,pregorenost NIJE.Valjda je to zbog zime koja je doklipsala odnekud,pojela mi jesen.Nisam se pravo ni nauživala jeseni,nisam!Taman da hoću,a zima mi zezne namjeru.Shit !!
Pucaju me nekakvi flashevi.Znate ono kad vas u proljeće prožme osjećaj prekomjerne ljubavi,sve vam je nešto toplo oko srca,budite se vi i sve oko vas. E,ovo je slično,samo obrnuto. Hehe,zvuči glupavo,ali zapravo nije.Isti je to onaj osjećaj oko srca, kao kad ste zaljubljeni do ušiju,kad vam se prsa nadimaju i nemate dovoljno zraka od ogromne količine emocija. E,u proljeće sve to ima predznak uzvraćene ljubavi...zimi,gubitak iste.Tko je doživio obje,zna o čemu ja to govorim. Emocije su u oba slučaja ravne nuklearnoj bombi,a mislim da su u drugom slučaju još i snažnije.
E sad,nije da se ja tako osjećam zbog izgubljene ljubavi,sačuvaj me bože! O,ne! Kod mene je po tom pitanju sve u najboljem mogućem redu.Hvala Bogu,Krishni,Alahu,Ahura Mazdi,Manituu i ostalim nebesnicima na tome,haha.
Zima jednostavno tako djeluje na mene.Osobito kada dođe tako naglo kao sada...i dok se na nju ne naviknem.Navići ću se,to znam...samo mi nekako uopće nije dobro.Vakuum!
WICCA
Hipoteza o nastanku Wicce kao "New Age" religije
Wicca je, kao i mnoge druge religije svijeta, kroz sva doba ljudske evolucije, bivala modificiranom. Vrijeme u kojem danas živimo, te svijet kakav nas okružuje u ovom našem "new age"-u, stvorio je potrebu da se sve stare poganske religije hitno prilagode, kako bi svojim "pripadnicima" omogućile koegzistenciju sa svijetom koji ih okružuje, a da pritom ne izgube dodir sa svojim istinskim korjenima.
Postoje mnoge hipoteze u nastanku, kako wicce, tako i ostalih religija koje vuku korjene iz istoga tla..onog starog, pradavnog...poganskog!
Poganski korijeni o kojima govorim mogu se naći, pođemo li daleko u prošlost, već u starim spiljskim slikama, diljem Francuske, starima i preko 30 000 godina. Ti su pradavni ljudi također štovali Boginju plodnosti i Rogatog Boga lova.
Danas riječi "poganin" i "pogansko" nužno imaju negativnu konotaciju. Kršćanskim progonima politeističkih i "heretičkih" sekti (kako su ih nazivali), stari načini života te s njima i stara vjerovanja, bivaju mistificirana, i krivo tumačena, te pripadnici istih razvijaju potrebu za sakrivanjem i šutnjom, kako bi preživjeli.
Kroz cijelu tu povijesnu zbrku, te razdoblje mračnoga srednjeg vijeka, poganske religije (koje u svojoj bazi gotovo sve imaju jednaku ideju i jednake korijene) bivaju protjerane i prividno zaboravljene. Ljudi se počinju orjentirati većinski na ono što im se tada nudilo - veće, i naravno, priznate religije (u prvom redu-kršćanstvo), a od starih se "načina" stvaraju negativni stereotipi, te se pripadnike današnje wicce, tzv. "vještice" još i dan danas vizualizira kao pripadnike kulta sotone koji u mračnim kutcima žrtvuju mrtvu novorođenčad, kojekave bezglave životinje i tome slično. Makar navedeno nema nikakve, niti približne, veze sa istinom.
Pa ipak, novo nam doba - glasoviti "new age'', kako ga nazivaju - donosi neke promjene. Liberalnost i religijska snošljivost i tolerancija, koja se propaga, izvlači iz ormara sve preostale štovatelje, poklonike i praktikante "staroga načina", pa se tako na neki način otvaraju vrata za stvaranje novih, te ponešto "moderniziranih" varijanti starih poganskih religija.
Smatra se tako, kako je oko 60-ih godina dvadesetoga stoljeća, a moguće i prije (s obzirom da to u stvari nitko ne zna sa sigurnošću, jer podatci ne postoje), Alister Crowley, došao na ideju o modificiranju stare "vještičje" religije. Navodno je, došavši na tu ideju, zamolio svoga znanca i suvremenika Geralda Gardnera da mu on strukturira i na neki način "izmisli" novu religiju, koja bi vukla sve svoje načine, obrasce, rituale i uvjerenja iz starih poganskih tradicija. Potonji je navodno time bio veoma zainteresiran, te kako priča kaže ispunio Crowleyevu želju, što je rezultiralo novom, modificiranom verzijom stare vještičje religije - wiccom.
