(17:30) petak, 16.04.2010.
3 words for you.
Ja stvarno ne znam što da kažem. Ovdje nisam bila predugo. I ljuta sam na samu sebe. I hoćete li mi vjerovat ako vam kažem da stalno,stalno mislim na vas, ali nemam vremena? Ili imam pa odmah zaspim? Oprostite mi zbog toga. Znate, jako ste mi falili. Jako. Svašta se nadogađalo. Ali i dalje sam ja, ja. Jedna, meni jako draga osoba, me zamolila, da, kada krene srednja, da se ne promijenim. Niti nisam. Naravno. Ja sam ja :) Još zbunjena, naporna, glasna, dreamer, uplašena, sretna, tužna, ljuta, ljubomorna, ovisinik. I sve to kako ide :) Kako i sami znate..
Od kud da počnem? Srednja je odlična. Uklopila sam se. Da, ja! Tko bi rekao što ne? Da, bila sam upašena, nisam znala kako ću uspjet. Kako ću vjerovati ljudima? Ali jesam, polako ali sigurno. Oni si bili tamo. Primili su me. Zavoljeli me. Baš kao što sam i ja njih. Sretna sam. Jesam.
A ljubav. *Smijeh* Nemam što za reći. Ima jedna osoba. Čiji osmijeh me očara, čije riječi me nadahnjuju, čije me tamnosmeđe oči bace u trans. I svaki put kada ga vidim, poželim se baciti u njegov zagrljaj. Ali. Ne. Ništa. Znate me. Da. On mene ne vidi onako. I bolje. Neka tako ostane. Strah me tog. I tih osjećaja. Ali kada vidim njegove oči kako me gledaju.. Ehh, teško mi je ne misliti o njemu. A možda i meni. U mojem svijetu. Samo nas dvoje. On ima mene. Ja imam njega. Volim ga? Možda. Kada smo tamo, da. Ali ovako... Ne.
Znate što. Sretnija sam nego prije. Sada kada sam upoznala njih sve. I oni me bacaju u onaj histerični smijeh. Sigurnija sam. Znam da i ja njima nešto značim. *Opet veliki smijeh*
Oni su još glavni. Da. Njih još volim. On će postati tata. Dobit će blizance. Možete li samo zamisliti moji sreću,moje veselje, kolko suza radosnica sam isplakala? Nemoguće opisati. Presretna. I dalje ih svaki dan sve više i više
I da. To bi bilo to? Ukratko. Da.Obećajem, iduću put ću vam se ranije javiti. Hvala vam. Volim vas.
Ana.