Navedeno se smatra najistinitijom i najpoznatijom verzijom postanka wicce kakvu danas poznajemo.
S obzirom da ne kanim ulaziti u istinitost navedene hipoteze o njenu nastanku, mogu samo iznijeti dobro poznati podatak kako je upravo Gerald Gardner osoba zaslužna za izlaženje u javnost sa svojim, javnosti poznatim, opisima modernog vještičjeg nauka i "prakse".
Njegova znanja navodno su potjecala od klana poznatog pod imenom "New forest witches". Kasnije se razvija čitav pravac wicce koja slijedi pravac učenja "tvorca" Geralda Gardnera - te se taj pravac naziva "Gardnerijanska wicca".
Dakle, što se samoga začetka wicce, kao moderne religije, tiče, to su jedini poznati podatci koji o ovoj temi postoje.
No, ruku na srce, to uopće i nije toliko bitno za nastavak naše priče o wicci, s obzirom da je riječ samo o nazivu i par izmjena u strukturama "vjerovanja"...sve ostalo izvorni su stari načini naših predaka, koji nikada uistinu nisu izumrli.
Mitske knjige nimfe Vegoie su osnova za posebitu etrušćansku koncepciju prostora - i fizičkog, i duhovnog; i individualnog, i univerzuma. Oni su vjerovali da su nebesa i zemlja razdijeljeni križem koji se sastojao od okosnice sjever-jug (cardo) i istok-zapad (decumanus). Svaki dio svetog križa je bio pod upravom pojedinih božanstava. Taj je križ bio prenosiv na svaki aspekt života.
Etrušćanski gradovi su građeni upravo na temelju spomenutog rasporeda kozmosa, što je dokaz da su se ta pravila, nametnuta od bogova, koristila u baš svakoj životnoj sferi.
Da bi se grad uopće sagradio, bilo je potrebno, kao i kod donošenja svake odluke, prizvati mudrace da pročitaju znakove bogova. Ukoliko su oni bili naklonjeni odluci izgradnje, dignute su zidine i označen sveti prostor između njih i zgrada, kojeg se nikad nije kultiviralo niti se na njemu gradilo - rimsko ime za taj granični obruč bijaše pomoerium - u slučaju ekspanzije grada i njega se pomicalo u širinu.
Svećenik je morao odrediti cardo (predlatinska riječ) i decumanus (latinska riječ, obje se koriste kasnije u Rimu). Taj sistem dijeljenja grada glavnim dvjema ulicama su preuzeli i Rimljani. Središnja točka grada je posebno označena - nazivala se mundus. Oko mundusa bi svećenik uz pomoć svetog bijelog goveda i brončanog pluga načinio krug koji će tvoriti granice grada.
Na temelju mundusa su se određivali i položaji kapija, ulica i hramova.
Svaki je grad sadržavao tri hrama, tri ulice i troja vrata. Kroz prva, okrenuta prema Istoku i svitanju, vojske su odlazile u bitke pod okriljem blagonaklonih božanstava. Druga, na suprotnoj strani grada, služila su za prolaz osuđenika na smrt - ona bijahu nesretna. Nije poznat položaj, pa time ni upotreba trećih vrata, iako postoje brojne teorije. Tri hrama su građena na uzvisinama i do njihovog ulaza je vodilo stubište. Oni su bili postavljeni u pravcu sjever-jug za sigurniju božansku zaštitu.
Mundus je također označavao vrata podzemlja. Velik dio etrušćanskih običaja se odnosio na zagrobni život.
Sveti svemir se, dakle, dijeli križem, a svakim segmentom vladaju pojedina božanstva. Ova podjela, iako nebeskog porijekla, reflektira se na baš svaku zemaljsku stvar, pa tako i na životinjeke organe koji istom takvom podjelom služe u tumačenju božanskih signala.
Pri svakom ritualu, svećenik je označavao svojim štapom okosnice križa stojeći na mjestu križanja carda i decumanusa, okrenut prema jugu. Dio iza njega, sjeverno od decumanusa, naziva se pars postica - stražnja strana. Južna polovica je pars antica - prednja strana. Podjela duž carda se vrši na lijevu, istočnu, povoljnu stranu (pars sinistra, jamiliaris) i desnu, zapadnu, neprijateljsku (pars dextra, hostilis).
Tako postavljen prikaz nebesa se zamišljeno dijelio na šesnaest manjih dijelova, obitavališta raznih božanstava.
U istočnim dijelovima neba, a pogotovo u sjeveroistočnom, obitavaju glavna zaštitnička božanstva. Bogovi zemlje i prirode su smješteni oko juga. Neumoljivi bogovi podzemlja i sudbine su u tmurnim sjeverozapadnim područjima.
Iz ovog ustroja, i vjerovanja u neupitnost doznačene sudbine, proizlazi i vještina proricanja etrušćanskih svećenika koju su toliko hvalili svi veliki antički narodi. Umijeće čitanja znakova iz munja i haruspicija su vrlo usko povezani jer se svi znakovi iščitavaju upravo prijenosom ustroja univerzuma na olujno nebo ili jetru životinje.
Etrušćani su posjedovali veliko mistično i magično znanje, ispreplitano s praktičnim sferama svakodnevnice. U odnosu na druge narode i s obzirom na svoju naprednost u mnogočemu, njihova bogobojaznost je bila vrlo neobična. Nije ostavljala prostora slobodi duha jer je baš svaka akcija vođena isključivo voljom bogova. Ovo je zasigurno civilizacija stare Europe koja je najviše prakticirala ritualnu magiju u urbanoj sredini, strogo se pokoravajući božjoj misli i na temelju toga gradeći veliku znanost.
Slijede etrurska božanstva(u narednom postu, naravno)
Nordijska mitologija ima i početak i kraj. Štovanje prirode sačinjava velik dio starih običaja,a očigledno cikličko ponavljanje prirodnih procesa dovelo je do zaključka da čak i razvitak svjetova završava i ponovno započinje u jednom trenutku u budućnosti. Čak je i sudbina Bogova već oblikovana i poznata – zove se Ragnarok.
U početku bijahu dva prvobitna elementa – led na mjestu nazvanom Niflheim, te vatra unutar svijeta Muspellheima. Ti su elementi bili odijeljeni neizmjernom Zjapećom Prazninom (Ginnunga Gap). Ali, kad se iskra iz Muspella slučajno susrela s ledenom kapi iz Niflheima unutar Ginnunga Gapa, njihove združene moći su stvorile prvu formu ljudskog obličja. Zvala se Ymir. Iz znoja ispod njegovih ruku i stopala narasli su prvi čovjek i žena koji bijahu preci rase Divova. (Jeste primjetili da se divovi spominju u svakoj mitologiji, a i religiji? Daniken to stalno spominje, onaj Daniken iz mojih prethodnih postova,heh)
Ymira je hranila prvobitna krava, Audumla. Ona sama se hranila ližući ledenu santu, sve dok nije otkrila ljudski oblik – bio je to Buri od kojeg potječe loza Aesira. Njegov sin Bor i žena mu Bestla su roditelji Odina, Vilija i Vea – trojstva koje bi moglo predstavljati tri različita lica Odina. Njih trojica su ubili Ymira, te se cijela rasa Divova utopila u njegovoj krvi, svi osim Bergelmira i njegove žene – tako je kasnije obnovljena rasa neprijatelja Bogova.
Odin, Vili i Ve su smjestili Ymirovo veliko tijelo u sam centar Zjapeće Praznine i stvorili od njega zemlju. Njegovu su krv upotrijebili za vode, njegovo meso za kopna, njegove su kosti pretvorene u stijene, zubi u kamenje, a kosa u drveće. Ymirove obrve su zidine koje okružuju sredinu tog prostora – Midgard. Njegova lubanja sačinjava nebesa. Četiri patuljka pod imenima Istok, Zapad, Sjever i Jug je pridržavaju. Oblaci su Ymirov mozak. Na sjevernom kraju neba, s orlovskim perjem, Div Hraesvelgr se sprema za let svako toliko uzrokujući dizanje vjetra ispod svojih krila.
Kad je trio stvorio svijet, odlučili su oblikovati dva stabla u čovjekovu formu, a zatim su ih ispunili darovima duha, života, osjećaja, osjetila i govora. Njihova imena su bila Ask i Embla, poput drveća iz kojih su stvoreni (jasen i brijest).
Rasa Aesira je započela s Odinom. Njegov prvi sin je Thor, kojeg je imao sa Zemljom. Thor, zajedno s djecom Odina i njegove žene Frigg, čini prvu generaciju Aesira, takozvani Stariji Asgard.
Noć je kći Diva zvanog Narfi. Jedno od njene djece, vjerojatno s Odinom, je Dan. Noć i Dan jašu oko zemlje na konjima, koje im je dao Odin, svake dvije polovice dana.
Sunce i Mjesec su uzdignuti na nebo kao rezultat bijesa Bogova spram njihovog oca – čovjeka Mundilfarija – koji se usudio uvrijediti Aesir nazvavši svoju djecu tako uzvišenim imenima. Sada oni osvijetljavaju zemlju, a to su prisiljeni činiti, jer za njima trče dva divovska vuka pokušavajući ih proždrijeti.
Svi ovi podaci mogu se realno protumačiti, samo ako oslobodimo um od ustaljenih okova kojima smo sapeti, jer zaista, sve ovo zvuči jako zbrčkano i nestvarno, ali moje (skromno) mišljenje je da svaka mitologija počiva na nekoj istini, jer nije moguće da se u raznim krajevima svijeta(pogotovo u ono doba kada su mitovi nastajali!) spominju iste, neobične stvari i događaji!!!
Lijepo molim da podijelite sa mnom svoje mišljenje o ovoj temi.
Slijede novi postovi o drugim mitologijama
Darujmo bližnje, darujmo
osmjehom samo i željama.
Blagujmo jela birana
slaveći Božić, u mislima.
Jer kada stvarnost zagrize nas
tu treba normalan ostati,
treba se oteti suzama,
za praznim stolom sjedititi.
Darujmo svoje, darujmo
svečanim, bijelim stolnjakom.
Za pod bor da im stavimo
dobru sreću umotajmo.
Umjesto famozne imele
mnogi na pelin nailaze
i pored pustoga obilja
kraj blagodati tek prolaze
Darujmo, dakle, darujmo
dragima nježne poglede,
stisak ruke i zagrljaj
i zamislimo da blagdan je.
Pa eto, ima i ovakvih Božića, a samim time i ovakvih božićnih pjesama. Ne ponovilo se! Bila mi je namjera ovo staviti tu u božićno vrijeme koje slijedi pa sam se upitala...koji mi je vrag, di to sliči, takve osjećaje odašiljati za Božić? Hehe, to bi bio božićni duh!!
Hej, tužno jutro, dobro ti jutro!
Ne poznajem te više.
Jednom su ptice pjevale
i sunce je mene pozdravljalo...
Ne vidi me više.
Sad preko puta nekog budi
mirisom cvijeća tek razbuđenog,
moga cvijeća, mislila sam.
O, tužno jutro,dobro ti jutro!
Svejedno što ne vidiš
ni mene u sjeni
ni kišu u meni
ni srce moje uplakano.
Dobro ti jutro, ti tužno jutro
što premećeš se u vedar dan.
Mnogima vedar ko vedar pogled.
A meni nisi.
Meni si jecaj i tjeskoba.
Zalutala sam u sivu jesen,
u pustu jesen,
a ne bih htjela.
Laka ti noć, ti tužno jutro!
Odmori. Odmori i za mene.
I neka se kroz noć izgubi bol
pa da se ne vrati više.
Svani mi ko nekad!
Eto, tek da nešto napišem, heh, neću reći da je pjesma, prije pokušaj.
Pa eto, toliko za danas.
Eh, znam da dugo nisam napisala ništa i nema opravdanja za to, živa istina. Jednostavno sam, hmm, ružno je reći i još gore za čuti, ali valjda sam se ulijenila. Eto, rekla sam.
U zadnje vrijeme nije mi do umovanja, draže mi je lutati okolo, po net pejzažu i posjećivati "domove" mojih net poznanika i prijatelja. Nije neka kreacija, ali što mogu- tako mi je kako mi je. Toliko sam utonula u ništavilo da me već pomalo i nema,heh.
Ima nešto što ne valja u mene(heh,da nešto...):poistovjećujem se s likovima iz knjiga koje čitam!!! I ne mora to uvijek biti pozitivac, o ne! Često to i jesu nekakvi buntovni likovi, van standarda, maknuti iz društva, obilježeni...valjda naginjem margini. Ma ne naginjem, na samom sam rubu, oduvijek. I tu se baš dobro osjećam. Znam da remetim nekakve okvire, ali ne radim to namjerno. Možda sam nejasna, ali eto, o tome vam pričam. Ko što rekoh gore- kako mi je tako mi je. Ali kad zabrazdim duboko u u nekakve "paralelne" svijetove, vraćam se u normalu glazbenom terapijom. Kod mene to uvijek pali. Provjereno!!!
Pa eto, u skladu s tim, evo nešto s mojih recepata: bar tri puta dnevno uz kriglu piva! Uzimati redovito!
Za ovaj put, Glenn Hughes(za one koji ne znaju, to je nekadašnji basista iz druge postave Deep Purplea, nakon Glovera), izvrstan muzičar, još bolji vokal,heh. Uživajte!!!
glenn hughes - soul mover
stormbringer
